Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 27 Gž Ovr-317/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. T. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici D. H., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & p. d.o.o. u Z., protiv ovršenice Z. J. iz N., OIB:…, zastupane po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva B. i p. u Z., radi odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, povodom žalbe ovršenice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-382/2021 od 3. ožujka 2022., dana 6. lipnja 2022.
r i j e š i o j e
Žalba ovršenice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-382/2021 od 3. ožujka 2022.:
- potvrđuje u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke kojim su ovrhovoditelju priznati troškovi ovršnog postupka u iznosu od 234,38 kn i naloženo ovršenici naknaditi ih ovrhovoditelju,
- preinačuje u točki II. izreke u preostalom dijelu na način da se odbija zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 703,13 kn kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je prijedlog ovršenice od 18. lipnja 2021. i 7. prosinca 2021. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-24949/2006 izdanog od strane javnih bilježnica I. H. Ž. i L. Š.-S. kao neosnovan. Točkom II. izreke ovrhovoditelju su priznati troškovi ovršnog postupka u iznosu od 937,50 kn te naloženo ovršenici naknaditi ih ovrhovoditelju.
2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovršenica u cijelosti, bez navođenja žalbenih razloga, ali sadržajem žalbe ukazuje na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu pobijano rješenje ukinuti.
3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba ovršenice djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.
5. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je ovršenica 18. lipnja 2021. i 7. prosinca 2021. temeljem odredbe čl. 210. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020 – dalje u tekstu: OZ) podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine temeljem rješenja o ovrsi javnih bilježnica I. H. Ž. i L. Š.-S. poslovni broj Ovrv-24949/2006 nedopuštenom i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama temeljem navedenog rješenja o ovrsi javnih bilježnica, te da je rješenjem istog suda poslovni broj Ovr-382/2021 od 28. listopada 2021. upućena na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine temeljem rješenja o ovrsi javnih bilježnica nedopuštenom, a koja se parnica vodi kod Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem P-2276/2021. Prvostupanjski sud zaključuje da je ovršenica podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, čime je ispunjena objektivna pretpostavka za odgodu ovrhe propisana odredbom čl. 65. st. 1. toč. 5. u vezi čl. 210. st. 2. OZ-a, ali da nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, slijedom čega je odbio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe.
6. Ovršenica u žalbi ističe da je podnijela tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i da je lošeg imovinskog stanja, zbog čega bi provedbom ovrhe bila ugrožena njezina egzistencija i egzistencija njezine obitelji, te smatra da nije bilo zapreke da se ovrha odgodi do pravomoćnosti parničnog postupka koji je pokrenut po njezinoj tužbi.
7. Odgoda ovrhe je institut ovršnog prava koji svoju primjenu nalazi u iznimnim slučajevima u kojima, pored jedne od specifičnih pretpostavki iz čl. 65. st. 1. toč. 1- 10. OZ, bude ostvarena i jedna od općih pretpostavki iz čl. 65. st. 1. OZ-a odnosno postojanje vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
7.1. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako se kumulativno ispuni još i jedna od pretpostavki iz toč. 1-10. tog propisa.
8. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio, a navodima žalbe ovršenice nije dovedeno u pitanje, da u konkretnom slučaju, ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer je po ocjeni ovog suda ovršenica bila u mogućnosti opširnije obrazložiti svoje činjenične navode, a ne iste utemeljiti samo na općenitoj tvrdnji da je lošeg imovinskog stanja, koju tvrdnju iznosi tek u žalbi, dok u prijedlogu za odgodu uopće ne obrazlaže okolnosti zbog kojih bi pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
9. Odluku o troškovima ovršnog postupka prvostupanjski sud je utemeljio na odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a u vezi čl. 154. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019), a koji se Zakon u ovršnim predmetima primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, priznavši ovrhovoditelju trošak sastava podneska od 22. prosinca 2021. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15– dalje u tekstu: Tarifa) uvećan za trošak PDV-a od 25%, a što ukupno iznosi 937,50 kn.
10. Ovršenica, osporavajući odluku o trošku, navodi da je ovrhovoditelju za trošak sastava podneska od 22. prosinca 2021., a kojim je odgovorio na njezin prijedlog za odgodu ovrhe, trošak priznat u previsokom iznosu obzirom da za ostale podneske u ovršnom postupku sukladno Tbr. 11. toč. 8. Tarife odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. Tarife.
11. Osnovani su žalbeni navodi ovršenice kojima osporava odluku o trošku, jer ovrhovoditelju za sastav podneska od 22. prosinca 2021. sukladno Tbr. 11. toč. 8. Tarife i vrijednosti predmeta spora (7.894,94 kn) pripada nagrada u iznosu od 187,50 kn uvećana za trošak PDV-a od 25% , a što nominalno iznosi 234,38 kn.
12. Kako je ispitivanjem pobijanog rješenja utvrđeno da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, te je odbijanjem prijedloga za odgodu pravilno primijenjeno materijalno pravo i to odredba čl. 65. st. 1. OZ-a, a na što ovaj sud, također, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a potvrditi pobijano rješenje u točki I. izreke, te u dijelu točke II. izreke kojim je ovrhovoditelju priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 234,38 kn, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenice valjalo djelomično prihvatiti te preinačiti točku II. izreke u preostalom dijelu i odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u iznosu od 703,13 kn kao neosnovan.
U Varaždinu, 6. lipnja 2022.
Sutkinja
Amalija Švegović v.r.