Poslovni broj: 65 Pn-6/2021-51

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba Valpovo, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužitelja J.J. iz V., S. Kolara 44, OIB …, zastupanog po pun. I.K., odvjetniku iz V., protiv tuženika osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 284, Z., OIB …, zastupanog po pun. Z.Z., odvjetniku iz O., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. svibnja 2022., u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, a na ročištu za objavu presude dana 3. lipnja 2022.g.

p r e s u d i o  j e

l. Nalaže se tuženiku osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 284, Z, OIB … da tužitelju J.J. iz V., S. Kolara 44, OIB …na ime naknade neimovinske štete isplati pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 64.600,00 kn, te na ime naknade imovinske štete isplati tužitelju ukupan iznos od 15.717,56 kn, sve sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koje kamate na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete, odnosno od 12. ožujka 2018. pa do isplate, a na imovinsku štetu od dana donošenja presude 3. lipnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Il. Nalaže se tuženiku da tužitelju nakadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.625,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja presude 3. lipnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je protiv tuženika dana 11. siječnja 2021. podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da je nastradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 8. ožujka 2018. godine u 16:00 sati u mjestu DC-10 Konak. Navedenu nesreću prouzročio je tuženikov osiguranik I.H. koji je upravljao vozilom registarskih oznaka … koje je kod tuženika osigurano policom broj P12-…

2. Nadalje navodi da, istog dana kada se dogodila prometna nesreća, tužitelj je pregledan u Općoj bolnici u B. a sljedećeg dana je pregledan u KBC O.. Utvrđeno je da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede i to nagnječenje zatiljnog dijela glave, zatim nagnječenje lijevog ramena, istegnuće mišića vratne kralježnice te nagnječenje slabina. Tužitelj se u međuvremenu liječio ambulantno i bolnički, kako mu je preporučio pojedini liječnik specijalist te je obavio i operativni zahvat i proveo fizikalnu terapiju.

3.Zbog ozljeđivanja u ovoj nesreći tužitelj je trpio i još uvijek trpi fizičke boli različitih intenziteta, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, trpio je strah. Pored toga tužitelj je pored pretrpljenih duševnih boli trpio i imovinsku štetu koja se sastoji od troškova tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna zbog posljedica ozljeđivanja, zatim je trpio imovinsku štetu u obliku troškova prijevoza radi obavljanja liječenja, te potrebnih pregleda, a pored toga i troškove nastale radi čekanja na liječničke preglede i fizikalnu terapiju (troškovi hrane i pića itd.). Radi pretrpljenih ozljeda, te izdataka za liječenje zadobivenih ozljeda u štetnom događaju tužitelj smatra da mu pripada pravična novčana naknada.

4.Tužitelj je dana 9. ožujka 2018. godine podnio zahtjev za naknadu štete te mu je tuženik do sada isplatio iznos od 16.400,00 kn i to isplatom u iznosu od 2.400,00 kn, zatim u iznosu od 4.000,00 kn, pa u iznosu od 6.400,00 kn i u iznosu od 3.600,00 kn. Tužitelj je svoje pravo na naknadu štete bezbrojnim prigovorima na težak način ishodio od tuženika, a tuženik je načinom isplate u obrocima tužiteljevo pravo na naknadu štete obezvrijedio tako da je tužitelj svaki obrok isplate iskoristio tek za pokriće budućih troškova liječenja koji su mu prethodili. Tuženik je i nadalje vrijeđao dostojanstvo tužitelja jer je tužitelju uskratio ostatak isplate naknade štete obrazlažući da je to maksimalan iznos prema njihovim procjenama kao što je tvrdio nakon svakog iznosa isplate.

5. Nadalje navodi da je dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su- IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete. Novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete i upravo zbog toga je važno što prije uočiti značaj novog pravnog shvaćanja.

Novo pravno shvaćanje glasi:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%."

6.Tuženik je zanemario navedenu odluku Vrhovnog suda RH i nakon donesene odluke nije ponudio tužitelju nikakvu daljnju isplatu, a tužitelj smatra da je tuženik trebao tužitelju isplatiti sljedeće:

- na ime pretrpljenih fizičkih bolova uslijed zadobivenih ozljeda, te raznih medicinskih tretmana i operativnih zahvata sukladno navedenim orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH, te priložene medicinske dokumentacije tužitelj ima pravo na naknadu u iznosu od 40.000,00 kn,

- za pretrpljeni strah koji je nastao zbog ozljeđivanja u prometnoj nesreći, tužitelju pripada pravo na naknadu od 30.000,00 kn,

- na ime duševnih bolova radi smanjenja životnih aktivnosti, tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu od 11.000,00 kn,

- u odnosu na imovinsku štetu tužitelj je pretrpio takvu štetu zbog tuđe pomoći i njege koju mu je pružala supruga, te članovi obitelji, jer je tužitelju kao oštećeniku bila potrebna pomoć prilikom oblačenja, presvlačenja, održavanja higijene itd. koja šteta iznosi 2.500,00 kn,

- zbog brojnih kontrolnih pregleda, fizikalne terapije i troškova vezanih uz navedeno, tužitelj je pretrpio daljnju imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 6.202,56 kn (ukupno prijeđenih 1988 km x 3,12 kn po prijeđenom svakom km), te iznos od 500,00 kn (hrana i piće za vrijeme terapija),

- u štetnom događaju uništen je tužiteljev mobitel u vrijednosti od 3.450,00 kn, te su mu uništene dioptrijske naočale u vrijednosti od 2.265,00 kn,

- trošak ultrazvučnog pregleda UZV mišično koštanog sustava koji je tužitelj morao obaviti u iznosu od 300,00 kn, te trošak prvog pregleda ortopeda u Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju A., K.T., Ljudevita Gaja 2, od 21. rujna 2018. godine u iznosu od 500,00 kn.

7.Tužitelj je tako trpio štetu i to:

- neimovinsku u ukupnom iznosu od 81.000,00 kn, te

- imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 15.717,56 kn,

pa kada se od navedenih iznosa, odnosno ukupno 96.717,56 kn, oduzme ranije isplaćeni nesporni iznos štete od 16.400,00 kn,

ostaje još ukupna tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od 80.317,56 kn, međutim, na ročištu od 9. svibnja 2022. pun.tužitelja očitovao se da se dogodila očita omaška kod pisanja tužbe i tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora iznosom od 80.317,56 kn, ali da to ne odgovara zbroju zatraženih iznosa neimovinske i imovinske štete (81.000,00 kn + 15.717,56 kn = 96.717,56 kn), tako da se radi o očito pogrešnom zbrojenom iznosu ukupne štete, jer tužitelj ustvari na ime neimovinske štete potražuje iznos od 64.600,00 kn, a na ime imovinske štete 15.717,56 kn, tako da u tom smislu tužitelj ispravlja te iznose navodeći da je to njegov konačan tužbeni zahtjev.

8.U pisanom odgovoru na tužbu (str. 51-54 spisa) tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, dakle, osnovi i visini istog, smatrajući da je isti u cijelosti neosnovan.

9.Nadalje navodi da je iz dokumentacije ove prometne nesreće vidljivo da je tužitelj svojim postupanjem u prometu suodgovoran za nastanak prometne nesreće zato što se na mjestu prometne nesreće nepropisano zaustavio svojim vozilom. Tuženik smatra da je tužitelj suodgovoran za uzrokovanje prometne nesreće s 20% omjera odgovornosti.

10. Tužitelj tvrdi da mu je tuženik vršio parcijalne isplate nespornog dijela štete te da je time vrijeđao dostojanstvo tužitelja, što tuženik smatra netočnim i neistinitim, a isplate nespornih iznosa štete obavljane su iz razloga što su mu tužitelj i njegov punomoćnik parcijalno dostavljali novu medicinsku dokumentaciju i nove odštetne zahtjeve, zbog čega tuženik nije mogao u jednom trenutku utvrditi opseg štete i izvršiti jednokratnu isplatu nespornog dijela.

11. Tuženik potvrđuje da je tužitelju isplatio nespornih 16.400,00 kn neimovinske štete te daljnjih 2.768,00 kn imovinske štete na ime troška putovanja u mjesto liječenja koji iznos tužitelj nije naveo i uračunao, o čemu tuženik dostavlja dokaz (potvrda PBZ-a od 21. ožujka 2019.).

12.U odnosu na potraživanje imovinske štete, i to u odnosu na trošak putovanja u mjesto liječenja, tuženik smatra da tužitelj nije dostavio vjerodostojan dokaz o tome da je na te pojedinačne preglede i zahvate bio upućen od strane nadležnog liječnika te da su ti zahvati neopravdani jer su obavljeni u privatnim zdravstvenim ustanovama, a ne postoje dokazi da je to liječenje ordinirano od strane nadležnog liječnika i odobreno od strane HZZO-a, dakle, tuženik osporava tužitelju trošak putovanja radi liječenja, trošak čekanja te račun na UZV pregled u iznosu od 300,00 kn, trošak pregleda u bolnici A.u iznosu od 500,00 kn.

