Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž R-989/2021-7

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz V. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. L., odvjetnici u V. G., protiv tuženika M. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-4291/2018-35 od 9. lipnja 2021., 3. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-4291/2018-35 od 9. lipnja 2021., u točkama I i III izreke te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

''Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.341,32 kn bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 2.670,66 kn od 26. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 2.670,66 kn od 1. prosinca 2017. do isplate, sve u roku 8 dana''.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka od 6.750,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak postupka od 4.887,50 kn, u roku 8 dana.

II Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak žalbenog postupka od 1.571,87 kn, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom tuženiku naloženo tužitelju isplatiti 5.341,32 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev za isplatu kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu kamate na dosuđenu glavnicu (točka II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku tužitelju naknaditi trošak postupka od 6.750,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv točaka I i III izreke žalbu podnosi tuženik, pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće te prvostupanjski sud iz provedenih dokaza u bitnom utvrđuje:

-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu, u razdoblju obuhvaćenom tužbom,

-da je tuženik temeljem odluka od 28. i 29. kolovoza 2017. u spornom razdoblju odlučio isplaćivati samo minimalne plaće zagarantirane u RH, zbog teške poslovne situacije.

5. Cijeneći navedene relevantne činjenice prvostupanjski sud ističe da eventualna poslovna ili ekonomska opravdanost mjera tuženika, ne može staviti van snage odredbe pojedinih ugovora o radu, konkretno u odnosu na tužitelja, koje se odnose na visinu plaće, budući da se radi o jednostranoj odluci poslodavca, makar i uz znanje te suglasnost Radničkog vijeća, s obzirom da se na taj način tj. pojedinačnim odlukama poslodavca, te eventualnim izmjenama pravilnika o radu (koji također predstavlja jednostrani akt poslodavca, mada je eventualno donesen uz znanje i pristanak radničkog vijeća) ne mogu mijenjati odnosno derogirati pojedini ugovori o radu, sve i u smislu odredbe čl. 9. st. 2. i 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 i dr., dalje ZR).

6. U tom kontekstu ocjenjuje da postojeći ugovor o radu ostaje na snazi te usvaja tužbeni zahtjev, cijeneću u odnosu na visinu podatke R.-ovog izvješća.

7. Naime, cijeni da do umanjenja plaće eventualno može doći sklapanjem dodatka tj. aneksa svakom pojedinom ugovoru o radu, odnosno postizanjem sporazuma radničkog vijeća s poslodavcem (čl. 160. ZR), a do čega u konkretnom slučaju nije došlo.

8. Odluku o kamatama temelji na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr., dalje ZOO) te na čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, 177/04 i dr.) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05 i dr.).

9. Primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučuje o troškovima postupka.

10. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti pa niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da su u presudi izneseni jasni razlozi za njeno donošenje te je istu moguće ispitati, a u odnosu na dosuđene, kao i odbijene zatezne kamate izreka presude je i odrediva i dovoljno određena za provedbu.

11. Valja navesti da je predmetni spor, spor male vrijednosti te se, u smislu odredbe čl. 467. ZPP-a presuda u takvom sporu može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Stoga žalbeni navodima kojima tuženik sadržajno ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, nisu dopušteni i ovaj ih sud nije uzeo u obzir. 13. Međutim, osnovano tuženik žalbom ukazuje na pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda.

14. Prema odredbi čl. 10. st. 1. ZR-a radni se odnos zasniva ugovorom o radu. Sukladno čl. 8. st. 4. ZR-a na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu kojim nije uređeno Zakonom o radu primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora opći propisi obveznog prava. Po svojoj prirodi ugovor o radu predstavlja dvostrano obvezni pravni odnos, što znači da tim odnosom svaka ugovorna strana stječe prava i preuzima obveze u odnosu na drugu ugovornu stranu. Činjenica je da je zaključenjem ugovora o radu tužitelj prihvatio određeno smanjenje plaće u slučaju nastupa određenih okolnosti.

15. Nadalje, podloga za navedeno smanjenje plaće u izvanrednim okolnostima, osim što je utvrđena ugovorom o radu, proizlazi i iz čl. 46. st. 2. Pravilnika o radu te je poslodavac/tuženik, a obzirom na tešku financijsku situaciju koja je dovela do otvaranja postupka predstečajne nagodbe, bio ovlašten donijeti Odluke od 28. i 29. kolovoza 2017. kojim se svim radnicima , do završetka postupka predstečajne nagodbe, plaća isplaćuje u visini minimalne plaće zagarantirane u R. H..

16. Iz navedenog je razvidno da je za umanjenje plaće postojala valjana zakonska osnova, a valja istaknuti da je tuženik, kao poslodavac donošenjem navedenih Odluka, kao i sadržajem kako Pravilnika o radu, taku i ugovora o radu poštovao odredbu čl. 3. Zakona o minimalnim plaćama (Narodne novine br: 39/13, 130/17, 118/18) kojom je bilo propisano da pravo na minimalnu plaću imaju svi radnici koji rade u R. H. te je u toj visini tužitelju i isplaćena plaća, jer financijske poteškoće u poslovanju ne mogu biti opravdani razlog neispunjenja navedene propisane obveze poslodavca prema radnicima o isplati minimalne plaće.

17. Budući da je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na glavni zahtjev valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

18. U smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju koji nije uspio u sporu valjalo je odbiti zahtjev za naknadu troškova postupka.

19. Temeljem iste odredbe tuženiku, koji je uspio u sporu dosuđen je trošak zastupanja po odvjetniku, koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu (750,00 kn – Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - ''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., dalje Tarifa), sastava podnesaka od 8.04.2019. i 25.05.2019. (187,50 kn po podnesku – Tbr. 8.t.1.), zastupanja na ročištima 18.04.2019. (375,00 kn – Tbr.9.t.2.), 30.08.2019., 25.10.2019. i 14.05.2021. (750,00 kn po ročištu – Tbr.9.t.1.), sve uvećano za PDV 25% (937,50 kn) te plaćenu pristojbu na presudu (200,00 kn).

20. Budući da je tuženik uspio u žalbenom postupku priznat mu je i trošak sastava žalbe (937,50 kn – Tbr.10.t.1.) uz PDV 25% (234,38 kn) te pristojbu na žalbu (400,00 kn).

21. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

22. Točka II. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 3. lipnja 2022.

Sudac

Larisa Crnković