Republika Hrvatska

Općinski sud u

Osijeku

31000 Osijek

Europske avenije 7

Poslovni broj: 78. P Ob-411/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski Sud u Osijeku, po sutkinji Jadranki Oroz, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. K. OIB: ... iz B.

, zastupanog po opun. S. P. K., odvjetnici u Valpovu, protiv tuženice Ž.M., OIB: ... IZ B.,.., zastupane po opun.

I K, odvjetniku u Valpovu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 21. travnja 2022., u nazočnosti opun. tužitelja, tuženice i opun. tuženice, javno objavljene dana 3. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženici Ž. M., OIB: ..., .da tužitelju I. K., OIB: ..., . isplati iznos od ... kuna (slovima: ...) s

pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom 22.12.2015. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se prigovor prijeboja tuženice, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu 11.936,00 kuna, u roku 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja, te zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po opun. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da su stranke dana 30. siječnja 2012. sklopile Sporazum o preuzimanju i isplati kredita, ovjeren kod javnog bilježnika, a kojim je utvrđeno da je bračnu stečevinu stranaka čini nekretnina upisana u zk.ul.br. ..., k.o. Be. u naravi kuća, dvor i oranica, ukupne površine ..., koja se vodila na imenu tužitelja, koji je bio korisnik kredita podignut za kupnju iste nekretnine kod PBZ d.d. 2005. broj:... dok je sredstvo osiguranja istog bilo založno pravo na navedenim nekretninama u korist banke. Stranke su postigle sporazum da tuženica preuzme otplatu navedenog kredita, dok je tužitelj za uzvrat vlasništvo na navedenim nekretninama u cijelosti prepustio tuženici, te su dana 20. ožujka 2012.potpisale Ugovor o diobi bračne stečevine, ovjeren kod javnog bilježnika 20. ožujka 2012. broj OV-807/12 kojim je potvrđen prethodno postignuti Sporazum o preuzimanju kredita, međutim, protivno istom Sporazumu i Ugovoru o diobi bračne stečevine, tuženica nije nastavila sa otplatom preuzimanja navedenog kredita, kojeg je tužitelj bio korisnik, koji je temeljim istih prepustio cjelokupno vlasništvo na predmetnim nekretninama, a ukupno dugovanje po navedenom kreditu na dan 3. prosinca 2015. je iznosilo 9.929,28 EUR-a. Obzirom daje banka za predmetno dugovanje teretila tužitelja kao korisnika kredita, te tuženicu kao založnog dužnika, tužitelj je bio primoran predmetno dugovanje samostalno podmiriti, pa je dana 3. prosinca 2015. potpisan Ugovor o nagodbi ovjeren kod javnog bilježnika 23. prosinca 2015. između PBZ-a d.d. kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao založnog dužnika, a prema kojem je ugovoreno da će tužitelj izvršiti uplatu iznosa od 8.089,78, EUR-a u korist kreditora najkasnije do 31. siječnja 2016., dok će ostatak duga u iznosu od 1.839,50 EUR-a otpustiti. Stoga je tužitelj dana 22. prosinca 2015. vlastitim sredstvima podmirio dugovanje prema kreditoru u iznosu od 61.847,00 kn, dok tuženica s druge strane nakon nije vratila vlasništvo tužitelju na predmetnim nekretninama kako se obvezala, već je zbog dugovanja tuženice došlo u međuvremenu do ovršnog postupka i prisilnog zasnivanja založnog prava u korist OTP banke d.d. na navedenim nekretninama. S obzirom da je tužitelj izvršio otplatu dugovanja po predmetnom kreditu zbog neispunjenja ugovorne obveze tuženice, te da tuženica nije vratila vlasništvo tužitelju na nekretninama, već su iste opterećene novim dugovanjima tuženice, koja nisu proizašla iz braka stranaka, već iz novog braka tuženice, predlaže da sud naloži tuženici da tužitelju isplati iznos od 61.847,00 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom i da mu naknadi prouzročene parnične troškove.

2. Tužena u odgovoru na tužbu po opun. osporava visinu tužbenog zahtjeva, dok ne čini spornim činjenične navode o zaključenom Sporazumu o preuzimanju i isplati kredita iz 2017., o zaključenom Ugovoru o diobi bračne stečevine iz 2012. i ovjerenom Ugovoru o nagodbi. Ističe da treba uzeti u obzir i njihov usmeni sporazum nakon 2015. o obimu i načinu diobe pokretne bračne imovine (osobni automobil, spavaća soba, kuhinja, regal, kutna garnitura…) a koju imovinu je tužitelj djelomično i prodao i novac zadržao za sebe, s druge strane tužena je podmirila neplaćene dospjele režijske troškove za kuću u iznosu cirka 15.000,00 kn, te izvršila i dodatna ulaganja (oblaganje fasade stiroporom, uvođenje plinskog grijanja, adaptiranje rigipsom, unutarnjih prostorija, obnovu kupatila i instalacija…) navodi da je pristala prenijeti vlasništvo kuće tužitelju, no prethodno je tražila da joj on prizna naznačena ulaganja u kuću, o čemu nisu uspjeli postići dogovor, da je tužitelj živio u kući od 2016. do sredine 2019. kada ju je napustio i ostavio u zapuštenom stanju sa neplaćenim režijskim troškovima. Iz naznačenih razloga tužena stavlja prijeboj do visine tužbenog zahtjeva, a s osnova vrijednosti zajedničkih pokretnih stvari koje je prodao tužitelj i s osnova ulaganja u zajedničku obiteljsku kuću.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao Sporazum o preuzimanju i isplati kredita od 30.1.2012. (str. 4 i 5. spisa), Ugovor o diobi bračne stečevine od 20.3.2012. (str. 6 i 7. spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk.ul. .. od 7.11.2019. (str. 8 i 9. spisa), Ugovor o nagodbi PBZ d.d. i K. I. i Ž. M. od

3.12.2015. (str. 10 – 12. spisa), nalozi klijenta PBZ od 22.12.2015. (str. 13.spisa), zk. izvadak ... (str.39 i 40. spisa), preslike fotografija (str. 41 i 42. spisa), te uvid u priklopljeni spis Općinskog suda u Valpovu broj P-575/2011, presliku spisa Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Ovr-382/2019, rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu Sp-1681/2019., te saslušao tužitelja i tuženu kao parnične stranke.

4. Opun. stranaka nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Iz Sporazuma o preuzimanju i isplati kredita od 30.01.2012., koji je ovjeren kod javnog bilježnika J. Grg. iz V. 30. siječnja 2012.broj OV-312/12, utvrđeno je da je predmet Sporazuma preuzimanje, isplata kredita proizašlog iz bračne zajednice stranaka, da bračnu stečevinu stranaka čini nekretnina upisana u zk.ul.br. ..., k.o. B. u naravi kuća, dvor i oranica, ukupne površine 1183 m2, da se tuženica obvezala nastaviti otplatu kredita koji su podigli 2005. u Privrednoj banci Zagreb (broj kredita ...) od dana potpisa i ovjere Sporazuma, dok se

tužitelj odrekao svog dijela kuće u korist tužene i složio se da tužena može ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoknjižnom odjelu OS U Valpovu (str. 4 i 5. spisa).

6. Iz Ugovora o diobi bračne stečevine, koji je ovjeren kod javnog bilježnika J. G. iz V. 20. ožujka 2012. broj OV-807/12, utvrđeno je da se predmetna nekretnina upisana u zk.ul.br. ..., k.o. B. u naravi kuća, dvor i oranica,

ukupne površine 1183 m2, vodi u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tužitelja, da su stranke sporazumne da ista nekretnina u cijelosti prelazi u vlasništvo tuženice, koja odmah ulazi u njen posjed, da su stranke suglasne da ostaje na snazi postignuti Sporazum o preuzimanju i isplati kredita od 30.01.2012. (str. 6-9 spisa),

7. Iz Izvatka iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Valpovu od 7.11.2019. utvrđeno je da je tuženica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, na kojoj je rješenjem Općinskog suda u Osijeku OVR- 382/2019. od 10.04.2019. uknjiženo založno pravo radi osiguranja tražbine u iznosu od 45.190,63 kn u korist OTP banke Hrvatska d.d. (str. 6-9 spisa),

8. Iz Ugovora o nagodbi ovjerenog kod javnog bilježnika J. A. Z.

dana 23. prosinca 2015., zaključenog između PBZ-a d.d. kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao založnog dužnika, utvrđeno je da ukupni dug tužitelja po osnovnom ugovoru na dan 3.12.2015. po partiji ..., iznosi 9.929,28

EUR, da je ugovoreno da će tužitelj izvršiti gotovinsku uplatu iznosa od 8.089,78 EUR-a u korist kreditora najkasnije do 31. siječnja 2016., dok će ostatak duga u iznosu od 1.839,50 EUR-a banka otpustiti (list 10-12 spisa)

9. Iz naloga klijenta utvrđeno je da je tužitelj dana 22. prosinca 2015. podmirio dugovanje prema Privrednoj banci Zagreb u iznosu od 61.847,00 kn (list 13 spisa).

10. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je tuženicom bio u braku od 27. studenog 2004., da je za vrijeme trajanja braka, odnosno 2005. godine podigao kredit u PBZ d.d. za kupnju kuće, te su od toga kredita kupili kuću B., a kad su se razveli 10. veljače 2010. godine dogovorili su riješili pitanje bračne stečevine da tuženici ostane kuća pod uvjetom da ona nastavlja otplaćivati kredit, koji je on podigao za tu kuću i taj dogovor ovjerili kod javnog bilježnika, da je tuženica oko godinu dana otplaćivala rate tog kredita, koji je prestala plaćati, pa je banka protiv njega kao nositelja kredita pokrenula ovrhu, da je on nešto novca imao ušteđeno, a nešto pozajmio, te je otplatio ostatak predmetnog kredita, banka mu je ponudila nagodbu da ako platim cijeli dug do 30. siječnja 2016., u kom slučaju će mu umanjiti kamatu, tužena je također pristala i potpisala tu nagodbu, a on je sam isplatio banci ukupno 61.847,00 kn. U PBZ-u su mu rekli da otplatim dug, a banka će brisati svoje založno pravo na nekretnini te ću on moći biti vlasnik, kao i da to treba riješiti s bivšom suprugom vezano za prijepis prava vlasništva, međutim, poslije je saznao da su ona i njezin sadašnji suprug opteretili nekretninu drugim dugom kod OTP banke, a bili su dužni nešto i Odvjetničkog društvu, da se pokušao sa tuženom dogovoriti o način isplate, ali to nisu uspjeli, jer bi uvijek završilo na njegovu štetu, da ukoliko bi tužena pristala otplaćivati dug u obrocima, bio bi voljan da sklope sudsku nagodbu u tom smislu, da su se pokušali više puta dogovarati, a on je bio u posjedu predmetne kuće u B. nakon što sam isplatio cjelokupan dug, pa je uselio u kuću u srpnju 2016. godine i bio sam u kući do polovine 2019., kada je zbog posla otišao u inozemstvo, da je režijske troškove za kuću u B. uredno plaćao, a u kući su ostale i njegove stvari, odnosno namještaj i drugo, jer je tužena gotovo potpuno ispraznila kuću prije nego što se on uselio, tako da je morao kupiti druge stvari, da je kuća bila puna vlage i potpuno prazna, te ju je prvo trebalo renovirati da uopće može useliti u nju, u kući čak nije bilo ni WC školjke, ni slavina za vodu, niti lustera, kao niti namještaja. Na upit izjavljuje da je podigao namjenski kredit za kupnju kuće jer su oboje željeli kupiti kuću dok su bili u braku, on je bio vlasnik kuće, budući je podizao kredit za kupnju kuće, a nakon što su napravili dogovor da će ona nastaviti otplaćivati kredit nakon razvoda braka, on joj je prepisao vlasništvo po sporazumu koji smo zaključili na cijeloj nekretnini, budući je prošle godine kupio novu kuću, ova kuća u B. mu nije potrebna, već samo traži da mu se isplati iznos kojim je zatvorio kredit kod PBZ d.d. umjesto tužene, dodaje da je on plaćao rate kredita i dok je živio u kući u B., te da tužena nije otplatila niti jednu ratu kredita dok su bili zajedno, a niti nakon što je odselila, osim što je plaćala oko godinu ili nešto više nakon dogovora da će njoj ostati kuća ako preuzme obvezu vraćanja kredita PBZ-u d.d.

