Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-349/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja D. Z. S.-D. Ž., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika T-P. d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 11. travnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja V. M., odvjetnika u S.i punomoćnika tuženika, 3. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana preda tužitelju u isključivi posjed nekretnine oznaka čest. zem. 1030/2, čest. zem. 1031/1, čest. zem. 1031/2, čest. zem. 1029/2, čest. zem. 1017/1, čest. zem. 1017/2, čest. zem. 1016, čest. zem. 1015/1, čest. zem. 1015/2, čest. zem. 1014/1, čest. zem. 1014/2, čest. zem. 1014/3, čest. zem. 1014/4, čest. zem. 1014/5, čest. zem. 1014/6, čest. zem. 1013/1, čest. zem. 1013/2, čest. zem. 1012/1, čest. zem. 1011/1, čest. zem. 1029/3, čest. zem. 1029/4, čest. zem. 1029/5, čest. zem. 1008, čest. zem. 1009/5, čest. zem. 1009/3, čest. zem. 1009/2 i čest. zem. 1009/4, sve K.O. T., i to baš onaj točno određeni fizički dio koji odgovara nekretnini katastarske oznake 3759/1, K.O. T., i na skici vještva sadržanoj u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju I. B. (T. d.o.o.), d.i.geod., S., kolovoz 2021., koji čini prilog i sastavni dio ove presude, predstavlja lik označen točkama I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-AA-AB-AC-AD-AE-AF-H-I. II Nalaže se tuženiku T-P. d.o.o. u roku od osam dana naknaditi tužitelju D. Z. S.-D. Ž. troškove parničnog postupka u iznosu od 25.250,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. lipnja 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Odbija se zahtjev tužitelja D. Z. S.-D. Ž. da mu tuženik T-P. d.o.o. u roku od osam dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. lipnja 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. lipnja 2018. podnio tužbu tražeći da sud presudom naloži tuženiku da mu u roku od osam dana preda u posjed otvoreni parking koji se nalazi u T. u sklopu Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave T., a kojeg je koristio temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora, zaključenog 6. lipnja 2003. između tuženika i tadašnjeg Doma zdravlja T. te aneksa ugovora o zakupu br. 02- 390/03 od 18. veljače 2008.

2. Izjavio je tužitelj da je zdravstvena ustanova čiji je osnivač Splitsko- dalmatinska županija, nastala temeljem odluke o spajanju domova zdravlja Splitsko- dalmatinske županije 18. rujna 2003.

3. Dom zdravlja T. da je 27. svibnja 2003. objavio poziv za javno prikupljanje ponuda za uređenje i vođenje otvorenog parkinga smještenog u sklopu doma zdravlja. Ponuditelj da je bio i tuženik. Dom zdravlja T. da je potom s tuženikom 6. lipnja 2003. sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora br. 02-390/03 s rokom trajanja od petnaest godina počevši od 9. lipnja 2003. Člankom 5. ugovora da je predviđena mogućnost produljenja ugovora, ukoliko se strane tako dogovore. Zbog promjena u nazivu zakupodavca 19. veljače 2008. sklopljen je aneks tog ugovora.

4. Tuženik je za korištenje prostora za obavljanje djelatnosti naplate parkiranja, čuvanja automobila i regulacije prometa na parkiralištu plaćao tužitelju 150,00 EUR-a mjesečno u kunskoj protuvrijednosti uvećano za porez na dodanu vrijednost.

5. Ugovor je istekao 9. lipnja 2018. Među stranama ugovora nije postignut dogovor o produljenju, pa je stoga nastala obveza tuženika poslovni prostor, odnosno otvoreni parking predati zakupodavcu, odnosno tužitelju u stanju u kojem ga je primio.

6. Međutim, tuženik da ne želi postupiti sukladno članku 3. stavku 4. ugovora te odbija predati tužitelju parking u posjed u stanju u kojem ga je primio, iako je ugovor o zakupu prestao, pa tuženik nema pravnu osnovu za korištenje istog. Pored toga izjavio je tužitelj da je vlasnik predmetnog parkinga, pa da i sukladno članku 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima ovlaštenje od tuženika zahtijevati predaju parkinga u posjed.

7. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe predložio je tužitelj sudu da izvede dokaze čitanjem isprava povijesnog izvatka iz sudskog registra za tužitelja, ugovora o zakupu br. 02-390/03, aneksa ugovora od 19. veljače 2008. te da izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka.

8. Ujedno je istaknuo i prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine privremenom mjerom. Radi donošenja odluke o prijedlogu za osiguranje sud je formirao predmet Ovr-18/2019 te je u tom predmetu donesena odluka o privremenoj mjeri.

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio sudu da tužbu odbaci ili da tužbeni zahtjev odbije, smatrajući da je tužba nedopuštena i neuredna, a tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Izjavio je da ne spori činjenicu da su prednik tužitelja i tuženik 9. lipnja 2003. zasnovali zakupni odnos, odnosno sklopili ugovor o zakupu temeljem javnog nadmetanja, a radi uređenja i vođenja otvorenog parkinga smještenog u sklopu Doma zdravlja u T. te da su naknadno 19. veljače 2008. tužitelj i tuženik sklopili aneks ugovora o zakupu od 9. lipnja 2003. Nije osporavao tuženik niti činjenicu da je ugovor o zakupu, sukladno članku 5., sklopljen na petnaest godina uz mogućnost njegova produljenja po isteku razdoblja zakupa uz pravo prvenstva zakupnika u slučaju istih ponuđenih tržišnih uvjeta.

11. No istaknuo je da je netočno da među strankama po isteku predmetnog ugovora nije došlo do produženja zakupa te da je ugovor istekao 9. lipnja 2018., pa da je tuženik kao zakupnik, sukladno članku 3. stavku 4. dužan zakupljeni poslovni prostor (otvoreni parking) predati tužitelju.

12. Člankom 5. stavkom 2. ugovora o zakupu da je ugovorena mogućnost produljenja zakupa po isteku razdoblja zakupa, uz pravo prvenstva zakupnika u slučaju istih ponuđenih tržišnih uvjeta. To da je i učinjeno jer da je tuženik ponudio iste tržišne uvjete, budući da je tužitelju nastavio plaćati istu zakupninu i za razdoblje nakon 9. lipnja 2018., a to da proizlazi iz informacija o izvršenoj platnoj transakciji - uplatnici za najamninu za lipanj 2018. Usporedbom ove uplatnice i onih za plaćenu najamninu u razdoblju od lipnja 2017. do lipnja 2018. da je jasno da je tuženik i nakon isteka ugovora o zakupu nastavio plaćati jednaku mjesečnu zakupninu (najamninu) tužitelju, čime je zakup produžen jer je tuženik iskoristio pravo prvenstva iz članka 5. stavka 2. ugovora o zakupu, ponudivši iste tržišne uvjete tužitelju.

13. U ovom slučaju kad je dakle ugovor o zakupu sklopljen temeljem javnog natječaja, ugovorne strane da mogu bez novog javnog natječaja produžiti zakupni odnos bez novog javnog natječaja uz iste uvjete koji su postignuti u ranijem javnom natječaju. Nasuprot tome, tužitelj da bez novog javnog natječaja ne može dati u zakup predmetno parkiralište niti jednoj trećoj osobi, a niti tužitelj može obavljati djelatnost organiziranja parkirališta na predmetnom prostoru. Ukoliko tužitelj nije bio zadovoljan visinom zakupnine koju mu plaća tuženik, trebao je prije isteka predmetnog zakupnog odnosa raspisati novi javni natječaj na koji bi se tuženik javio i iskoristio svoje pravo prvenstva za produljenje zakupnog odnosa jer bi ponudio iste tržišne uvjete koji bi se postigli na tom natječaju. No tužitelj da to nije učinio kako bi onemogućio tuženika da iskoristi svoje pravo prvenstva.

14. Smatrajući da je pogrešna tvrdnja tužitelja da tuženik nema pravnu osnovu korištenja predmetnog parkinga istaknuo je tuženik prigovor promašene pasivne legitimacije.

