Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-775/2022-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. Z., OIB: zastupanog po punomoćnicima iz Z. o.u . D.. C. i A. P. iz Z., protiv tuženika Z. V. iz Z., OIB:….., zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4916/2021-12 od 7. travnja 2022., 6. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4916/2021-12 od 7. travnja 2022., u točkama II., III. i IV. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 158,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2005. do isplate, te zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 kuna, u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrvd-15871/2006 od 28. veljače 2006. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 158,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2005. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 825,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2022. do isplate, dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Protiv točke II. III. i IV. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači ili podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmet spora, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 29. listopada 2021. (list 77 spisa), zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 158,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ime utroška vode za mjesec siječanj 2005., za stambeni prostor u Z., na adresi...

8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud u odnosu na obvezu tuženika na isplatu predmetne tražbine utvrđuje da, iako iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. lipnja 2004., koji prileži spisu (list 21-24 spisa) proizlazi da je tuženik prodao idealni dio nekretnine od 24/48 dijela obiteljske zgrade u Z…….., o navedenom, sukladno članku 4. Odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (Službeni glasnik Grada Z. broj 4/2003; dalje Odluka), nije pisanim putem obavijestio tužitelja, a niti je to, sukladno članku 5. navedene Odluke, učinio novi vlasnik, slijedom čega da je kao evidentirani korisnik komunalne usluge dužan podmiriti predmetnu tražbinu.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da su razlozi pobijane presude u svemu jasni, međusobno ne proturječe, u skladu su sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava predanim u postupku i samih tih isprava.

10. Isto tako, ovaj sud nije utvrdio postojanje ni koje od drugih bitnih procesnih povreda, zbog kojih se može pobijati prvostupanjska presuda u postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a.

11. Međutim, prema stavu ovoga suda, a kako to i tuženik ističe u žalbi, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 158,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

12. Naime, odredbom članka 20. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04 i 178/04) propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

13. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je obveznik podmirenja po utuženim računima vlasnik ili korisnik predmetne nekretnine, s time da se prema stajalištu ovog suda u parnici može dokazivati suprotno, odnosno da nije imao status vlasnika, pri čemu neobavještavanje komunalnog društva o promjeni vlasništva ne može predstavljati osnovu za obvezivanje na plaćanje naknade za opskrbu vodom u razdoblju za koje je tuženik dokazao da nije bio vlasnik nekretnine.

14. U konkretnom slučaju, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. lipnja 2004. (list 21-24 spisa) proizlazi da tuženik u utuženom razdoblju (siječanj 2005.) više nije bio vlasnik nekretnine na adresi u Z……………………., te prema stavu ovoga suda, okolnost je li tuženik obavijestio tužitelja o promjeni korisnika predmetne nekretnine sukladno odredbi članka 4. i 5. Odluke, ne predstavlja osnovu za obvezivanje tuženika na plaćanje usluga za opskrbu vodom koje su isporučene u razdoblju dok tuženik nije bio korisnik predmetne nekretnine, jer se ranijem korisniku nekretnine ne može nametati obveza plaćanja usluga koje mu nisu isporučene.

15. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 158,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom valjalo je odbiti kao neosnovan, a posljedično tome odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

16. S obzirom na odluku o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, te primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, priznati tuženiku jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kuna, sukladno tarifnom broju 7. točki 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), PDV u iznosu od 125,00 kuna, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kuna sukladno tarifnom broju 10. točki 3. Tarife i PDV u iznosu od 75,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00 kuna, odnosno ukupno iznos od 1.100,00 kuna.

17. Zbog tih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

18. Pobijana presuda, u točki I. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 6. lipnja 2022.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić