REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 82-Povrv-2684/20-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda V. P. Č. kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o., O., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. R., odvjetnici u O., protiv tuženice A. B. M. iz Z., OIB … , radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 27. travnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i tuženice, 3. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se rješenje o ovrsi doneseno po javnom bilježniku M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-6969/20 od 31. ožujka 2020. u dijelu pod točkom I. i III. izreke kojim je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 3.250,80 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 887,50 kn i predvidive troškove te se zahtjev odbija.

II. Ukida se rješenje o ovrsi doneseno po javnom bilježniku T. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-51/21 od 18. siječnja 2021. u dijelu pod točkom I. i III. izreke kojim je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 3.250,80 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 240,25 kn te se zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je javnom bilježniku M. J. podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženice isplatu iznosa od 3.250,80 kn na ime neplaćenih doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za stambeni i garažni prostor u O. (za razdoblje od kolovoza 2019 do ožujka 2020.) sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troška, te je javni bilježnik 31. ožujka 2020. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-6969/20.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženica je pravodobno podnijela prigovor te je stoga sud rješenjem temeljem odredbe čl. 58. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17; dalje: OZ) stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (postupak pod poslovnim brojem Povrv-2684/20).

3. Tužitelj je javnom bilježniku T. M. podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženice isplatu iznosa od 3.250,80 kn na ime neplaćenih doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za stambeni i garažni prostor u O. 18 (za razdoblje od travnja do studenog 2020.), sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troška, te je javni bilježnik 18. siječnja 2021. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-51/21.

4. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženica je također pravodobno podnijela prigovor te je stoga sud rješenjem temeljem odredbe čl. 58. OZ stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (postupak pod poslovnim brojem Povrv-3304/21).

5. Sud je rješenjem od 8. rujna 2021., radi zajedničkog raspravljanja, temeljem odredbe čl. 313. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) odredio spajanje parnica koje teku pod brojem Povrv-2684/20 i Povrv-3304/21.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, otvorene stavke kupaca, Međuvlasnički ugovor, popis suvlasnika, Anex br. 1 Međuvlasničkog ugovora, Ugovor o upravljanju zgradom, izvadak iz zemljišne knjige, Odluke i prijedlog ugovora.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je predmetna rješenja o ovrsi u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju utužene iznose valjalo ukinuti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s osnova dospjele a neplaćene zajedničke pričuve za stambeni i garažni prostor u stambenoj zgradi u O., u razdoblju od kolovoza 2019. pa do studenog 2020., pri čemu tuženica ne osporava da je u utuženom razdoblju bila suvlasnicom predmetne nekretnine već tvrdi da tužitelj nije legitimiran na postavljanje zahtjeva obzirom na Odluku suvlasnika od 30. lipnja 2016.

9. Prije svega valja reći kako obveza plaćanja troškova pričuve proizlazi iz odredbe čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00 i 114/01, dalje: ZVDSP) te odredbe čl. 380. ZVDSP, a predstavlja obvezu suvlasnika razmjerno suvlasničkim dijelovima.

10. Dakle, radi se o zakonskoj obvezi svakog suvlasnika pa tako i svakog od suvlasnika predmetne stambene zgrade što znači i tuženice.

11. Zahtjev za isplatu po osnovi neplaćenih sredstava zajedničke pričuve mogu postaviti ili suvlasnici stambene zgrade pa čak i samo jedan od njih ili upravitelj sa kojim su suvlasnici sklopili Ugovor o upravljanju zgradom.

12. U konkretnoj situaciji zahtjev je postavio upravitelj pozivom na Ugovor o upravljanju od 11. kolovoza 2015.

13. Međutim, spisu prileži Odluka suvlasnika od 30. lipnja 2016. (list 27 spisa) donesena propisanom zakonskom većinom, kojom su suvlasnici Ugovor o upravljanju od 11. kolovoza 2015. stavili van snage (čl. 2.), a kako nema dokaza o tome da su suvlasnici sa tužiteljem zaključili novi Ugovor o upravljanju na što su ovlastili predstavnika zgrade (čl. 8.) to proizlazi osnovanost tvrdnji tuženice o tome da tužitelj nije ovlašten na postavljanje predmetnog zahtjeva jer za utuženo razdoblje nema sklopljen Ugovor o upravljanju sa suvlasnicima stambene zgrade u O. kojim bi bile utvrđena njegova prava i obveze u smislu odredbe čl. 379. ZVDSP.

14. Na ovakav zaključak sud nije od utjecaja okolnost da je tuženica djelomično i u određenim razdobljima podmirivala trošak zajedničke pričuve jer kao što je već rečeno, radi se o zakonskoj obvezi koja se ispunjava plaćanjem na račun sredstava zajedničke pričuve i neovisno o tome sa kim su suvlasnici sklopili Ugovor o upravljanju.

15. Dakle, a kako tužitelj nije legitimiran na postavljanje predmetnog zahtjeva obzirom da je Ugovor o upravljanju stavljen van snage temeljem Odluke suvlasnika od 30. lipnja 2016. to je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP u vezi sa odredbom čl. 154. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Obzirom na jasan sadržaj dokumentacije u spisu sud nije provodio dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka a niti je provodio dokaze predložene radi utvrđivanja visine zahtjeva.

U Zagrebu, 3. lipnja 2022.

Sudac:

V. P. Č.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).

Dna:

- pun. tužitelja

- tuženici