Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-37/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz Ž., OIB: …, zastupane po punomoćniku V. Lj., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lj. – V. & P.d.o.o. iz S., protiv tuženika L. d.d., S., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku M. Š., a on po punomoćnici M. F., diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 21. travnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice M. Lj., odvjetnika u Odvjetničkom društvu Lj. – V. & P. d.o.o. iz S. te punomoćnice tuženika M. F., na ročištu za objavu presude 6. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 23.437,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 12.500,00 kuna teku od 13. ožujka 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na iznos od 10.937,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. ožujka 2013. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja od presuđenja pa do isplate teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je 30. kolovoza 2016. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 23.437,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužiteljica u tužbi navodi kako je tuženik bio jedini osnivač i član uprave društva L.-K. d.o.o. Tužiteljica da je protiv trgovačkog društva L.-K. d.o.o. pokrenula parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu radi naknade štete, a koja šteta da joj je kao zaposlenici tog društva nastala uslijed nezgode na radu. Predmetni postupak da se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr- 116/2012 te da je u tom postupku donesena presuda kojom se nalaže trgovačkom društvu L.-K. d.o.o. isplatiti tužiteljici 12.500,00 kuna na ime naknade neimovinske štete, 700,00 kuna na ime naknade imovinske štete, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 10.237,50 kuna. Radi naplate predmetne tražbine tužiteljica da protiv L.-K. d.o.o. pokrenula ovršni postupak, međutim, u predmetnom postupku tužiteljica da nije uspjela namiriti svoju tražbinu niti djelomično. Nadalje, tužiteljica navodi kako je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-138/2013 od 23. prosinca 2013. nad trgovačkim društvom L.-K. d.o.o. otvoren i zaključen stečajni postupak.

1.2. Nadalje, tužiteljica navodi kako je tuženik bio jedini osnivač trgovačkog društva L.-K. d.o.o. te jedini imatelj poslovnih udjela u tom društvu, kao i da je isti imao upravljačka prava u tom društvu. Stoga, kako je tuženik koristio društvo L.-K. d.o.o. na način da bi oštetio tužiteljicu na način da umanjuje imovinu tog društva (prenoseći istu na trgovačko društvo P. g. d.o.o.) znajući da to društvo neće moći podmiriti svoje obveze prema tužiteljici, tuženik da je sukladno odredbi članka 430. Zakona o trgovačkim društvima, u svezi s odredbama članaka 252. i 10. Zakona o trgovačkim društvima dužan tužiteljici isplatiti utuženi iznos od 23.437,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

1.3. Tužiteljica je predložila da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita: povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo L.-K. d.o.o., da izvrši uvid u presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-116/2012, presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžri-218/2013, zahtjev za izravnu naplatu od 4. prosinca 2013., da provede dokaz saslušanjem stranaka, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga društva L.-K. d.o.o. kako bi se utvrdilo je li tuženik namjerno i grubo povrijedio svoju dužnost time što je namjerno koristio to društvo na način da umanje imovinu društva znajući da isto neće moći podmiriti obvezu tužiteljice te da izvrši uvid u spis Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-116/2012.

1.4. Sukladno odredbi članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu.

1.5. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je točno da je tuženik bio osnivač (ali ne i član uprave) društva L.- K. d.o.o. te je istaknuo kako je trgovačko društvo L.-K. d.o.o. još u vrijeme vođenja postupka pred Općinskim sudom u Splitu po tužbi ovdje tužiteljice protiv tog društva, radi naknade štete, a koji postupak se vodio pod poslovnim brojem Pr-116/2012, bilo u neprekidnoj blokadi i da nije uredno izvršavalo svoje obveze. Stoga, potpuno da je netočna i zlonamjerna tvrdnja tužiteljice o tome da je tuženik za vrijeme trajanja tog postupka počeo koristiti društvo L.-K. d.o.o. na način da umanji imovinu tog društva, znajući da time to društvo neće moći podmiriti obvezu koju ima prema tužiteljici. Osim toga, tuženik poriče i navode tužiteljice vezane za to da je tuženik poslovanje trgovačkog društva L.-K. d.o.o. "prebacio" na trgovačko društvo P. g. d.o.o.

