REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: 24. K-107/20-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Božici Barlović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Matee Uzelac, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. Š., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu KZ/11) u vezi s člankom 52. KZ/11, povodom privatne tužbe privatnog tužitelja P. G. d.o.o. od 21. studenog 2019. godine, uz dopunu od 19. prosinca 2019. godine, nakon održane javne rasprave, u nazočnosti zz punomoćnika privatnog tužitelja, A. T., odvjetničke vježbenice, optuženika osobno te branitelja optuženika, E. G., odvjetnika, dana 07. lipnja 2022. godine objavio je, a dana 06. lipnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09. – izmjene i dopune, 80/11. - izmjene i dopune, 91/12. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12. - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19

- u nastavku: ZKP/08),

Optuženi T. Š., OIB: …, sin F. i M., rođ. D., rođen .. u S. B., sa prebivalištem u Z., zaposlen u TD I. S. I. V. S., sa sjedištem u Z., sa plaćom od 12.000,00 kuna, oženjen, troje maloljetne djece, vlasnik stana i osobnog automobila marke …, bez čina, nije odlikovan, ne vodi se drugi kazneni postupak

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

- dana 22. i 28. kolovoza 2019. godine kao vlasnik vozila … marke …, serija …, godine proizvodnje ... broj šasije … registarske oznake …, izašao iz javne garaže u G. G. c., na adresi u Z. bez plaćanja parkirnih karata i to na način da je koristio rampu koja je podignuta za vozača ispred sebe koji je uredno platio parkirnu kartu te time nanio štetu imovini privatnog tužitelja u visini 384 kune,

- dakle, da je s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist u iznosu od 384 kune, koliko iznose dvije dnevne karte za parkiranje u garaži G. G. c., doveo u zabludu privatnog tužitelja lažnim prikazivanjem činjenica (da je platio parkirnu kartu), odnosno prikrivanjem činjenica (da nije platio) te na taj način nanio štetu imovini privatnog tužitelja u visini dvije dnevne parkirne karte

- pa da bi time počinio produljeno kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona/11.

II/ Na temelju članka 149. stavka 1. i 3. ZKP/08 privatni tužitelj P. G. d.o.o., OIB: … je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. stavka 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 kuna te nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja koji će se odrediti posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj P. G. d.o.o. podiglo je uvodno citiranu privatnu tužbu kao i dopunu privatne tužbe od 19. prosinca 2019. godine, protiv optuženika T. Š., stavljajući mu na teret počinjenja kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 3. KZ/11 u vezi s člankom 52. KZ/11.

2. Pozvan na raspravi pred sudom da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženi je izjavio kako se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret privatnom tužbom.

3. U svojoj obrani koju je dao na raspravi pred sudom dana 06. lipnja 2022. godine optuženi je izjavio da je nesporno da je vlasnik osobnog automobila marke …, srebrne boje, reg. oznaka …, s tim da je isto tako nesporno da je taj automobil vidljiv na snimci kamere koja je postavljena na izlazu iz garaže trgovačkog centra G. G. na adresi u …, međutim, dodao je da ne zna tko je u tom trenutku vozio automobil kada je on izlazio iz garaže i koristio rampu koja je podignuta za automobil neposredno ispred njega, jer je taj automobil znao dati na korištenje i drugim osobama, budući se radi o karavanu pa je isti pogodan za prenošenje stvari i prijevoz stvari koje ne stanu u druge automobile. Optuženi je naveo da je tako znao dati automobil na korištenje i njegovoj sestri i njezinom suprugu kao i prijateljima, kada su ga isti molili da im da auto na korištenje radi prijevoza nekih stvari. Na poseban upit suca da li ih je pitao jesu li su oni koristili taj automobil 22. ili 28. kolovoza 2019. godine, kada je vidljivo da je on izašao iz garaže i prešao rampu, optuženi je naveo da je za ovaj događaj saznao po proteku godinu i pol dana od samog događaja, kada je dobio tužbu od privatnog tužitelja te se stoga oni nisu sjećali jesu li koristili njegov automobil, a ne zna ni u koliko je to bilo sati. Na poseban upit zz punomoćnika privatnog tužitelja gdje je njegovo radno mjesto, optuženi je naveo da je ono na adresi u …, a na upit gdje parkira kada ide na posao, isti je naveo da parkira negdje u blizini svog radnog mjesta ili uopće ne ide autom na posao. Izjavio je da inače ima plaćenu drugu zonu parkiranja. Na daljnji upit da li je znao parkirati automobil u garaži trgovačkog centra G. G., optuženi je naveo da se znao tamo parkirati. Na poseban upit suca, izjavio je da se ne sjeća koliko se u to vrijeme plaćalo parkiranje automobila u toj garaži, osim što zna da je sada cijena jednog sata parkiranja 10 kuna.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao uvjerenje stanice za tehnički pregled vozila na listu 10 spisa, cjenik parkirnih karata u garaži trgovačkog centra G. G. na listu 5 spisa, pregledana je snimka kamere video-nadzora izlaza iz garaže trgovačkog centra G. G., … te su pročitani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika.