13. U odnosu na potraživanje naknade štete zbog navodno uništenog mobitela u iznosu od 3.450,00 kn i naočala u iznosu od 2.265,00 kn, smatrajući ovu štetu nedokazanom, ni po osnovi, a niti po visini, tuženik ovo osporava s obzirom da se iz računa za te predmete ne vidi da su to upravo tužiteljevi računi, a i da jesu, po stavu tuženika, ti računi ne dokazuju da su tužitelju u štetnom događaju uništeni takvi predmeti, odnosno da je on zbog toga pretrpio štetu.

14.Slijedom svega navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, predlažući da ga sud kao takvog odbije u cijelosti, uz naknadu tuženiku prouzročenog parničnog troška.

15.Tijekom dokaznog postupka sud je izveo sljedeće dokaze: ispitao je kao svjedoka J.D. , saslušan je i sam tužitelj kao stranka te je provedeno sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr.sc. I.L., specijalisti opće kirurgije i traumatologije, kojega je sud i usmeno ispitao na ročištu od 16. svibnja 2022., provedeno je i prometno - strojarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila – T.L. iz B., koga je također sud i usmeno ispitao na ročištu od 9. svibnja 2022., zatim je izvršen uvid u kompletnu medicinsku dokumentaciju za tužitelja koja je priložena spisu, a koja se nalazi na str. 6-44, te daljnju dokumentaciju (obračun prijeđenih kilometara) na listu 45-47, kao i obračun putnih troškova na str. 48, zatim daljnju službenu dokumentaciju MUP-a RH na str. 67-69 spisa, prijavu štete automobilskog kaska na str. 70-71, prijava ozljede na str. 72-74, prigovor oštećenika protiv odluke o visini štete na str. 75-76 spisa, kao i daljnju medicinsku dokumentaciju za tužitelja na str. 79-90 spisa, kao i ostalu dokumentaciju koju je tužitelj priložio u spis, a vezano za predmetni štetni događaj, a koja se nalazi na str. 95-145 spisa te 176-182 spisa, zatim službena zabilješka i fotografije s lica mjesta događaja na str. 219-223 spisa, izvršen je uvid u zdravstveni karton tužitelja kojeg je sud pribavio od njegova osobna liječnika, te nakon izvršenog uvida određena preslika koja je zadržana u spisu kao dokaz, a izvornik kartona vraćen je liječnici tužitelja, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Lovrenčića na str. 224-227 spisa, te pisani nalaz i mišljenje vještaka L. na str. 191-195 spisa.

16. Tijekom postupka, a s obzirom da se tuženik na ročištu od 16. svibnja 2022.očitovao da ne prihvaća nalaz vještaka L., predlažući provedbu novog medicinskog vještačenja po drugom vještaku iste struke i prepuštajući izbor sudu, čemu se tužitelj protivio, sud je ovaj prijedlog odbio raspravnim rješenjem protiv koga nije dopuštena posebna žalba, smatrajući ga nepotrebnim i odugovlačećim. Ovo stoga što je po ocjeni ovog suda vještak L., kao stalni sudski vještak medicinske struke (kirurg, traumatolog i ortoped) s dugogodišnjim iskustvom kao liječnik i sudski vještak, vještačio stručno i vrlo temeljito, isključivo po nalogu suda, a svoj je nalaz i mišljenje dao iscrpno, stručno, nepristrano i objektivno, nakon što je i osobno pregledao tužitelja te je detaljno odgovorio na sva postavljena pitanja stranaka, uključujući i primjedbe i pitanja tuženika, tako da bi se po stavu suda provedbom novog vještačenja po drugom vještaku ovaj postupak samo nepotrebno odugovlačio, što bi strankama , a i sudu uzrokovalo daljnje nepotrebne troškove, što je sud dužan spriječiti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 10.st.1. ZPP-a.

17.Također, tijekom postupka, još na pripremnom ročištu od 2.lipnja 2021. sud je odbio raspravnim rješenjem kao nevažan i nepotreban prijedlog tužitelja za pribavom od tele operatera tuženikova osiguranika – štetnika I.H., ispis poruka i brojeva razgovora putem mobitela na dan štetnog događaja. Međutim, valja primijetiti da sud imenovanog nije ispitao kao svjedoka, premda je to predložio tužitelj do zaključenja pripremnog ročišta, a to stoga što se ovaj svjedok nije odazivao pozivima suda premda je pozivan uz upozorenje prisilnog dovođenja u slučaju neodaziva, tako da je na kraju tužitelj odluku o pozivanju i saslušanju ovog svjedoka prepustio sudu, pa je stoga sud na ročištu od 9.svibnja 2022. ovaj dokazni prijedlog odbio kao nevažan i nepotreban, s obzirom da je po ocjeni suda činjenično stanje tijekom do tada provedenog dokaznog postupka dovoljno i sa sigurnošću utvrđeno, tako da bi se ponovnim pozivanjem i saslušanjem svjedoka koji se nije odazivao dotadašnjim pozivima, postupak samo nepotrebno odugovlačio, čime bi za ovaj sud i za stranke nastali daljnji nepotrebni troškovi.

18. Svjedok J.D. iskazao je da je kritičnog dana bio na mjestu suvozača u vozilu Citroen Jumper (kombi) kojim je upravljao tužitelj te da su se u jednom trenutku zaustavili uslijed puknuća prednjeg desnog pneumatika na desnom prometnom traku, gledajući u pravcu kretanja, zatim da su postavili sigurnosni trokut, a on je stavio na sebe i reflektirajući prsluk, dok je tužitelj upalio sva četiri pokazivača pravca, ali nije uspjeli promijeniti pneumatik, odnosno skinuti kotač, jer im je pukao ključ kojim su to pokušavali. Stoga su bili prisiljeni zadržati se na licu mjesta nekih sat vremena dok nije došlo vozilo koje je pozvao tužitelj, a kada su već promijenili kotač i kada je svjedok već ušao u vozilo pokupivši trokut, a i tužitelj se nalazio u autu namjeravajući nastaviti vožnju, u tužiteljevo vozilo udario je kamion koji se po procjeni svjedoka kretao maksimalnom brzinom, očito ne vidjevši da se ispred njega nalazi zaustavljeno osobno vozilo te kada je izašao iz kamiona, vozač im je rekao: "otkud vi, nisam vas vidio". Od siline udarca njihovo je vozilo odgurano nekih 30-tak metara, dok se kamion zaustavio 100-tinjak metara gdje se događaj zbio. Vozač kamiona zvao je policiju koji su došli i obavili očevid te sačinili službeni zapisnik, ali su konstatirali da nije bilo ozlijeđenih osoba, misleći da je bilo samo materijalne štete na vozilu, tako da nije dolazila ni Prva pomoć, jer ih nitko nije ni zvao. Svjedok je tek poslije nezgode, odnosno sat vremena nakon provedenog očevida, osjetio sve jače i jače bolove jer je od siline udarca bio ugruvan od dijelova unutrašnjosti auta (instrument table i sjedala), a i tužitelj se kasnije žalio da ga boli ramene, odnosno vrat. Na upit svjedok je dodao da je tužitelj od siline udarca, odnosno inercije, završio u tovarnom prostoru kombija gdje su se nalazili dijelovi za njegov automobil koje mu je svjedok kao autolimar trebao ugraditi, a također potvrđuje da je tužitelj poslije nezgode tražio svoj mobitel i naočale, ali ne zna da li ih je našao te potvrđuje da je tužitelj imao dva mobitela, tako da je s onog drugog nazvao da mu se dođe u pomoć promijeniti kotač.

19. Tužitelj J.J. iskazivao je potpuno suglasno iskazu svjedoka D., opisujući do u detalje kako se štetni događaj zbio, dodajući da je, kada su namjeravali krenuti nakon promjene kotača, vidio u retrovizoru da mi se velikom brzinom približava kamion s prikolicom čiji vozač očito nije vidio da se njihov kombi duljine 6,5 metara nalazi zaustavljen na desnoj strani kolnika. Tužitelj tvrdi da, osim što se kamion kretao brzo, da je išao između dvije trake, a ne svojom desnom trakom , jer je udarac bio više u lijevu stranu kombija, a od siline udarca tužitelj je probio zaštitnu ogradu kabine te je bio odbačen u tovarni prostor kombija gdje su se nalazili rezervni dijelovi za automobil. Po stavu tužitelja, sreća je u nesreći bila što prilikom pada i udarca u unutrašnjost kombija nije zakačio te rezervne dijelove koji su se rasuli i ispali kroz vrata kombija. Za vrijeme štetnog događaja tužitelj je imao na sebi dioptrijske naočale koje i inače nosi jer bez njih slabo vidi, koje štite oči od vjetra i sunca, jer mu bez toga oči znatno suze, a osim toga imao je uz sebe i dva mobitela od kojih je jedan bio razbijen. Prilikom pregleda ramena ultrazvukom na traumatologiji u KBC Osijek utvrđeno je da su mu popucale sve tetive na desnom ramenu te je upućen na operaciju koju je morao čekati 4 mjeseca, ali je došao prekasno, jer su mu se tetive uvukle u mišić, tako da operacija nije uspjela. Nakon neuspjele operacije ne može raditi nikakve kućne poslove, pa niti kositi travu. Dodaje da je njegova supruga prvih dva tjedna nakon nezgode uzela godišnji odmor kako bi bila s njim i pružala mu pomoć i njegu jer lijevom rukom nije mogao ništa raditi, da bi nakon toga išao na rehabilitaciju u B.t. gdje ga je svojim vozilom vozio njegov brat, a nakon toga išao je na kontrole u Osijek i Vukovar, no i pored rehabilitacije stanje s njegovim ramenom se ne popravlja, dapače, još je i gore. Tužitelj tvrdi da je razbijeni mobitel platio oko 3.500,00 kn, a naočale oko 2.000,00 kn te da je također osobno platio račun za pregled kod doktora Č. - ortopeda u iznosu od 500,00 kn, a pored toga platio je i račun za ultrazvuk za rame u privatnoj firmi u iznosu od 300,00 kn, jer nije mogao čekati 4 mjeseca, koliko mu je bio rok. Također na upit tužitelj je dodao da je na mjestu gdje se dogodila prometna nezgoda bila dopuštena maksimalna brzina od 60 km/h, dok je sada 100 km/h, te također dodaje da je išao u Vukovar na pregled kod psihijatra, kako bi došao prije, a ne da čeka više od 6 mjeseci koliko bi inače morao redovno čekati, što mu je usmeno rečeno.

20. Vještak I.L. je dao pisani nalaz i mišljenje (str. 191-195) te naveo ocjenu nematerijalne štete, a u svezi zadobivenih ozljeda u spornoj nezgodni, i to za pretrpljene i buduće fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, lakog intenziteta u trajanju od 90 dana te povremenih bolova lakog intenziteta u tijekom života. Nadalje, zbog pretrpljenih ozljeda tužitelj je tijekom liječenja imao bolove različitih intenziteta. Imao je i nelagode tijekom liječenja: klinička i dijagnostička obrada, kirurški zahvat, kontrolni pregledi, dodatna dijagnostička obrada i fizikalna terapija. Povremeni bolovi lakog intenziteta mogući su tijekom života i obuhvaćeni su ocjenom smanjenja životne aktivnosti. Za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti vještak ističe da ozljede tužitelja, a s obzirom na tip, lokalizaciju i intenzitet, kao i konačni ishod cjelokupnog liječenja s nastalim posljedicama, uvjetovali su smanjenje životne aktivnosti od 10%. Anatomska-funkcijska posljedica nakon ozljede je smanjena pokretljivost lijevog ramena u lakom do srednjem stupnju uvjetovana ozljedom ligamentalnih struktura rotatorne manžete lijevog ramena. Ocjenom smanjene životne aktivnosti obuhvaćena je i blaža psihička dekompenzacija nakon ozljeđivanja. Za pretrpljene i buduće duševne boli zbog naruženosti vještak navodi da ozljede nastale prilikom nezgode kod tužitelja nisu ostavile naruženost izgleda i skladnost tijela,a za pretrpljeni i budući strah vještak navodi da je primarni strah jakog intenziteta bio kratkotrajan, a sekundarni srednjeg inteziteta je trajao 30 dana, dok lakog intenziteta je trajao 60 dana.

Tužitelj je nakon nezgode osjećao trenutni primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja. Sekundarni oblik straha različitog intenziteta uvjetovan je velikom zabrinutošću o posljedicama nakon ozljeđivanja. Za potrebnu tuđu pomoć i njegu vještak navodi: s obzirom na karakter i lokalizaciju, kao i konačan ishod cjelokupnog liječenja, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega 60 dana po 3 sata dnevno (tijekom nošenja imobilizacije) u obavljanju svih životnih aktivnosti (osobna higijena, odijevanje, previjanje i dr.)