1.6. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo P. g. d.o.o. te da po provedenom postupku donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

1.7. Presudom ovog suda poslovni broj P-572/2016-16 od 29. svibnja 2018. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev s obrazloženjem kako nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika tužiteljici za štetu.

1.8. Povodom izjavljene žalbe tužiteljice, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4255/2018-3 od 16. studenog 2020. presuda ovog suda poslovni broj P-572/2016-16 od 29. svibnja 2018. je ukinuta te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Iz obrazloženja te odluke, u bitnom, proizlazi kako je u ovom postupku potrebno provesti dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem kako bi se utvrdilo je li tuženik koristio društvo L.-K. d.o.o. na način da bi oštetilo tužiteljicu kao vjerovnika da naplati tražbinu po presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-116/2012 od 21. ožujka 2013. i to tako što je umanjilo imovinu tog društva u korist društva P. g. d.o.o. iako je znao da zbog toga društvo L.-K. d.o.o. neće moći podmiriti svoje obveze.

1.9. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u navodima iznesenim u tužbi te u dokaznom prijedlogu provođenjem financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja kakvi su bili poslovni rezultati poslovanja tuženika i trgovačkog društva P. g. d.o.o. te je li bilo poslovnih i financijskih transakcija za trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim

1.10. Tuženik je ustrajao u navodima koji su izneseni u odgovoru na tužbu smatrajući kako nema potrebe izvoditi dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

2.1. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za isplatu iznosa od 23.437,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužiteljici prema pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-116/2012 od 21. ožujka 2013. dužno isplatiti (sada brisano) trgovačko društvo L.- K. d.o.o. čiji osnivač je bio ovdje tuženik.

2.2. S obzirom da potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev za isplatu iznosa od 23.437,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 502. stavak 1. ZPP-a.

2.3. Naime, naprijed spomenutom odredbom članka 502. stavak 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna.

3. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu i to: povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo L.-K. d.o.o. (listovi 5-8 spisa), presudu Općinskog sud u Splitu, poslovni broj Pr-116/2012 od 21. ožujka 2013. (listovi 9-13 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžri-218/2013 od 29. kolovoza 2013. (listovi 14-15 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 2. prosinca 2013. (list 16 spisa), izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo P. g. d.o.o. (listovi 17-18, 28-30 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-138/2013 od 23. prosinca 2013. (listovi 24-27 spisa), izvršio je uvid u spis Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 116/2012 te je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica bila zaposlenica trgovačkog društva L.-K. d.o.o., kao ni to da je tužiteljica na radu kod tog trgovačkog društva doživjela nezgodu. Isto tako, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužiteljica protiv trgovačkog društva L.-K. d.o.o. vodila postupak radi naknade štete koja joj je nastala uslijed ozljede na radu, kao ni to da se taj postupak vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-116/2012.

5.2. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-116/2012 od 21. ožujka 2013. trgovačkom društvu L.- K. d.o.o. naloženo da ovdje tužiteljici naknadi neimovinsku štetu u visini od 12.500,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te imovinsku štetu u visini od 700,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.237,50 kuna.

5.3. Među strankama nije bilo sporno ni to da je predmetna presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžri-218/2013 od 29. kolovoza 2013., kao ni to da je presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-116/2012 od 21. ožujka 2013. postala pravomoćna 29. kolovoza 2013., a ovršna 5. listopada 2013.

5.4. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužiteljica 2. prosinca 2013. Financijskoj agenciji podnijela zahtjev za izravnu naplatu radi naplate predmetne tražbine.

5.5. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da tužiteljica od trgovačkog društva L.-K. d.o.o. nije uspjela naplatiti predmetnu tražbinu.

5.6. Među strankama nije bilo sporno ni to da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-138/2013 od 23. prosinca 2013. otvoren i zaključen stečajni postupak nad trgovačkim društvom L.-K. d.o.o.

