Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-766/2022-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja F. R. iz S., OIB: ...., protiv tuženika 1.- U. o. d.d. iz Z., OIB: ... i 2. U. o. d.d., Poslovnica S., S., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva B. i p. iz S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-617/20 od 15. ožujka 2022., 3. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-617/20 od 15. ožujka 2022
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prigovor tužitelja protiv rješenja o o pristojbi od 24. veljače 2022. kao neosnovan.
2. Protiv rješenja je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP).
3. U žalbi navodi da je tužbom u ovom postupku zahtijevao od tuženika isplatu osigurane svote od 16.100,00 EUR-a po polici osiguranja nezgode, da su 23. veljače 2022. stranke zaključile sudsku nagodbu prema kojoj se tuženik obvezao isplatiti mu iznos od 700,00 EUR-a po osnovi osigurnine, zatim iznos od 4.325,00 kn s osnove troškova postupka, od čega se iznos od 850,00 kn odnosi na pristojbu za tužbu, te da je tuženik isplatio tražbinu prema sudskoj nagodbi 25. veljače 2022. Navodi da prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava dug prema presudi koji je u dovoljnoj mjeri ustanovljen da bude izvršen predstavlja imovinu, a imovinu štiti članak 1. Protokola broj 1. koji jamči pravo na mirno uživanje vlasništva prema Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje Konvencija). Stoga smatra da se imovina, koja predstavlja isplaćeni iznos prema sudskoj nagodbi, ne može više ograničavati te ukoliko postoji pravo države naplatiti pristojbu, da ona to sad može naplatiti isključivo od tuženika koji je skrivio nastanak troškova. Navodi da se greške u radu javne vlasti ne mogu tumačiti na teret onih koji su tim greškama pogođeni.
4. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.
5. Žalba nije osnovana.
6. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je tužitelj obvezan platiti sudsku pristojbu za tužbu u iznosu koji je utvrđen rješenjem o pristojbi od 24. veljače 2022.
7. Naime, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, prema odredbi čl. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 – dalje ZSP), pristojbe propisane tim Zakonom je dužna platiti stranka na čiji zahtjev ili u čijem interesu se poduzimaju radnje propisane Zakonom (stavak 1.). Prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 1. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe za podneske (pa tako i tužbe) nastaje u trenutku kada se podnesak predaje.
8. Kako se pristojba plaća prema vrijednosti predmeta spora, te kako je tužbom zatražena isplata iznosa od 16.100,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19, 92/21), kada je pozvao tužitelja platiti pristojbu za tužbu u iznosu od 1.541,40 kn.
9. Pogrešno je stajalište tužitelja da na visinu pristojbe koju je dužan platiti, utječe činjenica što je s tuženikom sklopio sudsku nagodbu u kojoj se tuženik obvezao platiti mu manji iznos sudske pristojbe od narečenog. Naime, nagodba koja je sklopljena između stranaka u ovom postupku nije ni od kakvog utjecaja na obvezu tužitelja koja je propisana zakonom, uz napomenu da bi obveza plaćanja pristojbe za tužbu postojala i u slučaju da je sud meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja.
10. Na žalbene navode tužitelja, valja odgovoriti da se u nazočnom slučaju ne radi o grešci u radu javne vlasti, niti postoji mogućnost naplate sudske pristojbe koju je po zakonu dužan platiti tužitelj od druge stranke, pa sudska praksa Europskog suda za ljudska prava na koju se poziva tužitelj u žalbi, ne može biti u primjeni na konkretan slučaj.
11. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Rijeci 3. lipnja 2022.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
