Poslovni broj: 7 UsI-3958/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Ivani Barać, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. K. iz G., , zastupanog po opunomoćenici Lj. V., odvjetnici u S.,, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih

poslova RepublikeHrvatske,

Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, zastupanog po opunomoćenici I.V., prema generalnoj punomoći pohranjenoj kod ovog suda, pod poslovnim brojem:39 Su-646/2019-2, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja

i dragovoljca izDomovinskog rata, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 26. svibnja 2022.,objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine,broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), 3. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-563-01/21-03/6, Urbroj: 511-01- 149-21-2 od 23. studenog 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-563-01/21-03/6, Urbroj: 511-01-149- 21-2 od 23. studenog 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Policijske uprave splitsko-dalmatinske broj: 511-12-15-UP/I-25/1-2021 od 04. lipnja 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa dragovoljca iz Domovinskog rata, kao pripadnika pričuvnog sastava Policijske uprave splitsko- dalmatinske, te izdavanja potvrde o istom.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika, pobijajući zakonitost istog zbog bitne povrede odredbi postupka, te u tom smislu ističe da je rješenje proturječno s obrazloženjem, da isto nije jasno, odnosno da se iz istog ne može zaključiti na koji je način tuženik donio rješenje, odnosno da nije jasna izreka rješenja. Ustvrdio je da tuženik ne obrazlaže razloge zbog kojih je odbio žalbu te da nije jasno zbog čega nije usvojen zahtjev tužitelja, te posljedično tome zašto mu nije priznat status dragovoljca iz Domovinskog rata. Tužitelj navodi da tuženik u obrazloženju rješenja pogrešno navodi kako je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-15-UP/I-25/1-2021 od 04. lipnja 2021. godine odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1990. do 1995. godine kao pripadniku pričuvnog sastava policije, a što da uopće nije bilo predmet postupka. Nije sporno niti bi trebalo biti sporno da je tužitelj nositelj statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a što u konačnici tuženik nadalje u okviru sadržaja obrazloženja jasno potvrđuje kao točnim. Stoga, smatra da u konkretnom slučaju već sama predmetna pogreška može dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja, odnosno postupanja tuženika u ovom predmetu, a posljedica kojeg da je u cijelosti pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Temeljem cjelokupne dokumentacije iz spisa, kao i provedenih dokaza saslušanjem svjedoka koji su u potpunosti sukladni u sadržaju, nedvojbeno je da bi time trebalo biti jasno dokazano kako je tužitelj bio pripadnik pričuvnog sastava policije Policijske uprave splitsko-dalmatinske u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. rujna 1995. Štoviše, tuženik isto prethodno potvrđuje u obrazloženju osporenog rješenja, navodeći sljedeće: "U provedenom postupku izvršen je uvid u cjelokupan spis predmeta, te je utvrđeno da je imenovanom priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kao pripadniku pričuvnog sastava Policijske uprave splitsko-dalmatinske, u vremenu od 17.08.1990. do 29.08.1990.godine, od 13.10.1990. do 30.10.1990. godine, od 07.12.1990. do 13.12.1990.godine, od 21.01.1991. do 31.01.1991., od 28.06.1991. do 10.07.1991., od 22.01.1993. do 07.03.1993., od 04.10.1993. do 07.10.1993. godine, od 13.11.1993. do 24.11.1993. godine i od 04.08.1995. do 30.09.1995.godine". Smatra da je tuženik pogrešno utvrdio da se iz izjave tužitelja, kao i iz izjava svjedoka ne može zaključiti koje je to konkretno zadatke tužitelj obavljao i kada. Konstatira i kako se u obrazloženju rješenja umjesto svjedok I. J. povremeno navodi D. J.

