Poslovni broj: 10 UsI-3523/21-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja I. M., G.,
O…, OIB: ……, zastupanog po opunomoćeniku G. R.,
odvjetniku u P., T. k. T. .., protiv tuženika Ministarstva financija
Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Z., A. H. .., zastupanog po službenoj osobi V. G., radi
teške povrede službene dužnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, 3. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„ I. - Poništava se rješenje Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave od 22. rujna 2021. godine Klasa: UP/II 114-04/21-01/6 Urbroj: 513-02-8988- 21-3
podredno
II. - oglašava se ništavim rješenje Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave od 22. rujna 2021. godine Klasa: UP/II 114-04/21-01/6 Urbroj: 513- 02-8988-21-3
III. –donosi se rješenje o prihvaćanju žalbe i preinačavanju rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave Klasa: UP/I-114-04/20-01/17 Urbroj: 513-02-8989-21-27 od 21.05.2021.god., na način da se državni službenik I. M. G. O. .. oslobađa optužbe
IV. Nalaže se Ministarstvu financija Carinska uprava isplatiti tužitelju iznos od (određen po vještaku financijske struke iznos plaće od provedbe izvršnoga rješenja o prestanku državne službe do ponovnog zasnivanja radnog odnosa ili odlaska u mirovinu), u roku 15 dana."
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II-114-04/21-01/6, Urbroj: 513-02-8988-21-3 od 22. rujna 2021. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Klasa: UP/I-114-04/20-01/17, Urbroj: 513-02-8989-21-27 od 21. svibnja 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
3. Prvostupanjskim rješenjem tužitelj, raspoređen na radno mjesto carinika III. vrste u Carinskom uredu P., Službi za robno granične procedure P., utvrđen je odgovornim zbog toga što je dana 28. kolovoza 2020. godine oko 10,27 sati policijski službenik PGP M. putem sustava za video nadzor U. M. M., uočio
NN osobu kako na području BiH, ispred mesnice „B.“ u parkirano vozilo D.,
registarskih oznaka MA-…-.. unosi više komada PVC vrećica, nakon čega je isti s navedenim osobnim vozilom prešao državnu granicu van mjesta predviđenog za prelazak državne granice, zbog čega je u 10,29 sati od strane policijskog službenika za zaštitu državne granice zaustavljen u H. u. u M., gdje je i
identifiiran kao I. M., rođ. ……….. godine, kojom prilikom su u vozilu imenovanog uočene PVC vrećice u kojima se nalazilo 25,85 kg svježeg mesa, koje je isti izvan graničnog prijelaza unio iz Bosne i Hercegovine na carinsko područje Europske Unije, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 6. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine, broj 68/13, 30/14, 115/16, 39/19, 98/19; dalje: Zakon) opisanu kao „radnju koja ima obilježja prekršaja iz nadležnosti Carinske uprave“, te mu se temeljem članka 110. stavka 2. c) Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05, 142/06, 77/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12-pročišćeni tekst, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19; dalje: ZDS) izriče prestanak državne službe.
4. U tužbi tužitelj osporava u cijelosti zakonitost osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja, navodeći da je tužitelju izrečena mjera prestanka državne službe zbog navodnog prekršaja iz nadležnosti Carinske uprave, te navodeći da uopće ne postoje dokazi koji sa dovoljnom razinom izvjesnosti mogu dokazati da je tužitelj počinio prekršaj, naveden i opisan u rješenjima prvog i drugog stupnja, niti su dokazi obrane izvedeni, ni evaluirani. Smatra da je rješenje neobrazloženo, pa se ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz priložene dokumentacije i sudske prakse USRH-
a i ESLJP-a; tuženo tijelo je u obrazloženju na stranici 3 drugi pasus navelo da je tužitelj unio više komada PVC vrećica stran. 5. isto više komada PVC vrećica; u prvostupanjskom rješenju se navodi i citira Obavijest o počinjenom prekršaju u kojem stoji da unosi više komada PVC vrećica, te su u vozilu uočene tri PVC vrećice, službenik P. P. nosi PVC vrećice, nema broja; na stranici 4. prvostupanjskog rješenja zadnji pasus pregledom snimke članovi disciplinskog suda vidjeli dvije vrećice; svjedok B. O. uočio tri vrećice i da se ne sjeća je li bilo još nešto u prtljažniku;