21. Vještak T.L. u svom pisanom nalazu i mišljenju (str. 224-227 spisa), odnosno u zaključku kao rezimeu cjelokupnog nalaza, ističe da: vozač koji je zbog neispravnosti na vozilu prisiljen vozilo zaustaviti na kolniku, dužan je poduzeti sve mjere da zaustavljeno vozilo ne dovede u opasnost druga vozila. Nadalje, na mjestu prometne nesreće cesta je bila ravna bez zavoja, nizbrdica niti uzbrdica, koje su mogle utjecati na preglednost prilikom vožnje, a u vrijeme prometne nesreće bila je dnevna svjetlost i dobra vidljivost. Smjer kretanja vozila je bio u pravcu sjeveroistoka, a položaj sunca u popodnevno vrijeme je bio više sa zadnje strane vozila, tako da nije moglo utjecati na vidno područje vozača. Vozač skupa teretnog vozila mogao je na vrijeme uočiti zaustavljeno vozilo na desnoj prometnoj traci i imao je dovoljno vremena za uočavanje i prostora da sa lijeve strane nesmetano obiđe zaustavljeno vozilo. Nadalje navodi, vozač zaustavljenog vozila reg. oznake OS …, koji je bio u fazi uključivanja u promet, ni na koji način nije mogao utjecati na ponašanje vozača koji je upravljao skupom teretnog vozila i nailazio sa zadnje strane njegovog vozila.

22.Ocjenjujući sve izvedene dokaze po svom uvjerenju, kao i na osnovi rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a uzimajući u obzir načelo o teretu dokazivanja, odnosno da je svaka stranka u postupku dužna dokazati one tvrdnje koje iznosi, sud je našao da je tužitelj svoje tvrdnje iz tužbe i to nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete kao štetne posljedice, kao i odgovornost tuženika za naknadu te štete, dakle osnovu naknade imovinske štete zbog uništenih stvari i potrebe za tuđom pomoći i njegom, kao i osnovu naknade neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, uspio dokazati nakon provedenog cjelokupnog postupka. S tim u vezi, sud nalazi da ne postoji nikakav eventualan doprinos tužitelja da dođe do štete ili da štetne posljedice budu onakve kakve su u stvarnosti i nastale, već da je cjelokupnu štetu na strani tužitelja uzrokovao vozač kamiona I.H. čije je vozilo bilo osigurano kod tuženika, tako da tuženik kao osiguravatelj odgovara tužitelju kao oštećeniku za cjelokupnu nastalu štetu proizašlu iz štetnog događaja, kako onu imovinsku, tako i neimovinsku. Ovakav zaključak proizlazi kada se ocjeni nalaz vještaka L.koji je sud prihvatio u cijelosti, a iz kojega je vidljivo da je vozač I.H. kao vozač skupa teretnog vozila (kamiona i prikolice) imao dovoljno vremena za uočavanje zaustavljenog tužiteljevog vozila i dovoljno prostora da sa lijeve strane nesmetano obiđe zaustavljeno vozilo tužitelja, a da obrnuto tužitelj kao vozač zaustavljenog vozila, koji je bio u fazi uključivanja u promet, ni na koji način nije mogao utjecati na ponašanje vozača koji je upravljao skupom teretnog vozila i nailazio sa zadnje strane njegovog vozila.

23. Stoga je, po ocjeni suda, tužitelj uspio dokazati da su se na njegovoj strani kao oštećenika u predmetnom štetnom događaju stekli uvjeti na naknadu prouzročene, kako imovinske štete, tako i neimovinske štete, i to kako po osnovi, tako i po visini. Slijedom toga, a ocjenjujući nalaz i mišljenje medicinskog vještaka L.koji ovaj sud prihvaća u cijelosti kao pouzdan i vjerodostojan dokaz, s obzirom da se radi o iskusnom vještaku koji je i usmeno ispitan, kada je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, a s obzirom da je vještačio prema nalogu suda te odgovorio na sva postavljena pitanja od strane stranaka, to je sud na nalazu tog vještaka utemeljio svoj zaključak o visini naknade kako imovinske, tako i neimovinske štete koja pripada tužitelju kao oštećeniku.

24. Dakle, nakon iscrpnog i sveobuhvatnog dokaznog postupka, a vezano za utvrđenje činjenica o naknadi imovinske i neimovinske štete, sud ocjenjuje da je tužitelj svoje tvrdnje i činjenične navode iz tužbe i konačno podnesenog tužbenog zahtjeva, a vezano za pravo na isplatu naknade štete, uspio u cijelosti dokazati, a ovakav zaključak proizlazi i iz ocjene tzv. personalnih dokaza, odnosno iskaza svjedoka J.D. i samog tužitelja J.J., s obzirom da su oni iskazivali potpuno suglasno, iscrpno, detaljno i razložno, tako da im je sud u cijelosti i povjerovao, jer su obojica iskazivali o okolnostima o kojima su imali osobna i neposredna saznanja, jer su obojica bili neposredni sudionici štetnog događaja, a dokaza koji bi upućivali na suprotan zaključak nije bilo. Istina, I.H. kao štetnik nije bio ispitan tijekom dokaznog postupka, ali s obzirom na sve ostale dokaze, uključujući i materijalne dokaze (dokumentaciju MUP-a RH koja se nalazi u spisu), ne bi bio moguć nikakav drugačiji zaključak u svezi uzroka i nastanka predmetne prometne nezgode kao štetnog događaja, odnosno nepostojanja doprinosa tužitelja nastanku prometne nezgode pa samim time i njegovog doprinosa nastaloj šteti i njenim posljedicama.