Pored navedenog, tužitelj je priložio i uvjerenje o osposobljavanju za pričuvnog policajca od 28. listopada 1992., a koje nije uzeto kao dokaz za neevidentirano razdoblje 1992., koje tuženik osporava, a koje uvjerenje, prema mišljenju tužitelja, potkrepljuje njegove navode o pripadnosti pričuvnom sastavu policije 1992. Tužitelj navodi da je osporeno rješenje utemeljeno na paušalnim, proturječnim i neutvrđenim činjenicama, te da su zanemareni provedeni dokazi i suglasne izjave svjedoka, te priložena dokumentacija, a sve iz razloga da se tužitelju ne prizna status dragovoljca iz Domovinskog rata. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje i da usvoji zahtjev tužitelja i prizna mu status dragovoljca iz Domovinskog rata kao pripadniku pričuvnog sastava policije, a podredno da se predmet vrati na ponovni postupak. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana. Navodi da je prije donošenja rješenja izvršen uvid u sve raspoložive evidencije koje sadrže podatke važne za donošenje pravilne odluke i u spise predmeta, te je utvrđeno pravo stanje stvari i sve činjenice koje su od važnosti za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja. Tužitelju je priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadniku pričuvnog sastava policije za razdoblja navedena u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju tuženika. Za sva ostala vremenska razdoblja u periodu od 1990. do 1995. godine, iz provedenog postupka kod tuženika, pa tako i iz izjava tužitelja i svjedoka nije utvrđeno da je tužitelj ispunjavao uvjete iz citiranih odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Vezano za tužiteljeve navode koji se odnose na imena svjedoka saslušanih u prvostupanjskom postupku tuženik ukazuje da je prilikom ispisivanja drugostupanjskog rješenja pogrešno navedeno ime svjedoka, odnosno da je svjedok u postupku bio D. J., umjesto svjedoka A. T., međutim sadržaj izjave svjedoka A.T. pravilno je iznesen u

obrazloženju drugostupanjskog rješenja, te isto nije od

utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Kako je tužitelj regulirao obvezu služenja vojnog roka u razdoblju od 09. srpnja 1981. godine do 22. lipnja 1982., to je sukladno odredbama Zakona o obrani imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu, pa je pravilno utvrđeno da ne ispunjava uvjete propisane člankom 5. stavkom 2. navedenog Zakona. U provedenim postupcima detaljno su analizirani izvedeni dokazi pojedinačno i u međusobnoj povezanosti te je obrazloženo kojim se dokazima i iz kojih razloga poklonila vjera te je tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. U odnosu na ostale tužbene navode, tuženik radi izbjegavanja ponavljanja ističe da u cijelosti ostaje kod iznesenog u pobijanim rješenjima. Slijedom navedenog, s obzirom da su pobijana rješenja u svemu zakonito donesena, tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je 26. svibnja 2022. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu su pristupili tužitelj, uz opunomoćenicu i opunomoćenica tuženika.

5. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka J. V., I.J., A. Z., A. T. i S. P., kaosuvišan, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti

i bez provođenja predloženog

dokaza.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora te provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 8. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 9. prosinca 2020. za priznavanjem statusa dragovoljca iz Domovinskog rata za razdoblje od 1990 do 1995. i statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za neevidentirano razdoblje od 1990. do 1995.

9. Odredbom članka 3. stavkom 1. točkom a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17, 98/19 i 84/21, dalje u tekstu ZHBDR), propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga). Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

10. Odredbom članka 5. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da je dragovoljac iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992.; (stavak 2.) Dragovoljac iz Domovinskog rata je i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora: a) najmanje 30 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. ili b) najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1995.

11. Prema stavku 4. navedenog članka ZHBDR-a, status dragovoljca iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje se potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

12. Odredbom članka 179. stavkom 1. točkom a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

13. Iz podataka spisa razvidno je da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave splitsko- dalmatinske u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 29. kolovoza 1990., od 13. listopada 1990. do 30. listopada 1990., od 07. prosinca 1990. do 13. prosinca 1990., od 21. siječnja 1991. do 31. siječnja 1991., od 28. lipnja 1991. do 10. srpnja 1991., od 22. siječnja 1993. do 07. ožujka 1993., od 04. listopada 1993. do 07. listopada 1993. godine, od 13. studenog 1993. do 24. studenog 1993. i od 04. kolovoza 1995. do 30. rujna 1995.

14. Dakle, u predmetnom upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelj ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 17. kolovoza 1990. do 4. kolovoza 1995., s prekidima, na temelju pripadnosti pričuvnom sastavu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, što među strankama nije niti sporno.

15. Među strankama je sporno je li tužitelj u razdobljima od 30. kolovoza 1990. do 30. rujna 1995., za koja nije ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (a u koje razdoblje ulaze 1990. do 1995.), kao pripadnik pričuvnog sastava policije, organizirano sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 1 točke a), a u svezi s člankom 2. istog članka ZHBDR-a, te jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 5. ZHBDR-a da se tužitelju prizna status dragovoljca iz Domovinskog rata, kao pripadnika pričuvnog sastava Policijske uprave splitsko-dalmatinske.

16. Prije svega, navesti je da iz citirane odredbe članka 3. ZHBDR-a, proizlazi da je za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno kumulativno ispuniti uvjete pripadnosti jednoj od sastavnica Oružanih snaga Republike Hrvatske, te sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. na način opisan člankom 3. stavkom 2. ZHBDR-a.

17. U predmetnom upravnom postupku saslušan je tužitelj te su u svojstvu svjedoka saslušani I. J., A. Z. i A. T..

18. Iz izjave svjedoka A. T., dane na zapisnik u Policijskoj postaji I.i 3.

veljače 2021., u bitnom, proizlazi da je on bio zaposlenik "A." d.o.o., kao i tužitelj, koji je za vrijeme Domovinskog rata bio angažiran i viđao ga je u policijskoj uniformi. Tužitelj je obavljao zadatke kontrole prometa, pa je imenovanog svjedoka tužitelj jednom prilikom zaustavio u kontroli prometa. Izjavio je i kako se radi o razdoblju od početka 1990. do završetka rata.

19. Svjedok I. Jo., izjavio je da je on bio aktivni djelatnik Policijske postaje I. od 9. prosinca 1990., a da tužitelja poznaje kao pričuvnog djelatnika Policijske postaje I..

Tužitelj je radio na poslovima pozorničko-patrolne djelatnosti i na osiguranju državnih vitalnih objekata bitnih za obranu suvereniteta Republike Hrvatske. Izjavio je i kako tužitelj nije bio sa njim kada je odlazio na terene (M., operacija "B.", operativna akcija "O."). Za vrijeme koje je tužitelj proveo u službi kao pripadnik pričuvnog sastava policije, izjavio je da nije bio izložen borbenim djelovanjima neprijatelja, niti sporadičnoj vatri.

20. Saslušan u svojstvu svjedoka A. Z. izjavio je da je bio angažiran kao pričuvni policajac Policijske postaje I. od 17. kolovoza 1990. i ima priznat status hrvatskog branitelja od ukupno 2 godine i 1 mjesec. Naveo je kako njemu i tužitelju nisu evidentirani svi dani kada su bili angažirani u pričuvnom sastavu policije. Izjavio je i kako su se u to vrijeme viđali u policijskoj postaji, kada bi bili u istoj ili suprotnoj smjeni, a uglavnom su bili raspoređeni s aktivnim djelatnicima Policijske postaje. Svjedok je izjavio i kako je bio na terenu na V. u mjesecu rujnu 1993., gdje je bio izložen borbenim djelovanjima, ali za vrijeme njegovog angažmana u Policijskoj postaji I. prilikom obavljanja poslova i zadaća iz djelokruga policijske postaje tužitelj nije bio izložen borbenim djelovanjima, niti sporadičnoj pucnjavi.

21. Svjedoci I. J. i A. Z. saslušani su na usmenoj raspravi u službenim prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske dana 22. siječnja 2021., u

prisutnosti tužitelja, koji nije imao pitanja, niti primjedbi na dane izjave spomenutih svjedoka, te je zapisnik potpisao bez primjedbi.

22. Iz izjave tužitelja, saslušanog dana 5. siječnja 2021. u Policijskoj postaji I., u bitnom proizlazi da je od 17. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1992. radio u smjeni od 12 sati na poslovima pozorničko patrolne djelatnosti, na graničnim prijelazima, da je čuvao objekte V. u I., zgradu Policijske postaje I., branu naR. jezeru, a najviše vremena

provodio je u službi u prometu, te čuvanju zgradePolicijske postaje. Izjavio

je i da nije bio

izložen izravnim borbenim djelovanjima,sporadičnoj pucnjavi i slično. Napomenuo je i da u spornom razdoblju nije mogao bitina isplatnim listama Policijske

uprave, budući je cijelo vrijeme radio i primao plaću uA. I., pa se vrijeme njegovog angažiranja u policiji vodi kao vojnavježba, za što je kao dokaz naveo potvrdu A.I. Prigovorio je točnostievidencija o pričuvnoj i aktivnoj policiji. Za uvjerenje Policijske uprave splitsko-dalmatinske od 28. listopada 1992., naveo je kako je to dokaz da je bio obučen zapričuvnog policajca i da je 1992. i 1994. bio u pričuvnom sastavu policije.

23. Na raspravi održanoj kod ovog suda 26. svibnja 2022. proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, koji je u bitnom naveo da je već 18. kolovoza 1990. pozvan u Vatrogasni dom u I. gdje je zapovjednik bio I. V., a radi sudjelovanja

u zaštiti objekata od vitalnog značaja i rada sa policijskim službenicima, pri čemu je pojasnio da se taj rad odnosio na patroliranje u vidu kontrole sigurnosti prometa. Bilo je više punktova, a on je bio na više takvih punktova, skoro na svim, primjerice: C., K. m., V. D., V. G., J. m., S.. Pored tih zadaća čuvao je i objekte kao što su: V., pošta, policijska postaja i drugo. Radio je kao pričuvni policajac i po 12 sati danju i noću,

s tim da bi slijedeći tjedan radio u A.u u kojem je bio direktor, sve do kraja 1992. godine. Od 1993. do 1995. obavljao je iste zadaće, a po pozivu zapovjednika Policijske postaje I. I.T., također je bio na osiguranju punktova i objekata. Nikada nije išao na

ratište.

Na upit opunomoćenice tužitelja odgovorio je da je od 1990. imao od naoružanja vlastitu lovačku pušku, a 1991. zadužio je i pištolj i automatsku pušku, a koje naoružanje mu je dao A. P., koji je bio oružar u PP I.. Navedeno oružje nikada nije aktivno koristio. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja vezano za predmetno osposobljavanje, tužitelj je odgovorio da je isto bilo u rujnu ili listopadu 1990. godine u trajanju od jednog dana, a kada je izvršena liječnička kontrola i psiho testovi.

24. Tuženik je uvidom u priloženu dokumentaciju i izjave tužitelja, kao i izjave saslušanih svjedoka, zaključio da iz istih nije razvidno koje je zadatke tužitelj obavljao i kada, kao i da nije bio pripadnik pričuvnog sastava policije.

25. Tuženik se pozvao i na zaključak Povjerenstva ministarstva unutarnjih poslova za rješavanje žalbi pripadnika MUP-a, izjavljenih protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, donesen na sjednici od 10. studenog 2021., prema kojem se žalba treba odbiti.

26. Imajući u vidu izjave tužitelja dane u predmetnom upravnom postupku i ovom upravnom sporu, kao i suglasne izjave saslušanih svjedoka, iz kojih je razvidno da je tužitelj kao pripadnik pričuvnog sastava policije obavljao zadaće patroliranja u vidu kontrole sigurnosti prometa (pozorničko patrolne djelatnosti), te čuvanja i zaštite objekata od vitalnog značaja, nesporno proizlazi da tužitelj u razdoblju od 1990. do 1995., za koje mu nije priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nije obavljao zadaće i aktivnosti koje udovoljavaju uvjetima iz članka 3. stavka 2. ZHBDR- a.

