2 UsI-3343/2021-13
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviu Čoviću, sucu pojedincu, te Ivani Nikolić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja K. B. (OIB: .)
iz A., A. 36, R. S., zastupanog po opunomoćeniku B.
B., odvjetniku u S., K. V. ., protiv tuženika Ministarstva financija
Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi prisilne naplate, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 6. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
1. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 415-01/21-01/218, URBROJ: 513-04-21-2 od 15. rujna 2021. i predmet vraća na ponovni postupak.
2. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 12.500,00 kuna.
Obrazloženje
Tužitelj je pravovremeno 25. listopada 2021. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-415-01/21-01/218, URBROJ: 513- 04-21-2 od 15. rujna 2021. Istaknuo je, kako je i u žalbi naveo, da je državljanin S. i da u toj državi plaća doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, pa da stoga to nije u obvezi činiti u Hrvatskoj; da nije zaprimio rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave k. KLASA: UP/I-411-01/2020-008/040, URBROJ: 513-007-17/011-20-01 od 27. listopada 2020. na temelju kojeg je određena ovrha, da ima prebivalište u S., a da je imao reguliran privremeni boravak u
Hrvatskoj te da dostava isprave koja je navedena kao ovršna isprava nije mu pravilno dostavljena prema pravilima o osobnoj dostavi. Istaknuo je i da je podnio prijedlog za obnovu postupka iz kojeg proizlazi ovršna isprava zbog nemogućnosti sudjelovanja u postupku, no da o njemu još nije odlučeno. Smatra i da je nastupila zastara prava na naplatu tražbine čije je prisilno ostvarenje određeno. Zatražio je poništiti rješenje tuženika.
Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga navedenih u osporenom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavio protiv rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda Split KLASA: UP/I-415-02/2021-001/694, URBROJ: 513-007-17/2021-01 od 1. ožujka 2021., a kojim je utvrđeno da on, kao ovršenik, na 1. ožujka 2021. duguje iznos od 19.772,30 kuna koji je dospio na naplatu te je određena ovrha na njegovim pokretninama.
U dokaznom postupku čitan je spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-415- 02/2021-001/694.
Tužitelj je predložio izvesti i dokaze njegovim saslušanjem i čitanjem spisa predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-411-01/2020-008/040 na okolnost ovršnosti isprave na temelju koje je određena ovrha. Naime, tužitelj tvrdi da isprava na temelju koje je određena ovrha nije ovršna, budući da nije (uredno) zaprimio to rješenje. Sud je prihvatio izvesti potonji dokaz, međutim porezno tijelo, iako je dvaput od njega traženo, nije postupilo po nalogu suda i dostavilo spis iz kojeg proistječe ovršna isprava. Sud je ocijenio nepotrebnim izvesti dokaz saslušanjem tužitelja, s obzirom na to da je na temelju cjelokupnog dokaznog postupka i izvedenih dokaza, a na temelju stanja spisa poreznog tijela, mogao ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva. Stoga je on odbijen na ročištu na kojem je zaključena rasprava. Tuženik nije imao ikakvih drugih dokaznih prijedloga.
Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Predmet ovoga spora je ovrha određena na temelju ovršne isprave na pokretninama tužitelja radi prisilne naplate novčane tražbine s osnova obveznih doprinosa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja u ukupnom iznosu od 19.772,30 kuna. Ona je određena na temelju odredbi članka 140. stavka 1. i 2., članka 141. stavka
1. i članka 152. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., u daljnjem tekstu:, u daljnjem tekstu: OPZ).
Pokazalo se, u biti, spornim je li ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti, s obzirom na to da, kako tvrdi, nije uredno zaprimio rješenje na temelju kojeg je određena konkretna ovrha u skladu s pravilima o osobnoj dostavi.
Člankom 140. stavkom 1. OPZ-a ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, dok je stavkom 2. toga članka određeno da su ovršne isprave:
1. rješenje o utvrđivanu poreza, 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina, 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, 5. rješenje o ovrsi, 6. upravni ugovora i 7. porezna nagodba.
Prema odredbi članka 141. stavka 1. OPZ-a o provođenju ovrhe donosi se rješenje o ovrsi, koje, osim podataka iz članka 58. stavka 4. toga zakona, mora sadržavati i: 1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, 3. predmet ovrhe, 4. način provođenja ovrhe, 5. troškove ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku.
Ovrha se može provesti na novčanoj tražbini ovršenika, pokretninama, drugim imovinskim, odnosno materijalnim pravima te na nekretninama (članak 152. stavak 1. OPZ-a), s time da je pljenidba pokretnina ovršenika uređena člankom 159. OPZ-a.
