REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1820/2017

Ex. Vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 SPLIT

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K. pok. N., iz Z., H. b ., OIB:…, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L.-V. &

Partneri iz S., protiv tuženika H. A. d.o.o. Z., Š.

4., OIB: …,zastupana po punomoćniku V. D., dipl. iur. radi

isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dne 17.veljače 2022.god. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dne 03. lipnja 2022. god.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 146.872,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja od dana 1.siječnja 2006.godine pa do 31.srpnja 2015.godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

III. Dužan je tuženik iznose navedene u točkama I.i II. ove izreke Presude platiti na žiro račun punomoćnika tužitelja, O. društva L.-V. &

partneri u S., S. 4, otvoren kod O. banke d.d. IBAN: HR 4724070001100525705, OIB: …."

Obrazloženje

1.Prema navodima tužbe zaprimljene dana 21.listopada 2011.g. tužitelj je vlasnik za 773/1104171 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3033/1 k.o. Ž.-Z. te vlasnik za 277/121627 dijela nekretnine označene kao

čest.zem. 2900/1 k.o. Ž.-Z.. Tuženik da je bez da je tužitelju isplatio naknadu za navedene nekretnine na istima izgradio autocestu te praktički izvršio uzurpiranje predmetnog zemljišta bez provedenog postupka izvlaštenja. Štoviše, tužitelj da je i dalje uknjižen na ove nekretnine te da bi imao pravo tražiti predaju nekretnine u posjed, međutim, isti da ima ovlaštenje tražiti i isplatu naknade za iste. Tuženik da je oduzeo ukupno 1.000 m2 od ovih nekretnina i to baš površinu od 773 m2 u odnosu na čest.zem. 3033/1 te površinu od 227 m2 u odnosu na čest. zem. 2900/1 k.o. Ž. Z.. Na predmetnim nekretninama tužitelj da je postavio i suhozid i baš u duljini od 248 m2, širini od 50-60 cm te visini od cca 1,5m. Ukupna vrijednost tih 1.000 m2 te raslinja kao i ogradnih zidova da iznosi najmanje 150.000,00 kn. Slijedom navedenog tužitelj je zatražio da tuženik bude obvezan isplatiti mu iznos od 150.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi propisnoj odredom članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima počam od 01.siječnja 2006.g. do isplate kao i da mu naknadi troškove postupka.

2.Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi da je rješenjem o izvlaštenju br. UP-I-944-05/05-01/37 od 23.studenog 2005.g., koje je postalo pravomoćno dana 19.prosinca 2005.g., izvlastio predmetne nekretnine za koje tužitelj potražuje naknadu. Iste da su u trenutku donošenja rješenja o izvlaštenju predstavljale općenarodnu imovinu u vlasništvu Republike Hrvatske te da je navedenim rješenjem predmetno zemljište prenamijenjeno u opće dobro-auto cestu. Stoga smatra da je protekao opći zastarni rok u kojem je tužitelj mogao tražiti naknadu za predmetne nekretnine. Istakao je i prigovor apsolutne sudske nenadležnosti te predložio da se temeljem odredbe članka 16.st.2. Zakona o parničnom postupku tužba odbaci te ukinu sve provedene radnje. Osnovanost navedenog prigovora da proizlazi iz odredbe članka 21.a. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“ 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06). Tuženik ne poriče da je predmetno zemljište iskorišteno za izgradnju autoceste Zagreb-Dubrovnik. Polazeći od toga da su predmetne nekretnine u trenutku donošenja rješenja o izvlaštenju predstavljale općenarodnu imovinu u vlasništvu Republike Hrvatske te da su donošenjem rješenja o izvlaštenju postale javna cesta-opće dobro kojim upravlja tuženik to da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva predmetnog zemljišta budući isto više nije moglo biti objektom prava vlasništva odnosno nije moglo biti u vlasništvu niti jedne fizičke ili pravne osobe. Stoga je istakao i prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije uz prijedlog da se tužba dostavi nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu radi stupanja u parnicu kao umješač na strani tuženika.

3.Tužitelj se usprotivio navodima tuženika u bitnome ustrajući u navodima iz tužbe te sve prigovore tuženika drži neosnovanim. Posebno ističe da se u konkretnom slučaju radi o obvezno pravnom zahtjevu na isplatu naknade po osnovi stjecanja bez osnova koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina te da zastarijevanje počinje teći od dana kad je prestao stvarno pravni zahtjev za povrat nekretnina.

4.Podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 05.travnja 2013.g. Republika Hrvatska izvijestila je da nema pravnog interesa miješati se u ovu parnicu.

5.Rješenjem ovoga suda br. Pi-988/2011 od 28.siječnja 2014.g. ovaj sud se oglasio nenadležnim za postupanje u ovom pravnoj stvari, ukinute su radnje u postupku te je tužba odbačena.

6.Po žalbi tužitelja Županijski sud u Splitu je rješenjem br. Gžo-251/2014 od 24.travnja 2015.g. ukinuo prvostupanjsko rješenje te predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje uz obrazloženje da je predmet tužbenog zahtjeva izvanugovorna odgovornost za naknadu štete, a ne isplata u postupku izvlaštenja, pa je za odlučivanje o tužbi i tužbenom zahtjevu nadležan sud a ne upravno tijelo.

7.U nastavljenom postupku tužitelj je ustrajao u činjeničnim navodima tužbe, dokaznim prijedlozima i tužbenom zahtjevu.

8.I tuženik je ustrajao u svemu kao tijekom postupka a posebno u tvrdnjama da je nadležno tijelo i to Ured državne uprave utvrdio da je predmetno zemljište u posjedu odnosno vlasništvu Republike Hrvatske te donio rješenje o izvlaštenju. Nadalje, tuženik smatra da, ukoliko je ured državne uprave pogriješio pri utvrđivanju vlasništva (utvrdio da je Republika Hrvatska vlasnik pa je izvlastio zemljište, a stvarni vlasnik je tužitelj) za takav propust da odgovara Republika Hrvatska a ne tuženik. Na strani tuženika da nema krivnje a time ni odgovornosti za štetu. Stoga je ustrajao u prigovoru promašene pasivne legitimacije. Ustrajao je i u prigovoru zastare. Nadalje se ističe da ako se ova tužba ima smatrati tužbom za stjecanje bez osnove da tuženik nije ništa stekao, da zemljište nikada nije bilo u vlasništvu tuženika već u vlasništvu Republike Hrvatske (Zakon o cestama iz 2009.g.) pa ako je netko nešto stekao da je to Republika Hrvatska. Smatra i da je tužbeni zahtjev nerealno visoko postavljen.

9.Podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 04.studenog 2015.g. tužitelj je, polazeći od prosječne tržišne vrijednosti zemljišta izvan granica građevinskog područja od 100,00 kn/m2, istakao da mu za oduzimanje odnosno uzurpaciju 1000 m2 predmetnog zemljišta pripada naknada u iznosu od 100.000,00 kn. Nadalje, da mu za oštećenje i uništenje dijela ogradnog zida – suhozida i to u dužini od 248 m, širini 50-60 cm i visini od 1,5 m, pripada naknada u minimalnom iznosu od 50.000,00 kn. Navedenim je citiranim podneskom odnosno po konačno uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 18.siječnja 2016.g. te na ročištu održanom dana 26.siječnja 2016.g. konačno precizirao svoj zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

10.Tuženik se usprotivio osnovu i visini tužbenog zahtjeva tužitelja.

11.Prvostupanjski sud je presudom od 27. travnja 2016. god. odbio u cijelosti tužbeni zahtjev.

12.Županijski sud u Splitu je svojom odlukom od 16. ožujka 2017. god. djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 100.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 21. listopada 2011. do isplate, a u dijelu koje se odnosi na isplatu iznosa od 50.000,00 kn ukinuo je presudu suda prvog stupnja i vratio predmet na ponovno suđenje.