25. Također, sud nalazi da tuženik svoje tvrdnje iz odgovora na tužbu, dakle vezano za visinu naknade nastale neimovinske štete, odnosno da tužitelju ne pripada onaj iznos naknade štete kako je to tužitelj obuhvatio konačnim tužbenim zahtjevom, kao i njegov navodni doprinos od 20% suodgovornosti za uzrokovanje prometne nezgode, nakon provedenog dokaznog postupka nije uspio ničim dokazati, već upravo obrnuto, tužitelj je dokazao da ne postoji njegov doprinos, kako je to naprijed obrazloženo.

26. Dakle, sud nalazi da je na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. I.L., a koji sud prihvaća u cijelosti, sa sigurnošću utvrđeno, kako kvalifikacija ozljeda tužitelja, tako i ostale okolnosti ključne za donošenje odluke o pravu na pravičnu novčanu naknadu na ime prouzrokovane neimovinske štete, kao što su intenzitet i trajanje bolova i straha, potreba za tuđom pomoći i njegom te pretrpljeni i budući duševni bolovi zbog trajnog umanjenja životne aktivnosti. Dakle, sud je, prihvaćajući u cijelosti nalaz vještaka L. glede svih navedenih okolnosti, te nalazeći da u konkretnom slučaju povreda prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, kao i ostale okolnosti slučaja, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl. 1100.st.1. i 2. te čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 128/15), tužitelju dosudio odgovarajuću naknadu, vodeći pri tom računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se time ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri tom, odnosno kod odlučivanja iznosa naknade za svaki vid neimovinske štete, sud je uzeo u obzir nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH te važeću sudsku praksu, s tim da navedeni novi kriteriji na koje se poziva i tužitelj u tužbi služe samo kao polazna osnova za utvrđivanje visine iznosa naknade, jer je kod utvrđivanja visine svakog oblika štete valjalo utvrditi i sve ostale okolnosti slučaja (starosnu dob tužitelja, njegove mogućnosti obavljanja kućnih poslova koje je do tada osobno obavljao, a koje to doživotno više neće biti u mogućnosti - košnja trave i sl., njegovo zanimanje – vozač, i struku kojom se više neće moći baviti – strojobravar, kao i bavljenje hobijima, odnosno eventualno sportom kojima se više zasigurno neće moći baviti do kraja svog života), tako da je sud uzimajući u obzir sve navedene okolnosti odlučio o visini naknade štete, kao u izreci.

27. Tako je sud tužitelju za pretrpljene fizičke boli dosudio iznos od 40.000,00 kn, za pretrpljen strah koji nije ostavio trajne posljedice iznos od 30.000,00 kn , dok mu je za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti od 10% koje će tužitelj trajno trpjeti, s obzirom da se radi o osobi srednje dobi koja je ozljedu pretrpjela u prometnoj nesreći u kojoj nije bilo njegova doprinosa, kao i smanjene mogućnosti obavljanja kućnih poslova, kao i poslova kojima bi mogao stjecati dodatnu zaradu, te bavljenja sportom i hobijima kojima se do sada bavio, dosudio iznos od 11.000,00 kn, smatrajući da je tim iznosom, jer Orijentacijski kriteriji nisu puka matematika, dosuđena pravična novčana naknada za ovaj vid neimovinske štete.

28. Glede imovinske štete, a s obzirom da je tužitelj dokazao priloženom medicinskom dokumentacijom da je bio na nizu kontrolnih pregleda te laboratorijskim obradama i operacijama, kao i na fizikalnoj terapiji, te s obzirom da je uzimao i danas također uzima lijekove za bolove koje još uvijek osjeća i osjećat će ih do kraja života, a s obzirom da se radi o manjim iznosima za koje nije bilo nužno provoditi vještačenje, sud je, sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, po slobodnoj ocjeni utvrdio novčanu svotu koja tužitelju pripada kako bi tužiteljevo financijsko stanje bilo onakvo kakvo bi bilo da nije bilo predmetne ozljede, odnosno radi se o iznosu od 15.717,56 kn.

