Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Poslovni broj: 34 Pp P-1576/2020-12

Varaždin, Braće Radića 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Karmeli Sotošek, uz sudjelovanje Martine Leljak kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D.M., branjenog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Brlečić&partneri j.t.d. iz Varaždina, zbog prekršaja iz čl. 57. st. 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19), pokrenutom optužnim prijedlogom Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin broj: 511-14-09/05-3-705-1/2020. nakon provedenog žurnog postupka 6. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik D.M., OIB .., rođ. .. u J., od oca N. i majke U., rođ. A., iz V. K.P., IV br. 37, državljanin SM, OŠ, elekričar, zaposlen u GMN, sa mjesečnom plaćom od oko 4.500,00 kn, oženjen, otac troje djece koju uzdržava, kažnjavan,

I  k r i v  j e

1. što je je 30. rujna 2020. oko 22,00 sata u V., kada je upravljao osobnim automobilom reg. oznake -- kolnikom T. ulice iz smjera zapada u smjeru istoka, dolaskom do raskrižja s Ulicom O.P. koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, ušao vozilom u raskrižje, zadržavaju smjer kretanja, a da pri tom nije propustio sva vozila koja se kreću tom cestom, pa je prednjim dijelom vozila udario u lijevi bočni dio osobnog automobila reg. oznake VŽ-220-PK kojim je Ulicom O. P. iz smjera juga u smjeru sjevera upravljao Z.H., nakon čega je vozilo kojim je upravljao H. odbačeno u lijevo, pa je prednjim lijevim dijelom udarilo u obiteljsku kuću vlasništvo B.B., zbog čega je uzrokovana na vozilima i ogradi materijalna šteta,

čime je postupio protivno čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i počinio prekršaj iz čl. 57. st. 7. u svezi čl. 293. st. 1. istog zakona

2. što je nakon uzrokovane prometne nesreće iz t. 1. izreke napustio mjesto nesreće, a da nije ostavio podatke o sebi i vozilu kojim je počinio prometnu nesreću,

čime je postupio protivno čl. 176. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i počinio prekršaj iz čl. 176. st. 5. istog zakona, te se radi toga primjenom čl. 37. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona

II.  k a ž n j a v a

za prekršaj iz t. 1. novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) kuna za prekršaj iz t. 2. novčanom kaznom u iznosu od 900,00 (devetsto) kuna dakle, ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.900,00 (tri tisuće devetsto) kuna

Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku 60 od dana pravomoćnosti presude po nalogu za nacionalna plaćanja koji je prilog ovoj presudi. U određenom roku kaznu može platiti u više obroka.

Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17) da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati, ista će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.

III. Trošak postupka odmjeren je u iznosu od 2.477,60 kuna, a odnosi se 1.857,60 kn za troškove vještačenja, 200,00 kn za izradu skice mjesta nastanka prometne nesreće u razmjeru, 120,00 kn za izradu fotoelaborata prometne nesreće, te 300,00 kn za trošak ovog postupka koji se temelji na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) i dužan ga je naknaditi okrivljenik u istom roku kao i novčanu kaznu, pod prijetnjom prisilne naplate, a po nalogu za nacionalna plaćanja koji je prilog ovoj presudi.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2. Ispitan u postupku okrivljenik izjavljuje kako se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Točno je da je 30. rujna 2020. oko 22,00 sata upravljao osobnim automobilom u V., T. ulici. Sa njim u vozilu bila je njegova supruga i njegovo troje djece. Upravljao je osobnim automobilom čiji vlasnik je njegov brat. Došao je do raskrižja sa Ulicom O. P. koja ulica je prometnim znakom Stop označena kao cesta s prednošću prolaska. Stao je ispred raskrižja, a T. ulica je vrlo uska, s obje strane su kuće i da bi se moglo vidjeti da li Ulicom O. P. dolazi vozilo, morao je izaći prednjim krajem vozila u tu ulicu, što je i učinio i stao. Nije vidio da Ulicom O. P. dolazi vozilo, ali je očito velikom brzinom dolazio vozač vozila koji je udario u prednji dio njegovog vozila, odnosno u registarsku oznaku. Vozač tog vozila naglo je skrenuo prvo u desno, a zatim naglo u lijevo, vozilo se okrenulo na suprotnu stranu i udarilo u kuću. Preplašio se, pogotovo za djecu, pa kako stanuje u blizini, otišao je kući. Vrlo brzo iza toga vratio se na mjesto nesreće, a tamo je još uvijek bio drugi vozač i policija. Došao je pješke, bez automobila, pa su kasnije policijski službenici obavili očevid na njegovom automobilu. Ne smatra se krivim za prometnu nesreću, jer je drugi vozač došao velikom brzinom, a on ga prije nije mogao vidjeti. Zato predlaže da se izvrši prometno vještačenje kako bi se utvrdilo da nije kriv za nesreću koja se je dogodila. Vozač drugog vozila bio je sam u vozilu.