5.7. Među strankama nije bilo sporno ni to da je osnivač trgovačkog društva L.-K. d.o.o. bio ovdje tuženik, kao ni to da tužiteljica u ovom postupku od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 23.437,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos nije uspjela naplatiti od trgovačkog društva L.-K. d.o.o., smatrajući da joj je taj iznos dužan isplatiti tuženik jer da je tuženik umanjio imovinu tog društva u korist društva P. g. d.o.o. iako je znao da zbog toga trgovačko društvo L.-K. d.o.o. neće moći podmiriti svoje obveze, među kojima je i obveza koju ima prema tužiteljici po ranije spomenutoj presudi Općinskog suda u Splitu.

5.8. Kao sporno među stranaka trebalo je utvrditi je li tuženik koristio trgovačko društvo L.-K. d.o.o. na način da bi onemogućio tužiteljicu u naplati tražbine koju ista ima prema tom društvu sukladno presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-116/2012 od 23. prosinca 2013., odnosno je li tuženik upravljao tim društvom na način da je umanjio imovinu tog društva u korist društva P. g. d.o.o. iako je znao da zbog toga trgovačko društvo L.-K. d.o.o. neće moći podmiriti svoje obveze.

6.1. Odredbom članka 10. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12. i 68/13. – dalje: ZTD) propisano je da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim Zakonom.

6.2. Odredbom članka 10. stavak 3. ZTD-a propisano je da se onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Iz stavka 4. istog članka proizlazi kako se smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. tog članka naročito:

1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen,

2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike,

3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina,

4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

6.3. Stoga, kako je tužiteljica tijekom postupka tvrdila da je tuženik kao osnivač trgovačkog društva L.-K. d.o.o. umanjio imovinu tog društva u korist trgovačkog društva P. g. d.o.o. iako je znao ili morao znati da to društvo neće moći podmiriti svoje obveze, među kojima je i obveza koju to društvo ima prema tužiteljici sukladno pravomoćnoj i ovršnoj ispravi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 116/2012 od 21. ožujka 2013., trebalo je utvrditi je li tuženik postupao na taj način, odnosno je li time ostvarena pretpostavka odgovornosti tuženika za štetu tužiteljici, sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 10. stavak 3. točka 4. ZTD-a.

6.4. Po provedenom postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza, utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica bila zaposlenica trgovačkog društva L.-K.d.o.o.,

- da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu kod tog poslodavca pa da je protiv istog vodila postupak radi naknade štete pred Općinskim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem Pr-116/2012,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-116/2012 od 21. ožujka 2013. naloženo tuženiku iz tog postupka L.-K. d.o.o. da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu u visini od 12.500,00 kuna te imovinsku štetu u visini od 700,00 kuna, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 10.937,50 kuna,

- da je tužiteljica 2. prosinca 2013. podnijela zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi naplate predmetne tražbine te da predmetna tražbina nije naplaćena,

- da je tuženik osnivač trgovačkog društva L.-K. d.o.o.,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj St-138/2013 od 23. prosinca 2013. nad trgovačkim društvom L.-K. d.o.o. otvoren i zaključen stečajni postupak,

- da tužiteljica u ovom postupku od tuženika potražuje isplatu iznosa od 23.437,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos nije uspjela naplatiti od trgovačkog društva L.-K. d.o.o., smatrajući da je u toj naplati onemogućena zbog toga što je tuženik umanjio imovinu tog društva iako je znao da to društvo neće moći podmiriti svoje obveze.

6.5. Radi utvrđivanja sporne činjenice vezane za to je li tuženik umanjio imovinu društva L.-K. d.o.o. u korist društva P. g. d.o.o. iako je znao da zbog toga društvo L.-K. d.o.o. neće moći podmiriti svoje obveze, tužiteljica je predložila provesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenje.

6.6. Raspravnim rješenjem poslovni broj P-37/2021 od 24. ožujka 2021. prihvaćen je dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja je li tuženik umanjio imovinu trgovačkog društva L.-K. d.o.o. iako je znao da to društvo neće moći podmiriti svoje obveze, odnosno kako bi se utvrdilo je li tuženik prebacio poslovanje trgovačkog društva L.-K. d.o.o. na trgovačko društvo P. g. d.o.o. Predmetnim rješenjem tužiteljica je pozvana da u roku od 30 dana plati predujam potreban za provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem u iznosu od 4.500,00 kuna.

6.7. S obzirom na to da tužiteljica nije platila predujam potreban za provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem ovaj sud je raspravnim rješenjem poslovni broj P-37/2012-6 od 21. travnja 2022. odustao od izvođenja tog dokaza.

6.8. Odredbom članka 153. stavak 1. ZPP-a propisano je da kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. Iz stavka 3. istog članka proizlazi da će sud odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti po svojem uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.

6.9. Prema tome, kako tužiteljica, na kojoj je bio teret dokazivanja, tijekom postupka nije dokazala da je tuženik koristio (sada brisano) trgovačko društvo L.-K. d.o.o. na način da bi oštetio tužiteljicu i onemogućio istu u naplati tražbine po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-116/2012 od 21. ožujka 2013., odnosno da je umanjio imovinu tog društva u korist trgovačkog društva P. g. d.o.o. iako je znao da zbog toga društvo L.-K. d.o.o. neće moći podmiriti svoje obveze, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan.

6.10. Naime, iz dokaza koji su izvedeni tijekom postupka ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a tužiteljica nije postupila u skladu s raspravnim rješenjem ovog suda od 24. ožujka 2021. i u roku od 30 dana uplatila predujam potreban radi izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja je li tuženik umanjio imovinu društva L.-K. d.o.o. u koristi društva P. g. d.o.o. iako je znao da zbog toga to društvo neće moći podmiriti svoje obveze, među kojima je i obveza koju ima prema tužiteljici po presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-116/2012 od 21. ožujka 2013.

6.11. Stoga, kako je jedino provođenjem dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem bilo moguće utvrditi je li tuženik koristio društvo L.-K. d.o.o. da bi oštetio tužiteljicu, odnosno je li umanjio imovinu tog društva u korist trgovačkog društva P. g. d.o.o. iako je znao da to društvo neće moći podmiriti svoje obveze, uključujući i obvezu koju ima prema tužiteljici, s obzirom na to da tužiteljica nije uplatila predujam potreban za provođenje tog dokaza, ta sporna činjenica je ostala nedokazana pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

6.12. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

6.13. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

6.14. Slijedom navedenog, kako tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je tuženik ciljano koristio društvo L.-K. d.o.o. kako bi oštetio tužiteljicu i istu onemogućio u naplati tražbinu koju ista ima prema tom (sada brisanom) društvu, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. 6.15. Zamjenik punomoćnika tužiteljice je na ročištu održanom 21. travnja 2022. istaknuo kako je sud odredio previsok iznos predujma za provođenje vještačenja uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora.

6.16. U odnosu na te navode zamjenika punomoćnika tužiteljice, istom je za odgovoriti kako sud visinu predujam potrebnog za provođenje dokaza vještačenjem određuje s obzirom na stupanj složenosti vještačenja, a ne s obzirom na vrijednost predmeta spora. Stoga, kako se u konkretnom slučaju radi o složenijem vještačenju prilikom kojeg je potrebno vještačiti poslovne knjige društava L.-K. d.o.o. i P. g. d.o.o. kako bi se utvrdilo je li tuženik upravljao imovinom društva L.-K. d.o.o. u korist društva P. g. d.o.o. iako je znao da to društvo nije u mogućnosti ispuniti svoje obveze, visina predujma je primjerena vrsti vještačenja kojeg je određeno provesti.

6.17. Osim toga, za istaknuti je da tužiteljica od održavanja ročišta na kojem joj je naloženo platiti predujam potreban za provođenje dokaza vještačenjem (24. ožujka 2021.) pa do ročišta održanom 21. travnja 2022. nikada nije prigovarala visini predujma kojeg je pozvana uplatiti.

6.18. Stoga, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.

6.19. Ova presuda ne sadržava odluku o troškovima postupka jer stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova postupka (članka 164. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 6. lipnja 2022.

Sutkinja

Rajana Buljan,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupcima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 3. točka 3. tog Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).