REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-603/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Igora Rakića, člana vijeća,u pravnoj stvari tužiteljice N. L., OIB: … iz Z., koju zastupa punomoćnica A. G. C., odvjetnica u Z., protiv tuženika B. P., OIB: … iz Š., , kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete i dr., odlučujući o žalbama tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1501/2017-75 od 21. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se u pobijanom dijelu, u toč. I. izreke, potvrđuje presuda sadržana u presudi i rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1501/2017-75 od 21. ožujka 2022., i

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje rješenje sadržano u presudi i rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1501/2017-75 od 21. ožujka 2022.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbe. III Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem, presudom je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 50.000,00 kuna i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku počev od 17. svibnja 2017. pa do isplate, tuženiku je naloženo da prestane uznemiravati tužiteljicu javnim i privatnim objavama na javnim ili privatnim portalima, a naloženo mu je također da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 18.400,00 kuna i uz to pripadajuće zatezne kamate (I), u preostalom dijelu, a za iznos od 20.000,00 kuna i za zahtjev za isplatu zateznih kamata u iznosu od 50.000,00 kuna, za razdoblje od 23. travnja do 16. svibnja 2017., tužiteljica je odbijena sa tim zahtjevima (II), a rješenjem je određena privremena mjera kojom je tuženiku naloženo da prestane uznemiravati tužiteljicu javnim i privatnim objavama na javnim ili privatnim portalima, a koje objave su vezane sa imenom tužiteljice, njezinim osobnim podacima i dokumentima, a u kojima ju se naziva prevaranticom, lažljivicom, kriminalkom, krivotvoriteljem, preljubnicom, droljom, podrumašicom i svim drugim pogrdnim imenima, koja je vrijeđaju kao osobu ženskog roda, poslovnu i obiteljsku ženu, a trajanje te privremene mjere je određeno do okončanja predmetnog parničnog postupka.

2. Protiv te je presude i rješenja pravovremene i dopuštene žalbe podnio tuženik. U žalbi protiv rješenja navodi da isto pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba Ovršnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a u toj žalbi, u bitnome, navodi da tužiteljica nije odredila kojim to radnjama tuženik za vrijeme trajanja postupka uznemirava tužiteljicu, da nije vidljiv ni nastanak nenadoknadive štete za tužiteljicu, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, da prvostupanjski sud nije bio ni nadležan za odlučivati o tom prijedlogu tužiteljice, da nisu bili ispunjeni ni uvjeti iz čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona, pa tuženik predlaže da se ta njegova žalba uvaži, da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog tužiteljice, a tuženik potražuje i trošak te žalbe.

2.1. U žalbi protiv presude tuženik istu pobija u toč. I. izreke, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da je istakao i prigovor promašene (pasivne) legitimacije, jer da on nije izvršio te objave, niti da je tužiteljica dokazala da bi te objave potekle upravo od tuženika, da tužiteljica nije dokazala kada su te objave nastale, da bi bile vjerodostojne, da o tome u pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, da samo iskazi svjedoka o tome ne mogu biti vjerodostojan dokaz, da je pogrešno odlučeno i o tuženikovom prigovoru stvarne nenadležnosti ali i da je pobijana presuda protivna postojećoj sudskoj praksi na koju da se pozvao tuženik, da je postojanje uzročno- posljedične veze između predmetnih objava i štete pogrešno utvrđeno temeljem nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke prim. G. M., jer da nije pribavljen dokaz predložen po tuženiku, medicinska dokumentacija iz Psihijatrijske bolnice S. I. u Z., u kojoj se, po saznanju tuženika, tužiteljica liječila, pa da je u tom dijelu, onda, činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, da nije pribavljen izvod iz kaznene evidencije za tužiteljicu, kojega je pribavu predlagao tuženik, a po saznanjima tuženika je od 2010. pa nadalje višestruko tužiteljica osuđivana zbog više kaznenih dijela a što bi onda imalo utjecaja na ocjenu iskaza tužiteljice, ali i na ocjenu njenog psihičkog stanja, da je neosnovano odbijen tuženikov prigovor zastare, i da u tom dijelu pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz č. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, da je tužiteljici dosuđena naknada u previsokom iznosu, da nisu navedeni razlozi za određivanje naknade u toj visini čime da je počinjena isto bitna povreda odredaba parničnog postupka , da je prvostupanjski sud na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, pa tuženik predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a tuženik potražuje i trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica, u bitnome, navodi da su žalbe tuženika paušalne i neosnovane, da je tužiteljica u postupku dokazala postojanje tražbine, pretrpljenu štetu i štetnika, da je prvostupanjski sud to valjano i prihvatio, da su onda žalbe tuženika neosnovane te predlaže da se iste odbiju, da se potvrdi pobijana presuda i rješenje, a tužiteljica potražuje i trošak odgovora na žalbu tuženika.

4. Žalbe tuženika nisu osnovane.

5. Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem, u njenom sada pobijanom dijelu, naloženo je da tužiteljici tuženik na ime naknade štete isplati novčani iznos od 50.000,00 kuna i uz to pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 17. svibnja 2017. pa do isplate, da tužiteljici naknadi parnični trošak te je tuženiku naloženo da prestane uznemiravati tužiteljicu javnim i privatnim objavama na javnim ili privatnim mrežama i portalima, a privremenom mjerom je naloženo tuženiku da prestane uznemiravati tužiteljicu javnim i privatnim objavama, na javnim mrežama i privatnim portalima, a kako je to pobliže navedeno u izreci pobijane odluke.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama navoda žalbe, pazeći, dodatno, po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., toč. 2., 4., 8., 9.,, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana odluka, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

7. Prije svega, valja navesti da za svoju odluku prvostupanjski sud daje jasne, logične i uvjerljive razloge, da ista nije nejasna, a ni proturječna tako da pri donošenju iste prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje "ukazuje" tuženik u aktualnoj žalbi.

8. Prvostupanjski sud je mogao valjanom ocjenom provedenih dokaza, a primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, (uvidom u spise, e-mail dopis, ispise screenshatova objava s F. i G. portala, iz iskaza saslušanih svjedoka – N. K., B. D., D. P., D. R., N. Š. te S. Š., te iz iskaza samih stranaka), valjano utvrditi da je upravo tuženik autor spornih objava kojima je došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice, pa je valjano utvrđeno da je tuženik pasivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari, te je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.

9. Nadalje, ako za predmetne objave postoji (i) odgovornost nakladnika medija preko kojeg su te objave objavljene, time nije otklonjena, a ni umanjena, odgovornost autora tih objava, a kako to, ispravno navodi i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

10. Iako su objave koje je objavljivao tuženik koje se odnose na tužiteljicu i koje su, očito, kod nje prouzročile povredu prava osobnosti, započele još 2012. godine, a sama tužiteljica se zbog psihičkih smetnji koje svoj "temelj" imaju u tim objavama, nadležnim liječnicima javila "tek" u veljači 2015., prvostupanjski sud je na temelju utvrđenih činjenica da su takove objave bile mnogostruke, u dužem vremenskom razdoblju, pa i tijekom trajanja predmetnog postupka, na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke – psihijatra, ali i na temelju svog najboljeg znanja i iskustva mogao utvrditi je li tužiteljica tim objavama pretrpjela povredu prava osobnosti, intenzitet te povrede, a onda i visinu pravične naknade, za te svoje ocjene prvostupanjski sud daje u svemu valjane i prihvatljive razloge, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

11. Nadalje, prvostupanjski sud nakon valjano provedenog dokaznog postupka utvrđuje slijedeće pravnorelevantne činjenice i to:

- da su tužiteljica, kao vlasnica trgovačkog društva i tuženik bili tijekom 2010. u ugovornom odnosu u svezi gradnje drvene kuće za tuženika, da je aktualni tuženik u posjedu te izgrađene kuće, ali da su iz tog poslovnog odnosa između ugovornih strana nastali (ostali) određeni sporni odnosi zbog čega su se između stranaka vodili i (više njih) parnični postupci;

- da je tuženik nakon toga na društvenim mrežama pod svojim profilom (B. P. i B. M. P.) ali i preko drugih korisničkih "lažnih" profila (Ž. B., D. S....) na F.-u i na G., na određenim grupama koje je osnovao i (ili) u koje se učlanio putem navedenih društvenih mreža (Kriminal N. L., P., U. žrtava N. L., S. ogorčeni građani i sl. ), protiv tužiteljice iznosio niz neistinitih i uvredljivih navoda o tužiteljici, optužujući je kriminal, za prijevare, utaju poreza, ne vraćanje kredita, nazivajući je pogrdnim imenima, kao što je podrumašica, drolja, kurva, te aludirajući na njezin lak moral, objavljujući njene fotografije i osobne podatke, te fotomontaže na kojima ona navodno sjedi muškarcu u krilu i slično;

- da su te objave jako pogodile tužiteljicu, da su joj te objave povrijedile ugled i čast i izazvale joj niz neugodnosti u njezino poslovanje, da je zbog toga morala tražiti stručnu medicinsku pomoć, da je to kod tužiteljice prouzročilo privremeno smanjenje životnih aktivnosti, u postotku izraženo sa 20% u razdoblju od 2011. pa do podnošenja tužbe – 17. svibnja 2017., a nakon toga trajno, u postotku izraženo sa 10% smanjenja životnih aktivnosti;

- da je tužiteljica žena i majka, da je po zanimanju novinarka, članica H. akademije znanosti i umjetnosti D., suosnivačica i tajnica U. V. V., da je aktivna i u udruzi oštećenika R. Z.;

- da su te objave tuženika osim osobno na tužiteljicu djelovale i na način da se tužiteljica povukla iz angažmana na tim aktivnostima, ili, barem, da je to dovodilo do njene smanjene aktivnosti i smanjenih društvenih kontakata tužiteljice;

- da su to posljedice dugotrajnog, stalnog, upornog i neosnovanog šikaniranja kojima je tuženik izložio tužiteljicu navedenim objavama, koje traje od 2012. godine i koje je trajalo i tijekom trajanja prvostupanjskog postupka.

