Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 4 P-262/2021-30

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u pravnoj stvari tužitelja P. K. d.o.o., OIB:…, Lj., Republika S., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva O., V., K., Š. d.o.o., Z., protiv tuženika H. P. B. d.d., OIB:…, Z., (kao pravni slijednik J. B. d.d., OIB:…, Š.), kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti, 6. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud oglašava se stvarno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Upravnom sudu u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv prednika tuženika ovom sudu podnio tužbu kojom traži utvrđenje ništetnosti odluka glavne skupštine J. B. d.d., Š., od 30. prosinca 2016., pobliže označenih u tužbenom zahtjevu (l.s. 8 i 9), podredno, utvrđenje pobojnosti navedenih odluka.

2. U tužbi u bitnome navodi da je tužitelj vjerovnik prednika tuženika čije je potraživanje osigurano založnim pravom, te da su na spornoj izvanrednoj skupštini prednika tuženika od 30. prosinca 2016. donesene pobijane odluke koje se u bitnome odnose na utvrđivanje iznosa ukupnih gubitaka J. B. d.d. na dan održavanja skupštine, odluke o pokriću dijela utvrđenih gubitaka, kao i odluke koje se tiču promjena temeljnog kapitala banke, odnosno izmjene i dopune statuta. Smatra da su pobijane odluke ništetne iz razloga određenih u odredbama čl. 355. toč. 3 i 4. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22; dalje ZTD), odnosno odredbama čl. 355. toč. 1. u vezi s čl. 277. toč. 3. i 6. ZTD-a, sve u vezi odredbe čl. 355. toč. 4. istog Zakona. Pojašnjava da su osporavane odluke skupštine donesene u svrhu provedbe Odluke o provođenju postupka sanacije nad tuženikom od 27. prosinca 2016., koja se temelji na odredbama Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava (Narodne novine broj 19/15; dalje ZSKI). Smatra da su odluke koje se tiču gubitaka J. B. d.d. donesene da bi se utvrdili veći gubici od stvarnih bez mogućnosti provjere, sve kako bi se, u konačnici, naštetilo vjerovnicima pretvaranjem njihovih tražbina u temeljni kapital društva, odnosno kako bi se utvrdilo da se ukupni gubici tuženika ne mogu pokriti samo pretvaranjem rezervi relevantnih instrumenata kapitala i smanjenjem temeljnog kapitala, već je potrebno i pretvaranje tražbina vjerovnika u temeljni kapital banke, sukladno odredbama ZSKI- a. S obzirom na pogrešno utvrđeni iznos gubitka prednika tuženika, da su ništetne i odluke skupštine koje se tiču pokrića tih gubitaka. Nadalje, tvrdi i da su odluke skupštine protivne osnovnim načelima ZSKI-a, da se njima izravno onemogućava tužiteljevo namirenje čime je stavljen u nepovoljniji položaj prema onom u kojem bi bio da je nad prednikom tuženika otvoren stečaj. Podredno, predlaže, ukoliko sud sporne odluke ne smatra ništetnim, utvrditi ih pobojnim. Predlaže sudu donijeti i rješenje o zabilježbi spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu (l.s. 198 do 208), u bitnome, predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu i to zbog nedostatka aktivne legitimacije, stvarne nenadležnosti ovog suda, odnosno pravomoćno presuđene stvari, podredno, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Ukratko, smatra da je za meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu stvarno nadležan Upravni, a ne Trgovački sud, te da bi pasivno legitimirana bila agencija. I tuženik ukazuje da je odlukom od 27. prosinca 2016. određeno provođenje sanacije nad društvom prednika tuženika, sve temeljem odredbi ZSKI-a. Ukazuje da je tadašnja agencija kao nadležno tijelo u postupku sanacije, temeljem ovlasti iz ZSKI-a a ne ZTD-a 30. prosinca 2016. donijela sanacijske odluke koje da su u svojoj suštini upravne odluke, te da su samo formalno donesene na glavnoj skupštini. Sve odluke od 30. prosinca 2016. koje tužbom osporava tužitelj, donesene su upravo radi provedbe Odluke o otvaranju sanacije, odnosno provođenja sanacijskog postupka. Tuženik dalje elaborira svoja pravna shvaćanja o karakteru i formi osporavanih odluka, te ukazuje da ih je tužitelj mogao i trebao pobijati tužbom Upravnom sudu, sve kako to propisuje odredba čl. 33. ZSKI-a, a to stoga jer odluke od 30. prosinca 2016. imaju karakter upravnog akta. Nadalje, ukazuje da je sporne odluke zapravo donijela agencija u postupku sanacije, pa bi tužba trebala biti upravljena protiv tog tijela, a ne prednika tuženika. Smatra da su odredbe ZSKI-a lex specialis, a posebno upire na odredbu čl. 49. tog Zakona, odnosno odredbu čl. 78., a čija primjena da proizlazi iz sadržaja samog zapisnika sa skupštine od 30. prosinca 2016. Nadalje, smatra i da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka, jer je njegova tražbina prema predniku tuženika prestala sukladno odredbi čl. 78. st. 4. ZSKI-a. Upozorava i na odredbu čl. 56. stz. 9. ZSKI-a prema kojoj se prilikom primjene instrumenata sanacije ne primjenjuju odredbe propisa koji uređuju poslovanje trgovačkih društava, a u dijelu koji se, između ostalog, odnosi i na obvezu sazivanja glavne skupštine u slučaju gubitka, prezaduženja ili nesposobnosti za plaćanje, obvezu donošenja odluke glavne skupštine o povećanju, odnosno smanjenju temeljnog kapitala i objavu te odluke, odobreni temeljni kapital, suglasnost dioničara svakog roda dionica koje daju pravo glasa na odluku glavne skupštine o povećanju, odnosno smanjenju temeljnog kapitala društva, zaštitu vjerovnika pri smanjenju temeljnog kapitala, sazivanje glavne skupštine, sudjelovanje i način glasovanja dioničara društva čije dionice su uvrštene na uređenom tržištu, kao i odredbe koje su na bilo koji način suprotne postizanju ciljeva sanacije. Posebno naglašava da su sve odluke od 30. prosinca 2016. zapravo donesene u svrhu provođenja Odluke o provođenju postupka sanacije čija zakonitost je utvrđena u upravnom sporu kojega je pokrenuo ovdje tužitelj i čija je tužba pravomoćno odbijena.