5. Ocjenjujući sve provedene dokaze, kako svakog pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te ih dovodeći u vezu s obranom optuženika, sud je utvrdio da nema dokaza da je optuženi počinio kazneno djelo za koje se tereti privatnom tužbom.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je optuženi vlasnik vozila marke …, serija …, godine proizvodnje … broj šasije … registarske oznake …, kao i da je navedeno vozilo dana 22. i 28. kolovoza 2019. godine korišteno u javnoj garaži trgovačkog centra G. G., na adresi u Z. Također nije bilo sporno da je vozilo u vlasništvu optuženika u navedeno vrijeme izlazilo iz javne garaže bez plaćanja parkirnih karata i to na način da je koristio rampu koja je podignuta za vozača i vozilo koje je iz garaže izlazilo neposredno ispred vozila vlasništvo optuženika, a koje sve činjenice proizlaze kako iz obrane optuženika, tako i iz pregleda snimki kamere video-nadzora izlaza iz garaže trgovačkog centra G. G.

7. Optuženi koji je u svojoj obrani potvrdio naprijed iznesene činjenice, naveo je da ne zna tko je u tom trenutku vozio automobil kada je vidljiv na snimci njegov izlazak iz garaže i tko je koristio rampu koja je podignuta za automobil neposredno ispred njega, jer je taj automobil znao dati na korištenje i drugim osobama. Navedeno optuženi objašnjava činjenicom da se radi o karavanu koji je pogodan za prenošenje stvari i prijevoz stvari koje ne stanu u druge automobile zbog čega je znao dati automobil na korištenje i svojoj sestri i njezinom suprugu kao i prijateljima, radi prijevoza nekih stvari. Optuženi je pri tome potvrdio da je njegovo radno mjesto u blizini, u …, dodajući kako kada ide na posao parkira automobil negdje u blizini svog radnog mjesta ili uopće ne ide autom na posao, potvrđujući i da je znao parkirati automobil u garaži trgovačkog centra G. G.

8. Prilikom pregleda snimki kamere video-nadzora izlaza iz garaže trgovačkog centra G. G., na adresi u Z., na raspravi 6. lipnja 2022., optuženi je izjavio da je na snimci vidljiv automobil sive boje koji je u njegovom vlasništvu, reg. oznake …, koji prelazi rampu iza automobila ispred njega bez zaustavljanja pred rampom. Optuženi je izjavio da ne uočava da je on u automobilu na mjestu vozača te je konstatirano i od strane suda da se u unutrašnji predmetnog automobila uočava na mjestu vozača samo ruka vozača na upravljaču, a nije moguće uočiti osobe koje bi se nalazile u automobilu i njihova lica.

9. Sumirajući rezultate svih provedenih dokaza u ovom postupku proizlazi da je jedino sa sigurnošću u ovom postupku utvrđeno da je optuženi vlasnik vozila koje je dana 22. i 28. kolovoza 2019. godine izlazilo iz javne garaže trgovačkog centra G. G. i bez plaćanja parkirnih karata koristilo rampu koja je podignuta za automobil neposredno ispred njega. Pri tome pregledom snimki kamere video-nadzora nije neposrednim opažanjem bilo moguće utvrditi koja osoba upravlja predmetnim vozilom odnosno je li to optuženi, dok je optuženi poricao da bi on tada upravljao svojim vozilom. Optuženi je naime isticao da je automobil u svom vlasništvu posuđivao i drugim osobama, pa sama okolnost da je isti vlasnik vozila i da je zaposlen u blizini predmetne javne garaže, ne predstavlja siguran i pouzdan dokaz da je upravo optuženi bio osoba koja je predmetne zgode upravljala tim vozilom a ni jedan drugi provedeni dokaz u postupku tome nije išao tome u prilog. Pri tome valja naglasiti da nije bilo vidljivo iz snimke video nadzora, u koje vrijeme je vozilo izlazilo iz garaže, da bi se moglo eventualno zaključivati o tome da li je vozilo izlazilo iz javne garaže prije početka i nakon radnog vremena optuženika, što bi moglo upućivati na zaključak da je upravo optuženi koristio svoje vozilo pri dolsku i odlasku s posla.

10. Proizlazi stoga po ovom sudu utvrđenim da nije moguće sa sigurnošću tvrditi da je upravo optuženi kako mu je to stavljeno na teret 22. i 28. kolovoza 2019. godine izlazilo svojim vozilom iz javne garaže trgovačkog centra G. G. i bez plaćanja parkirnih karata koristilo rampu koja je podignuta za automobil neposredno ispred njega. Naime, prilikom odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika, sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje u to da se događaj zbio upravo na način kako je to optuženiku stavljeno na teret, a krivnja u kaznenom postupku mora biti sa sigurnošću utvrđena a sama mogućnost ili vjerojatnost nisu dostatni da budu pouzdan temelj za osudu te je sud dužan donijeti oslobađajuću presudu ne samo u slučajevima kada je nedvojbeno dokazano da optuženi nije počinio kazneno djelo, već i onda kada to ostane dvojbeno. U nedostatku dokaza koji bi nedvojbeno upućivali da je upravo optuženi počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako mu je to stavljeno na teret, sud je išao in favorem optuženiku i rukovodio se načelom in dubio pro reo (u slučaju sumnje valja osloboditi), pri tome poštujući presumpciju nevinosti, da je svako nevin dok mu se ne dokaže krivnja. Sud je dakle dvojbu o prethodno navedenim činjenicama kaznene odgovornosti optuženika, na temelju članka 453. toč. 3. ZKP/08 riješio na način koji je povoljniji za istog i primjenjujući pravilo in dubio pro reo, oslobodio optuženika od optužbe.

11. Sukladno odluci suda kojom je optuženi oslobođen od optužbe, odlučeno je na temelju članka 149. stavka 1. i 3. ZKP/08 da je privatni tužitelj P. G. d.o.o., OIB: … dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. stavka 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 kuna, koji su odmjereni uvažavajući duljinu i složenost predmetnog postupka te nadoknaditi i nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja, koji trošak će se odrediti posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 06. lipnja 2022. godine

Sudac:

Božica Barlović, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest /15/ dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno u četiri (4) istovjetnih primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud kao sud II stupnja.

DNA:

1. P. G. d.o.o. za trgovinu i usluge, Z.

2. Punomoćnik privatnog tužitelja, odvj. društvo G. & L.1 i L. – pretinac

3. Optuženi T. Š., Z.

4. Branitelj optuženika, odvj. E. G. – pretinac

5. U spis