Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-1212/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Crnković, kao suca izvjestitelja i dr.sc. Vlade Skorupa, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz V., OIB: ..., zastupanog po V. V., odvjetniku u R., protiv tuženika B. c. d.o.o. D., OIB: ..., zastupanog po N. P., odvjetniku u R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj: Pr-92/2020-7 od 21. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj: Pr-92/2020-7 od 21. listopada 2020.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme i na utvrđenje da radni odnos radniku nije prestao, uz zahtjev da se tužitelja vrati na rad na iste ili slične poslove te je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka od 2.500,00 kn.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz obrazloženja pobijane presude te iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj, uz odobrenje poslodavca-tuženika bio na vlastiti zahtjev, zbog smrtnog slučaja u obitelji, bio odsutan s posla zbog odlaska u BiH 19. veljače 2020., no nije se vratio na rad 24. veljače 2020., niti je opravdao izostanak. Poslodavac mu je potom izdao rješenje o korištenju godišnjeg odmora, kako bi se opravdalo njegov nedolazak na posao.

5. Nadalje, razvidno je da je poslodavac tuženika pismeno opomenuo na kršenje obveza iz radnog odnosa dopisima 24. veljače, 2. ožujka, 16. ožujka te 30. ožujka 2020. da bi u konačnici Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu 31. ožujka 2020. zbog neopravdanog izostanka otkazan ugovor o radu.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, uzimajući u obzir da je tužitelju poslodavac dio neopravdanog izostanka opravdao kroz korištenje godišnjeg odmora od ukupno 17 radnih dana, razvidno je da je u smislu čl. 116. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, dalje ZR) poštivan rok od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

7. Nadalje, okolnosti kojima tužitelj opravdava dugotrajni izostanak s posla, a to je situacija s epidemijom i nemogućnošću ulaska u RH bez karantene, valja navesti da tužitelj ne navodi da bi uopće ušao ili barem pokušao ući u RH, bio u karanteni, čime bi njegovo izostajanje bilo opravdano i naravno potkrijepljeno relevantnom dokumentacijom. No, svakako i odlazak u karantenu traje kraće od ukupnih dana izostanka s posla, koji su dani kako je navedeno, dijelom bili čak i opravdani uračunavanjem u godišnji odmor.

8. Nadalje, prema čl. 119. st. 2. ZR-a poslodavac je dužan prije izvanrednog otkazivanja, omogućiti radniku da iznese svoju obranu na što se tužitelj poziva, no osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

9. Kod razmatranja ove odredbe treba voditi računa o činjenici da se radi samo o relativnoj obvezi poslodavca.

10. Naime, poslodavac nije dužan radniku omogućiti iznošenje obrane ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. To znači da je uskrata mogućnosti iznošenja obrane relevantna samo ako bi radnikova obrana, da je iznesena, odvratila poslodavca od donošenja odluke o otkazu, jer bi radnik svoje ponašanje opravdao.

12. U navedenim okolnostima nije bilo realno za očekivati da za utvrđena kršenja radne obveze radnik ima opravdanje, pa mu poslodavac nije bio dužan omogućiti iznošenje obrane te nije došlo do povrede postupka prije otkazivanja u smislu odredbe iz čl. 119. st. 2. ZR-a. Ujedno se naglašava da je tužitelj u više navrata od strane poslodavca pismeno upozoravan na neopravdano izostajanje s posla. te je bio upoznat s činjenicom da poslodavac takvo ponašanje više neće tolerirati.

13. Stoga je prvostupanjski sud osnovano odbio, kako zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu, tako i zahtjev koji je tužitelj postavi prema pravnim posljedicama nedopuštenog otkaza.

14. O troškovima postupka pravilno je odlučeno primjenom čl. 154. st. 1. ZP-a.

15. Budući da donošenjem pobijane odluke nisu počinjene bitne povrede postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a te da je prvostupanjski sud odlučio pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je odbiti žalbu tužitelja te je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe valjalo je odbiti analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da nije uspio u žalbenom postupku.

U Rijeci 6. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec