REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj 10 Povrv-725/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B., vlasnik elektroinstalacijskog obrta E. M., OIB: …, M., protiv tuženika A. U., vlasnik obrta za ugostiteljstvo T., M., OIB: …, radi isplate (v.p.s. 15.000,00 kuna), nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2022. uz sudjelovanje tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 6. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika A. P. iz M., poslovni broj Ovrv-189/2021 od 1. rujna 2021. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja sada tužitelja u iznosu od 15.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata teče na taj iznos od 9. listopada 2020. pa do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 250,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata teče na taj iznos od 1. rujna 2021. pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenog javnom bilježniku A. P. iz M.

2. Ovršenik sada tuženik je pravovremeno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane javnog bilježnika A. P. iz M., poslovni broj Ovrv-189/2021 od 1. rujna 2021., pobijajući isto u cijelosti, nakon čega je ovaj sud rješenjem poslovni broj Povrv-725/2021-2 od 24. rujna 2021. predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Ovršenik sada tuženik u svom prigovoru iz dosadašnjeg ovršnog postupka navodi kako ovrhovoditelj sada tužitelj nema valjanu pravnu osnovu za izdavanje predmetnog računa jer da nije obavio u kvaliteti, količini i vremenu poslove koje je trebalo obaviti. Zbog grubog nemara tužitelja u obavljanju poslova tuženik da je pretrpio štetu i morao angažirati treću osobu koja će dovršiti poslove. Iako je tužitelj obavio samo manji dio posla isti po kvaliteti da nije zadovoljavao potrebne standarde te da je predstavljao opasnost po život i zdravlje ljudi te imovinu kako objekta u kojem su se izvodili radovi tako i čitave zgrade u kojoj se nalazi poslovni prostor. Tužitelja da nije angažirao tuženik, već pokojni punac tuženika i tužitelj da će morati dokazati koje poslove je dogovorio s njim, a koje s tuženikom, pa prigovora nepostojanju obvezno pravnog odnosa između stranaka. Izdani račun da nije dostavljen tuženiku već da se je odmah krenulo sa ovrhom pa ista da nije dopuštena. Izdani račun da ne sadrži specifikaciju izvršenih radova, a niti da istom prileži bilo kakav troškovnik. Stoga da nije u skladu s fiskalnim i računovodstvenim propisima, a kako isti ne sadrži podatak o fiskalizaciji to da isti ne predstavlja vjerodostojnu ispravu.

4. U očitovanju na tuženikov prigovor iz dosadašnjeg ovršnog postupka, a u podnesku zaprimljenom kod suda 13. listopada 2021. tuženik navodi kako ugrađeni materijal tj. proizvod ugrađen u električnu instalaciju kao i radovi koji su izvedeni da su obavljeni u skladu sa standardima i tehničkim propisima koji reguliraju izvedbu nisko naponskih električnih instalacija građevina. Dogovoreni radovi da su se sastojali od dvije faze. U prvoj fazi da je trebalo zamijeniti dio postojeće dotrajale instalacije sa novim proizvodima kao i izvršiti nadogradnju izvedbom nove instalacije. U drugoj fazi, nakon završetka obrtničko zidarskih radova da je trebalo izvršiti montažu utičnica, sklopki, prekidača, rasvjetnih tijela i sl. Nakon obavljenih elektroinstalacijskih radova prve faze, za poslove druge faze tuženik da je angažirao treću osobu jer da je očito imao u namjeri izbjegavanje plaćanja radova obavljenih u prvoj fazi. Za izvedene radove sa ugrađenim proizvodima da je ispostavio račun broj 30/P1/1 na iznos od15.000,00 kuna.

5. Tuženik nije dostavio nikakvo daljnje očitovanje, niti pristupio na zakazano ročište od dana 20. svibnja 2022,. iako uredno pozvan.

6. Na ročištu od 20. svibnja 2022. tužitelj je naveo kako se tražbina po utuženom računu odnosi na materijal i ruke elektroinstalacijskih radova obavljenih za tuženika u njegovom restoranu, i to o prvoj fazi, koji da su preuzeti i u trenutku preuzimanja da nije bilo nikakvih primjedbi u pogledu kvalitete istih, a niti da ga je tuženik ikada pozvao radi otklanjanja nedostataka na koje se poziva u prigovoru iz dosadašnjeg ovršnog postupka. Utuženi račun da je uredno ispostavljen tuženiku i isti da nikada nije reklamiran niti u pogledu visine tražbine a niti u pogledu usluga zaračunatih istim. Za predmetni posao da ga je angažirao upravo tuženik i dogovorio posao s njim.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate po računu R1 broj 30/P1/1 od 24. rujna 2020., koji glasi na iznos od 15.000,00 kuna, a na ime obavljenih elektroinstalacijskih radova.

9. Sud je našao neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor nepostojanja obveznopravnog odnosa s tužiteljem. Tužitelj navodi kako ga je za predmetne poslove angažirao tuženik. Prema sadržaju prigovora iz dosadašnjeg ovršnog postupka tuženik potvrđuje da je tužitelj obavio predmetne radove, prigovarajući pri tome kvaliteti, količini i vremenu poslova koje je trebao obaviti, a kako nije pojasnio svoje navode da je dio poslova naručio on, a dio punac tuženika, to takove navode kao neodređene sud nije mogao uzeti u obzir. Stoga je sud zaključio kako su ove parnične stranke bile u obvezno pravnom odnosu iz ugovora o djelu reguliranog odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a).,a po predmetnom utuženom računu.

10. Isto tako, po ocjeni ovog suda nije osnovan prigovor tuženika da isprava na temelju koje je izdano rješenje o ovrsi nije vjerodostojna isprava. Navedeno iz razloga jer isprava koju je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu-račun je isprava iz članka 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/2020, dalje OZ-a), te je zakonodavac račun propisao kao kvalificiranu ispravu na temelju koje se po zakonu može tražiti ovrha, te konkretna isprava sadrži sve relevantne podatke na temelju kojih se može odrediti ovrha (podaci o vjerovniku i dužniku, podaci o točno određenom sadržaju tražbine i podaci o dospjelosti tražbine).

11. Prema odredbi članka 604. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Odredbom članka 605. stavak 1. ZOO-a određeno je da ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao uočiti uobičajenim pregledom naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da je o njemu obavijestio izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od dana njegova otkrivanja.

12. Sukladno citiranim odredbama dužnost je naručitelja (tuženika) da o vidljivim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača po pregledu, odnosno ukoliko je riječ o skrivenim nedostacima u roku od mjesec dana od njegovog otkrivanja.

13. Na temelju pravila o teretu dokazivanja sadržanog u članku 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP-a) svaka je strana u sporu dužna dokazati svoje tvrdnje. Ukoliko stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije sudu pružila dokaze o tome, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a. ZPP-a.

14. Dakle, tuženik je s obzirom da je istaknuo da tužitelj nije obavio radove u kvaliteti, količini i vremenu kakve je trebao obaviti, te da posao po kvaliteti nije zadovoljavao potrebne standarde, trebao točno navesti u čemu su se ti nedostaci sastojali i podnijeti dokaz da je o njima pravodobno obavijestio izvođača, ovdje tužitelja, a kako tuženik to nije učinio, sud je o (ne) postojanju činjenica koje se odnose na navedene prigovore tuženika, zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a. ZPP-a. Posljedično tome sud je zaključio da tuženik nije dokazao da je imao reklamacije na izvedene radove i da je pravovremeno obavijestio tužitelja o navodnim nedostacima izvedenih radova.

15. Upravo radi navedenog sud je odbio kao suvišan prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza očevidom uz sudjelovanje vještaka elektrostruke saslušanjem stranaka i svjedoka S. G. na okolnosti iz prigovora iz ovršnog postupka, a sve pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a kojim je propisano da je sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja u razumnom roku sa što manje troškova.

16. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja temelji se na odredbi čl. 613. st. 1. ZOO-a, a koja propisuje obvezu naručitelja radova-usluga da izvođaču radova- pružatelju usluga plati naknadu za izvedene radove-pružene usluge koja je određena ugovorom odnosno obveznom tarifom izvođača radova-pružatelja usluga.

17. Stoga je ovaj sud temeljem svega naprijed navedenog, a primjenom načela slobodne ocjene dokaza i pravila o teretu dokazivanja (čl. 8. i čl. 221. a. ZPP- a), prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 15.000,00 kuna i primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a u tom dijelu održao na snazi platni nalog zajedno sa zakonskom kamatom i to po stopi koja se za svako polugodište određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena propisanom člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja kamata teče od 9. listopada 2020. pa do isplate pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a, kao i za nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 250,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, a sve sukladno odredbi članka 14. stavak 4. i 30. stavak 3. OZ-a.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama. Tužitelju je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak pristojbe presude u iznosu od 500,00 kuna.

Radi navedenoga o troškovima postupka odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Splitu 6. lipnja 2022.

Sudac

IVANA MADUNIĆ,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka. Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.