Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

 Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž Ovr-203/2019-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, iz Z. J. 1, OIB: ……. zastupanog po punomoćnici V.K., odvjetnici iz O. društva T. & K. & P. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika T. d.d. iz Z., OIB: ……. zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku iz O. društva F. & Š. j.t.d. iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 50 Ovr-7844/2018-7 od 17. siječnja 2019., 6. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

1.Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 50 Ovr-7844/2018-7 od 17. siječnja 2019. u točkama I. i II. izreke.

2.Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke je odbijen prijedlog ovršenika od 11. prosinca 2018. za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim,u točki II. izreke je odbijen prijedlog ovršenika od 11. prosinca 2018. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, kao neosnovan, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troška ovog postupka u iznosu 12.500,00 kn.

Protiv rješenja je žalbu podnio ovršenik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje OZ). U žalbi navodi da je postupak izvanredne uprave otvoren nad dužnikom A. d. d. te nad dužnikovim povezanim i ovisnim društvima temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St -1138/17 od 10. travnja 2017., da je rješenjima istoga suda od 10. travnja, 21. travnja, 5. srpnja i 13. srpnja 2017. zabranjeno pokretanje i vođenje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja te je naložen prestanak izvršavanja osnova za plaćanje nad svim društvima na kojima je otvoren postupak izvanredne uprave. Ukazuje na odredbu čl. 41. Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku ("Narodne novine" br. 32/17- dalje ZPIU), kojim je izričito propisana narečena zabrana od dana otvaranja postupka izvanredne uprave do njegova završetka, te da se postupak izvanredne uprave završava pravomoćnošću rješenja o završetku postupka, kako je propisano odredbom čl. 47. u svezi s čl. 48. st. 3. ZPIU-a da nagodba još nije provedena pa postupak izvanredne uprave nije završio. Tvrdi da je obrazloženje pobijanog rješenja suprotno izričitim zakonskim odredbama, te da se u biti temelji na činjenici da nije prekinut parnični postupak iz kojeg je proizašla presuda koja predstavlja ovršnu ispravu, što znači da sud prvog stupnja nezakonitost u postupanju parničnog suda koristi kao opravdanje da i sam postupi protivno zakonu. Naglašava da ZPIU predstavlja poseban zakon (lex specialis), zbog čega sud nije bio ovlašten primijeniti odredbe općeg zakona.

Predlaže preinačiti pobijano rješenje, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu ukazuje na odredbu čl. 71. st. 3. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15 i 104/17- dalje SZ) kojom je propisano da će Financijska agencija (dalje Agencija) evidentirati u Očevidniku osnovu za plaćanje koja je donesena nakon otvaranja predstečajnog postupka, a koja je primljena nakon provedbe predstečajnog sporazuma. Smatra da je u nazočnom slučaju Agencija postupila u skladu sa zakonom, budući da je osnova koja se izvršava donesena 6. veljače 2018., postupak izvanredne uprave je otvoren 6. travnja 2017., nagodba je potvrđena 6. srpnja 2018., a osnova je zaprimljena u Agenciju 21. studenoga 2018. Stoga da su promašena pozivanja ovršenika na čl. 47. i 48. ZPIU-a, budući da se u ovom predmetu radi o naplati po pravomoćnoj presudi koja je donesena nakon potvrde predstečajnog sporazuma (nagodbe). Ukazuje i na odredbu čl. 68. st. 4. SZ-a kojom je propisano da se odredbe o zabrani pokretanja i vođenja postupaka ne primjenjuju na postupke radi ostvarenja tražbina nastalih nakon otvaranja predstečajnog postupka.

Predlaže stoga žalbu odbiti i pobijano rješenje potvrditi, uz nadoknadu troška sastava tog podneska u iznosu od 6.250,00 kn.

Žalba ovršenika nije osnovana.

Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće činjenice:

-da je ovršenik 11. prosinca 2018. podnio prijedlog sudu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, u postupku izravne naplate pred Agencijom na temelju ovršne isprave - presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 61/18-4 od 6. veljače 2018.;

-da je 10. travnja 2017. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1138/17 otvoren postupak izvanredne uprave nad ovršenikom, te je istim rješenjem zabranjeno pokretanje i vođenje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja i ostvarenja prava na odvojeno namirenje, počev od 7. travnja 2017.;

-da je u postupku izvanredne uprave sklopljena nagodba koja je potvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1138/17 od 6. srpnja 2018., te je rješenje postalo pravomoćno 18. listopada 2018.;

-da se u prijedlogu ovršenik pozvao na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a, tvrdeći da je ispunjenje tražbine odgođeno, odnosno zabranjeno. Prema stajalištu suda prvog stupnja, u primjeni je odredba čl. 210. OZ-a te s tim u svezi odredba čl. 50. OZ-a, pa s obzirom na činjenicu da se ovršenik poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a, isticanje tog razloga da bi bilo dozvoljeno u slučaju da ga ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka. Budući da je ovršenik za činjenicu otvaranja postupka izvanredne uprave znao i u vrijeme vođenja parničnog postupka, zaključuje da to ne može biti valjani razlog za žalbu, odnosno prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

Pritom se sud prvog stupnja poziva i na odredbu čl. 42. ZPIU-a, koja upućuje na primjenu odredbi čl. 69 -71 SZ-a, pa kako je osnova za plaćanje donesena nakon otvaranja postupka izvanredne uprave, a primljena je u Agenciji nakon potvrde nagodbe u postupku izvanredne uprave, ocjenjuje da je Agencija postupila u skladu sa zakonom, te da ovršenik nije dokazao osnovanost razloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

Također ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. OZ-a za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zapljenjenih sredstava,uz obrazloženje da ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, niti da bi odgoda bila potrebna da bi se spriječilo nasilje, tim više što je ovrhovoditelj pravna osoba od koje ovršenik uvijek može vratiti ustegnuti iznos ukoliko ovršna isprava bude ukinuta.

Stoga odbija prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zapljenjenih sredstava.

Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da u nazočnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za proglašenje pljenidbe i prijenosa nadopuštenim te pretpostavke za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava.

Naime, ovršenik je u prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, istaknuo da ovrhovoditelj nije bio ovlašten pokrenuti postupak izvansudske naplate, budući da u vrijeme podnošenja prijedloga za izvansudsku ovrhu Agenciji (22. studenoga 2018.) postupak izvanredne uprave još nije bio završen, pri čemu se pozvao na primjenu odredbe čl. 41. ZPIU-a. Osim toga, je u prijedlogu naglasio da tražbina koja je predmetom izvansudske ovrhe nije prijavljena u postupku izvanredne uprave.

Prema odredbi čl. 41. ZPIU-a od dana otvaranja postupka izvanredne uprave do njegovog završetka, nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih i postupaka osiguranja, kao niti postupaka izvansudske naplate protiv dužnika i njegovih ovisnih i povezanih društava, osim postupaka koji se odnose na sporove iz radnih odnosa (st. 1.). Postupci iz st. 1. koji su u tijeku se prekidaju danom otvaranja postupka izvanredne uprave (st.2.), a nastavit će se na prijedlog vjerovnika nakon pravomoćnosti rješenja o završetku postupka izvanredne uprave ako se nagodba ne odnosi na tražbinu tog vjerovnika (st.3.). Prema odredbi čl. 42. ZPIU-a na postupanje s osnovama za plaćanje podnesenim protiv dužnika, te ovisnih i povezanih društava se na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 69 -71 SZ-a (st.1.).

Iz isprava priloženih u spisu bi proizlazilo da se tražbina ovrhovoditelja odnosi na isplatu parničnog troška prema presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-61/18 od 6. veljače 2018. u iznosu od 489.849,00 kn pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da se radi o tražbini koja je nastala nakon otvaranja postupka izvanredne uprave, a primljena u Agenciji nakon potvrde nagodbe pa je pravilno primijenjena odredba čl. 71. st. 3. SZ-a kada je zaključeno da je Agencija bila ovlaštena evidentirati osnovu za plaćanje u Očevidniku sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18). Ovršenik se u žalbi poziva na primjenu odredbe čl. 47 u svezi s čl. 48. st. 3. ZPIU-a tvrdeći da nagodba u postupku izvanredne uprave još nije provedena. Međutim, za takvu tvrdnju ovršenik ne nudi dokaze pa takvi žalbeni navodi ne dovode u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Netočni su navodi žalitelja da je sud prvog stupnja primjenjivao odredbe općeg zakona na uštrb odredaba posebnog zakona, jer upravo odredbe posebnog zakona (ZPIU) upućuju na primjenu odgovarajućih odredbi Stečajnog zakona kojeg je sud prvog stupnja pravilno primijenio.

Pravilno je primijenjeno i mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenjeno da nisu ostvareni razlozi propisani odredbom čl. 65. OZ-a za odgodu ovrhe, odnosno odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zapljenjenih sredstava u postupku izravne naplate, pri čemu se u cijelosti prihvaćaju razlozi koje je sud prvog stupnja u tom dijelu naveo u potkrijepu svog stajališta.

Zbog izloženog je valjalo žalbu ovršenika odbiti i rješenje suda prvog stupnja u točkama I. i II. izreke potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, dok je rješenje u točki III. izreke kao nepobijano ostalo neizmijenjeno. Ovrhovoditelju nije priznat trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav odgovora na žalbu, budući da je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban radi vođenja ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci, 6. lipnja 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan