Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-3578/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. M. V., odvjetnik iz O., protiv tuženika S. k. g. d.o.o. O., OIB: …, kojeg zastupa direktorica S. T., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj 23 Pn-16/19-11 od 13. ožujka 2020., 06. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj 23 Pn-16/19-11 od 13. ožujka 2020.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka, kao neosnovan

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom 1. i 2. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 63.867,75 kn na ime naknade štete sa zateznom kamatom kao i zahtjev za nadoknadu troška postupka sa zateznom kamatom.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19:dalje-ZPP).

3. U žalbi tvrdi da presuda nerazumljiva i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tvrdi da je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja o saznanju tužitelja tko je odgovorna osoba za nastanak požara. Tvrdi da nije sudjelovao u prekršajnom postupku koji je vođen protiv tuženika i da nije imao saznanja o osobi koja je odgovorna za štetu. Zastarni rok da počinjen teći tek danom saznanja za štetu i štetnika i da je tek donošenjem pravomoćne sudske presude Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, koja je donesena 28. 02. 2017., a pravomoćna 20. travnja 2017., tužitelj saznao za štetnika. Tvrdi i da nije protekao objektivni rok zastare od pet godina jer se štetni događaj dogodio 25. veljače 2015. a tužba je podnesena 19. veljače 2019.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je 25. veljače 2015. u O., u stambenoj zgradi na adresi došlo do požara u potkrovlju zgrade u stanu vlasništvo G. O., a kojim se koristi M. P. te da je prilikom gašenja oštećen stan tužitelja M. B. na prvom katu zgrade,

- da nisu osnovane tvrdnje tužitelja da bi tek donošenje presude Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 28. veljače 2017. saznao za štetnika jer da je tužitelj u vrijeme pokretanja tog postupka mogao zahtijevati naknadu štete od tog štetnika,

- da ne dolazi do primjene odredbe članka 231. ZOO-a jer se ta zakonska odredba primjenjuje ukoliko je pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda utvrđeno postojanje kaznenog djela i odgovornost počinitelja,

- da je u smislu odredbe članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08., 125/11.: dalje ZOO) zastarjela predmeta tražbina jer je od nastanka štete 25. veljače 2015. do podnošenja tužbe, 19. veljače 2019., protekao rok od tri godine.

8.Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tužitelj. Presuda nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je zastarjela predmetna tražbina jer u smislu odredbe članka 230. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, a taj rok je protekao do podnošenja tužbe u ovom predmetu, 19. veljače 2019.

10. Naime, početak subjektivnog roka za potraživanje naknade prouzročene štete ovisi kumulativno o dvjema činjenicama, saznanju oštećenika za štetu i za osobu koja je počinila štetu. Saznanje oštećenika za štetnik određuje se prema vremenu kada su oštećeniku bili dostupni podaci o osobi štetnika s potrebnim podacima za poduzimanje odgovarajućih pravnih radnji u cilju ostvarivanja prava na popravljanje štete. Budući da sam tužitelj u tužbi navodi da je očevidom od strane policijskog djelatnika od 26. veljače 2015 (šteta je nastala 25. veljače 2015.) utvrđeno da je uzrok požara zapaljenje ostatka čađe u dimnjaku zgrade na koju je bila spojena peć za centralno grijanje te da iz mišljenja vještaka sa Zapisnikom o vještačenju od 07. travnja 2015. proizlazi da je zapaljenje ostatka čađe u dimnjaku uzrokom požara u stanu koji je koristila M. P., tužitelju kao oštećeniku bili su dostupni podaci o štetniku odmah po nastanku štete kada je očevidom policijskih djelatnika utvrđen uzrok, odnosno, najkasnije u travnju 2015., kada je vještačenjem utvrđeno koji je uzrok požara jer nije odlučno kada je tužitelj pribavio podatke o uzroku požara (iz potvrde policije proizlazi da su tužitelju podaci o požaru na njegov zahtjev dostavljeni 06. listopada 2017.) već kad ih je mogao pribaviti , dok se iz činjenice da su ti podaci postojali valja izvesti zaključak da su tužitelju u to vrijeme bili dostupni.

11. Stoga pogrešno smatra žalitelj da bi tek danom donošenja presude Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pp 14 G-270/16- 15 od 28. veljače 2017. (kojom je ovdje tuženik proglašen krivim jer na adresi O., kao ovlašteni dimnjačar nije obavljao redoviti pregled dimovodnih objekata čime je postupao protivno odredbi članak 22. stavak 1. točak 2. Odluke o obavljanju dimnjačarskih poslova na području grada Ogulina), saznao za osobu štetnika.

12. Budući da je od travnja 2015. do podnošenja tužbe 19. veljače 2019. protekao zastarni rok od tri godine, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev jer je nastupila zastara predmetne tražbine.

13. Neosnovano se poziva žalitelj na objektivni rok zastare od pet godine iz članka 230. stavka 2. ZOO-a jer bi se taj rok primjenjivao tek kad subjektivni rok od tri godine od saznanja za štetu i štetnika istječe izvan petogodišnjeg roka, o čemu se u ovom predmetu ne radi.

14. Zaključno treba kazati i da se na konkretan predmet ne primjenjuje odredba članak 231. ZOO-a prema kojoj zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, jer u ovom predmetu se ne radi o šteti prouzročenoj kaznenim djelom i tužitelj se ni ne poziva na kazneni postupak već govori o vođenju prekršajnog postupka.

15. Stoga su svi žalbeni navodi tužitelja neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužitelja i odlučiti kao u izreci.

16. Odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadnom troška žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Rijeci, 6. lipnja 2022.

Sutkinja

Brankica Malnar