Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž Ovr-169/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S. B. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. G., odvjetnici u V., protiv ovršenika J. B. iz L., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-762/2017-42 od 22. ožujka 2019., 6. lipnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-762/2017-42 od 22. ožujka 2019. potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi na temelju ovršnih isprava Suglasnosti o zapljeni od 13. listopada 2008. te Suglasnosti o zapljeni od 27. lipnja 2008. na kojima je ovjeren potpis ovršenika od strane javnog bilježnika, određena je ovrha radi naplate iznosa od 12.000,00 kn i 18.621,28 kn oboje sa zateznim kamatama kako su navedene u pobijanom rješenju, kao troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.656,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i to na nekretnini ovršenika k.č.br. 3341/1 kuća br. 45 i dvorište u L. V. površine 498 m2 upisanoj u zk. ul. br. 4688 k.o. L..
2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija ovršenik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije uzeo u obzir da će prodajom nekretnine obitelj ovršenika (supruga i petero djece) ostati bez doma, a da prodaja obiteljske kuće u ovršnom postupku nije potrebna budući da ovršenik može svojim radom namiriti tražbinu ovrhovoditelja. Navodi da nije jedini vlasnik predmetne nekretnine već da je suvlasnica u ½ dijela njegova supruga Š. B. pa da nije moguće provoditi ovrhu na njenom suvlasničkom dijelu. Predlaže ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe ovršenika a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
koji se
02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje; ZPP) u skladu s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – dalje; OZ) primjenjuje u ovršnom postupku ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka, na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti i po žalbi ovršenika, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
6. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz članka 50. stavak 1. točka 1., 3. i 5. OZ-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 50. stavak 5. OZ-a. Naime, iz stanja spisa ne proizlazi da bi ovršna isprava bila stavljena van snage, da nema svojstvo ovršnosti te da je protekao rok po kojem se po zakonu može tražiti ovrha.
7. Odredbom članka 8. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) propisano je da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je stavkom 2. ovoga članka određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.
8. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, sud prvog stupnja potpuno je utvrdio činjenično stanje prilikom provođenja testa razmjernosti.
8.1. Obrazlažući pobijano rješenje o ovrsi prvostupanjski sud utvrđuje da nije sporno da ovršenik sa svojom obitelji stanuje u predmetnoj nekretnini te da ima dovoljne i trajne veze s nekretninom o kojoj je riječ kako bi se ona mogla smatrati njegovim "domom" u svrhu članka 8. Konvencije. Provedbom ovrhe na predmetnoj nekretnini prema ocjeni toga suda nedvojbeno bi došlo do povrede ovršenikova prava na dom u smislu citiranog članka 8. Konvencije. Međutim, navedeno je miješanje u konkretnom slučaju propisano odredbama OZ-a kojima se uređuju pretpostavke određivanja i provedbe ovrhe na nekretninama i koje ovrhovoditelju koji raspolaže ovršnom ispravom dopuštaju da na temelju nje predloži odrediti ovrhu na nekretnini ovršenika. Naime, miješanje će se smatrati nužnim u demokratskom društvu za legitiman cilj ako odgovara na neodgodivu društvenu potrebu i ako je razmjerno legitimnom cilju koji se teži postići. Miješanjem o kojem je riječ u ovom postupku težilo se ostvariti legitiman cilj "zaštite prava drugih", odnosno prava ovrhovoditelja da traži određivanje ovrhe na predmetnoj nekretnini. Pritom je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno i da se svrha predmetne ovrhe ne može postići blažom mjerom obzirom je ovrhovoditelj dokazao da je provedba ovrhe na novčanoj tražbini bila bezuspješna (potvrda Financijske agencije na listu 8 spisa), odnosno učinio je vjerojatnim da bi provedba ovrhe na drugim predmetima također bila bezuspješna budući ovršenik nema vrijednijih pokretnina, što ovršenik i ne spori pa je temeljem tako utvrđenih činjenica zaključeno da nije vjerojatno skoro namirenje ovrhovoditeljeve tražbine čime je potreba za provedbom ovog ovršnog postupka razmjerna težini povrede ovršenikova prava na dom.
8.2. Stoga je i po ocjeni ovoga suda proces odlučivanja koji je doveo do mjere miješanja u prava ovršenika na dom bio takav da je omogućio dužno poštovanje interesa koje štiti članak 8. Konvencije.
9. Nisu od utjecaja žalbeni navodi ovršenika da predmetna nekretnina nije isključivo njegovo vlasništvo, već da je suvlasnica iste u ½ dijela njegova supruga, budući da isto ne predstavlja razlog zbog kojeg bi ovršenik uspješno mogao osporavati pobijano rješenje o ovrsi. Naime, odredbom članka 59. stavka 1. OZ-a propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Iz navedene odredbe proizlazi da takav prigovor u ovršnom postupku može istaknuti samo treća osoba koja ima pravo koje sprječava ovrhu, a ne i ovršenik.
10. Također, nisu od utjecaja niti žalbeni navodi kojima ovršenik ističe da je u više navrata ponudio ovrhovoditelju "odraditi" dug, budući da takva mogućnost ispunjenja duga predstavlja isključivo dispoziciju ovrhovoditelja.
11. Naposljetku u odnosu na navode ovršenika prema kojim ugovori o pozajmici nisu pravno valjani, te da su postajali i mane i volje tijekom njihovog sklapanja, valja navesti da su ovršne isprave u predmetu zadužnice, a pitanje ništetnosti pravnog posla kao i eventualnih mana volja pri zaključenju pravnog posla nisu od utjecaja na zakonitost pobijane odluke, time da ovrhovoditelj u posebnoj parnici može ustati tužbom za utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu.
12. Slijedom navedenog, na temelju članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, valjalo je žalbu ovršenika odbiti i potvrditi pobijano rješenje.
13. Slijedom svega iznesenoga, odlučeno je kao u izreci.
U Karlovcu 6. lipnja 2022.
Sudac
Vesna Stokrp,v.r.
