Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: 4 P-272/2021-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u građanskopravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB:…, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv tuženika S. D. P., OIB:…, Z., kojeg zastupa punomoćnik A. Č., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. & P. d.o.o., Z., radi iseljenja i predaje u posjed, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 28. travnja 2022. u nazočnosti zastupnice po zakonu tužiteljice S. B. i punomoćnika tuženika A. Č., te nakon ročišta radi objave i uručenja presude, 6. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku, S. D. P., OIB:…, Z., iseliti iz nekretnine u vlasništvu tužiteljice, u Z., koji se nalazi na kč. br. 10737 k.o. Z., u naravi zgrada površine 296 m2 i to iz suvlasničkog dijela 445/1000 etažno vlasništvo (E-3), uredski prostor na prvom katu, obilježeno sa oznakom "UP-1", obojano narančastom bojom, ukupne neto korisne površine 226,97 m2 sve upisane u zk. ul. 1534 iste k.o., te ga slobodnog od osoba i svih svojih stvari predati u posjed tužiteljici, REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB:…, kao i naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kuna, sve u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je ista vlasnica nekretnine pobliže označene u izreci presude, a koju da bez ikakve valjane pravne osnove koristi tuženik. Ističe kako se prije pokretanja predmetnog parničnog postupka obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sukladno odredbi čl. 186. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), međutim tuženik da isto nije prihvatio.
2. Tuženik u pisanom odgovoru na tužbu (list spisa 9 do 12) navodi kako u cijelosti osporava predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe kako je u potpunosti netočan navod tužiteljice kako tuženik nekretninu koristi bez ikakve pravne osnove. Tuženik da ima pravno reguliran odnos zakupa predmetne nekretnine na adresi Trg pet bunara 1 u Zadru, a koji zakup plaća ministarstvu temeljem čega da ima ovlaštenje za korištenje i raspolaganje predmetnom nekretninom. Poziva se na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje ZV) prema kojima posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari – pravo na posjed. Nadalje, ističe kako sukladno čl. 18. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (Narodne novine broj 85/20; dalje ZOUDTDU) koji propisuje kako ministarstvo obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na upravljanje državnom imovinom koja mu je posebnim zakonom dana na upravljanje, te izvršava vlasničke ovlasti u ime Republike Hrvatske, u skladu sa posebnim zakonom kojim se uređuje upravljanje državnom imovinom, da pravna osnova korištenja predmetnog poslovnog prostora, u odnosu ministarstva kao zakupodavatelja koji izvršava vlasničke ovlasti u ime ovdje tužiteljice, nije sporna. Nalog za iseljenje tuženika sadržan u tužbenom zahtjevu da temeljem čl. 161. ZV-a predstavlja miješanje u pravo na poštovanje njenog prostora za obavljanje rada. Ističe kako je teret dokaza na tužiteljici te da je ista trebala navesti činjenice i predložiti dokaze na okolnosti razmjernosti u nužnosti iseljenja. Tuženik ističe i da zakup poslovne prostorije može prestati istekom ugovorenog roka zakupa, sporazumom ugovornih stranaka, otkazom ili odustankom od ugovora o zakupu, a u konkretnom sporu tužiteljica da nije objasnila zašto bi predmetni zakup prestao i zašto bi tuženik bio obvezan na iseljenje iz predmetnog poslovnog prostora.
3. Na navode odgovora na tužbu, tužiteljica se očitovala na pripremnom ročištu od 24. veljače 2022. (l.s. 19 i 20), navodeći kako su isti u potpunosti neosnovani, sve iz razloga da Republika Hrvatska, odnosno ministarstvo, nikada s tuženikom nisu sklopili ugovor o zakupu, a niti da je tuženik dostavio navedeni ugovor na koji se poziva. U odnosu na dostavljeni račun od strane tuženika, navodi kako nadležno ministarstvo periodično izdaje tuženiku u visini iznosa zakupnine koja bi bila da je ugovor sklopljen, međutim predmetne iznose tuženik da nikada nije namirio te da je za isplatu istog pokrenut i parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tuženik ustraje u navodima iz odgovora na tužbu, ponavlja kako je ugovor zaključen, ali da je praksa bila da zakupnik ugovor potpiše i pošalje ga na ovjeru nadležnom ministarstvu, međutim, tuženiku da nikada nije vraćen ovjereni primjerak ugovora.
4. U dokaznom postupku pregledane su isprave u spisu i to: izvadak iz zemljišne knjige (l.s. 3 i 4), zahtjev za mirno rješenje spora N-DO-12/21 od 6. srpnja 2021. (l.s. 5), račun broj 013340/2021 od 2. studenoga 2021. (l.s. 12), dopis ministarstva od 10. ožujka 2022. (l.s. 22 i 23), zahtjev za mirno rješenje spora N-DO-300/21 od 26. studenoga 2021. (l.s. 24 do 26), i tužba podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu između ovdje parničnih stranaka radi isplate (l.s. 28).