svjedok D. V. tri PVC vrećice odnosno 4, ne sjeća se je li bilo drugih
vrećica. Dakle, nije jasno dokazano što je bilo u vrećicama na snimci koje je tužitelj unio u prtljažnik, što je s ostalim vrećicama, i koliko je bilo vrećica 2, 3 ili 4, je li bilo drugih stvari u prtljažniku, jer se policijski službenici ne sjećaju. Dokaz snimkom o unosu dvije vrećice u prtljažnik, čiji sadržaj je nepoznat, a terećenjem okrivljenika/tužitelja da je bilo više vrećica s mesom, je odluka nezakonita arbitrarna i bez uporišta u dokazima. Sasvim je jasno iz iskaza policijskih službenika da nisu mogli vidjeti cijelu rutu kretanja tužitelja, pa je postojala mogućnost da mu netko preda vrećice unutar teritorija RH. Obrazloženje da su iskazi predloženih svjedoka po obrani, krajnje neuvjerljivi i kontradiktorni i suprotni provedenim materijalnim dokazima, je nedostatno, arbitrarno i nezakonito. Taj dokaz nije ni izveden, iako je trebao biti, da okrivljenik , vijeće i tužitelj mogu razjasniti i provjeriti iskaz, nije jasno zašto su iskazi neuvjerljivi i s čime su kontradiktorni. Ukazuje se na vrijeme iz spisa, gdje se pojavljuju u službenoj dokumentaciji različita vremena i datumi. Predlaže saslušati sve policijske službenike navedene u pobijanom rješenju I. i II. Saslušati svjedoke koje je predložila obrana, kako bi se utvrdila koliko je bilo vrećica, što je bilo u njima, je li tko dao okrivljeniku vrećice na teritoriju RH, je li uopće kupio meso u BIH, jesu li policijski službenici mogli vidjeti na snimku što je u kesama i jesu li mogli vidjeti kako je svjedok dao meso okrivljeniku. Slijedom navedenog, predlaže donijeti presudu kojom će se poništiti i oglasiti ništavim osporeno rješenje tuženika, uvažiti žalba i preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da se tužitelj, državni službenik, oslobađa od optužbe, da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos određen poo vještaku financijske struke iznos plaće od provedbe izvršnog rješenja o prestanku državne službe do ponovnog zasnivanja radnog odnosa ili odlaska u mirovinu, u roku od 15 dana. Ujedno je predložio i donijeti privremenu mjeru obustave od izvršenja pobijanog pravomoćnog i izvršnog rješenja jer tužitelju će nastati šteta većih razmjera, materijalna i povodom prava osobnosti, ako se usvoji tužba, a rješenje koje se kasnije poništi provede.
5. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom nakon iznošenja sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te sadržaja osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja, navodi da tuženik nakon što je razmotrio navode tužbe radi poništenja osporenog rješenja tuženika smatra da isti nisu osnovani i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja. U odnosu na navode tužitelja da se iznose kontradiktorne činjenice, da se u službenoj dokumentaciji navode različita vremena i datumi, da se različito konstatira broj vrećica koje je unio odnosno kako nije jasno dokazano koliko je bilo vrećica 2.3 ili 4. je li bilo drugih stvari u prtljažniku, kako nije jasno dokazano što je bilo u vrećicama koje je unio u prtljažnik, kako policijski službenici nisu mogli vidjeti cijelu rutu kretanja tužitelja, te da je postojala mogućnost da mu netko preda vrećice unutar teritorija Republike Hrvatske, tuženik navodi kako je nakon provedenog postupka nesporno utvrđeno da je I. M. dana 28. kolovoza 2020. u 10,29 sati od strane policijskih službenika za zaštitu državne granice zaustavljen u H. u. u M., kojom
prilikom su u vozilu imenovanog uočene PVC vrećice u kojima se nalazilo 25,85 kg svježeg mesa, koje je isti izvan graničnog prijelaza unio iz Bosne i Hercegovine na carinsko područje Europske Unije. Naime, I. M. zaustavljen je, nakon što ga je policijski službenik PGP M., oko 10,27 sati, putem sustava za video nadzor
U. M. M., uočio kako na području Bosne i Hercegovine ispred mesnice
„B." u parkirano vozilo D., registarskih oznaka MA-… .. unosi više komada