13.Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem je od 26. svibnja 2020. ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu od 16. ožujka 2017., ispravljenu rješenjem od 30. studenog 2017. i predmet vratio tome sudu na ponovno suđenje.

14.Županijski sud u Splitu je rješenjem od 19. studenoga 2020. ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu od 27. travnja 2016. i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate od 100.00,00 kn te predmet i u tom dijelu vratio na ponovno suđenje.

15.Tužitelj je u podnesku od 21. lipnja 2021. precizirao tužbeni zahtjev, potražujući sad od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 146.872,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2016. pa do isplate.

16.Tuženik je smatrao da je tužitelj preinačio tužbu te se usprotivio preinaci. Naveo je kako tužitelj traži ponovnu isplatu na ime naknade za zemljište iako mu je, sukladno presudi Županijskog suda u Splitu od 16.ožujka 2017., ta naknada isplaćena.

17.Sud drži tuženikov prigovor neosnovanim. Naime, Vrhovni Sud Republike Hrvatske odlukom je br. Rev-702/2018 od 26.svibnja 2020. ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu od 16.ožujka 2017., ispravljenu rješenjem istoga suda od 30.studenog 2017. pa je prvostupanjski sud, u konačnici trebao odlučiti o cjelokupnom tužbenom zahtjevu. Tužitelj preciziranim tužbenim zahtjevom od 21.lipnja 2021. ne traži ponovnu isplatu na ime naknade za zemljište jer je odluka suda koja se odnosila na taj dio tužbenoga zahtjeva ukinuta. Uz potraživanje iznosa od 100.000,00 kn s osnove naknade za zemljište, tužitelj preciziranim tužbenim zahtjevom potražuje i isplatu iznosa od 46.872,00 kuna na ime uništenja i oštećenja suhozida, odnosno građevinskih poboljšica nekretnina, sve prema nalazu sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina F. V. od 09.kolovoza 2018.

Tužitelj nije preinačio tužbu nego je precizirao tužbeni zahtjev.

18.U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom spisa ovoga suda br. P.472/05, rješenja Ureda državne uprave u S.-d. županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjek za imovinsko pravne poslove Klasa UP-I-944-05/05-01/37, Ur.br. 2181-05-03-05- 2/PM/EK od 23.studenog 2005.g., građevinska dozvola Klasa: UP/I-361-03/05- 01/320 Ur.br. 531-10-2-1-1-066-07-42 od 16. ožujka 2007.g., prijedloga za obnovu postupka od 18.siječnja 2010.g., uporabne dozvole Klasa UP/I-361-05/07-01/73 Ur.br. 531-10.2.1.2.07-5 od 21.lipnja 2007.g., zahtjeva od 08.svibnja 2007.g., podnesak predlagatelja s nadnevkom „Split, dne 22.10.2013.g.“, skice bez broja i datuma, stranice građevinskog dnevnika od 21.10.2005.g. (list 88.spisa), pismena od 21.prosinca 2009.g., izveden je dokaz preslušanjem svjedoka D. Š. sina

I., preslušanjem tužitelja kao parnične stranke, pregledom izvješća Porezne uprave, P. ureda D., I. M. od 15.10.2015. god.,

nalaza i mišljenja-procjembenog elaborata stalnoga sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina F. V. od 09.kolovoza 2018., dopisa Hrvatskih autocesta od 13. travnja 2017. i 19. travnja 2017., Uporabne dozvole klase UP/I-361-05/06- 01/70, ur.br. 531-10-2-1-2-07-5 od 21. lipnja 2007. Uprave za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektora za graditeljstvo Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva republike Hrvatske, rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za imovinsko-pravne poslove klase UP-I-944-05/05-01/37, ur.br. 2181-05-03-05-2/PM/EK od 23. studenog 2005., dok je odbijeno izvođenje predloženih a neizvedenih dokaza kao suvišnih za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

19.Tužitelj je zatražio i popisao troškove postupka.

20.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

21.Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od ukupno 146.872,00 kn sa kamatama koje teku od 01.siječnja 2006.g. do isplate, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude. Tužitelj naime traži isplatu navedenog iznosa na ime vrijednosti zemljišta i to dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3033/1 za površinu od 773 m2 koji dio je u skici lica mjesta od 20.srpnja 2006.g. izrađenoj po sudskom vještaku dipl. ing. geodezije N. K. označen slovima A-I-H-G-F-E-C-A te dijela čest. zem. 2900/1 za površinu od 227 m2, koji dio je na istoj skici označen slovima A-B-C-A, sve k.o. Ž.-Z. te za oštećenje

i uništenje dijela ogradnog zida – suhozida u dužini od 248 m, širini 50-60 cm i visini od 1,5 m.

22.Tužitelj tvrdi da je vlasnik predmetnog zemljišta koje je tuženik uzurpirao odnosno oduzeo iako mu za isto nije isplatio naknadu te da nije proveden postupak izvlaštenja. Isplatu utuženog iznosa potražuje smatrajući kako se tuženik neosnovano obogatio.

23.Temeljem dokumentacije u spisu, a što je i među parničnim strankama tijekom postupka postalo nesporno, utvrđeno je:

-da je Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjek za imovinsko pravne poslove rješenjem Klasa UP-I-944-05/05-01/37, Ur.br. 2181-05- 03-05-2/PM/EK od 23.studenog 2005.g., a koje je postalo pravomoćno 19.prosinca 2005.g., rješavajući po zahtjevu Hrvatskih autocesta (tuženika iz predmetnog postupka) radi izgradnje autoceste na dionici B.-Š., temeljem članka 24.

Zakona o izvlaštenju, prihvatio zahtjev Hrvatskih autocesta za potpuno izvlaštenje zemljišta za izgradnju jadranske autoceste, dionica Bisko-Šestanovac, temeljem lokacijske dozvole Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Klasa: UP-I-350-05/003-01/316, ur.br. 531-06-04-26 od 13.siječnja 2005.g. i diobenog elaborata Zavoda za fotogrametriju Zagreb broj 395 od 21. siječnja 2005.g. ovjerenog od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Omiš Klasa: 932-06/05-01/11 od 11.ožujka 2005.g. te je izvlašteno zemljište u k.o. Žeževica, između ostalih, i sporni dio predmetne čest. zem. 2900/1 i sporni dio predmetne čest.zem. 3033/1, sve uknjiženog i stvarnog vlasništva općenarodna imovina,

-da iz navedenog rješenja ne proizlazi da je tužitelj bio vlasnik ili posjednik dijela spornog čest. zem. 2900/1 i spornog dijela čest. zem. 3033/1, koje je bilo predmet izvlaštenja, pa stoga istom, za razliku od ostalih stvarnih vlasnika, nije isplaćena naknada iz sredstava koje su Hrvatske autoceste osigurale za izvlašteno zemljište koje je korisniku izvlaštenja predano u posjed,

-da je tuženiku od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za stanovanje, komunalno gospodarstvo i graditeljstvo, Sektor za graditeljstvo izdana građevinska dozvola Klasa: UP/I-361-03/05-01/320 Ur.br. 531-10-2-1-1-066-07-42 od 16. ožujka 2007.g., koja je postala pravomoćna dana 21.svibnja 2007.g., kojom se tuženiku kao investitoru dozvoljava gradnja autoceste Zagreb-Split-Dubrovnik, dionica Bisko-Šestanovac, prema glavnom projektu koji je sastavni dio ove građevinske dozvole te da je isto Ministarstvo, na zahtjev tuženika Hrvatskih auto cesta, kao investitora, izdalo i uporabnu dozvolu Klasa UP/I-361- 05/07-01/73 Ur.br. 531-10.2.1.2.07-5 od 21.lipnja 2007.g. za dio autoceste Zagreb- Split-Dubrovnik, dionica Bisko-Šestanovac,

24.Pregledom spisa Općinskog suda u Omišu br. P.472/05 utvrđeno je da je ovaj postupak vođen po tužbi tužitelja M. K. pok. N. iz Z. (tužitelj iz predmetnog postupka) koja tužba je zaprimljena dana 28.rujna 2005.g., protiv tuženika pod 1.R. H. i pod 2.H. šume, radi utvrđenja da je

tužitelj vlasnik dijela nekretnina označenih kao čest. zem. 3033/1 i 2900/1 k.o. Žeževica Zadvarje. Pravomoćnom presudom istog broja od 13.srpnja 2007.g.usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Utvrđuje se naprama svim tuženicima navedenim u tužbi da je tužitelj vlasnik za 773/1104171 dijela čest. zem. 3033/1 a koji suvlasnički dio u naravi predstavlja isključivo pravo vlasništva dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3033/1 na skici lica mjesta k.o. Žeževica, Zadvarje, Dugi Dolac, mjernika dipl. ing. N. K. od 20.7.2006.g., prikazan točkama A-I-H-

G-F-E-C-A i vlasnik za 227/121627 dijela čest. zem. 2900/1 a koji suvlasnički dio u naravi predstavlja isključivo pravo vlasništva dijela nekretnine na navedenoj skici između točaka A-B-C-A, koja skica predstavlja sastavni dio pravorijeka ove presude, sve položeno u k.o. Žeževica-Zadvarje, što su dužni tuženici priznati i trpjeti da se tužitelj u zemljišnim knjigama suda i u katastarskom operatu za k.o. Žeževica- Zadvarje, temeljem ove presude upiše kao vlasnik narečenih nekretnina u navedenim suvlasničkim dijelovima kako je to navedeno u izreci ove presude, uz istovremeni izbris tog prava vlasništva s imena i vlasništva tuženika, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

25.Na navedenu presudu nije uložena žalba te je ista postala pravomoćna. Iz rezultata raspravljanja u tom postupku proizlazi da je navedeni dio čest. zem. 2900/1 u vrijeme očevida na licu mjesta tj. dana 20.srpnja 2006.g. u naravi predstavljalo nasuto zemljište za potrebe autoputa dok je jedan manji dio ostao u neizmijenjenom stanju te predstavlja neobrađeno zemljište omeđeno suhozidom visine cca 1 m. Nadalje navedeni dio čest. zem. 3033/1 je u vrijeme očevida predstavljao u pretežitom dijelu trasu buduće autoceste dok je u preostalom dijelu predstavljala vrtaču omeđenu kamenim suhozidovima, u zapadnom dijelu te vrtače nalazilo se stablo smokve a u istočnom dijelu stabla rašeljke te da je tužitelj iste stekao dosjelošću.

26.Temeljem navedene presude tužitelj je u zemljišnim knjigama ovoga suda po rješenju br. Z.798/08 od 24.siječnja 2011.g. uknjižen kao suvlasnik za 773/1104171 suvlasnička dijela čest. zem. 3033/1 te za 227/121627 suvlasnička dijela čest. zem. 2900/1 sve k.o. Žeževica Zadvarje dok je u preostalom dijelu kao suvlasnik upisana R. H.-na gospodarenje H. šuma.

27.Opisani dio čest. zem. 2900/1 i opisani dio čest. zem. 3033/1 su i predmet ovoga postupka odnosno tužitelj potražuje naknadu za to zemljište koje zemljište je izvlašteno u gore navedenom upravnom postupku te potražuje naknadu za oštećenje i uništenje dijela ogradnog zida – suhozida u dužini od 248 m, širini 50-60 cm i visini od 1,5 m smatrajući da mu naknada pripada s osnova neosnovanog bogaćenja.

28.Prema izvješću Ministarstva financija-Porezna uprava, Područni ured Dalmacija, Ispostava Makarska, Omiš, Put Ribnjaka 1., tržišna cijena zemljišta na području K.o. Žeževica izvan granica građevinskog područja za površinu do 5000 m2 iznosi 100 kn/m2. Tužitelj visinu svog tužbenog zahtjeva glede tržišne cijene predmetnog zemljišta u iznosu od 100.000,00 kn temelji na navedenoj procjeni, a kako je navedeno, isti potražuje i naknadu za suhozidove u iznosu od 46.872,00 kn odnosno sveukupno potražuje iznos od 146.872,00 kn.

29.Tuženik je prigovorio nedostatku pasivne legitimacije na svojoj strani, a prigovorio je i zastaru tužiteljeva potraživanja.

30.Tužiteljeva tužba temelji se na institutu stjecanja bez osnove reguliranom odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima(Narodne Novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) prema kojem je u pogledu pitanja pasivne legitimacije bitno utvrditi tko je u konačnici stekao predmetnu nekretninu.

31.Odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama(Narodne Novine br. 153/09, dalje: ZID ZJC) izmijenjena je odredba čl.2. toga Zakona tako da je, između ostaloga, propisano kako su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, dok je izmijenjenom odredbom čl.3. toga Zakona (čl.2. ZID ZJC-a) propisano da se javne ceste upisuju u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvoli kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske s pravom upravljanja Hrvatskih autocesta d.o.o. na autocesti.

32.Prema odredbi čl. 1111. St 1 ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

33.U slučaju kada je na predmetnim zemljišnim parcelama u vlasništvu tužitelja izgrađena dionica autoceste, a da mu pritom nije isplaćena naknada niti je više fizički moguć povrat zemljišta preko kojeg prolazi autocesta, zada je, polazeći od sadržaja i smisla prethodno citiranih zakonskih odredaba, do stjecanja bez osnove došlo u korist Republike Hrvatske koja je po sili zakona( čl.2. Zakona o javnim cestama- Narodne Novine br. 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10, dalje: ZJC) postala vlasnik zemljišta na kojem je izgrađena autocesta, a ne u korist tuženika koji je po zakonu samo ovlašten upravljati izgrađenom autocestom.

34.Dakle, kako je izgradnjom autoceste preko zemljišta u vlasništvu tužitelja korist stekla Republika Hrvatska, koja je po samom zakonu postala vlasnik zemljišta na kojem se proteže autocesta, a ne tuženik koji samo upravlja autocestom, osnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije te je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan pa ga je, kao takvoga, valjalo odbiti.

35.Uzgred budi rečeno, a uzevši u obzir uputu odnosno stajalište Županijskog suda u Splitu iz rješenja br. Gž-1693/2020 od 19. studenog 2020., tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, a što je razvidno iz Uporabne dozvole Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva RH klase UP/I-361-05/06-01/70, ur.br. 531-10-2-1-2-07-5 od 21. lipnja 2007, uporabna dozvola za dio autoceste koji je izgrađen preko nekretnina tužitelja izdana je 21. lipnja 2007., a postala je pravomoćna 27. srpnja 2007. Iz obrazloženja uporabne dozvole vidljivo je da je investitor Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb zatražio izdavanje uporabne dozvole 04. svibnja 2007. god. Povjerenstvo za tehnički pregled autoceste obavilo je pregled zaključno s 15. lipnjom 2007., utvrdilo da su završeni svi radovi predviđeni građevinskom dozvolom, provedeni svi kontrolni postupci u pogledu ocjenjivanja sukladnosti, odnosno dokazivanja kvalitete određenih dijelova građevine, ali su utvrđeni i manji nedostaci u dokumentaciji, te je ostavljen rok od osam dana za njihovo otklanjanje. Investitor je u tom roku otklonio nedostatke pa je uporabna dozvola izdana. Budući da je tužitelj tužbu podnio 21. listopada 2011. god., nije protekao zastarni rok od pet godina računajući od dana dovršetka autoceste pa tužitelj nije pao u zastaru sa svojim potraživanjem. Međutim, njegov zahtjev je neosnovan jer tuženik nije pasivno legitimiran, a što je naprijed obrazloženo. U Splitu, 03.lipanj 2022. godine

SUDAC

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

-pun tužitelja

-tuženiku

-u spis