12. Ta utvrđenja prvostupanjskog suda temelje se na valjanoj ocjeni provedenih dokaza, za ta svoja utvrđenja prvostupanjski sud daje jasne, logične i uvjerljive razloge a čiju valjanost nije doveo u sumnju ni tuženik svojim žalbenim navodima.

13. Naime, ni sam tuženik nije sporio da je bio u poslovnom odnosu sa tužiteljicom, da je on bio nezadovoljan kako je taj pravni posao tužiteljica (njezina tvrtka) to izvršila, da je tužiteljica pisala protiv njega, te da je i on objavljivao tekstove koji se "tiču" tužiteljice, ali da je "samo" prenosio objave iz drugih medija (308-310).

14. Međutim, kada se taj iskaz tuženika ocijeni na način kako to "nalaže" odredba čl. 8. ZPP-a, dakle, brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je upravo tuženik autor tih objava kojima se vrijeđa čast i dostojanstvo tužiteljice, i da je tuženik odgovoran za štetu koja joj je nastala tim objavama.

15. Već i sama činjenica da je tuženik "prenosio" negativne objave koje se "tiču" tužiteljice, da je jasno izražavao svoj negativan stav prema osobni tužiteljice, a koji svoj "izvor" imaju u neriješenim imovinskim odnosima, stvaraju snažnu faktičnu predmnijevu da su i navedene objave u medijima objavljene protiv tužiteljice pod imenom tuženika na mrežnim stranicama koje je tuženik "otvorio", tuženikove objave, i tada teret dokaza da tuženik nije autor tih objava "prelazi" na tuženika, a što tuženik nije dokazao.

16. Prema tome, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO), utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu tužiteljici koja joj je nastala tim objavama, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

17. Isto tako prvostupanjski sud je ispravnom primjenom odredbe čl. 1100. ZOO-a utvrdio visinu pravične naknade neimovinske štete za tužiteljicu u iznosu od 50.000,00 kuna, uvažavajući sve kriterije iz navedenog članka, tako da, tako utvrđena naknada štete, i po ocjeni ovog suda, ima karakter realne, pravične i zakonite, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

18. Konačno, kako te objave protiv tužiteljice tuženik objavljuje još od 2012. godine, tuženik očito nema namjeru da to samostalno prestane činiti, pa je prvostupanjski sud osnovano naložio tuženiku da prestane s tim i takvim uznemiravanjem tužiteljice, a tu svoju odluku prvostupanjski sud osnovano temelji na primjeni odredbe čl. 1045. ZOO-a.

19. Uzročno-posljedičnu vezu između objavljenih članaka tuženika i štete za tužiteljicu, bilo je moguće valjano utvrditi iz svih okolnosti slučaja, za to nije bilo nužno provesti vještačenje, posebice ne sudsko-medicinsko vještačenje, a "stupanj" povrede prava osobnosti tužiteljice je bilo moguće utvrditi iz provedenih dokaza te nije bilo nužno pribavljati zdravstveni karton tužiteljice, provoditi sudsko-medicinsko vještačenje i (ili) pribavljati izvode iz kaznene evidencije za tužiteljicu, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

20. Uz većinu objava nalazi se i vremenska odrednica (vremenska crta) a ako uz neku od tih objava ne stoji taj podatak to je prvostupanjski sud to mogao utvrditi iz svih drugih provedenih dokaza, ocjenjujući iste u njihovoj ukupnosti.

21. Isto tako, iako na svakom od ispisa objava sa društvenih medija ne stoji i podatak o godini objave, iz mnogih od tih objava se moglo utvrditi da su one objave izvršene tijekom 2016., 2017. (41, 76, 80, 83, 86, 88, 89, 91, 129, 132, 133, 137, 155, 156, 159, 160 i dr.), da su te objave bile kontinuirane i kao takve u njihovoj ukupnosti, utjecale na povredu prava osobnosti tužiteljice, pa je prvostupanjski sud osnovano odbio tuženikov prigovor zastare, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

22. Dugotrajnost i upornost tuženika da svojim objavama našteti časti i ugledu tužiteljice, i po ocjeni ovog suda, davali su valjan osnov da se tuženiku i privremenom mjerom zabrani da i dalje uznemirava tužiteljicu tim i takovim objavama na svim javnim mrežama i privatnim profilima, a koja privremena mjera je imala za trajati do okončanja predmetnog parničnog postupka.

23. Za tu svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, logične i uvjerljive razloge, tu svoju odluku je temeljio na pravilnoj primjeni odredbe čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17- dalje u tekstu:OZ), pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

24. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbe tuženika odbiti kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu i rješenje u pobijanom dijelu, te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. ZPP-a.

25. Odluka o troškovima žalbi tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26. Odluka o trošku tužiteljice za odgovor na žalbe tuženika, temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 6. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mirna-Nada Terlević Sebastijan,v.r.