4. Na navode odgovora na tužbu, tužitelj se očitovao podneskom od 17. ožujka 2022. (l.s. 330 do 343). U bitnome, pobija sve navode odgovora na tužbu, smatra da je za suđenje u ovom postupku nadležan Trgovački, a ne Upravni sud, pri čemu se poziva na odredbu čl. 363. st. 1. ZTD-a, te da odredba čl. 56. st. 9. ZSKI-a ne otklanja primjenu navedenog članka. Smatra također da se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari, te ukazuje da bi i u slučaju nenadležnosti ovog suda, predmet trebao biti ustupljen stvarno nadležnom sudu. Nadalje, pojašnjava status tuženika u odnosu na prednika tuženika, te pojašnjava razloge ništetnosti, podredno pobojnosti odluka od 30. prosinca 2016. Predlaže i da ovaj sud pokrene prethodni postupak pred sudom Europske Unije, te da postavi pitanja pobliže navedena u ranije spomenutom podnesku i to na l.s. 341 do 343.

5. Odredbom čl. 15. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 14/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), određeno je da sud ocjenjuje, po službenoj dužnosti, odmah poslije primitka tužbe, je li nadležan i u kojem je sastavu nadležan, a ocjenjivanje nadležnosti obavlja se na temelju navoda u tužbi i činjenica koje su sudu poznate. Prema odredbi čl. 17. st. 2. istog Zakona, u povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti, sud se može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.

6. U konkretnom slučaju, tuženik je prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda podnio u točki I. odgovora na tužbu, prije negoli se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari.

7. Analizirajući tuženikove navode o stvarnoj nenadležnosti te činjenice iznesene u tužbi koje u svom prigovoru ukazuje tuženik, sud tuženikov prigovor smatra osnovanim. Naime, između stranaka, zapravo nije sporno koje su odluke donesene na skupštini prednika tuženika, J. B. d.d., Š., 30. prosinca 2016., odnosno nije sporan sadržaj tih odluka. Nije nadalje sporno niti da su te odluke donesene u okviru sanacije J. B. d.d., kao kreditne institucije, a prema odredbama ZSKI-a, te da je odluka o sanaciji prednika tuženika donesena 27. prosinca 2016. i to od strane tadašnje agencije. I iz samog zapisnika o održavanju sporne skupštine (l.s. 44) proizlazi da je skupština održana i sporne odluke donesene u postupku sanacije J. B. d.d., te da odluke zapravo donosi sanacijsko tijelo, odnosno tadašnja agencija. Također, kako to ispravno navodi tuženik u odgovoru na tužbu, i iz obrazloženja spornih odluka na zapisniku proizlazi da se one donose na temelju odredbi ZSKI-a, kao i da je njihovo donošenje pretpostavka za donošenje daljnjih sanacijskih odluka, posebno onih koje se tiču utvrđenja gubitaka prednika tuženika.

8. U ovom dijelu treba ukazati na odredbu čl. 49. st. 1. i 2. ZSKI-a, prema kojoj danom donošenja odluke o otvaranju postupka sanacije prestaju sve ovlasti dotadašnjih članova uprave, nadzornog odbora institucije te ovlasti glavne skupštine. Sanacijska uprava ima sve ovlasti uprave odnosno izvršnih direktora upravnog odbora institucije u sanaciji. Ovlasti nadzornog odbora odnosno neizvršnih direktora upravnog odbora institucije u sanaciji i glavne skupštine institucije u sanaciji izvršava agencija te se u tom slučaju na nju ne primjenjuju odredbe o uvjetima za imenovanje i davanje prethodne suglasnosti članovima nadzornog odbora institucija na način kako je uređeno propisima koji uređuju poslovanje kreditnih institucija odnosno investicijskih društava.

Nadalje, s tim u vezi, odredom čl. 56. st. 9. propisano je da se pri primjeni instrumenata sanacije ne primjenjuju odredbe propisa koji uređuje poslovanje trgovačkih društava u dijelu koji se odnosi na:

- obvezu revizije povećanja temeljnog kapitala ulozima u stvarima i pravima, kao ni posebne uvjete povećanja temeljnog kapitala ulozima u stvarima i pravima bez revizije tog povećanja temeljnog kapitala

- obvezu sazivanja glavne skupštine u slučaju gubitka, prezaduženja ili nesposobnosti za plaćanje

- obvezu donošenja odluke glavne skupštine o povećanju odnosno smanjenju temeljnog kapitala i objavu te odluke

- odobreni temeljni kapital

- suglasnost dioničara svakoga roda dionica koje daju pravo glasa na odluku glavne skupštine o povećanju odnosno smanjenju temeljnoga kapitala društva

- pravo prvenstva postojećih dioničari na stjecanje novih dionica institucije u sanaciji

- zaštitu vjerovnika pri smanjenju temeljnog kapitala

- povlačenje dionica

- prekogranična pripajanja i spajanja

- sazivanje glavne skupštine, sudjelovanje i način glasovanja dioničara društva čije dionice su uvrštene na uređenom tržištu i pripajanje i spajanje dioničkih društava i

- odredbe koje su na bilo koji način suprotne postizanju ciljeva sanacije. U ovoj fazi postupka nije sporno da se odluke od 30. prosinca 2016. odnose upravo na neka od pitanja, odnosno pretpostavki iz naprijed navedene odredbe ZSKI-a, slijedom čega i ovaj sud smatra da su odredbe tog Zakona u dijelu koji se odnosi na konkretan slučaj lex specialis, u odnosu na odredbe ZTD-a koji reguliraju pobijanje odluka skupštine.

9. Iz svega naprijed navedenog, sud smatra da su odluke koje su predmet spora u ovom postupku zapravo dio provedbe odluke o sanaciji prednika tuženika u smislu odredbi ZSKI-a, a prema odredbi čl. 33. tog Zakona propisano je da protiv odluke o otvaranju postupka sanacije, uključujući i odluka u cilju provedbe odluka Jedinstvenog sanacijskog odbora iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno svih odluka koje agencija donosi u cilju provedbe odluke o otvaranju postupka sanacije, uključujući i odluka u cilju provedbe odluka Jedinstvenog sanacijskog odbora, nije dopuštena žalba, ali fizička i pravna osoba čija su prava i pravni interesi povrijeđeni donošenjem takve odluke može podnijeti tužbu nadležnom upravnom sudu u roku od 30 dana od dana dostave navedene odluke.

To konkretno znači da bi se u okviru provedbe sanacije prednika tuženika u cjelini ovdje sporne odluke od 30. prosinca 2016., po mišljenju ovog suda, trebale pobijati u upravnom postupku, pred Upravnim sudom, odnosno u postupku ocjene zakonitosti same sanacije konkretne kreditne institucije, odnosno same odluke o sanaciji čiji su sastavni dio i odluke od 30. prosinca 2016. Pritom treba naglasiti da iz podataka u spisu proizlazi da je, po zahtjevu tuženika, vođen upravni spor o zakonitosti same odluke o sanaciji J. B. d.d. od 27. prosinca 2016.

10. Temeljem ovakvog shvaćanja, ne ocjenjujući ostale navode tužbe, odnosno očitovanja stranaka, ovaj sud smatra da nije stvarno nadležan za odlučivanje po zahtjevu ovdje tužitelja, radi čega je odlučeno kao u izreci.

U Zadru 6. lipnja 2022.

Sudac

Tomislav Jurlina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave istog. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA:

- tužitelju po punomoćnicima,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis

Nakon pravomoćnosti:

- u referadu 4 pa Upravnom sudu u Zagrebu uz spis i popratni dopis