29. Slično vrijedi i za naknadu za tuđu pomoć i njegu koju je tužitelju pružala njegova supruga, a kako je to naveo medicinski vještak u svom nalazu da je tužitelj imao potrebu za takvom pomoći 60 dana po 3 sati dnevno (tijekom nošenja imobilizacije) u obavljanju svih životnih aktivnosti (osnovna higijena, odijevanje, previjanje, odlazak na kontrolu i sl.), dakle ukupno 2.500,00 kn, a s obzirom tužitelj nije mogao samostalno obavljati osnovne i svakodnevne životne potrebe, kao što je oblačenje, brijanje, pranje i slično, sud je tužitelju za ovaj vid imovinske štete po slobodnoj ocjeni dosudio navedeni iznos, smatrajući taj iznos dovoljan za podmirenje ove štete, a s obzirom na važeću sudsku praksu.

30. Osim toga, sud nalazi da je tužitelj dokazao i nastanak imovinske štete na ime odlaska na kontrolne preglede, fizikalne terapije, kao i s tim u vezi troškove korištenja osobnog automobila u ukupnom iznosu od 6.202,56 kn (ukupno prijeđenih 1288 km puta 3,12 kn po svakom prijeđenom kilometru) te daljnji iznos od 500,00 kn jer je na tim pregledima i terapijama imao potrebu za hranom i pićem u paušalnom iznosu od 500,00 kn.

31.S obzirom da je tuženik nesporno tužitelju uplatio na ime naknade neimovinske štete iznos od 16.400,00 kn, a za imovinsku 2.768,00 kn, što ukupno iznosi 19.168,00 kn, što je tužitelj očito priznao i za navedeni iznos umanjio svoj tužbeni zahtjev, tako da je sud presudio, odnosno odlučio o konačnom tužiteljevom tužbenom zahtjevu kao u izreci ove presude, dosuđujući ga kao osnovanog u cijelosti.

32. Pritom, sud nije uvažio kao osnovan prigovor tuženika na ročištu od 9. svibnja 2022. da se radi o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva te da s tim u vezi tuženik ima pravo na naknadu troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva, jer i po stavu ovog suda ne radi se o djelomičnom povlačenju tužbe, već o usklađenju, odnosno, ispravku tužbenog zahtjeva, odnosno ispravku očite greške u zbrajanju novčanih iznosa koji čine tužbeni zahtjev, a koji se ispravak ne smatra djelomičnim povlačenjem tužbe niti smanjenjem tužbenog zahtjeva, tako da tuženik nema pravo na naknadu troška za taj dio.

33. S obzirom da je tuženik kao dužnik došao u zakašnjenje s plaćanje, dužan je tužitelju kao vjerovniku platiti i zateznu kamatu, sukladno odredbi čl. 29.st.1. ZOO- a i to za imovinsku štetu od dana presuđenja, s obzirom da tužitelj ne posjeduje račune, pa se iznosi štete smatraju nesumnjivo utvrđenim danom donošenja presude, a za neimovinsku štetu također od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete, odnosno od 12. ožujka 2018. do konačne isplate.

34. Budući da je tužitelj podnesenim tužbenim zahtjevom potraživao od tuženika ukupan iznos naknade štete od 80.317,56 kn, što mu je sud i dosudio, to je tužitelj uspio u ovoj parnici u cijelosti, tako da mu sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP- a pripada pravo i na naknadu prouzročenog parničnog troška, također u cijelosti.

35. Tužiteljev trošak se sastoji od zahtjeva za mirno rješenje spora (zahtjev za naknadu štete) te za trošak sastava tužbe, kao i za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od 9.7.21., 15.9.21., 9.5.22. i 16.5.22.) u iznosima od po 1.250,00 kn, odnosno, po 1.000,00 kn za posljednja dva ročišta, kao i za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, ili ročištima koja su odgođena, od 50% od navedenog iznosa (od 7.4.21.,5.5.21.,

2.6.21.), sve od po 625,00 kn, kao za izradu obrazloženih podnesaka (od 2.4.21., 4.5.21., 24.5.21.) sve od po 1.250,00 kn, uključujući PDV, zatim predujmljen trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, ili sveukupno 15.625,00 kn, s tim da sud tužitelju nije priznao dodatni trošak po računu medicinskog vještaka Ivana Lovrića u iznosu od 817,53 kn jer je taj trošak podmirio tuženik, a ne tužitelj.

36. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Valpovu 3. lipnja 2022.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika