REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: 32 P-349/2019-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičić, u pravnoj stvari tužitelja A.R., OIB …, iz I.B., kojeg zastupa punomoćnik A.P., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D.C. & A.P, Z., protiv 1. tuženice B.V., OIB …, iz Z., i 2. tuženika T.V., OIB …, iz J., (ranije na adresi Z.,), oboje zastupani po punomoćnici A.G.C., odvjetnici u Z., radi naknade izgubljene najamnine, nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice M.V. i u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, s danom objave 3. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženici B.V., OIB …, iz Z., i 2. tuženiku T.V., OIB …, iz J., da tužitelju A.R., OIB …, iz I.B., isplate najamninu za korištenje stana u iznosu od 155.701,00 kn sa zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na pojedinačno određene iznose kako slijedi:

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. studenoga 2013. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. studenoga 2014. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. studenoga 2015. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 2.639,00 kn od 2. travnja 2017. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu najamnine za mjesec svibanj 2012. u iznosu od 2.639,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od 2. svibnja 2012. do isplate.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 28.143,20 kn sa zateznom kamatom od 3. lipnja 2022. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 23. svibnja 2017. podnio tužbu u kojoj u navodi da je vlasnik nekretnine upisane kao zk tijelo AI u zk. ul. 22216 k.o. G.Z., poduložak 11841, stan u prizemlju – koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i hodnika u ukupnoj površini od 50,00 m2, nalazećoj u stambenoj zgradi u Z., sagrađenoj na čest. br. D. 1944/8 po novoj izmjeri čest. br. 262 k.o. P. kao i pripadajućeg zemljišta i zajedničkih dijelova zgrade povezanih s predmetnim stanom temeljem čl. 68. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ističe da se u posjedu predmetnog stana bez ikakve pravne osnove nalaze tuženici pa tužitelj s te osnove potražuje na ime najamnine za neosnovano korištenje predmetnog stana za razdoblje od mjeseca svibnja 2012. do mjeseca travnja 2017. ukupni iznos od 18.000,00 Eur (60 mjeseci x 300 Eur) u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Nadalje, navodi kako tužitelj vodi protiv tuženika i postupak radi iseljenja poslovni broj Ps-325/2016.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu u cijelosti osporavaju tužbeni zahtjev kao neosnovan. Osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a posebno prigovaraju utuženim iznosima u stranoj valuti Eur koja nije službena valuta u Republici Hrvatskoj. Ističu prigovor zastare potraživanja za mjesec svibanj 2012., obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. svibnja 2017. pa je u odnosu na to potraživanje već bio protekao opći petogodišnji zastarni rok. Nadalje, tuženici navode kako je između istih stranaka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-325/16 u tijeku postupak radi poništenja Ugovora o zamjeni nekretnina iz 1995. u kojem postupku se utvrđuje da je navedeni ugovor sklopljen sa tužiteljem fiktivan, odnosno prividan ugovor. Tuženici nadalje obrazlažu zašto je došlo do sklapanja fiktivnog ugovora sa tužiteljem. Navode, kako su tuženici kupovali poslovni prostor na tržnici u Z. te im je za navedeni poslovni prostor trebao novac koji su podigli kod banke, ali su mogli dobiti kredit jedino u programu zamjene manjeg stana za veći. Navode, kako kredit kod banke nisu mogli dobiti za kupovinu poslovnog prostora, stoga je radi dobivanja kredita sa tužiteljem sklopljen fiktivan ugovor o zamjeni nekretnina. Taj Ugovor je u ime tužitelja potpisala njegova sestra K.M.. Nadalje, obrazlažu zašto se radi o fiktivnom Ugovoru o zamjeni nekretnina.

