Ppž-11881/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. B.P., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15.,108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okr. B.P., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zlatar-Bistrica od 4. studenog 2021., broj: 511-17-10/05-3-30-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se prigovor okr. B.P. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. B.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (dsto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. B.P. proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.
1.1 Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. B.P. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u prigovoru ističe da prigovor podnosi protiv izrečene novčane kazne i zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije te opisuje okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen odnosno da je žurio kući jer se u jutarnjih satima morao pojaviti na radnom mjestu, a kod kuće je ostavio bolesno dijete. Ističe da dulje vrijeme nije počinio niti jedan prometni prekršaj, da je svjestan prekršaja koji je počinio, a da mu je vozačka dozvola od krajnje nužnosti zbog posla koji obavlja – krovopokrivački rado i da svakodnevno vozi kombi na gradilište. Iz tih razloga moli da mu se ukine zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom B kategorije.
6.1. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.2. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.
6.3. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac procijenio i predvidio da se za taj prekršaj može izreći, osim novčane, i kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a osobito visoko prekoračenje brzine kretanja do 54 km/h više od dopuštene u naseljenom mjestu te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažom kaznom.
6.4. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
6.5. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenik. Duljina trajanja izrečene mjere od 3 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, a osobito visoko prekoračenje brzine kretanja od dopuštene u naseljenom mjestu, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
6.6. Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu prethodno navedeno, okolnosti koje se ističu u prigovoru nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenim prekršajnopravnim sankcijama, pri čemu je potrebno istaknuti da okolnosti koje okrivljenik ističe, isti nije ničim dokumentirao, a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavak 2. Prekršajnog zakona.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog suda plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 6. lipnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj, Policijskoj postaji Zlatar-Bistrica u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