PVC vrećica, te da je s navedenog mjesta i u navedenom osobnom vozilu prešao državnu granicu van mjesta predviđenog za prelazak državne granice. Nadalje, u odnosu na navode kako se u službenoj dokumentaciji pojavljuju različita vremena i datumi evidentno je da je u Obavijesti o počinjenom prekršaju Broj: 511-03-18-P-7/5- 20 Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije M. došlo do greške u pisanju, no prekršajni postupak koji je pokrenut niti na koji način ne utječe na predmetni disciplinski postupak, jer se radi o dva potpuno odvojena postupka. Kaznena i disciplinska odgovornost, međusobno su odvojene odgovornosti koje se utvrđuju u potpuno dva neovisna postupka koji ne utječu jedan na drugi. Navedeno je sukladno ustaljenoj sudskoj praksi Ustavnog suda RH prema kojoj: „u disciplinskom postupku se utvrđuje postojanje disciplinske odgovornosti, a ne kaznene odgovornosti, a eventualno postojanje i prekršajne, odnosno kaznene odgovornosti ne utječe na odlučivanje o postojanju disciplinskog prijestupa“ (U-III-4493/2011 od 17. prosinca 2014.), „presude službeničkih sudova se ne temelje na podnositeljičinoj kaznenoj odgovornosti za kazneno djelo, već na utvrđenju je li se podnositeljica u službi nedolično ponašala i povrijedila propise kojima se uređuje rad službe, čime je počinila težu povredu službene dužnosti.„ (U-III-7600/2014 od 25. svibnja 2016). Također, valja istaknuti da je izravan i relevantan dokaz koji tereti službenika I. M., službena zabilješka koju su sačinili policijski službenici B. O. i D. V., Broj: 511-
03-18/05-1-202-1/2020. od 28.8.2020. u odnosu na zatečenu osobu u ilegalnom prelasku državne granice, u kojoj se navodi da su dana 28.8.2020. prilikom vršenja opservacije ulice M. M. u koordiniranom postupanju s policijskim službenikom P. P. zaduženim za video nadzor ulice M. M. u
M., u 10.29 u H. u. u M. zaustavili osobno vozilo marke
D., reg, oznaka MA … .., u kojem se u svojstvu vozača nalazio I. M.,
rođen ………., s prebivalištem u G., O. .., te kako su u razgovoru s I.
M., utvrdili da je isti otišao u mesnicu B. koja se nalazi na teritoriju BIH, i na njihov upit da li posjeduje pograničnu propusnicu jer je prelazak u ulici dozvoljen samo s pograničnom propusnicom, isti je odgovorio da je ne posjeduje, te da je otišao u navedenu mesnicu B. s namjerom kako bi kupio meso cca 15 kg, te da ne posjeduje račun od kupljenog mesa. Kada se uz navedeno u obzir uzme i potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko neretvanske, Postaje granične policije M. o privremenom oduzimanju predmeta, broj: 511-03-18-216-
359/20 od 28. kolovoza 2020.g., iz koje je utvrđeno da je od I. M.
privremeno oduzeto 25,85 kg svježeg mesa upakiranog u PVC vrećice, te službena zabilješka policijskog službenika P. P. koji radi na video sustavu nadzora državne granice Broj: 511-03-18-P-7/5-20 od 28.08.2020. u kojoj je navedeno da je dana 28.08.2020.g u 10.25 sati na pokretnoj kameri uočio vozilo crvene boje, marke D., reg oznaka MA … .., koje se nalazilo na parkirnom prostoru mesnice B.,
a koja se nalazi na teritoriju BIH, te oko 10.27 sati uočio kako jedna NN muška osoba u ruci nosi PVC vrećice te iste stavlja u prtljažni prostor vozila, ulazi u gore navedeno vozilo koje se nalazi na teritoriju BIH, te kako preko granične crte kreće u pravcu Republike Hrvatske ulicom M. M. da bi potom skrenuo u H. u.,
razvidno je da navedeni dokazi bez ikakve sumnje potvrđuju da je službenik počinio tešku povredu službene dužnosti disciplinsko djelo koje mu je stavljeno na teret. Nadalje, tuženik napominje da je uvidom u Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije M. broj: 511-03-18-P-775-2020 od 28.8.2020., vidljivo da je osumnjičenik I. M., nakon što je bio upoznat sa činjenicama koje ga terete i pravom da se očituje o svim okolnostima koje ga terete kao i činjenicama koje mu mogu služiti za obranu, izjavio da ne želi dati iskaz u svezi prekršaja koji mu se stavlja na teret. Također je izjavio da na postupanje policijskih službenika nema primjedbi. Iz Obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije M. broj: 511-03-18-P-7/5-2020 od 28.8.2020. koju je službenik I. M. zaprimio vidljivo je da je bio obaviješten da će se protiv njega podnijeti optužni prijedlog za počinjeni prekršaj iz članka 60. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije. Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave je proveo dokazni postupak, saslušao i ispitao službenika I. M. na
sve okolnosti predmetnog slučaja, te razmotrio i preispitao kako sve ranije izvedene dokaze, tako posebno iskaze svjedoka policijskih službenika B. O. i D.