3. Ispitan u postupku svjedok Z.H. iskazuje da je kritične zgode upravljao osobnim automobilom u V. Ulicom O. P. iz smjera juga u smjeru sjevera. S lijeve strane došlo mu je vozilo iz sporedne ulice, udarilo u lijevi bočni dio njegovog vozila. Uslijed toga, došlo je do zanošenja njegovog vozila i udario je u obližnju kuću. U vozilu je bio sam. Nakon udarca vozilo nije mogao kontrolirati, ono je poskočilo preko rubnika i nogostupa i udarilo u kuću. Nije vozio većom brzinom. Vozilo koje ga je udarilo vidio je prije same nesreće i vidio je da je vozač stao prije samog raskrižja. Na suprotnoj strani je i ogledalo, međutim, ipak je onda krenuo u raskrižje i udario u njegovo vozilo. To raskrižje mu je poznato zato što stanuje u blizini i zna da je uobičajeno da vozači koji dolaze iz smjera kojim je dolazio okrivljenik malo vozilom izađu u raskrižje kako bi mogli vidjeti odvijanje prometa na glavnoj cesti.

4. Na upit branitelja okrivljenika, svjedok izjavljuje kako je upravljao vozilom propisanom brzinom, dakle, do 50 km/h. Nije poduzimao radnju kočenja. Točno je da je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 0,57 g/kg, ali bez obzira na to, nije mogao uključiti nikakve instinkte, budući da kada je već prolazio raskrižje, automobil je krenuo na njega i zato nije niti kočio. Budući da je prije nesreće vidio vozilo koje stoji njemu s lijeve strane u sporednoj ulici, nije bilo niti očekivano da bi to vozilo moglo krenuti prema njemu. Kada je ugledao vozilo u sporednoj ulici, malo je usporio vozilo, a onda, budući da je stajao, nastavio je vožnju kao ranije.

5. Na iskaz svjedoka, okrivljenik izjavljuje kako je brzina vozila kojim je upravljao svjedok bila veća od 50m/h i po njegovoj procjeni, bila je oko 80 km/h, imajući u vidu da se je vozilo nakon udarca okrenulo oko svoje osi.

6. Branitelj prigovara iskazu svjedoka obzirom je isti osobno zainteresiran za ishod ovog postupka. Iskaz je nevjerodostojan iz razloga što je predmetni svjedok dokazano bio pod utjecajem alkohola i to u razini u kojoj njegova percepcija, mogućnosti upravljanja vozila i ponašanje za volanom te uočavanje prostora oko njega nisu bili u skladu sa mogućnostima trijezne osobe, budući da je dokazano tako utjecaj alkohola od 0,57 promila utječe na neosobnost za vožnju te da odluke o riziku koje vozač poduzima su iskrivljene i uvelike doprinose prometnim nezgodama, kao što je to u konkretnom slučaju.

7. Ispitana u postupku svjedokinja S.M. je iskazala da je kritične zgode bila u vozilu sa svojim suprugom D.M. U vozilu je bilo i njihovo troje djece koji su bili na zadnjim sjedalima, a ona je bila suvozač. Vozili su se T. ulicom i kada su došli do raskrižja sa Ulicom O. P. gdje je prometni znak Stop, njen suprug je stao. Kada je vozilo bilo zaustavljeno, s lijeve strane velikom brzinom je došao vozač vozila koji je udario u prednji bočni dio njihovog vozila. Svi u vozilu su se jako preplašili. Poslije je vozač tog vozila udario u neku kuću. Djeca su jako plakala i zbog toga je njezin suprug njih odvezao kući, a nakon toga je odmah otišao na mjesto nesreće i to pješke. Pojašnjava da je vozač vozila koje ih je udario došao njima s desne strane, ali je prešao u lijevu prometnu traku ulice kojom je upravljao i onda udario u njihovo vozilo.

