REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 52 Pž-1425/2021-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, te Raoula Dubravca, suca izvjestitelja i doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. – L. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica K. R., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženika Z. N. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Ć., odvjetnik u Z. i 2. tuženika P. d.o.o. u stečaju, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica B. Ć., odvjetnica u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1431/20-7 od 19. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1431/20-7 od 19. veljače 2021. u točkama I., II., III. i V. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, Ovrv-3131/11 od 19. srpnja 2011., na .../... suvlasničkog dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu opisana kao 206. Suvlasnički dio – .../... dijela u A (4KČ, b... , Z., i dvorište, površine 5859 m2), etažno vlasništvo (E-...) povezano s poslovnim prostorom oznake C u podrumu, prizemlju, I. katu i potkrovlju kuće br..., površine 171,92 m2, upisano u u zk. ul. ... k.o. C., poduložak 206, zk. č. ..., a što u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju kuće ... površine 51,18 m2.

II. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi I. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kn, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.337,50 kn, kao neosnovan.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi II. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, u roku od 8 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači odnosno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tuženici nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe na 5118/17192 suvlasničkog dijela nekretnine opisan u točki I. izreke prvostupanjske presude koji predstavlja poslovni prostor u prizemlju kuće 10 površine 51,18 m2 a koja je ovrha određena rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Ovrv-3131/11 od 19. srpnja 2011., a tužitelj je kao treća osoba upućen pokrenuti parnicu u navedenom ovršnom postupku. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj na temelju ugovora o kupoprodaji od 30. srpnja 2004. kupio navedeni poslovni prostor platio cijenu na način kako je ugovoreno te se od 9. kolovoza 2004. prema primopredajnom zapisniku nalazi u samostalnom poštenom, zakonitom i istinitom posjedu, a što tuženici ne osporavaju. U trenutku sklapanja ugovora poslovni prostor nije bio upisan u zemljišnu knjigu, a nakon provedbe etažiranja upisan je kao sastavni dio posebnog dijela zgrade s još 3 poslovna prostora pri čemu se svaki od njih nalazi u posebnoj etaži zgrade i ukupne je površine od 171,92 m2. Zabilježba ovrhe temeljem navedenog rješenja o ovrsi izvršena je 2. kolovoza 2011., a iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka nije vidljivo da bi tužitelj pokušao ishoditi uknjižbu prava vlasništva na temelju ugovora o kupoprodaji, te prema shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelj je stekao pravo vlasništva dosjelošću. Kako je pravo vlasništva stekao dosjelošću nakon zabilježbe ovrhe ne može se pozivati da je predmnijevani vlasnik i stoga nema pravo koje sprečava ovrhu. Primjenom odredbe čl. 79. st. 2. i čl. 79. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ) sud je zaključio da je zabilježbom ovrhe prvotuženik stekao pravo svoju tražbinu namiriti iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine, a promjena vlasnika nekretnine ne sprječava da se ovršni postupak nastavi protiv novog vlasnika i novi vlasnik ne može u postupku poduzimati one radnje koje ne bi mogao poduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo. Analizirajući odredbu čl. 166. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15 pročišćeni tekst; dalje: ZV) sud nalazi da primjena pravnog instituta predmnijevanog vlasništva nije moguća u konkretnoj situaciji jer se radi o institutu stvarnog prava kojeg u parnici koristi osoba koja ne posjeduje stvar, iako ima pravni temelj za to, protiv osobe koja posjeduje tu stvar bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju i izvan tih okolnosti nema mjesta pozivanju na predmnijevano vlasništvo. Predmnijevanom vlasniku posjednik će predati u posjed stvari. Posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit ili ne može označiti svojeg pravnog prednika ili može samo sumnjivog ili je posjed stekao besplatno, a onaj koji zahtijeva posjed stekao ga je naplatno, a neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on. Prvotuženik nije posjednik predmetne nekretnine niti tvrdi da ima pravni temelj za njeno posjedovanje, a posjednik predmetne nekretnine je tužitelj, a drugotuženik je u trenutku zabilježbe ovrhe bio njen vlasnik, a prvotuženik ima pravo namirenja svoje tražbine prema drugotuženiku.

7. Osnovano žalitelj ukazuje na pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda o primjeni odredbe čl. 166. st. 1. ZV-a u vezi s odredbom čl. 55. OZ-a i nejasne i nerazumljive razloge pobijane presude o primjeni odredbi materijalnog prava. Žalitelj je u trenutku pokretanja ovršnog postupka prema sadržaju isprava koje tuženici nisu osporili bio predmnijevani vlasnik nekretnine koju je kupio od drugotuženika još 2004. godine i nije u tužbi niti tvrdio da je stekao vlasništvo dosjelošću već da je predmnijevani vlasnik jer ima zakonit, istinit i pošten posjed sporne nekretnine odnosno da ugovor o kupoprodaji predstavlja nedvojben dokaz o pravnom temelju i istinitom načinu stjecanja. Prvostupanjski sud nespornim smatra da je žalitelj zakonit, istinit i pošten posjednik poslovnog prostora, ali da iz zemljišnoknjižnog izvatka nije vidljivo da se ikada pokušao upisati kao vlasnik nekretnine koju je posjedovao tvrdeći da je u konačnici stekao pravo vlasništva dosjelošću 10. kolovoza 2014. Takvo je shvaćanje protivno sadržaju isprava i spisu. Ono što je odlučno za ostvarenje prava na namirenje prvotuženika kao ovrhovoditelja u ovršnom postupku je je li prije zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama došlo do promjene prava vlasništva. Ako je došlo do promjene vlasništva kao što žalitelj tvrdi u konkretnoj situaciji i u trenutku zabilježbe ovrhe je bio predmnijevani vlasnik, može štititi svoje pravo na predmetu ovrhe jer se, kao što se navodi u pravnom shvaćanju iznesenom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-267/13 „provođenjem ovrhe protiv osobe koja je samo formalni vlasnik sporne nekretnine, zadire se u pravo na mirno uživanje dobara tužitelja kao treće osobe pa stoga sukladno odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) ima pravo na zaštitu tog svog prava protiv ovrhovoditelja i upisanog vlasnika sporne nekretnine". Isto takvo stajalište zauzeto je i u odluci Rev-621/05 koje glasi: „Bez obzira što tužitelj nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik spornog poslovnog prostora, on kao predmnijevani vlasnik u smislu čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/00) ima pravo u skladu s odredbom čl. 55. i 56. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 173/03, 194/03 i 88/05; dalje: OZ) tražiti da se ovrha na spornom poslovnom prostoru proglasi nedopuštenom.“ Prema tome pogrešno je shvaćanje prvostupanjskog suda da je o zahtjevu žalitelja mogao odlučiti kao da se radi o vlasniku koji je na temelju zakona stekao pravo vlasništva na predmetu ovrhe tri godine nakon zabilježbe ovrhe zanemarujući pritom da žalitelj pravnu zaštitu zahtijeva kao predmenijevani vlasnik. U tom smislu prvostupanjski je sud polazeći od pogrešne pretpostavke da s obzirom na stjecanje prava vlasništva na predmetu ovrhe na temelju zakona žalitelju ne pripada pravo na zaštitu kao predmnijevanom vlasniku.

8. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski je sud propustio izvršiti uvid u ovršni spis i zemljišnoknjižni spis kako je to predložio žalitelj. Prvostupanjski sud navodi da iz izvatka nije vidljivo da se tužitelj ikada pokušao upisati kao vlasnik nekretnine koju je posjedovao, a žalitelj navodi da je 7. listopada 2009. podnio prijedlog za uknjižbu u predmetu poslovni broj Z-49824/09 koji je upis proveden samo u odnosu na parkirno mjesto. To bi značilo da je prije pokretanja ovršnog postupka pokušao ostvariti uknjižbu prava vlasništva kupljene nekretnine. Prvotuženik u odgovoru na tužbu iznosi shvaćanje da bi navodno pravo predmnijevanog vlasnika imalo neki značaj samo kad bi ih se moglo povezati s nepoštenjem, nesavjesnošću ili zlouporabom svojeg prava ovrhovoditelja citirajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda iz 2018. godine. Prema odredbi čl. 98. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13; dalje: ZZK) na mjestu gdje bi se u zemljišnoknjižnom ulošku trebao provesti upis odmah će se učiniti vidljivim dan i vrijeme kada je sudu stigao prijedlog za upis, a plomba će se po službenoj dužnosti izbrisati kad se provede upis ili unese zabilježba odbijanja prijedloga za upis. Zaštita povjerenja u zemljišne knjige odnosno dobra vjera cijeni se i s obzirom na okolnost je li stjecatelj, u ovom slučaju prvotuženik kao ovrhovoditelj, imao dovoljno razloga posumnjati da stvar pripada otuđivatelju. Nejasno je u kakvom su odnosu bili tuženici i je li taj njihov odnos od utjecaja na savjesnost i poštenje prvotuženika, a o čemu prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge.

9. Sukladno odredbi čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupka prvostupanjski će sud nakon što utvrdi odlučne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, a odlučit će i o troškovima cjelokupnog postupka.

Zagreb, 6. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić