REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 89 Pž-2412/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & K. d.o.o., Z., protiv tuženika H. C. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 36.317,58 kn i iznosa od 2.440,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-286/2020 od 8. ožujka 2022., 6. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika H. C. d.o.o. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-286/2020 od 8. ožujka 2022. u točki I. izreke.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika H. C. d.o.o. Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-286/2020 od 8. ožujka 2022. u točki II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. K., Z., poslovni broj Ovrv-194/2015 od 29. rujna 2015. za iznos glavne tražbine od 31.517,58 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, za iznos od 4.200,00 kn, za iznos od 2.440,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.407,17 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), te je odbijen tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. K., Z., poslovni broj Ovrv-194/2015 od 29. rujna 2015. za iznos od 600,00 kn i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).
2. Rješenjem suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. K., Z., poslovni broj Ovrv-194/2015 od 29. rujna 2015. za iznos glavne tražbine od 2.711,93 kn pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.287,50 kn i u tom dijelu je tužba povučena (točka I. izreke rješenja), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.175,50 kn pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke rješenja) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka III. izreke rješenja).
3. Protiv dijela ove presude pod točkom I. izreke i dijela rješenja pod točkom II. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te predlaže presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je isplata iznosa od 31.517,58 kn s osnove zakonskih zateznih kamata na zakašnjela plaćanja za isporučenu robu, isplata iznosa od 4.800,00 kn i 2.440,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, za kašnjenje s ispunjenjem novčane obveze na temelju odredbe članka 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15 i 78/15; dalje: ZFPPN).
7. Nejasan je žalbeni navod da je tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer na tu okolnost tuženik nije iznio niti jedan činjenični navod u čemu bi se to sastojala povreda prava na pravično suđenje.
8. Tuženikov žalbeni navod da je sud prvog stupnja zanemario tuženikove navode i dokaze, valja odgovoriti da tuženik u žalbi ne navodi koje je to tuženikove navode i dokaze sud prvog stupnja zanemario, a koji bi mogli dovesti do povoljnije odluke za tuženika, a zbog čega niti taj žalbeni navod ne ukazuje na povredu prava na pravično suđenje.
9. U ovom postupku je odlučno je li tuženik ugovorenu cijenu za isporučenu robu platio sa zakašnjenjem, i ako jest, koliko je zakašnjenje trajalo i koliko ukupno iznosi uglavničena kamata za zakašnjenje. To stoga što je za zakašnjenje do 90 dana od dospijeća između stranaka ugovorena kamatna stopa, a nakon proteka roka od 90 dana, tuženik je bio u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu. Također je bilo potrebno utvrditi za koliko je brojčano isporuka robe tuženik došao u zakašnjenje, te koji iznos posebne naknade je tuženik dužan tužitelju platiti sukladno odredbi članka 13. ZFPPN-a.
10. Suprotno navodima žalbe izreka pobijane presude i rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda i rješenje sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između danih razloga i sadržaja spisa, a zbog čega je pobijani dio presude i rješenje moguće ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
11. Naime, obračun kamata sukladno odredbi članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14; dalje: OZ) predstavlja vjerodostojnu ispravu.
12. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a.
13. Pogrešno je stajalište tuženika da tužitelju na uglavničeni iznos kamata pripadaju kamate kao za netrgovačke ugovore, jer se tužiteljeva tražbina temelji na ugovorima o kupoprodaji robe, a koji ugovor je trgovački ugovor, a zbog čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) kada je tužitelju dosudio višu kamatnu stopu koja je propisana za trgovačke ugovore.
14. Sud prvog stupnja je na temelju provedenog financijskog vještačenja utvrdio da je tuženik tužitelju račune za isporučenu robu plaćao nakon dospijeća, te da tuženik tužitelju zbog zakašnjenja u plaćanju robe tužitelju na ime ugovorenih i zakonskih zateznih kamata duguje ukupno iznos od 31.517,58 kn.
15. Žalbenim navodima, tuženik, utvrđenje suda o visini glavne tražbine (uglavničenih kamata), ne dovodi u sumnju, a zbog čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio ugovorne odredbe priloženih ugovora za zakašnjele uplate za razdoblje do 90 dana prema ugovorenoj kamatnoj stopi, a za razdoblje nakon 90 dana sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a po stopi kao za trgovačke ugovore, te na taj iznos tužitelju obračunao zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a kao za trgovačke ugovore od dana donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 29. rujna 2015.
16. Među strankama je prijeporno je li tuženik osoba javnog prava, a samim time može li se tuženiku naložiti plaćanje posebne naknade za zakašnjela plaćanja po svakom računu na temelju članka 13. ZFPPN-a.
17. Odredbom članka 3. točke 2. ZFPPN-a propisano je da su u smislu ZFPPN „osobe javnog prava“ javni naručitelji i sektorski naručitelji na način kako je to uređeno u propisima o javnoj nabavi.
18. Odredbom članka 5. stavka 1. točka 1. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj: 90/11, 83/13 i 143/13; dalje: ZJN) propisano je da je javni naručitelj Republika Hrvatska.
19. Odredbom članka 6. stavka 1. točke 2. ZJN-a propisano je da su sektorski naručitelji trgovačka društva u kojima javni naručitelj ima ili može imati neposredan ili posredan prevladajući utjecaj na osnovi njihova vlasništva.
20. Budući da je Republika Hrvatska jedini osnivač tuženika, tuženik je sektorski naručitelj, pa samim time i sukladno odredbi članka 3. točke 2. ZFPPN-a i osoba javnog prava, a zbog čega je tuženik u obvezi sukladno odredbi članka 13. stavka 1. ZFPPN-a platiti tužitelju posebnu naknadu za svaki račun koji je tuženik tužitelju platio sa zakašnjenjem.
21. Pogrešno je stajalište tuženika da bi tuženik eventualno bio u obvezi tužitelju platiti naknadu prema članku 13. stavka 1 ZFPPN-a samo za pojedine ugovore, a ne i za svaki račun, jer je ugovorima tužitelj preuzeo obvezu isporuke ukupne količine točno određene robe, ali obveza isporuke nastaje tek nakon što ju tuženik naruči. Tuženik je isporučenu robu dužan platiti u roku od 60 dana od dana isporuke. Prema tome, tuženikova obveza plaćanja isporučene robe nastala je tek nakon isporuke robe, a ne i potpisivanjem ugovora, a zbog čega je u obvezi tuženik platiti tužitelju i posebnu naknadu za zakašnjenje po svakom računu koji je plaćen sa zakašnjenjem.
22. Vještačenjem je utvrđeno da je tuženik tužitelju platio sa zakašnjenjem 14 računa u razdoblju u kojem se posebna naknada računala u iznosu od 300,00 kn te 61 račun za razdoblje u kojem se naknada računa u kunskoj protuvrijednosti od 40,00 EUR.
23. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je na valjano i potpuno utvrđeno činjenično stanje,pravilno primijenio ugovorne odrede o visini stope zatezne kamate za zakašnjenje do 90 dana, odredbu članka 29. stavka 2. ZOO-a za razdoblje zakašnjenja nakon 90 dana do dana plaćanja, odredbu članka 13. stavka 1. ZFPPN-a i odredbu članka 451. stavka 3. ZPP-a kada je platni nalog u pobijanom dijelu održao na snazi, a zbog čega je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
24. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi, tako i po visini, pa je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
25. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjske presude i u dijelu pod točkama I. i III. prvostupanjskog rješenja prvostupanjska presuda i rješenje ostaju neizmijenjeni (članka 365. stavak 1. ZPP-a).
Zagreb, 6. lipnja 2022.
Sudac
Josip Turkalj, v.r.