27. S obzirom na spomenute izjave, a koje sud u cijelosti cijeni vjerodostojnim dokazima, te s tim u svezi zadaće koje je tužitelj obavljao, niti uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave S. od 28. listopada 1992., kojim se potvrđuje da je tužitelj pohađao stručno osposobljavanje za pričuvnog policajca, a imajući u vidu citiranu odredbu članka 3. stavak 2. ZHBDR-a, ne utječe na drugačije odlučivanje o navedenom dijelu zahtjeva tužitelja kojim je zatražio priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, za razdoblje koje mu nije priznato u kontinuitetu i to od 17. kolovoza 1990. do 30. rujna 1995.

28. Navodi tužitelja kako A. Z. i J. S. imaju priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnici pričuvnog sastava Policijske uprave splitsko-dalmatinske za dulje razdoblje nego tužitelj, odnosno da im je priznat veći broj dana temeljem sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, Sud ističe da se u svakom konkretnom slučaju utvrđuje razdoblje u kojem je podnositelj zahtjeva sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Utoliko je navesti i da je svjedok A. Z. izjavio da je u rujnu 1993. bio na terenu na V. u mjesecu rujnu 1993.,

za razliku od tužitelja, dok je za J. S. tužitelj izjavio da se isti "aktivirao" na način da više nije bio pričuvni policajac, nego je bio redovni policajac, iz čega slijedi da za sporno razdoblje nisu niti imali ista zaduženja, pa dostavljenim potvrdama o priznatom statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata A. Z. i J. S., tužitelj nije doveo

u sumnju pravilnost i zakonitost osporenog rješenjauženika.

29. U odnosu na dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na priznavanje statusa dragovoljca iz Domovinskog rata, prvostupanjsko tijelo pozvalo se na dopis Područnog ureda za poslove obrane Split, Klasa: 561-01/21-01/126, Urbroj: 512M2-66-21-2 od 7. svibnja 2021., koji prileži spisu tuženika, a iz kojeg je razvidno da je tužitelj bio upisan u vojnu evidenciju bivšeg ureda za obranu I. dana 20. siječnja 1972., te je ocijenjen sposobnim za vojnu službu, da je vojni rok odslužio u vremenu od 9. srpnja 1981. do 22. lipnja 1982., što tužitelj niti ne osporava, slijedom čega je sukladno čl. 20. st. 2. Zakona o obrani imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu. S obzirom da je tužitelj u spomenutom razdoblju regulirao obvezu služenja vojnog roka, utvrđeno je da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane člankom 5. st. 2 ZHBDR-a, a s kojim utvrđenjem je suglasan i ovaj Sud.

30. Pri tome, navesti je da je iz evidencije hrvatskih branitelja za tužitelja koja prileži spisu tuženika razvidno razdoblje mjerodavno za primjenu citirane odredbe članka 5. stavak 1. ZHBDR-a i to sudjelovanja tužitelja u borbenom sektoru od 17. kolovoza 1990. do 29. kolovoza 1990., od 13. listopada 1990. do 30. listopada 1990., od 07. prosinca 1990. do 13. prosinca 1990., od 21. siječnja 1991. do 31. siječnja 1991., od 28. lipnja 1991. do 10. srpnja 1991., a iz koje je razvidno da je tužitelj kao pripadnik borbenog sektora sudjelovao manje od 100 dana u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992., pa utoliko nije ispunjen niti uvjet iz članka 5. stavka 1. ZHBDR-a za priznavanje tužitelju statusa dragovoljca iz Domovinskog rata.

31. Zaključno, navesti je da je pogrešno upisano ime svjedoka u osporenom rješenju D. J. (službena osoba koja je sastavila zapisnik o saslušanju svjedoka)

umjesto pravilnog navođenja imena svjedoka A. T., razlog za donošenje rješenja o ispravku pogreške, sukladno odredbi članka 104. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21).

32. Stoga, slijedom svega navedenoga, prema ocjeni Suda tuženik osporavanim rješenjem nije povrijedio zakon na štetu tužitelja, a prigovori tužitelja izneseni u tužbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, pa je Sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

33. Obzirom da je sud odbio tužbeni zahtjev, u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.

U Splitu, 3. lipnja 2022.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Lj. V., S., ,uz zapisnik o objavi

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, uz zapisnik o objavi -

u spis

Rj. Spis kal. 40 dana