V., na usmenoj raspravi održanoj dana 10. svibnja 2021. te nesporno utvrdio iz izjava da su zaustavili vozilo marke D. registarskih oznaka MA … .., kojim je upravljao I. M., a na temelju prethodne dojave policijskog službenika P.
P. koji je iz policijske postaje obavljao video nadzor kojim nadzire područje
U. M. M. s obzirom da isto predstavlja pogranično područje Republike
Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Također je iz izjava svjedoka nesporno utvrđeno da I. M. nije predočio pograničnu propusnicu za prelazak državne granice, te da na upit ima li što za prijaviti odgovorio da ima jedino meso koje je netom kupio u mesnici „B.“. Reprodukcijom DVD snimke video nadzora U. M. M. od 28.
kolovoza 2020 pregledanom u nazočnosti službenika I. M., članova
Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave i podnositelja zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti, na usmenoj raspravi 15.
veljače 2021. kao i naknadnom analizom iste, sud je nesporno utvrdio da je vozilo marke D. registarskih oznaka MA … .. bilo parkirano ispod stabla u U. M.
M. kojemu je prišao službenik I. M., te da je u prtljažni prostor stavio vrećice nakon čega je ušao u vozilo. Nakon izvjesnog vremena službenik se sa vozilom kretanjem u nazad uključio u promet na cesti M. M., te produžio do kraja ulice
i skrenuo desno u H. u.. Navedeni materijalni dokazi nisu u suprotnosti
sa obranom službenika I. M., koji je potvrdio da je dana 28. kolovoza 2020.g. zaustavljen od policijskih službenika u H. i u njegovom osobnom vozilu kao i što ne spori činjenice utvrđene pregledom snimke video nadzora U. M. M.. Također, navodima obrane službenik I. M. potvrdio je da ne
posjeduje iskaznicu za pogranični prijelaz s obzirom da mu je prebivalište u M..
Nadalje je potvrdio saznanje da je pogranični prijelaz naziva G. P. u vrijeme počinjenja djela bio pogranični prijelaz, da U. M. M. predstavlja pogranično područje, kao i da se mesnica „B.“ nalazi na području Bosne i
Hercegovine. Nadalje sud je navode obrane službenika I. M. u kojima
poriče unos svježeg mesa sa područja Bosne i Hercegovine, uz tvrdnju da je iz Bosne i Hercegovine unio voće i povrće zašto je priložio ovjerene izjave svjedoka, ocijenio kao krajnje neuvjerljive i kontradiktorne odnosno posve suprotne svim provedenim materijalnim dokazima iz kojih su jasno utvrđene činjenice i okolnosti, koji čine obilježje djela teške povrede službene dužnosti kako to proizlazi iz izreke ovoga rješenja. Naime, isto je nesporno utvrđeno iz sadržaja i rezultata provedenih materijalnih dokaza, te izjava svjedoka policijskih službenika B. O. i D. V. utemeljenim na neposrednom opažanju čijim iskazima je sud poklonio vjeru. Sud je navodima izjava svjedoka policijskih službenika poklonio vjeru, pa je iste ocijenio kao istinite, i nepristrane, s time da su svjedoci jasno i nedvosmisleno opisali događaj koje je rezultat koordiniranog postupanja policijskih službenika pri nadzoru državne granice, Svjedoci su suglasno i uvjerljivo potvrdili da su nakon zaustavljanja vozila kojim je upravljao službenik I. M. u prtljažnom prostoru zatekli samo meso, koji im je pritom izjavio da je meso kupio u mesnici „B.". Nakon nespornog utvrđenje da policijski službenici kod službenika I. M. osim mesa nisu zatekli navodno poklonjeno voće i povrće, to je sud ovjerene izjave I. D. iz G. P. i
D. N. iz M. ocijenio kao neistinite i nevjerodostojne pa tako i cijelu konstrukciju obrane i prigovore službenika I. M.. U odnosu na navode iz
tužbe kako je obrazloženje tuženika da su iskazi predloženih svjedoka od strane tužitelja krajnje neuvjerljivi i kontradiktorni i suprotni provedenim materijalnim dokazima, nedostatno, arbitrarno i nezakonito, te kako nije izveden dokaz saslušanja svjedoka predloženih od strane tužitelja, smatramo da je sud pravilno postupio kad je odbijen navedeni dokazni prijedlog s obzirom da su ovjerene izjave svjedoka potpuno opravdano ocijenjene kao krajnje neuvjerljive i kontradiktorne odnosno posve suprotne svim provedenim materijalnim dokazima iz kojih su jasno utvrđene činjenice i okolnosti, koji čine obilježje djela teške povrede službene dužnosti kako to proizlazi iz izreke ovoga rješenja i smatramo da isto nije od utjecaja na ishod ovog postupka, te kako su u dokaznom postupku sve činjenice koje su relevantne za navedeni opis protupravnog postupanja pravilno i nedvojbeno utvrđene, te da navedeni dokazi imaju takvu dokaznu snagu da bez ikakve sumnje nesporno potvrđuju odgovornost službenika I. M. za počinjenu tešku povredu službene dužnosti.
Zaključno, valja istaknuti da je na temelju raspoloživih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je službenik I. M., dana 28. kolovoza 2020. godine oko 10,27
sati, nakon što ga je policijski službenik PGP M., putem sustava za video nadzor
U. M. M., uočio kako na području BIH ispred mesnice „B." u parkirano vozilo D., registarskih oznaka MA-… .. unosi više komada PVC vrećica, s navedenog mjesta i u navedenom osobnom vozilu prešao državnu granicu van mjesta predviđenog za prelazak državne granice, zbog čega je u 10.29 sati od strane policijskih službenika za zaštitu državne granice zaustavljen u H. u. u
M., kojom prilikom su u vozilu imenovanog uočene PVC vrećice u kojim se nalazilo 25.85 kg svježeg mesa koje je isti izvan graničnog prijelaza unio iz Bosne i Hercegovine na carinsko područje Europske Unije. Svojim postupanjem carinski službenik I. M. počinio je tešku povredu službene dužnosti iz članka 102.
stavak 1. točke 6. Zakona o carinskoj službi opisanu kao „radnja koja ima obilježje prekršaja iz nadležnosti Carinske uprave". Takvo postupanje službenika I. M. je bez bilo kakve sumnje apsolutno skandalozno i jasno ukazuje na svjesno kršenje carinskih propisa te potpuno ignoriranje najelementarnijih postavki carinskog postupanja, koje su itekako poznate svim ovlaštenim carinskim službenicima. Dakle, kao osobito otegotna okolnost, ističe se da se u konkretnom slučaju radi o teškoj povredi službene dužnosti koje je počinio službenik I. M., izravno i svjesno kršeći propise za čiju je provedbu kao ovlašteni carinski službenik, zadužen, a koje krajnje neprihvatljivo ponašanje se ne može poistovjetiti, ne samo s dužnim ponašanjem ovlaštenog carinskog službenika, već je isto ujedno i u opreci s ponašanjem koje se zahtjeva od ovlaštenog carinskog službenika čija je obveza svojim ponašanjem i radom pridonositi ugledu službe, skrbiti o provođenju i poštivanju propisa, pravnog poretka i zakonitoj primjeni propisa iz nadležnosti carinske službe.
U odnosu na prijedlog tužitelja da se donese privremena mjera obustave od izvršenja pobijanog pravomoćnog i izvršnog rješenja ističe se kako se ovo tijelo apsolutno protivi privremenoj mjeri te smatra da zatraženu odgodu učinka tužbe ne treba dopustiti jer se ne radi o okolnostima temeljem kojih bi izvršenjem pojedinačnog upravnog akta tužitelju bila nanijeta šteta koja bi se teško mogla popraviti a kako je to propisano u članku 26. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, jer tužitelj ničim nije dokazao da bi bila nanijeta šteta koja bi se teško mogla popraviti a osim toga radi se o ovlaštenom carinskom službeniku koji je počinio radnju unošenja robe u carinsko područje Unije izvan graničnog prijelaza, koja ima obilježje prekršaja iz nadležnosti Carinske uprave umjesto da sprječava predmetne nezakonitosti. Ujedno u odnosu na prijedlog tužitelja da Ministarstvo financija Carinska uprava isplati tužitelju iznos određen po vještaku financijske struke odnosno iznos plaće od provedbe izvršnoga rješenja o prestanku državne službe do ponovnog zasnivanja radnog odnosa ili odlaska u mirovinu u roku 15 dana, apsolutno odbijamo navedeni zahtjev za isplatu. Slijedom svega navedenoga odluku disciplinskog suda drži legitimnom i utemeljenom na relevantnim činjenicama i dokazima odnosno smatra da su odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari potpuno i pravilno utvrđene, da je na činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo odnosno smatra da su navodi iz tužbe neutemeljeni, stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te da sud odbije zahtjev tužitelja da se donese privremena mjera obustave od izvršenja rješenja kao i da odbije zahtjev tužitelja za isplatu iznosa određenog po vještaku.
6. U sporu je održana rasprava 26. svibnja 2022., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 ; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo da ostaje kod navoda iz tužbe te je istaknuo da je krivnja okrivljenika po stavu tuženog tijela utemeljena na indicijama, ne dokazima. Samo tuženo tijelo utvrđuje tijekom postupka da ne zna o kojem broju vrećica se radi, da nije sa sigurnošću utvrđen sadržaj vrećica iz snimke, dok obrazloženje krivnje službenika nije utemeljeno na standardima koji su potrebni u ovom slučaju. Također tuženo tijelo iznosi tvrdnje koje nisu u skladu sa činjenicama utvrđenim u postupku, pa tako oba policijska službenika ne tvrde da ništa drugo nije bilo u prtljažniku, nego tvrde na kraju svog iskaza da se ne sjećaju je li bilo što drugo. Također odluka tuženog tijela utemeljena je na ispravama za koje sami priznaju da nisu točne. Radi se o zapisnicima u kojima su navedeni pogrešni datumi i satnica, a tuženo tijelo nije još otkrilo ispravnu odnosno točnu, odnosno dinamiku odvijanja događaja o njima, iako odluku temelje na ispravama za koje sami priznaju da nisu točni vremenski intervali. Iskazi predloženih svjedoka odnosno njihovo saslušanje uopće nije u koliziji sa iskazom policijskih službenika, jer je sasvim moguće, obzirom da policijski službenici iskazuju da sa pozicije sa koje zaustavljaju okrivljenika nisu mogli vidjeti prijelaz, da se činjenični slijed događaja odvijao po navodima okrivljenika. Navodi tuženog tijela o tome da bi iskazi svjedoka okrivljenika bili paušalni, netočni, nepotrebni, nisu ničim obrazloženi, te se svodi na to da je unaprijed donesena odluka o krivnji službenika, te da se ta odluka samo ovakvim obrazloženjem opravdava. Okrivljenik je carinski službenik bez ikakvih dosadašnjih nepravilnih postupanja, samohrani roditelj dvanaestogodišnjeg djeteta sa starom majkom, pa odluka o kazni dva mjeseca prije ispunjavanja uvjeta za mirovinu, naime stječe uvjete za mirovinu 1. kolovoza ove godine, čini se izgleda kao odmazda i preteška kazna, a uvažavajući činjenicu da okrivljenik na ovom sudu protiv istog tuženika, svog poslodavca vodi drugi spor. Postavu branitelja, koji osobno može potvrditi da je u zadnja tri mjeseca više od pet puta prelazio granicu na istom mjestu – sto metara uviše od sporne mesnice gdje se nalazi crpna stanica na teritoriju BIH pa nitko nije procesuirao niti provodio bilo kakve prekršajne postupke. Ovo znači da je okrivljenik diskriminiran u odnosu na ostale i građane i službenike kako carinske uprave tako i Ministarstva unutarnjih poslova koji svakodnevno prelaze granicu na ovom mjestu i obavljaju kupnju. Ističe se da policijski službenici nemaju identičan iskaz u odnosu na poziciju gdje su se nalazi u vrijeme zaustavljanja, posebice se ukazuje na činjenicu da iz njihovog iskaza je razvidno da nisu pregledali stražnje sjedalo vozila okrivljenika, pa navodi tuženog tijela o sigurno utvrđenom činjeničnom stanju, unosu robe iz BiH u RH ne stoje. Tuženo tijelo po stavu ovog branitelja nije dokazalo da bi okrivljenik meso pronađeno u njegovom vozilu unio iz BiH, s razinom one izvjesnosti dokazivanja činjenica koje su potrebne za donošenje odluke koja je drakonskog značaja.
7. Opunomoćenik tuženika je na ročištu za raspravu naveo da u cijelosti ostaje kod iznesenog odgovora na tužbu, te navodi da odluku disciplinskog suda drži legitimnom i utemeljenom na relevantnim činjenicama i dokazima odnosno smatra da su odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari potpuno i pravilno utvrđene, da je na činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, te smatra da su navodi iz tužbe neutemeljeni. Stoga predlaže da sud odbije tuženi zahtjev tužitelja kao neosnovan, te da sud odbije zahtjev tužitelja da se donese privremena mjera obustave izvršenja rješenja kao i da odbije zahtjev tužitelja za isplatu iznosa određenog po vještaku.
8. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
9. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za ponovnim saslušanjem policijskih službenika koji su postupali u konkretnom slučaju, te za saslušanjem svjedoka okrivljenika, ovdje tužitelja, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.
10. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
11. Tužitelj je po opunomoćeniku na ročištu za raspravu popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije popisao trošak.
12. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.
14. Među strankama je sporno je li tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz članka iz članka 102. stavka 1. točke 6. Zakona o carinskim službenicima na način kako mu se to stavlja na teret osporenim prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno osporenim drugostupanjskim rješenjem.
15. Odredbom članka 100. stavka 1. Zakona o carinskim službenicima propisano je da carinski službenici odgovaraju za povredu službene dužnosti u skladu s odredbama ovoga Zakona te Zakona o državnim službenicima. Stavkom 2. istog članka propisnao je da povrede službene dužnosti mogu biti lake i teške, dok je stavkom 3. propisano da se na postupak zbog povrede službene dužnosti primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.
16. Odredbom članka 102. stavka 1. točke 6. Zakona o carinskim službenicima propisano je da teškim povredama službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima, smatra se i radnja koja ima obilježje prekršaja iz nadležnosti Carinske uprave.
17. Prema odredbi članka 110. stavka 1. Zakona o carinskim službenicma postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće ravnatelj ili carinski službenik kojeg on za to ovlasti, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom Prvostupanjskom disciplinskom sudu. Stavkom 2. istog članka propisnao je da za teške povrede službene dužnosti disciplinski postupak vodi i donosi odluku Prvostupanjski disciplinski sud.
18. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti pročelnika Područnog carinskog ureda S., Klasa: 114-04/20-01/26, Urbroj: 513-02-8009/1 od 5. listopada 2020. dana 8. listopada 2020. pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom Carinske uprave protiv tužitelja radi teže povrede službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 6. Zakona o carinskoj službi.
19. Prema ocjeni ovog suda, a imajući u vidu podatke spisa predmeta, te citirane odredbe, pravilno i zakonito je prvostupanjskim rješenjem tužitelj utvrđenim odgovornim za težu povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 6. Zakona o carinskoj službi na način kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, odnosno pravilno i zakonito je osporenim drugostupanjskim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje koje u cijelosti kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.
20. Ovaj sud drži da su upravna tijela osporena rješenja donijela na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te da su za svoja utvrđenja sadržana u osporenim rješenjima imali uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka.
21. Nadalje, ovaj sud utvrđuje da je na tužbene prigovore i prigovore iznesene tijekom ovog spora već odgovoreno u obrazloženjima prvostupanjskoga i drugostupanjskog rješenja, da su za te odgovore dani potpuni i pravno utemeljeni razlozi, koji razlozi proizlaze iz spisa predmeta upravnog postupka, te koje razloge prihvaća i ovaj sud. Naime, po ocjeni ovog suda, pravilno je na temelju iskaza svjedoka policijskih službenika B. O. i D. V., a kojim iskazima su
upravna tijela u cijelosti poklonila vjeru kao istinitim i nepristranim, a koji su neposredni očevidci predmetnog događaja i u bitnom istovjetno iskazuju o odlučnim činjenicama, a čiji iskazi su u skladu i s drugim materijalnim dokazima provedenim tijekom upravnog postupka i to potvrdi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko neretvanske, Postaje granične policije M. o privremenom oduzimanju predmeta,
broj: 511-03-18-216-359/20 od 28. kolovoza 2020., službenoj zabilješci policijskog službenika P. P. koji radi na video sustavu nadzora državne granice Broj: 511-03-18-P-7/5-20 od 28.08.2020., službenoj zabilješci broj: 511-03-18/05-1-202- 1/2020. od 28.8.2020. u odnosu na zatečenu osobu u ilegalnom prelasku državne granice, pregled i reprodukcija DVD snimke video nadzora ulice M. M. od
28. kolovoza 2020., koja je pregledana na usmenoj raspravi dana 15. veljače 2021. u nazočnosti tužitelja, članova prvostupanjskog tijela i podnositelja zahtjeva, a što je na pravno prihvatljiv način elaborirano u obrazloženjima osporenih odluka.
22. Ujedno je utvrđeno da su javnopravna tijela u predmetnom postupku pravilno primijenila odredbe materijalnoga i postupovnog prava, koje odredbe su citirane u obrazloženjima prvostupanjskoga i drugostupanjskog rješenja.
23. Neosnovano je i tužiteljevo upiranje na povredu prava na obranu tužitelja iz razloga jer su odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanjem svjedoka obrane. Ovo stoga,
jer su i po ocjeni ovog suda, pravilno postupila upravna tijela kada su odbila izvođenje navedenih dokaza, obzirom da spisu predmeta prileže javnoovjerovljene izjave navedenih svjedoka, a koje su cijenjene prilikom donošenja odluke o disciplinskoj odgovornosti tužitelja u konkretnom slučaju, te su dani jasni i valjani razlozi zbog kojih iste upravna tijela ne drže istinitim i vjerodostojnim, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj sud.
24. U pogledu izbora disciplinske kazne u predmetnom slučaju, sud ističe da spomenuto podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (čl. 5. st. 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (čl. 4. st. 2. ZUS). Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti. Pored toga, imajući na umu karakter predmetne povrede službene dužnosti, sud ne nalazi da bi kazna prestanka državne službe izrečena tužitelju bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana.
25. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno drugostupanjsko i prvostupanjskog rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
26. U odnosu na dio tužbenog zahtjev koji se odnosi na oglašavanje ništavim osporenog drugostupanjskog rješenja za navesti je da ovaj sud isti nije našao osnovanim. Naime, ništavost je najteži oblik nezakonitosti upravnog akta, a razlozi iz kojih se upravni akt može oglasiti ništavim taksativno su nabrojani u članku 128. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP) tako da se upravni akt ne može oglasiti ništavim izvan razloga navedenih u članku 128.
ZUP-a.
27. Člankom 128. stavak 1. ZUP-a propisano je da se rješenje može oglasiti ništavim iz slijedećih razloga: ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti; ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku; ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće; ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo; ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala; ako sadržava nepravilnosti koje je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.
28. U konkretnom slučaju sud nije našao da bi postojao neki od razloga navedenih u članku 128. ZUP-a, stoga je tužbeni zahtjev i u tom dijelu neosnovan.
29. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u točki I. izreke presude.
30. U odnosu na točku I. izreke rješenja za navesti je sljedeće.
31. Odredbom članka 47. stavka 1. ZUS-a propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta.
32. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, tumačeći navedenu odredbu članka
47. stavka 1. ZUS-a, a imajući u vidu i regulativu članka 1., 2. stavka 1. i 16. istog zakona, sud u upravnom sporu može (ali ne mora) izdati privremenu mjeru na prijedlog bilo koje od stranaka, tužitelja, tuženika ili zainteresirane osobe, a u svrhu da bi se izbjegla teška šteta koja je nepopravljiva. U navedenom, ZUS, u članku 47. stavku 1., određuje samo jednu pretpostavku koja mora biti ispunjena te učinjena vjerojatnom da bi se stranci u upravnom sporu izdala privremena mjera, a sastoji se u nužnosti kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta.
33. Tužitelj u tužbi, odnosno prijedlogu za izdavanje privremene mjere nije naveo razloge zbog kojih smatra da bi mu izvršenjem pojedinačne odluke bila nanesena teška šteta koja je nepopravljiva, te isto ničim ne potkrjepljuje, već upire na nezakonitost osporenih rješenja, a koje je ovaj sud ocijenio zakonitim iz gore navedenih razloga.
34. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 47. stavka 1. ZUS-a za izdavanjem predložene privremene mjere u ovom upravnom sporu, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.
35. Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
36. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, to je u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, te riješiti kao pod točkom II. izreke.
U Splitu 3. lipnja 2022.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba
se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju, po opunomoćeniku,
- tuženiku,
- u spis.
RJ./
1. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18).
2. Spis u kalendar 30 dana.
