REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-4714/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari 1. tužitelja E. d.o.o., OIB ..., D. S. i 2. tužitelja E. d.o.o., OIB ..., D. S., oboje zastupani po punomoćniku P. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva B. & P. j.t.d. iz V., protiv tuženika M. T. M. S., P., 05-480 K., OIB ..., odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj PI-1/2020-29 od 6. travnja 2021., 6. lipnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj PI-1/2020-29 od 6. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda Varaždinu poslovni broj PI-1/2020-29 od 6. travnja 2021. odbijen je prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje.
2. Tako je odlučio prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11–pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), budući da je zaključio da ne postoje opravdani razlozi zbog kojih je tuženik propustio rok u kojem je mogao podnijeti prigovor protiv platnog naloga tog suda poslovni broj Pl-1/2020-3 od 18. svibnja 2020.
3. Protiv navedenog rješenja pravodobnu žalbu je podnio tuženik, navodeći da mu je situacija za Covid-19 kao i to što ne poznaje hrvatsko pravo otežalo „obrnau“, misleći očigledno da mu je otežano ostvarivanje njegovih prava. Nadalje, poziva se na poljski građanski zakon (odredbu čl. 111. st. 2. Građanskog zakonika) ističući da se sukladno istom dan događaja ne uzima u obzir pri izračunavanju datuma kad se događaj dogodio, te navodi kako je stoga posljednji dan roka za žalbu (prigovora) protiv platnog naloga od 18. svibnja 2020., koji je tuženiku dostavljen 17. lipnja 2021., trebao isteći 26. lipnja 2021. kada je tuženik i podnio žalbu (prigovor). Smatra da su postojali razlozi da mu se dopusti povrat u prijašnje stanje, budući da je tuženik, ne poznajući hrvatsko pravo, postupio sukladno pravnim propisima koje poznaje. Predlaže prihvatiti žalbu i vratiti rok za žalbu odnosno dopustiti povrat u prijašnje stanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP- a u okviru dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi kako je tuženik predložio da mu se dopusti povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka u kojem je mogao podnijeti prigovor protiv platnog naloga poslovni broj PI-1/2020-3 od 18. svibnja 2020. iz razloga jer ne poznaje hrvatske propise i jer se o predmetnom ne može izraziti na materinjem jeziku, te je uz to tražio da mu sud u postupku dodjeli odvjetnika koji govori poljski jezik. Prvostupanjski je sud ocijenio da okolnosti, koje tuženik navodi u prijedlogu za povrat ne opravdavaju tuženikov propust da u propisanom roku, na koji je upućen u pouci o pravnom lijeku sadržanoj u platnom nalogu, podnese prigovor protiv platnog naloga.
8. Prema odredbi čl. 117. st. 1. ZPP-a ako stranka propusti ročište i rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje sud će toj stranci dopustiti povrat u prijašnje stanje ako ocjeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.
9. Iz podataka u spisu i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da su tuženiku predmetni platni nalog s uputom o pravu na podnošenje pravnog lijeka i priloženom dokumentacijom dostavljeni u izvorniku i prevedeni na njegov materinji poljski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču, pa je pravilno zaključio prvostupanjski sud da je neosnovan navod tuženika da se o tom pitanju nije mogao izjasniti zbog nerazumijevanja jezika odnosno na materinjem jeziku. Nadalje, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tuženik, s obzirom na poslovnu suradnju koja je prethodila izdavanju platnog naloga, radi nepoznavanja jezika ili hrvatskih propisa mogao angažirati adekvatnu pravnu pomoć, ali se na nerazumijevanja jezika i nemogućnost izražavanja na materinjem jeziku nije ranije pozivao niti je to dokazivao.
10. Naime, u uputi o pravnom lijeku prevedenoj na poljski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču, tuženik je upućen da prigovor protiv platnog naloga može podnijeti u roku od osam dana. Tuženik je i podnio prigovor, ali tek nakon isteka određenog mu i zakonom propisanog roka.
11. Prema tome, razlozi na koje se u prijedlogu za povrat poziva tuženik (nepoznavanje hrvatskih propisa, nerazumijevanje jezika) nisu onemogućili tuženika da podnese prigovor, a tuženik u prijedlogu nije naveo niti jedan razlog koji bi upućivao na postojanje opravdanog razloga zbog kojeg nije u propisanom, određenom mu roku, podnio prigovor protiv platnog naloga, pa je pravilno odlučio prvostupanjski sud kada je odbio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
12. U odnosu na pozivanje žalitelja na situaciju sa Covidom 19 se ističe da tuženik niti u prijedlogu za povrat niti u žalbi nije naveo iz kojeg točno razloga je to utjecalo na propuštanje roka za podnošenje pravnog lijeka, a niti je u vezi s tim predlagao ikakve dokaze.
13. U odnosu na navode žalitelja da je prigovor protiv platnog naloga podnesen u roku, valja reći da je takav prigovor tuženik mogao iznijeti samo u žalbi protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj PI-1/2022-7 od 3. rujna 2020., kojim je tuženikov prigovor odbačen kao nepravovremen. Dakle, ovaj drugostupanjski sud ispitujući pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje ne može ispitivati osnovanost tog žalbenog navoda. Tuženiku je rješenje o odbačaju prigovora protiv platnog naloga s uputom o pravnom lijeku, prevedeno na poljski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču, dostavljeno 22. rujna 2020., međutim, tuženik protiv tog rješenja nije izjavio žalbu.
14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Zagreb, 6. lipnja 2022.
Sutkinja
Ružica Omazić, v.r.
