Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-900/2022-2
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužiteljice G. F. iz V. T., OIB:..., zastupane po punomoćniku F.P., odvjetniku iz Č., protiv tuženika R.A. d.d. Z., OIB:, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 15 P-110/2021-8 od 17. ožujka 2022., 6. lipnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 15 P-110/2021-8 od 17. ožujka 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka i zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom rješenjem, u točki I. izreke odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, kao neosnovan, dok je točkom II. izreke određeno da će se postupak nastaviti pred tim sudom.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se pobijano rješenje preinači podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i tuženika obveže na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženik u žalbi ističe da je tužiteljica zastupana po punomoćniku, te da njezina osobna prisutnost na ročištima nije potrebna, kao i da je mogla angažirati punomoćnika iz Zagreba u kojem slučaju okolnost putovanja na ročišta ne bi bila od utjecaja na ocjenu postojanja neravnoteže u odnosima stranaka. Tvrdi da ugovaranje mjesne nadležnosti nisu okolnosti koje bi tužiteljici otežavale ostvarenje prava pred sudom, pa da je pogrešan stav prvostupanjskog suda o ništetnosti prorogacijske klauzule, a sve da i je tome tako, da je Općinski građanski sud u Zagrebu, sukladno odredbama čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. ZPP-a, opće mjesno nadležan za postupanje u predmetnom postupku. Naglašava i da odredba članka 59. ZPP-a nije primjenjiva u predmetnom postupku jer da spor nije nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice, budući da tužiteljica tužbom osporava promjenu tečaja CHF, a što nije djelatnost poslovne jedinice. Ističe da odredba čl. 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 8/15, 78/15, 102/15 i 52/16 – dalje ZPK) nije primjenljiva u predmetnom postupku jer da je stupila na snagu 30. rujna 2015., dok je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 12 siječnja 2007., s time da je odredbom čl. 29. ZPK-a propisano da se navedeni zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu prije njegova stupanja na snagu.
6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke člankom 12. ugovora o kreditu, u slučaju spora, ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno suda u Zagrebu, koja odredba, kao odredba standardnog ugovora tuženika, nije bila posebno pregovarana, a što tuženik ne osporava, pa tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj, slijedom čega da je stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženika, jer bi tužiteljica, čije je prebivalište u Varaždinskim Toplicama radi zaštite svojih prava morala putovati u Zagreb, odnosno preko 90 km. Slijedom navedenog, mišljenja je da takva ugovorna odredba ima značaj nepoštene ugovorne odredbe sukladno čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 – dalje ZZP/14), a u kojem zakonu da je implementirana i smjernica iz Direktive Vijeća 99/13 EEZ o ništetnim odredbama potrošačkih ugovora. Zbog toga da se na takvoj odredbi ne može zasnivati nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
7. S obzirom na navedeno, a u odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti tuženika, utvrđuje da su stranke ugovor o kreditu sklopile u podružnici tuženika u Varaždinu, slijedom čega, a primjenom odredbe čl. 59. ZPP-a, odbija prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda, kao neosnovan.
8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. u vezi čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je isto moguće ispitati.
9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti ništetna.
10. Također, pravilo je prvostupanjski sud odbio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda kao neosnovan, iako se pogrešno pozvao na odredbu čl. 19.l ZPK-a i ZZP/14, a što nije utjecalo na pravilost i zakonitost pobijanog rješenja.
11. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03- dalje ZZP/03), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je prema st. 2. ZZP/03 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
12. U konkretnom slučaju, nije sporno da su stranke čl. 12. ugovora o kreditu, za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno suda u Z.. Navedena ugovorna odredba je unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženika i tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj, a ta odredba, i prema ocjeni ovog suda, uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer bi s obzirom na njezino prebivalište u V. T., radi ostvarivanja svojih prava, trebala putovati na sud u Z., u kojem slučaju bi, imajući u vidu udaljenost mjesta prebivališta tužiteljice i Z. od preko 90 km, bila izvrgnuta povećanim financijskim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vemena, dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom na njegovo sjedište u Z..
13. Stoga se u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi i kao takvoj ništavoj ugovornoj odredbi sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03.
14. S obzirom na navedeno, odnosno s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ništetnost prorogacijske klauzule, pravilno je odlučio i o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika, iako se, kako je ranije navedeno pogrešno pozvao na odredbu čl. 19.l ZPK-a, jer se ta odredba odnosi na sporove s međunarodnim elementom, što u ovom predmetu nije slučaj, slijedom čega prilikom utvrđivanja nadležnog suda treba primijeniti odredbe ZPP-a o mjesnoj nadležnosti suda.
15. Iz predmetnog ugovora o kreditu u povodu kojeg je nastao ovaj spor, razvidno je da je isti sklopila tuženikova podružnica u V., te se ima smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti te poslovne jedinice tuženika, slijedom čega je, sukladno odredbi čl. 59. ZPP-a (izberiva mjesna nadležnost), za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Varaždinu.
16. Zbog tih razloga trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
17. Tuženik nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
18. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci, 6. lipnja 2022.
Sudac
Dubravka Butković Brljačić