8. Na upit branitelja okrivljenika, svjedokinja izjavljuje kako su njihova djeca su u dobi od devet, četrnaest i sedamnaest godina.

9. Ispitan u postupku svjedok B.B. iskazuje da samu nesreću nije vidio. Stanuje u kući u koju je udarilo osobno vozilo. Kuća se nalazi gledajući iz smjera grada prema stadionu S., odnosno iz smjera juga prema sjeveru s lijeve strane, a od raskrižja sa T. ulicom je prva kuća. Bio je kod kuće i čuo je udarac. Odmah je znao da se radi o prometnoj nesreći, jer je na tom raskrižju to bilo više puta. Izašao je iz kuće i vidio da je osobno vozilo kojim je upravljala mlađa muška osoba, a koji je bio pokraj vozila, udarilo u betonsku ogradu njihove kuće. Vozilo se odbilo od zida i stajalo oko sredine Ulice O. P.. Drugog vozila nije bilo. Pozvani su policijski službenici, misli da su došli za oko 30-45 minuta. Kada su policijski službenici već bili, došao je još jedan automobil i osobe koje su bile u tom vozilu su izašle iz vozila i razgovarale sa policijom. Nije vidio koje su osobe izašle iz tog vozila i razgovarale s policijskim službenicima.

10. Na upit branitelja okrivljenika, svjedok B.B. izjavljuje kako na tom mjestu prometne nesreće su češće i to na način da vozački koji dolaze iz T. ulice oduzimaju prednost vozačima koji voze Ulicom O. P.. Kada se dolazi iz T. ulice, na suprotnoj strani je ogledalo i znak Stop, ali ogledalo se, po njegovoj procjeni, baš ne koristi. Veća preglednost je na desnu stranu. U T. ulici je do samog raskrižja je staza za pješake koja je od ceste odvojena trakom, ali vozači to obično ne poštuju.

11. Ispitan u postupku svjedok N.M. iskazuje da je vlasnik automobila kojim je kritične zgode upravljao njegov brat. O samoj nesreći nema nikakvih saznanja, jer je u vrijeme nesreće bio kod kuće u O.

12. Branitelj okrivljenika predlaže da se u dokaznom postupku ispitaju policijski službenici koji su vršili očevid na mjestu nesreće, a posebno na okolnost da li se okrivljenik vratio na mjesto nesreće i da li je surađivao sa policijom. Također predlaže da se provede prometno tehničko vještačenje po vještaku te struke, a kako bi se utvrdila brzina vozila kojim je upravljao Zoran Horvat i kako bi se utvrdio mehanizam nastanka prometne nesreće.

13. Ispitan u postupku svjedok S.Š., policijski službenik iskazuje kako se sjeća da kada je kritične zgode došao na mjesto očevida prometne nesreće koja se dogodila na raskrižju T. ulice i Ulice O. P., da je na mjestu događaja bio zatečen onaj sudionik koji je vozilom upravljao Ulicom O. P.. Bilo je zatečeno i vozilom kojim je on upravljao i to na mjestu gdje se zaustavilo nakon nesreće, a što je ucrtano u situacijski plan. Drugog sudionika nije bilo i on je došao tijekom očevida. Na njegovom vozilu očevid je obavljen u dvorištu po završetku očevida na mjestu nesreće, jer vozila koje je uzrokovalo prometnu nesreću na mjestu nesreće nije bilo po njihovom dolasku.

14. Na Nalaz i mišljenje, okrivljenik izjavljuje kako se i dalje ne osjeća krivim zbog uzrokovane prometne nesreće, smatra da je brzina oštećenika bila veća i da je vozio više po lijevoj strani, a što se vidi i iz toga da je nakon udarca, došlo do zanošenja u lijevo. Naime, da je vozio po svojoj desnoj strani kao što je trebao, onda bi nakon udarca došlo do zanošenja u desno pa ne bi udario u kuću s lijeve strane. Uz to ponovno ističe da je raskrižje nepregledno kada se dolazi iz T. ulice i da ako se ne uđe u samo raskršće, nije moguće vidjeti vozila koja se kreću Ulicom O. P.. U automobilu je vozio djecu i zbog toga je bio osobito oprezan te poduzeo sve što je mogao kada je ulazio u raskršće.

15. Na Nalaz i mišljenje, branitelj okrivljenika izjavljuje kako je okrivljenik osoba koja do sada nije bila kažnjavana i da je primjerenog ponašanja kako u prometu tako i svakodnevnom životu. U ovom konkretnom slučaju jasno se ukazuju dvije stvari i to da okrivljenik nije pobjegao sa mjesta nesreće, već da se samo isti pobrinuo za svoju suprugu i malodobnu djecu koja su se nalazila u vozilu, a koja su bila pod enormnim stresom jako uplašena. Odmah nakon što je obitelj odveo na sigurno, odmah se vratio na mjesto nesreće, te u potpunosti i cijelosti surađivao s policijskim službenicima, a što je i svjedok Š. potvrdio u svom iskazu. Kao drugo ističe kako je oštećenik nedvojbeno bio ona osoba koja je odgovorna tj. koja je uzrokovala prometnu nezgodu, obzirom je utvrđeno kako se oštećenik vozio najmanje 20 km/h iznad dopuštene brzine, a vjerojatno i više, kao što je utvrđeno da je isti bio pod utjecajem alkohola. Naime, osobe pod utjecajem alkohola dokazano imaju smanjenu moć percepcije događaja koja se dešavaju u njihovoj okolini, a pogotovo utječu na sigurnost upravljanja motornim vozilom. Okrivljenik smatra da upravo tome leži odgovornost za predmetnu prometnu nesreću. S druge strane okrivljenik je nedvojbeno upravljao motornim vozilom na način da je poduzeo sve moguće radnje za sigurno uključivanje u promet, što niti ne čudi, obzirom je isti vozio svoju obitelj s troje malodobne djece, te isti nije bio pod utjecajem alkohola. U konačnici se ističe da okrivljenik u svom poslu upravlja motornim vozilom, a to mu je iznimno bitno da posjeduje valjanu vozačku dozvolu. Stoga, iako smatra da on nikako ne bi smio biti proglašen krivim, za slučaj suprotne odluke suda, moli da se uzmu u obzir sve olakotne okolnosti koje su navedene tijekom ovog postupka.

16. Na temelju provedenog postupka, sud je utvrdio činjenično stanje i to da je okrivljenik 30. rujna 2020. oko 22,00 sata u V., kada je upravljao osobnim automobilom reg. oznake .. kolnikom T. ulice iz smjera zapada u smjeru istoka, dolaskom do raskrižja s Ulicom O. P. koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, ušao vozilom u raskrižje, zadržavaju smjer kretanja, a da pri tom nije propustio sva vozila koja se kreću tom cestom, pa je prednjim dijelom vozila udario u lijevi bočni dio osobnog automobila reg. oznake … kojim je Ulicom O. P. iz smjera juga u smjeru sjevera upravljao Z.H., nakon čega je vozilo kojim je upravljao H. odbačeno u lijevo, pa je prednjim lijevim dijelom udarilo u obiteljsku kuću vlasništvo B.B., zbog čega je uzrokovana na vozilima i ogradi materijalna šteta. Nije sporno da je okrivljenik kritične zgode upravljao osobnim automobilom u V. T. ulicom. Nije sporno niti to da je vozilom ušao u raskrižje u Ulicu O. P., što on ističe u svojoj obrani. Nije sporno ni da je došlo do prometne nesreće, ali je za okrivljenika sporno to tko je prometnu nesreću uzrokovao i to na način da je došlo do kontakta s vozilom koje se kretalo Ulicom O. P.. Nesporno je i to da se Ulicom O. P. kretalo vozilo i to iz smjera juga u smjeru sjevera i da je vozilo kojim je upravljao okrivljenik imalo kontakt upravo s tim vozilom. Ulica O. P. je ulica koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, što okrivljenik ne poriče, a isto proizlazi i iz dokumentacije očevida i situacijskog plana PU varaždinske, ali i nalaza stalnog sudskog vještaka za cestovni promet. U taj nalaz sud nije imao razloga ne povjerovati, jer se isti zasniva na stručnim znanjima stalnog sudskog vještaka. Iz tog nazala te mišljenja vještaka proizlazi da se neposredno prije nesreće okrivljenik kretao u smjeru istoka, prolazeći kroz raskrižje s Glavnom ulicom te da je vozilo oštećenog dolazilo s desne strane. Iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi i to da je upravo okrivljenik bio taj koji je prednjim dijelom vozila kojim je upravljao udario u lijevi bočni dio vozila koje se kretalo glavnom ulicom, a koje je uslijed toga zanošeno i udarilo je u zid kuće s lijeve strane. Isto to proizlazi iz Zapisnika o očevidu PU varaždinske, gdje su opisana oštećenja na oba vozila i to u vidu toga da je na vozilu kojim je upravljao okrivljenik oštećen prednji dio i to branik, blatobran, vezni lim, ukrasna maska motora, poklopac motora i putna svjetla. Na vozilu kojim je upravljao Z.H. oštećen je prednji dio i to branik, blatobran, vezni lim, ukrasna maska motora, poklopac motora, oba putna svjetla, lijevi prednji i stražnji pneumatik sa naplatkom te prva i stražnja zadnja vrata i vezni lim. Dakle, ta oštećenja, a koja su razvidna i iz dokumentacije očevida PU varaždinske ukazuju na to da je okrivljenik udario u vozilo kojim je upravljao svjedok Z.H. pa je u tom dijelu iskaza svjedoka Z.H. sud povjerovao, a i onom dijelu koji se odnosi na to da je vozilom upravljao u Varaždinu, Ulicom O. P. iz smjera juga u smjeru sjevera te da mu je s lijeve strane došlo vozilo iz sporedne ulice. Iskazu svjedokinje S.M. sud nije povjerovao, jer ona u svom iskazu navodi da je u prednji bočni dio vozila kojim je upravljao njezin suprug udarilo vozilo koje je došlo njima s desne strane i prešlo u lijevu prometnu traku, a što nije niti moguće, jer iz situacijskog plana PU varaždinske te situacijskog plana vještaka nedvojbeno i jasno proizlazi da je svjedok Z.H. vozilom upravljao desnom prometnom trakom gledajući su mjeru njegove vožnje te je mjesto sudara upravo u toj prometnoj traci. Iz tog razloga iskaz svjedokinje S.M. ocijenjen je pristranim, budući da je okrivljenik njezin suprug za kojega je utvrđeno da je uzrokovao opisanu prometnu nesreću, a ona je svojim iskazom nastojala da njezin suprug izbjegne odgovornost za uzrokovanu prometnu nesreću. Dakle, kao što je istaknuo u nalazu i mišljenju vještak, a što je sud prihvatio, do nesreće je došlo na način da je okrivljenik vozilom kojim je upravljao udarilo u lijevi bočni dio vozila kojim je upravljao svjedok Z.H., a čije vozilo je nakon toga zanošeno i udarilo u zid kuće s lijeve strane. Vlasnik te kuće je B.B. koji nesreću nije vidio, ali je potvrdio da je vozilo udarilo u betonsku ogradu njegove kuće. Sud je povjerovao okrivljeniku da se radi o nepreglednom raskrižju zbog kuća koje se nalaze s lijeve i desne strane samog raskrižja, a što je razvidno iz dokumentacije očevida PU varaždinske. Međutim, Z.H. je vozilom upravljao desnom prometnom trakom gledajući u smjeru njegove vožnje, te je do nesreće došlo u toj prometnoj traci, što znači da je okrivljenik vozilom ušao daleko u raskrižje na glavnu cestu i time oduzeo prednost prolaska vozilu koje se kretalo tom cestom. Za prekršaj okrivljenika nije odlučno da li je Z.H. svojim vozilom upravljao pod utjecajem alkohola, kao niti brzina vozila kojom je upravljao, jer bez obzira na te okolnosti, okrivljenik je bio dužan propustiti sva vozila koja su se kretala na cesti s prednošću prolaska na koju je on ulazio svojim vozilom, bez obzira na način njihove vožnje. Iz nalaza vještaka proizlazi kako je točno da je Z.H. vozilom upravljao brzinom koja je bila veća od dopuštene, ali za odgovornost okrivljenika to nije ni od kakvog značaja, jer bez obzira na tu okolnost, okrivljenik ga je trebao propustiti pa i na okolnost iz nalaza vještaka da je oštećenik vozio propisanom brzinom i da je imao mogućnost izbjegavanja nesreće oštrim kočenjem. Naime i time bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, jer nije propustio vozilo koje se kretalo po cesti s prednošću prolaska i to još k tome po desnoj prometnoj traci, gledajući u smjeru vožnje toga vozila, što znači po udaljenijoj prometnoj traci od one na koju je okrivljenik ulazio u raskrižju svojim vozilom. Na taj način sud je nesporno utvrdio da je okrivljenik bio taj koji je uzrokovao opisanu prometnu nesreću i time počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Nakon uzrokovane prometne nesreće iz t. 1. izreke napustio je mjesto nesreće, a da nije ostavio podatke o sebi i vozilu kojim je počinio prometnu nesreću. Sud je to utvrdio na temelju obrane samog okrivljenika koji u svojoj obrani ističe da je zaista nakon uzrokovane prometne nesreće otišao kući, a onda se ubrzo vratio na mjesto nesreće i to kada je tamo još uvijek bio drugi vozač, ali i policijski službenici. Međutim, kao sudionik prometne nesreće on mjesto nesreće nije smio napustiti prije nego što je drugom sudioniku prometne nesreće popunio ili potpisao Europsko izvješće ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilima. Međutim, tu svoju obvezu okrivljenik nije ispunio, nego je otišao kući i time je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. To je u svom iskazu potvrdio i svjedok S.Š., policijski službenik koji je iskazao da je došao na mjesto očevida prometne nesreće te da je po njegovom dolasku bio zatečen onaj sudionik koji je vozilom upravljao Ulicom O. P., dakle, Z.H., a da je drugi sudionik došao tijekom očevida. Takav iskaz svjedoka u skladu je s obranom samog okrivljenika koji je isto tako izjavio, pa onda nije bilo razloga da se ispituje i drugi policijski službenik koji je bio prisutan očevidu, a niti je za taj prekršaj odlučno da se svjedok Š. nužno trebao ispitati u prisutnosti okrivljenika i njegovog branitelja, jer okolnost da je okrivljenik otišao s mjesta nesreće prije ispunjene obveze uopće nije sporna. Na taj način sud je utvrdio i to da je okrivljenik svojim postupkom odlaska s mjesta nesreće neposredno nakon uzrokovane nesreće, počinio i taj prekršaj.

17. Pošto je svojim postupkom okrivljenik postupio protivno čl. 57. st. 4. i čl. 176. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, valjalo ga je proglasiti krivim i izreći mu novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma, vodeći računa o vrsti i težini počinjenih prekršaja, te olakotnim okolnostima da je raskrižje u kojem je došlo do nesreće zaista nepregledno, što se može vidjeti i iz dokumentacije o očevidu PU varaždinske, da je drugi sudionik, odnosno oštećenik u vrijeme prometne nesreće upravljao brzinom većom od dopuštene, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet, da je ubrzo nakon što je napustio mjesto nesreće ponovo došao kada su još na mjestu nesreće bili oštećenik i kada se vršio očevid od strane PU varaždinske i da do sada nije bio kažnjavan zbog prekršaja u prometu, što je sud utvrdio na temelju Potvrde Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije pa je mišljenja da će se svrha kažnjavanja postići i tako ublaženim kaznama. Zaštitnu mjeru izrečenu prekršajnim nalogom PU varaždinske sud okrivljeniku nije izrekao zbog ranije navedenih olakotnih okolnosti, a iz kojih je zaključio da će izricanje kazne dovoljno utjecati na okrivljenika da ne ugrozi ponovo sigurnost u prometu.

18. Trošak od postupka odmjeren je na temelju trajanja i složenosti postupka i dužan ga je platiti okrivljenik jer ga je svojim prekršajem uzrokovao, kao što je dužan platiti trošak vještačenja i očevid prometne nesreće prema računu dostavljenom od strane PU varaždinske.

U Varaždinu 6. lipnja 2022.

Zapisničarka

Sutkinja

Martina Leljak v.r.

Karmela Sotošek v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu u dva istovjetna primjerka pismeno putem ovog suda.

Dostavna naredba:

Presudu dostaviti:

1. okrivljeniku, D.M., V. K.P.K. IV 37

2. branitelju, OD "Brlečić & partneri" V., O. 25/I

3. tužitelju, PU varaždinska, PPP Varaždin, odmah i po pravomoćnosti i 4. za spis

Za  točnost  otpravka-ovlašteni službenik

Martina Leljak