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
6. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.
7. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da joj tuženik preda u posjed nekretninu u Z., koja se nalazi na kč. br. 10737 k.o. Z., pobliže opisana u izreci tužbenog zahtjeva.
U ovoj fazi postupka između stranaka nije sporno da bi tužiteljica bila vlasnicom nekretnine iz tužbenog zahtjeva, ali njezinu zahtjevu za predaju u posjed, odnosno iseljenju, tuženik suprotstavlja tvrdnju da nekretninu drži u posjedu temeljem ugovora o zakupu.
U prilog toj tvrdnji, tuženik prilaže u spis račun ministarstva od 2. studenoga 2021. (l.s. 12), a u kojem je kao opis plaćanja naznačen zakup za studeni 2021. i to za objekt na adresi u Z. Tužiteljica, pozvana da se očituje na sadržaj priloženog računa, u spis prilaže dopis naprijed navedenog ministarstva, iz kojeg proizlazi da ovdje parnične stranke nemaju zaključen ugovor o zakupu sporne nekretnine, da je u računu pogreškom naveden zakup kao osnova izdavanja računa, te da je ispravno trebala biti naznačena naknada za bespravno korištenje nekretnine, a da je razlog te pogreške migracija podataka uslijed spajanja dvaju ministarstava. U navedenom dopisu se tvrdi da je upravo suprotno navodima tuženika, tužiteljica pokrenula postupak radi predaje u posjed, a nakon toga, i radi isplate naknade za bespravno korištenje nekretnine.
9. Odredbom čl. 161. st. 1. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Nadalje, odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a propisana je obveza vlasnika koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom želi ostvariti svoje pravo da mu osoba koja posjeduje njegovu stvar preda njezin posjed, da dokaže da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
U konkretnom slučaju, tužiteljica je dokazala vlasništvo sporne nekretnine i to priloženim zk izvatkom, a s druge strane, tuženik to pravo niti ne osporava. Prigovor tuženika je ustvari prigovor iz čl. 163. ZV-a prema kojem posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Tuženik tvrdi da spornu nekretninu posjeduje temeljem ugovora o zakupu.
Međutim, iz priloženih dokaza ne proizlazi da bi ovdje parnične stranke ikada zaključile ugovor o zakupu temeljem kojeg ugovora bi nekretnina bila u posjedu tuženika. Sud prihvaća očitovanje nadležnog ministarstva prema kojemu je do izdavanja računa na koji se tuženik poziva došlo pogreškom. Ovo stoga jer je za sud nelogično da stranke svoj odnos ne bi regulirale pisanim ugovorom o zakupu, to više što je to zakonska obveza s obzirom na karakter i narav sporne nekretnine, jer je za ovakve poslovne prostore nužno zaključiti ugovor na temelju prethodno provedenog javnog natječaja i u propisanoj formi, sve kako to propisuje Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine broj 125/11, 64/15 i 112/18). S druge strane, sve kada bi prostor bio dan u zakup bez ugovora sastavljenog u propisanoj formi, onda bi bilo logično da je tužiteljica izdala, a tuženik priložio veći broj računa (a ne samo za jedan mjesec) iz kojeg bi se moglo zaključiti da je prostor u zakupu tuženika. Sud smatra da tuženik u postupku nije dokazao svoju tvrdnju da ima pravo na posjed nekretnine iz tužbenog zahtjeva, pa da stoga ne bi bio dužan tu nekretninu predati u posjed. Dodatno tome, tuženik niti ne precizira u kojem bi razdoblju bio u zakupu spornog prostora, niti spominje razdoblje za koje bi takav ugovor bio zaključen, pa niti onda kada na ročištu od 24. veljače 2022. tvrdi da je praksa davanja u zakup ovakvih prostora bila da zakupnik potpiše ugovor i pošalje ga na ovjeru nadležnom ministarstvu, što da je tuženik učinio, ali mu ovjereni primjerak ugovora nije vraćen.
Kraj ovakvog stanja stvari, po mišljenju suda, ostvarene su pretpostavke obvezati tuženika na predaju nekretnine tužiteljici kao vlasniku, pri čemu ostale navode tuženika iz odgovora na tužbu smatra neodlučnim za donošenje odluke u ovom postupku.
Također, naglasiti je da sud kod odlučivanja nije uzeo u obzir navode iz podneska ministarstva iz dopisa od 23. svibnja 2022., jer je navedeni dopis zaprimljen nakon zaključenja raspravljanja.
10. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbi čl. 154. st. 1., čl. 154.a i čl. 163. ZPP-a, a tužiteljici je trebalo priznati trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe, te zastupanja na ročištima od 24. veljače i 28. travnja 2022., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 kn, odnosno ukupno 4.000,00 kn.
11. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
U Zadru 6. lipnja 2022.
Sudac
Tomislav Jurlina, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.
DNA:
- Tužiteljici po ŽDO Zadar
- Tuženiku po punomoćniku
- u spis