Iz sadržaja spisa poreznog tijela proizlazi da je porezni obveznik, tužitelj žalbom od 18. ožujka 2021. osporio zakonitost rješenja o ovrsi zbog gotovo istih razloga koje je on iznio u tužbi te da je njemu priloženo rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave K. KLASA: UP/I-411-01/2020-008/040, URBROJ: 513-07-17-11- 2020-01 od 27. listopada 2020., na kojem je otisnuta potvrda ovršnosti s danom 11. prosinca 2020., a na kojem je utemeljeno rješenje o ovrsi i određena ovrha.
Tužitelj je osporio da bi uredno primio Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave K. KLASA: UP/I-411-01/2020-008/040, URBROJ: 513-07-17-11-2020-
01 od 27. listopada 2020. te je stoga predložio, a sud odredio da se pribavi i čita spis predmeta iz kojeg proizlazi ovršna isprava.
Međutim, porezno tijelo, iako je dvaput od njega traženo, nije postupilo po nalogu suda i dostavilo spis iz kojeg proistječe ovršna isprava, a kako bi se mogli ocijeniti (ne)osnovanim navodi tužitelja te posljedično tomu ocijeniti (ne)zakonitost osporenih rješenja. S tim u vezi u ovom stadiju postupka nije moguće ocijeniti (ne)osnovanost i (ne)zakonitosti osporenog rješenja s aspekta spornog između stranaka.
Iz obrazloženja osporene odluke razvidno je i da tuženik nije konkretno ocijenio (ne)osnovanost žalbenih navoda, koji su gotovo isti onim tužbenim. Naime, pravilno i potpuno obrazloženje po prirodi stvari neophodna je pretpostavka ostvarenja ustavnog prava stranke na žalbu, ali i prava na sudsku zaštitu odnosno ocjenu zakonitosti upravnog akta u upravnom sporu.
U izloženom je osporeno rješenje arbitrarno i nerazumljivo osobito stoga što postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješavanja porezne stvari navodi o sadržaju isprava koje prileže spisu predmeta poreznog tijela, a osporena rješenja ne sadrže utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili ključni pri ocjeni svakoga pojedinog dokaza i navoda poreznog obveznika, žalitelja, čime su povrijeđene odredbe članka 88. stavka 5. OPZ-a te članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09). Sud mora primijetiti da način na koji je tuženik protumačio i primijenio relevantne norme može se smatrati u cijelosti arbitrarnim, budući da za svoje tumačenje i ocjene vezano za zakonitost određene ovrhe nije dao razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali svoje uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.
Stoga, a budući da ono nije zakonito, valjalo je, na temelju odredbe članka 58. stavka 1., u vezi s člankom 31. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS), odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom 1. izreke.
U ponovnom postupku tuženik je dužan, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog propisa, odlučiti o (ne)osnovanosti tužiteljeve žalbe, pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbom članka 81. stavka 2.
ZUS-a.
Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki 2. izreke, utemeljena je na odredbama članka 79. ZUS-a i Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te pravnim shvaćanjima koje je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2086/2018 od 9. travnja 2019. („Narodne novine“, broj: 49/19). Sud je tom odlukom derogirao zaključak sa sjednice sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 6 Su-85/2018-3 od 12. veljače 2018., smatrajući da je on suprotan stajalištu iz odluke toga suda poslovni broj U-I-2753/2012 (prema kojem postupak ne može biti pravičan ako se ne osigura da stranka koja spor izgubi plati protivnoj stranci troškove postupka koji su, u biti, izazvani nezakonitim aktom ili postupanjem države ili javnopravnih tijela) te da se njime na ustavnopravno neprihvatljiv način interpretira jasnu odredbu zakona na štetu prava pojedinaca.
S obzirom na to da se, pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova, vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a uzimajući u obzir uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na tri ročišta (29. ožujka, 29. travnja i 27. svibnja 2022.) po 250 bodova, odnosno ukupno 1.000 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 10.000,00 kuna, a što uvećano za iznos PDV-
a od 25% (2.500,00 kuna) iznosi ukupno 12.500,00 kuna, koliko je i zatraženo. Taj trošak je u obvezi platiti tuženik koji nije uspio u sporu i koji ga je svojim nezakonitim postupanjem uzrokovao tužitelju.
UPRAVNI SUD U SPLITU,
u Splitu 6. lipnja 2022.
S U D A C
Silvio Čović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke 1. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 66.a stavka 1. ZUS-a, a protiv točke 2. izreke ove presude je dopuštena žalba,
u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, koja se podnosi ovom sudu i o kojoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa njezino izvršenje (članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja B. B., odvjetniku u S., K. V.
.,
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnik od 27. svibnja 2022. i spis poreznog tijela KLASA: UP/I-415-02/2021-001/694,
- u spis.