3. Tužitelj je na pripremnom ročištu 14. ožujka 2018. u spis predao podnesak kojim se očituje na odgovor na tužbu. U bitnome ističe kako je iz odgovora na tužbu razvidno da tuženici ne osporavaju činjenicu da koriste predmetnu nekretninu, dakle, da su u posjedu nekretnine na koju se odnosi predmetno potraživanje te ta činjenica nije sporna između stranaka. Navodi, kako tuženici u odgovoru na tužbu neosnovano navode da bi se potraživanje tužitelja u ovom predmetu temeljilo na ugovoru čije poništenje tuženici traže u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-325/2016. Naime, potraživanje tužitelja ne proizlazi iz ugovora, dakle, ne radi se o ugovornoj obvezi, već se radi o stjecanju bez osnove. Navodi, kako tuženici bez pravne osnove koriste nekretninu u vlasništvu tužitelja, a pritom ne plaćaju najamninu koju bi inače trebali plaćati za troškove korištenja. Navodi, kako nije sporno da je on vlasnik predmetne nekretnine, a kako to proizlazi iz zk. izvatka, s time da napominje kako se on kao vlasnik nekretnine upisao temeljem pravomoćne sudske odluke i to presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12217/03 od 23. studenog 2009., a ne na temelju ugovora, tako da pitanje ništetnosti ugovora na koje ukazuju tuženici nije prethodno pitanje u ovom postupku, a samo pitanje vlasništva predmetne nekretnine je već pravomoćno riješeno te se radi o presuđenoj stvari.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz knjige položenih ugovora zk. ul. 22216 broj poduloška 11841 Knjiga PU G.Z. (str. 7 spisa), tužbu radi iseljenja (str. 8 i 9 spisa), Izvadak iz knjige položenih ugovora zk. ul. 22216 broj poduloška 11841 Knjiga PU G.Z. (str. 25 i 26 spisa), Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-60868/10 od 27. prosinca 2010. (str. 27 i 28 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 12217/03 od 23. studenoga 2009. koja je postala pravomoćna i ovršna 14. listopada 2010. (str. 29 i 30 spisa), Povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 36 spisa), Ugovor o zamjeni stanova od 20. lipnja 1995. (str. 58 do 60 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-33/11 od 18. siječnja 2016. (str. 61 do 67 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4164/16 id 14. lipnja 2016. (str. 68 do 71 spisa), dopis Porezne uprave Z., Ispostave P. Klasa 410-01/2021-01/434 od 7. prosinca 2021. (str. 83 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka graditeljstvo i procjenu nekretnina B.H., dipl. ing. građ od 22. veljače 2022. (str. 91 do 116 spisa) te je izveden dokaz usmenim saslušanjem stalnog sudskog vještaka B.H. (str. 130 i 131 spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud ocjenjuje da je uređeni tužbeni zahtjev osnovan u pretežitom dijelu, osim u odnosu na potraživanje po osnovi najamnine za mjesec svibanj 2012.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je uređeni tužbeni zahtjev, kojim tužitelj temeljem instituta stjecanja bez osnove potražuje prosječnu najamninu za korištenje predmetnog stana na adresi u Z. za razdoblje od mjeseca svibnja 2012. do mjeseca travnja 2017. i to u ukupnom iznosu od 158.340,00 kn.

7. Ovdje najprije, u odnosu na predmetni tužbeni zahtjev, valja istaknuti kako je tužitelj isti uskladio sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina B.H., dipl. ing. građ. od 22. veljače 2022. Uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje najamninu za svaki mjesec u iznosu od 2.639,00 kn, budući da je vještak istu utvrdio u tom iznosu, tako da u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev nije potrebno niti ocjenjivati tuženikove prigovore da je isti pogrešno postavljen u valuti Euro, budući da je isti sada postavljen u domaćoj valuti kuni.

8. Ovdje treba nadalje, istaknuti da je tužitelj podneskom od 10. ožujka 2022. uskladio predmetni tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka H. Međutim, u tom podnesku očitom omaškom prilikom zbrajanja, potražuje ukupan iznos najamnine za razdoblje od mjeseca svibnja 2012. do mjeseca travnja 2017. od 190.008,00 kn iako zbrajanjem pojedinačnih iznosa najamnine od po 2.639,00 kn i to za 60 mjeseci proizlazi kako zbroj tih iznosa iznosi 158.340,00 kn. Posljedično, ovaj sud smatra da se radi o očitoj omašci prilikom zbrajanja i ocjenjuje kako tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari potražuje upravo iznos od 158.340,00 kn na ime najamnine za predmetni stan u Z., i to za razdoblje od mjeseca svibnja 2012. do mjeseca travnja 2017.

9. Između stranaka nije sporno da su tuženici u utuženom razdoblju koristili predmetni stan. Naime, iz samog odgovora na tužbu proizlazi kako tuženici tu činjenicu niti ne osporavaju, već tuženici upiru na to da je između istih stranaka u tijeku parnični postupak u kojem tuženici traže da se poništi Ugovor o zamjeni nekretnina iz 1995., a za koji navode da je tužitelj vlasništvo predmetnog stana stekao temeljem tog Ugovora.

10. Između stranaka je sporno pitanje zastare potraživanja za mjesec svibanj 2012., sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Ovdje najprije, u odnosu na istaknuti prigovor zastare tužiteljevog potraživanja po osnovi najamnine za mjesec svibanj 2012. valja istaknuti kako ovaj sud taj prigovor tuženika ocjenjuje osnovanim.

12. Naime, iz uređenog tužbenog zahtjeva iz tužiteljevog podneska od 10. ožujka 2022., razvidno je kako tužitelj potražuje najamninu za mjesec svibanj u iznosu od 2.639,00 kn sa zateznom kamatom od 2. svibnja 2012., a uvidom u predmetnu tužbu razvidno je da je ista podnesena sudu 23. svibnja 2017., dakle nakon isteka općeg petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: ZOO), a koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, budući da se radi o stjecanju bez osnove.

13. U preostalom dijelu za potraživanja od mjeseca lipnja 2012. do mjeseca travnja 2017. u ukupnom iznosu od 155.701,00 kn nije nastupila zastara, budući da je predmetna tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, čime je tijek zastare prekinut.

14. Posljedično, valjalo je uslijed osnovanosti istaknutog prigovora zastare u odnosu na potraživanje po osnovi prosječne najamnine za predmetni stan i to za mjesec svibanj 2012. u tom dijelu odbiti kao neosnovan predmetni uređeni tužbeni zahtjev u iznosu od 2.639,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke presude).

15. Osnova predmetnog tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredbe čl. 1120. ZOO-a u kojem je propisano da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

16. Naime, u predmetnom slučaju iz Izvatka iz knjige položenih ugovora za zk. ul. 22216 poduložak br. 11841 proizlazi da je tužitelj od 20. prosinca 2010. vlasnik stana u stambenoj zgradi Z., sagrađen na čest. br. d. 1944/8, po novoj izmjeri čest. Br. 262 k.o. P. i to stan u prizemlju – koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i hodnika u ukupnoj površini od 50,00 m2 i da se tužitelj uknjižio temeljem pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P-12217/03 od 23. studenog 2003. i uvjerenja o prebivalištu od 7. svibnja 2009. Dakle, tužitelj se uknjižio kao vlasnik predmetnog stana temeljem pravomoćne sudske odluke, tako da su neosnovani navodi tuženika kojima osporavaju predmetni tužbeni zahtjev time što se između stranaka vodi postupak radi poništaja Ugovora o zamjeni nekretnina. Naime, tužitelj se nije uknjižio kao vlasnik predmetnog stana temeljem ugovora, već temeljem pravomoćne sudske odluke i kao takav osnovano od tuženika temeljem prethodno citirane odredbe čl. 1120. ZOO-a traži naknadu prosječne najamnine za utuženo razdoblje, budući da nije niti sporno da su se isti u tom razdoblju koristili predmetnim stanom koji je vlasništvo tužitelja, bez da su tužitelju za to plaćali najamninu.

17. Dakle, osnova predmetnog tužbenog zahtjeva proizlazi iz toga što je tužitelj vlasnik predmetnog stana, a tuženici su se koristili tim stanom bez suglasnosti tužitelja i bez da su istome plaćali najamninu, tako da tužitelj ima pravo od njih tražiti naknadu prosječene najamnine za utuženo razdoblje, budući da ta prosječna najamnina predstavlja upravo korist koju su tuženici stekli od uporabe predmetnog stana u razdoblju od mjeseca lipnja 2012. do mjeseca svibnja 2017.

18. U ovoj pravnoj stvari sporna je visina predmetnog potraživanja, tako da je bilo potrebno, na prijedlog tužitelja, provesti građevinsko vještačenje radi utvrđivanja prosječne najamnine za predmetni stan.

19. Stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina B. H., dipl. ing. građ. je u svom nalazu i mišljenju od 22. veljače 2022. utvrdio kako smatra da je za najam predmetnog stana u zgradi u Z., u razdoblju od mjeseca svibnja 2012. do mjeseca travnja 2017. bilo moguće postići vrijednost najma u iznosu od 2.639,00 kn mjesečno, odnosno 352,00 Eur mjesečno. Vještak je pojasnio kako je analizirao podatke za razdoblje od 2018. do 2021., budući da drugih podataka o nekretninama nema. Pregledao je 142 podatka, a najniže i najviše vrijednosti isključio je iz obrade. Navodi kako se tečaj Eura prema kuni nije značajno mijenjao te je u procjeni uzeo srednji tečaj od 7,50 kn za 1 Eur. Navodi, kako bi računanje tečaja za svaki mjesec u traženom razdoblju od mjeseca svibnja 2012. do mjeseca travnja 2017. bio iscrpljujući posao, a ne bi donio značajne promjene.

20. Na nalaz i mišljenje vještaka H. tužitelj nije imao prigovora te je kao što je to prethodno opisano s istim uskladio svoj tužbeni zahtjev.

21. Na nalaz i mišljenje vještaka H. prigovore su iznijeli tuženici u podnesku od 7. ožujka 2022.. Navode da je zadatak vještaka bio utvrditi cijene najma za razdoblje od 2012. do 2017., dok je nalaz izrađen na način da je vještak kao usporedne cijene najma uzimao razdoblje od 2018. do 2021., kada je cijena najma stanova bila i za 50% veća u odnosu na 2012. i dalje. Slijedom navedenoga, visina cijene najma koja je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka prekomjerna je i ne odgovara stvarnom stanju i visini cijene najma u utuženom razdoblju.

22. Na ročištu za glavnu raspravu 29. travnja 2022. izveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka B.H., dipl. ing. građ. radi očitovanja na prethodno opisane prigovore tuženika. Na to ročište, iako uredno pozvani nisu pristupili tuženici.

23. Vještak H. je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 22. veljače 2022. u kojem je obrazložio sve činjenice temeljem kojih je izradio nalaz i mišljenje i to izračun prosječne najamnine za razdoblje od mjeseca svibnja 2012. do mjeseca travnja 2017. U odnosu na prigovor tuženika vještak je istaknuo kako nema dostupnih podataka o cijeni najma za stanove na području Z. za utuženo razdoblje. Ističe, kako postoje samo podaci za razdoblje od 2018. do 2021. i da je pregledao 142 podatka, od kojih je ekstremno visoke i ekstremno niske cijene najma isključio iz izračuna. Od odabranih podataka utvrdio je srednji najam po m2 stana. Nadalje, je pojasnio da s obzirom na to sa se u predmetnom razdoblju nije značajno mijenjao tečaj Eura, uzeo je srednji tečaj, jer bi bilo nemoguće za 142 podatka na točno određeni datum tražiti tada važeći tečaj Eura, a time se ne bi ništa niti dobilo glede samog Nalaz i mišljenja.

24. Daljnjih pitanja za vještaka nakon njegovog usmenog izlaganja nije bilo.

25. Ovaj sud ocjenjuje kao uvjerljiv i izrađen prema svim pravilima struke pisani nalaz i mišljenje vještaka H., kao i njegovo usmeno očitovanje dano na ročištu za glavnu raspravu 29. travnja 2022.

26. Vezano uz utvrđenje vještaka kako ne postoje podaci o prosječnoj najamnini za stanove u razdoblju prije 2018., ovdje treba istaknuti da je prije nego što je odredio izvođenje dokaza predmetnim vještačenjem, sud službenim putem dopisom od 24. studenog 2021. zatražio od Porezne uprave podatke o prosječnoj cijeni najma za predmetni stan u razdoblju od mjeseca svibnja 2012. do mjeseca travnja 2017. Međutim, Porezna uprava odgovorila je dopisom od 7. prosinca 2021. (str. 83) ovome sudu da ista ne vodi evidenciju o takvim podacima i da nije u mogućnosti dostaviti tražene podatke.

27. Slijedom navedenoga, stalni sudski vještak jedino je i mogao izraditi nalaz i mišljenje prema raspoloživim podacima, što je isti i učinio i takvu procjenu prosječne najamnine za predmetni stan ovaj sud smatra sukladnom svim pravilima struke i podobnom da bi se na njoj temeljila visina predmetnog tužbenog zahtjeva.

28. Prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka bili su paušalni i ničim obrazloženi, jer tuženici nisu predložili na koji drugačiji način bi se mogla eventualno izraditi predmetna procjena i isti su prema shvaćanju ovog suda bili usmjereni ka odugovlačenju predmetnog postupka, a u prilog čemu najbolje govori činjenica da tuženici nisu niti pristupili na ročište na kojem je izveden dokaz usmenim saslušanjem stalnog sudskog vještaka B.H., dipl. ing. građ.

29. Slijedom navedenoga, ovaj sud temeljem provedenog postupka ocjenjuje osnovanim uređeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj temeljem odredbe čl. 1120. ZOO-a zahtjeva isplatu prosječne najamnine za predmetni stan na adresi u Z., i to u razdoblju od mjeseca lipnja 2012. do mjeseca travnja 2017. u ukupnom iznosu od 155.701,00 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose i to po stopi propisanoj za ostale odnose u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a (točka I. izreke presude).

30. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u predmetnom sporu samo sa razmjerno neznatnim dijelom svog zahtjeva, u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi s čl. 155. st. 1. ima pravo na naknadu troškova sastava tužbe od 23. svibnja 2017. u iznosu od 2.500,00 kn prema Tbr. 7. t. 1. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT), za sastav ostalih podnesaka od 30. svibnja 2017. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8 t. 3. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 5. veljače 2018. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 14. ožujka 2018. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na pripremnom ročištu 14. ožujka 2018. u iznosu od 2500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 10. prosinca 2020. (Tbr 8. t. 3. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 9. studenog 2021. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 3. veljače 2022. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 10. ožujka 2022. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 29. travnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 17.000,00 kn, što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi 21.250,00 kn. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška predujma za građevinsko vještačenje u iznosu od 3.125,00 kn, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.718,00 kn, predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 117,20 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.933,00 kn. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 28.143,20 kn (točka III. izreke presude).

31. Tužitelj ima pravo sukladno odredbi čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) i na zatezne kamate na dosuđene troškove postupka od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

32. Naprotiv, tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava ostalih podnesaka od 29. ožujka 2018. u ukupnom iznosu sa PDV-om od 625,00 kn, budući da taj podnesak po svom sadržaju predstavlja požurnicu te mu isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u ukupnom iznosu s PDV-om od 625,00 kn, budući da nije pristupio na to ročište. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka u sveukupnom iznosu od 1.250,00 kn (točka IV. izreke presude).

33. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o zahtjevu tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, budući da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva pa je isti bespredmetan.

U Dugom Selu 3. lipnja 2022.

Sudac

Lovro Tomičić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvj. A.P. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

- 1. tuženici i 2. tuženiku po odvj. A.G.C.