11. Iz iskaza tuženice proizlazi da je sa tužiteljem bila u braku od 2004 – 2010. kada su se razveli, za vrijeme trajanja braka kupili su kuću u B.na način da je bivši suprug, ovdje tužitelj podigao hipotekarni kredit u iznosu od

12.000 ili 13.000 EUR-a kod PBZ banci, nakon razvoda braka su postigli sporazum da ću ona nastaviti plaćati kredit za kuću, ostalo je još za isplatu oko 8.000 EUR-a, te se i upisala kao vlasnik predmetne kuće, s tim što je nakon razvoda platila još i dugove koje je napravio tužitelj i to za vrijeme od razvoda do njegovog iseljenja što je razdoblje od oko dvije godine. Dugovi su se odnosili na neplaćene režije i kredit koji nije mogao plaćati, što je bilo oko godinu dana zaostataka, ona je u to vrijeme bila vlasnica firme, međutim, istu je morala zatvoriti, jer nije mogla naplatiti potraživanja, ostala je bez prihoda i zbog toga nije niti otplaćivala kredit za kuću, te je ostatak kredita isplatio tužitelj, ne zna o kojem se iznosu radi, a ona je i dalje ostala vlasnica predmetne nekretnine, odnosno kuće za koju je tužitelj do kraja isplatio kredit. U međuvremenu je otišla u Njemačku, gdje i sada živi i radi. Obzirom da je u predmetnu kuću za instalacije, namještaj i sve potrebno potrošila 6.000 EUR-a tražila je od tužitelja da joj to prizna i da se dogovore da za navedeni iznos umanji iznos koji je on platio kredit, međutim, on na to nije pristao i do sada se nisu uspjeli postići oko toga dogovor. Nadalje, navodi da je predmetna kuća bila opterećena kreditom nakon razvoda, odnosno podigla je kredit u OTP banci, ali je u međuvremenu otplatila dug i kuća sada nema opterećenja, kuću je stavila u prodaju međutim, tužitelj je od suda tražio da se donese privremena mjera zabrane otuđenja predmetne nekretnine, koju je u ovom postupku sud i donio. Na poseban upit tuženica je iskazala da tužitelj nakon što je otplatio kredit za predmetnu kuću nije se upisao kao vlasnik iste iz razloga što je kuća bila opterećena kreditom, koji je ona zadužila spomenutim kreditom u OTP banci, a koji je u međuvremenu isplatila, da sa njene strane još uvijek postoji mogućnost za dogovor sa tužiteljem da mu namiri njegova potraživanja nakon prodaje kuće.

12. Tuženica u postupku nije postavila protutužbeni zahtjev za isplatu s osnova vrijednosti zajedničkih pokretnih stvari, podmirenih režijskih troškova za kuću u iznosu od 15.000,00 kn, te dodatnih ulaganja u predmetnu kuću u iznosu oko 6.000,00 EUR-a, a nakon razvoda braka, već je navedeno stavila u prijeboj u odnosu na potraživanje tužitelja.

13. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 21/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

14. Odredbom članka 36. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015, 98/2019 - dalje ObZ-a) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je stavkom 3. istog članka propisao da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili. Nadalje, odredbom članka 38. istog Zakona propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako tim Zakonom nije drugačije određeno.

15. U članku 2. stavku 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je odredbom članka 7. istoga Zakona određeno da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a u članku 219. istoga Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema članku 221.a. ZPP-a određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Tijekom dokaznog postupka nesporno je utvrđeno :

-da su tužitelj i tuženica živjeli u braku od 2004. – 2010. godine, te da je tužitelj za vrijeme trajanja braka, odnosno 2005. godine podigao kredit u PBZ d.d. za kupnju nekretnine upisane u zk.ul.br. ..., k.o. B. u naravi kuća, dvor i oranica,

ukupne površine 1183 m2, dok je sredstvo osiguranja istog bilo založno pravo na navedenim nekretninama u korist banke, da se tužitelj kao korisnik kredita vodio kao vlasnik iste nekretnine,

-da su stranke nakon razvoda braka sklopile Sporazum o preuzimanju i isplati kredita, ovjeren kod javnog bilježnika 30. siječnja 2012., a kojim je utvrđeno da bračnu stečevinu stranaka čini nekretnina upisana u zk.ul.br. ..., k.o. B. u naravi kuća, dvor i oranica, ukupne površine 1183 m2, te se tuženica obvezala nastaviti otplatu navedenog kredita, dok se tužitelj odrekao svog dijela kuće u korist tužene i složio se da tužena može ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime (list 4. i 5. spisa),

-da su stranke 20. ožujka 2012. potpisale Ugovor o diobi bračne stečevine, prema kojem predmetna nekretnina prelazi u vlasništvo tuženice, koji je ovjeren kod javnog bilježnika 20. ožujka 2012. broj OV-807/12 i kojim je potvrđen prethodno postignuti Sporazum o preuzimanju kredita (list 6-9 spisa),

-da tuženica nije nastavila sa otplatom preuzimanja navedenog kredita, pa je na dan 3. prosinca 2015. ukupno dugovanje po navedenom kreditu iznosilo 9.929,28 EUR-a, kada je potpisan Ugovor o nagodbi ovjeren kod javnog bilježnika 23. prosinca 2015. između PBZ-a d.d. kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao založnog dužnika, a prema kojem je ugovoreno da će tužitelj izvršiti uplatu iznosa od 8.089,78 EUR-a u korist kreditora najkasnije do 31. siječnja 2016., dok će banka ostatak duga u iznosu od 1.839,50 EUR-a otpustiti (list 10-12 spisa),

-da je tužitelj dana 22. prosinca 2015. podmirio dugovanje prema Privrednoj banci Zagreb, kao kreditoru u iznosu od 61.847,00 kn (list 13 spisa), dok tuženica s druge strane nakon toga nije vratila vlasništvo tužitelju na predmetnoj nekretnini kako se obvezala, već je zbog dugovanja tuženice došlo u međuvremenu do ovršnog postupka i prisilnog zasnivanja založnog prava u korist OTP banke d.d. na navedenoj nekretnini (list 39-40 spisa).

17. Navedene činjenice tuženica ne osporava, međutim ista tvrdi da je sa tužiteljem imala usmeni sporazum nakon 2015. o obimu i načinu diobe pokretne bračne imovine (osobni automobil, spavaća soba, kuhinja, regal, kutna garnitura…) a koju imovinu je tužitelj djelomično i prodao i novac zadržao za sebe, a s druge strane ona je nakon razvoda braka platila još i dugove koje je napravio tužitelj za razdoblje od dvije godine koliko je živio u predmetnoj kući, pa je tako podmirila neplaćene dospjele režijske troškove za kuću u iznosu cirka 15.000,00 kn, te izvršila i dodatna ulaganja (oblaganje fasade stiroporom, uvođenje plinskog grijanja, adaptiranje rigipsom, unutarnjih prostorija, obnovu kupatila i instalacije, namještaj…) za što je utrošila oko 6.000 EUR-a, pa je tražila od tužitelja da za navedeni iznos umanji iznos koji je on platio kredit, međutim, on na to nije pristao, dok nasuprot tome tužitelj tvrdi da je uselio u kuću u srpnju 2016. godine i bio u njoj do polovine 2019., da je režijske troškove za kuću uredno plaćao, a u kući su ostale i njegove stvari, odnosno namještaj i drugo, jer je tužena gotovo potpuno ispraznila kuću prije nego što se on uselio, tako da je morao kupiti druge stvari, da je kuća bila puna vlage i potpuno prazna, te ju je prvo trebalo renovirati da uopće može useliti u nju, u kući čak nije bilo ni WC školjke, ni slavina za vodu, niti lustera, kao niti namještaja.

18. Kako tuženica takve svoje tvrdnje tijekom ovog postupka ničim nije dokazala, to je o istome zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP-a.

19. Nasuprot tome tužitelj je tijekom postupka u cijelosti dokazao da je po predmetnom kreditu dana 22. prosinca 2015. kreditoru PBZ d.d. izvršio otplatu dugovanja u iznosu od 61.847,00 kn zbog neispunjenja ugovorne obveze tuženice, te da mu tuženica nije vratila vlasništvo na nekretnini (koja čini bračnu stečevinu) kako se obvezala, već je kao vlasnica istu opteretila novim dugovanjima, koja nisu proizašla iz njihovog braka, pa je došlo do ovršnog postupka i prisilnog zasnivanja založnog prava u korist OTP banke d.d. na navedenoj nekretnini, a što proizlazi iz naprijed navedene i obrazložene materijalne dokumentacije priložene spisu.

20. Slijedom naprijed navedenog, sud drži osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, te je naložio tuženici da tužitelju isplati iznos od 61.847,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom 22.12.2015., dok je prigovor prijeboja tuženice odbio kao neosnovan.

21. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 75/15 i 29/18- dalje: ZOO), a kamate teku od dana kada je tužitelj podmirio predmetno dugovanje prema kreditoru, odnosno od 22. prosinca 2015.

22. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, te su tužitelju, kojeg je zastupao odvjetnik, dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 ) i vrijednosti predmeta spora.

23. Sud je tužitelju priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr.7.1.), te po 1.000,00 kuna za zastupanje na ročištu 30.6.2020., 21.9.2020., 19.10.2020., 29.4.2021. i 21.4.2022. (tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu 3.11.2020. i 26.11.2021. koja su odgođena u iznosu od po 500,00 kuna (tbr.9.5.), za sastav obrazloženog podneska od 24.6.2020. i 18.8.2021. za svaki po 1.000,00 kuna (tbr.8.1.), prijedlog za privremenu mjeru iznos od 1.000,00 kuna (tbr.8.2.), što je ukupno 10.000,00 kn, kojem iznosu je dodan i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu od 1.936,00 kn, pa je tuženici naloženo isplatiti tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 11.936,00 kn, kako je navedeno u točki III. izreke.

24. Sud je odbio zahtjev tužitelja za trošak sastava podneska od 5. ožujka 2021. smatrajući ga nepotrebnim, budući je sadržaj istog u bitnome mogao iznijeti na ročištu održanom 29. travnja 2021. za koje mu je priznat trošak.

25. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu iznad dosuđenog odbijen, kao neosnovan.

26. Tuženica je izgubila u sporu, pa je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan. 27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 3. lipnja 2022.

SUTKINJA

JADRANKA OROZ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku istog. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. opun. tužitelja

2. opun. tuženice

Broj zapisa: eb30d-20637

Kontrolni broj: 0ff7d-6c8a9-cca35

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKA OROZ, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.