15. Osim toga izjavio je da tužitelj uz tužbu nije priložio vlasnički list niti je na drugi način dokazao svoje pravo vlasništva predmetnog otvorenog parkinga, pa je tuženik istaknuo i prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Tužitelj da u tužbenom zahtjevu nije niti precizno identificirao i opisao otvoreni parking, pa da je stoga tužiteljev zahtjev neodređen, neovršiv i nepodoban za raspravljanje.

16. Predložio je tuženik sudu da izvede dokaze čitanjem isprava informacija o izvršenoj platnoj transakciji - uplatnica za razdoblje od lipnja 2017. do lipnja 2018., saslušanjem svjedoka T. O., V. Š., J. I., A. B., M. P., I. C. i M. P. te saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika B. Č. te uviđajem uz sudjelovanje vještaka geodetske struke. Predložio je tuženik i da sud pregleda spise predmeta ovog suda poslovnog broja 10 P-2961/2011,15 P-91/2012, P-652/2018 i P-193/2019.

17. Očitujući se o navodima tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj je izjavio da je stranački odnos prestao i da ugovor nije produžen zato što je tuženik zanemarivi iznos novca platio na tužiteljev račun, a koji novac mu je tužitelj potom vratio. Uostalom da je upravo tuženikov prijašnji punomoćnik, odvjetnik V. Š. u dopisu upućenom tužitelju izjavio da ugovor prestaje 9. lipnja 2018. Tužitelj da je osim ovog postupka pred ovim sudom pokrenuo i parnicu koja se vodi pod poslovnim brojem P- 652/2018. Raspisao je i javni natječaj na kojem se kao ponuditelj javio i tuženik, pa da nije jasno zašto se tuženik javio na natječaj ukoliko smatra da je došlo do produljenja stranačkog odnosa. Pored toga tužitelj je dopisom pozvao tuženika da mu preda prostor koji bi onda predao izabranom ponuditelju T. h. d.o.o. Iz vlasničkog lista za predmetnu nekretninu da je razvidno da je stanje u zemljišnoj knjizi isključivo posljedica neusklađenosti sa stvarnim stanjem. Tužitelj da je stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini na temelju pravomoćnog rješenja Općine T., Sekretarijata općinske uprave broj:02-UP-2208/1-1972 od 19. ožujka 1973. kojim je predmetna nekretnina kao neizgrađeno građevinsko zemljište društvenog vlasništva dodijeljena na trajno korištenje tužiteljevu predniku Domu zdravlja T. i oduzeta od osoba koje su u zemljišnoj knjizi formalno upisane kao vlasnici nekretnine. Radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem, tužitelj da je pokrenuo pojedinačni ispravni postupak koji se pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnoj službi u Trogiru vodi pod poslovnim brojem Z-38014/2018. Iz lista B izvatka iz zemljišne knjige da je vidljiva zabilježba pokretanja tog postupka. Radi dokazivanja istinitosti ovih navoda predložio je izvesti dokaze čitanjem isprava pravomoćnog rješenja Općine T., Sekretarijata općinske uprave broj:02-UP-2208/1-1972 od 19. ožujka 1973., Statuta broj 2/03 od 30. prosinca 2003., izvatka iz zemljišne knjige te je predložio da sud pribavi spis predmeta koji se pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnoj službi u Trogiru vodi pod poslovnim brojem Z-38014/2018 i Z- 293/2018.

18. U podnesku koji je sud primio 3. svibnja 2019. uredio je tužbeni zahtjev na način da je predmetni parking identificirao oznakom nekretnine na kojoj se nalazi, kao čest. zem. 1029/5, Z.U. 1159, K.O. T., oznake zemljišta oranica S. Predložio je izvesti i dokaz saslušanjem svjedoka D. P., prijašnjeg ravnatelja tužitelja, svjedoka J. M. te uviđajem uz sudjelovanje vještaka geodeta.

19. Tuženik je izjavio da ovakva promjena tužbenog zahtjeva predstavlja objektivnu preinaku tužbe, kojoj se protivio. Predložio je izvesti dokaze čitanjem i informacija o izvršenoj platnoj transakciji - uplatnici za najamninu za srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2018. te siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2019., kao i za razdoblje od lipnja 2017. do svibnja 2018., navodeći da je i nakon 9. lipnja 2018. nastavio plaćati jednaku zakupninu koju je plaćao do 9. lipnja 2018. čime da je produžio trajanje ugovora o zakupu. Izjavio je i to da tužitelj nije raspisao novi javni natječaj za davanje u zakup predmetnog otvorenog parkinga nakon isteka ugovora o zakupu 9. lipnja 2018., već da je raspisao javni natječaj tek 8. ožujka 2019., a Odluku o izboru trgovačkog društva T. h. d.o.o., kao najpovoljnijeg ponuditelja da je donio 25. ožujka 2019. odlukom upravnog vijeća tužitelja Klasa: 003-06/19-01/12-4, Ur.broj: 2181-149-01-19-01. Taj natječaj da je poništen i da je tužitelj ponuditelju vratio jamčevinu 30. travnja 2019. Taj natječaj da je tuženik osporio žalbom od 5. travnja 2019. o kojoj još nije odlučeno.

20. Tužitelj je izjavio da tužbu nije preinačio već da je preciznije označio predmet koji potražuje tužbenim zahtjevom. Stranke da nisu suglasnošću volja produžile trajanje ugovora, koje je uostalom ugovoreno samo kao mogućnost. Na raspisanom natječaju tuženik da je dao drastično manju ponudu od izabranog ponuditelja, odnosno ponudu u iznosu od 3.500,00 kuna za razliku od ponude T. h. d.o.o. u iznosu od 33.000,00 kuna, a u svakom slučaju ponuda tuženika da nije niti udovoljavala uvjetima natječaja prema kojima je morala biti minimalno u iznosu od 30.000,00 kuna. Taj natječaj da nije poništen, već zbog ponašanja tuženika tužitelj ne može zaključiti ugovor s T. h. d.o.o. jer ne može ispuniti obvezu predaje posjeda predmetne nekretnine istom. Tužitelj je odustao od prijedloga za izvođenje dokaza uviđajem uz sudjelovanje vještaka geodeta.

21. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava sadržanih u spisu te je učinjen pregled spisa predmeta ovog suda P-652/18 i iz tog spisa pročitani zapisnici sastavljeni na ročištima održanim 22. listopada 2020. i 28. siječnja 2020. u tom postupku, saslušanjem svjedoka D. P. i T. O. te saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja M. R. i zastupnika po zakonu tuženika B. Č. Ostale dokaze sud nije izveo jer je bitne činjenice utvrdio iz izvedenih dokaza.

22. Odlučujući o zahtjevu tužitelja ovaj sud je 27. svibnja 2020. donio presudu poslovnog broja 3 P-368/2019-14 kojom je prihvatio tužbeni zahtjev da tuženik u roku od osam dana preda tužitelju u isključivi posjed nekretninu oznake čest.zem. 1029/5, Z.U. 1159, K.O.T., oznake zemljišta S. koja u naravi predstavlja otvoreno parkiralište koje se nalazi u T. u sklopu Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave T., slobodnu od osoba i stvari.

23. Protiv te presude tuženik je izjavio žalbu.

24. Odlučujući o žalbi tuženika, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovnog broja Pž-2692/2020-2 od 5. svibnja 2021. ukinuo presudu ovog suda poslovnog broja 3 P-368/2019-14 od 27. svibnja 2020. i predmet vratio na ponovno suđenje. U ovom je rješenju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske izrazio suglasnost s utvrđenjima ovog suda o tome da stranački ugovor o zakupu nije prešutno obnovljen jer se tužitelj tome protivio, da je tužitelj protivljenje iskazao na način da je po isteku ugovora sklopljenog među strankama proveo javni natječaj u svrhu zakupa otvorenog parkirališta, da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan budući da tužiteljevo ovlaštenje tražiti posjed predmetne nekretnine proizlazi iz ugovora o zakupu koji je prestao 9. lipnja 2018. protekom vremena na koji je sklopljen (15 godina), a s obzirom na to da zakupodavac može biti i osoba koja nije vlasnik stvari. No Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je odlučujući o žalbi utvrdio da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka prilikom donošenja odluke te je uputio ovaj sud izvesti predloženi dokaz radi identifikacije čestice odnosno nekretnine koja je predmet zahtjeva.

25. U ponovljenom postupku, sud je ponovno ocijenio prethodno izvedene dokaze te je izveo dokaz uviđajem i vještačenjem koje je obavio vještak I. B., stalni sudski vještak za geodeziju radi identifikacije nekretnine koja je predmet zahtjeva za povrat posjeda, odnosno radi utvrđenja točnih oznaka zemljišta na kojima se prostire otvoreni parking, predmet ugovora o zakupu koji je prestao, a koji tuženik nedvojbeno koristi.

26. Nakon analize i ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata postupka, sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev osnovan.

27. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li osnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik preda u posjed nekretninu prvenstveno opisanu kao otvoreni parking, koji se nalazi u T., u sklopu Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave T. koju je koristio na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora od 6. lipnja 2003. i aneksa tog ugovora od 18. veljače 2008., a kasnije dodatno opisanu kao nekretninu oznake čest. zem. 1029/5, Z.U. 1159, K.O. T., oznake zemljišta oranica S., koja u naravi predstavlja otvoreno parkiralište koje se nalazi u T. u sklopu Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave T. te u konačnici, nakon što je od strane stručne osobe, vještaka identificiran prostor otvorenog parkinga, nekretninu označenu kao čest. zem. 1030/2, čest. zem. 1031/1, čest. zem. 1031/2, čest. zem. 1029/2, čest. zem. 1017/1, čest. zem. 1017/2, čest. zem. 1016, čest. zem. 1015/1, čest. zem. 1015/2, čest. zem. 1014/1, čest. zem. 1014/2, čest. zem. 1014/3, čest. zem. 1014/4, čest. zem. 1014/5, čest. zem. 1014/6, čest. zem. 1013/1, čest. zem. 1013/2, čest. zem. 1012/1, čest. zem. 1011/1, čest. zem. 1029/3, čest. zem. 1029/4, čest. zem. 1029/5, čest. zem. 1008, čest. zem. 1009/5, čest. zem. 1009/3, čest. zem. 1009/2 i čest. zem. 1009/4, sve K.O. T., i to baš onaj točno određeni fizički dio koji odgovara nekretnini katastarske oznake 3759/1, K.O. T., i na skici vještva sadržanoj u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju I. B. (T. d.o.o.), d.i.geod., Split, kolovoz 2021., koji čini prilog i sastavni dio ove presude, predstavlja lik označen točkama I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-AA-AB-AC-AD-AE-AF-H-I.

28. S obzirom na to da je tužitelj u tužbi na jedan način identificirao nekretninu predaju koje traži od tuženika, a potom u podnesku koji je ovaj sud primio 3. svibnja 2019. tu nekretninu dodatno opisao oznakom broja zemljišta i katastarske općine u kojoj leži te u konačnici nakon provedenog dokaza vještačenjem, prema oznakama zemljišta koje je u mišljenju naveo vještak, tuženik je izjavio da je time tužitelj učinio objektivnu preinaku tužbe kojoj se protivio.

29. Preinaka tužbe, sukladno članku 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP), jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

30. Tužitelj od podnošenja tužbe do završetka raspravljanja traži od tuženika predaju stvari koju mu je još prednik tužitelja predao na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora, dakle predaju otvorenog parkinga smještenog u sklopu Doma zdravlja. U ugovoru predmet zakupa nije označen katastarskim ili zemljišnoknjižnim oznakama zemljišta. Međutim među strankama nije postojao spor o tome da tuženik koristi taj otvoreni parking smješten u sklopu Doma zdravlja. Dodatnim označavanjem nekretnine oznakom broja zemljišta i katastarske općine u kojoj leži te oznakom zemljišnoknjižnog uloška, predaju koje je tražio tužbom, tužitelj nije učinio preinaku tužbe, jer je zahtjev ostao nepromijenjen u suštini. Stvar za koju je predaju tražio tužbom, jednaka je stvari, nekretnini čiju je predaju tužitelj tražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, tužitelj od tuženika traži vraćanje one stvari u pogledu koje su bile u ugovornom odnosu koji je prestao, a koju tuženik nedvojbeno koristi. Stalni sudski vještak je prezentirao oznake zemljišta koje je otvoreni parking smješten u sklopu Doma zdravlja T. Stoga mijenjanjem oznake zemljišta, a sa sviješću i htijenjem da mu se vrati otvoreni parking, koji traži od podnošenja tužbe, tužitelj nije učinio objektivnu preinaku, pa utoliko nije niti bilo mjesta donošenju odluke o preinaci tužbe.

31. Tužitelj je u tužbi izložio dvije činjenične osnove na temelju kojih je smatrao da ima ovlaštenje tražiti od tuženika da mu preda nekretninu detaljno označenu u izreci presude, koja u naravi predstavlja otvoreno parkiralište koje se nalazi u T. u sklopu Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave T. Prvenstveno je tvrdio da to ovlaštenje ima na temelju prestanka zakupnog odnosa stranaka u pogledu predmetne nekretnine, a pored toga i stoga što je vlasnik te nekretnine koju tuženik koristi bez valjane osnove. Imajući na umu opisane činjenične osnove tužbenog zahtjeva, sud je prvenstveno razmatrao osnovanost tužbenog zahtjeva s osnove zakupnog odnosa. Osnovanost zahtjeva s ove osnove, rezultirala je time da ovu drugu činjeničnu osnovu, odnosno osnovanost zahtjeva za predaju stvari vlasniku, nije bilo potrebno raspravljati. No kako je prvenstveni tuženikov prigovor usmjeren protiv zahtjeva tužitelja kao zakupodavca bio onaj da nema ovlaštenje tražiti predaju stvari jer nije vlasnik, to je potrebno prethodno razjasniti da je postojanje odnosno nepostojanje vlasništva zakupodavca na predmetu zakupa irelevantno kod donošenja odluke o zahtjevu zakupodavca da mu zakupnik nakon isteka zakupa vrati stvar. Naime, tužiteljeva aktivna legitimacija proizlazi iz sadržaja ugovornog odnosa, pa kako pravo vlasništva zakupodavca na stvari koju daje u zakup nije uvjet valjanosti ugovora o zakupu, to zakupodavac može biti i osoba koja nije vlasnik stvari. Tužitelj kao zakupodavac iz ugovora o zakupu ovlašten je, odnosno aktivno legitimiran zahtijevati predaju stvari po prestanku ugovora o zakupu neovisno o tome je li vlasnik predmetne nekretnine. Obveza tuženika temelji se na obveznopravnom odnosu, odnosno zahtjevu za ispunjenje ugovorne obveze iz ugovora o zakupu.

32. Kod donošenja odluke o predmetnoj pravnoj stvari trebalo je uzeti u obzir činjenice o kojima među strankama nije bilo spora:

- da su prednik tužitelja i tuženik 9. lipnja 2003. zasnovali zakupni odnos, odnosno sklopili ugovor o zakupu predmetne nekretnine temeljem javnog nadmetanja, a radi uređenja i vođenja otvorenog parkinga smještenog u sklopu Doma zdravlja u T. te da su naknadno 19. veljače 2008. tužitelj i tuženik sklopili aneks ugovora o zakupu od 9. lipnja 2003.

- da je ugovor o zakupu, sukladno članku 5., sklopljen na razdoblje od petnaest godina uz mogućnost njegova produljenja po isteku razdoblja zakupa uz pravo prvenstva zakupnika u slučaju istih ponuđenih tržišnih uvjeta

- da je tužitelj početkom 2019. proveo javni natječaj radi davanja u zakup nekretnine uz najnižu zakupninu u iznosu od 30.000,00 kuna u kojem je kao najpovoljnija određena ponuda trgovačkog društva T. h. d.o.o.

- da tuženik nije predao tužitelju otvoreni parking te da ga koristi na način da na istom pruža usluge parkiranja.

33. Spor je među strankama nastao u pogledu toga je li po isteku predmetnog ugovora došlo do produženja ugovora o zakupu, pa slijedom toga postoji li tužiteljevo ovlaštenje zahtijevati od tuženika predaju otvorenog parkinga, zakupljene stvari.

34. Stranački ugovor, u ispravi o tom ugovoru od 6. lipnja 2003., naslovljen je kao ugovor o zakupu poslovnog prostora. Uzimajući, međutim u obzir sadržaj stranačkog ugovora i relevantne odredbe tada važećeg Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", broj 91/96., 124/97., 174/04. i 38/09.), dakle članak 2. tog zakona kojima je definiran predmet zakupa, odnosno prodaje poslovnog prostora, zaključiti je da stranački ugovor nosi pogrešan naziv, no ta činjenica nije od utjecaja na valjanost istog. Prema sadržaju ugovora i opisu predmeta zakupa, dakle predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja otvoreni parking smješten u sklopu Doma zdravlja u T., utvrditi je da je riječ o ugovoru o zakupu koji uređuje, dakako pored samih stranaka, Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96 i 112/99., dalje: ZOO).

35. Propisano je člankom 576. stavkom 1. ZOO-a da se ugovorom o zakupu obvezuje zakupodavac predati zakupcu određenu stvar na upotrebu, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to zakupninu.

36. Propisano je člankom 585. stavkom 1. ZOO-a da je zakupac dužan čuvati zakupljenu stvar i nakon prestanka zakupa vratiti je neoštećenu.

37. Propisano je člankom 595. stavkom 1. ZOO-a da ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme prestaje samim protekom vremena za koje je sklopljen.

38. Propisano je člankom 596. stavkom 1. ZOO-a da kad nakon proteka vremena na koje je ugovor o zakupu sklopljen zakupac produži upotrebljavati stvar, a zakupodavac se tome ne protivi, da se smatra da je sklopljen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prethodni.

39. Kao što je već prethodno rečeno nije bilo spora među strankama da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme od petnaest godina počevši od 9. lipnja 2003. te da je ugovorena mogućnost produljenja tog ugovornog odnosa uz pravo prvenstva zakupnika, odnosno tuženika u slučaju istih ponuđenih uvjeta.

40. Uzimajući u obzir status tužitelja te okolnost da je sklapanju predmetnog ugovora s tuženikom prethodio javni natječaj od 27. svibnja 2003., jasno je zaključiti da se pravo prvenstva dogovoreno u članku 5. ugovora odnosi na slučaj da tuženik u novom provedenom javnom natječaju ponudi iste tržišne uvjete kao i ostali ponuditelji, dakle iz same jezične konstrukcije proizlazi zaključak o nužnosti konkurencije tuženika s trećima. Međutim iz sadržaja izvedenih dokaza, a naročito iz iskaza baš zastupnika po zakonu tuženika B. Č., kao i svjedoka T. O., osnivača tuženika, utvrditi je da na prvom natječaju provedenom nakon isteka roka trajanja stranačkog ugovora tuženik nije ponudio iste uvjete kao i ostali ponuditelji. Naime iz isprave Odluke Upravnog vijeća tužitelja od 4. ožujka 2019. utvrditi je da je to tijelo tužitelja donijelo odluku i objavilo javni poziv za podnošenje ponuda za zakup zemljišta za komercijalno parkiralište i to uz početnu cijenu mjesečnog zakupa u iznosu od 30.000,00 kuna. Iz Zapisnika s otvaranja pristiglih ponuda te zapisnika ocjene prijava na javni natječaj za davanje u zakup zemljišta za komercijalno parkiralište T. utvrđeno je da je tuženik ponudio mjesečnu zakupninu u iznosu od 4.000,00 kuna, dok je trgovačko društvo T. h.d.o.o. ponudilo mjesečnu zakupninu u iznosu od 33.000,00 kuna te je naposljetku i donesena odluka upravnog vijeća tužitelja o prihvaćanju ponude trgovačkog društva T. H. d.o.o. Dakle, tuženik slijedom navedenog nije niti mogao ovakvom ponudom stvoriti pretpostavku korištenja prava prvenstva ugovorenog člankom 5. stranačkog ugovora koji je prestao. No pored toga produljenje ugovora, osim uz ispunjenje uvjeta na temelju kojih bi nastalo pravo prvenstva, nužno podrazumijeva i suglasnost volja stranaka za tim. Međutim tuženik ničim nije dokazao da je tužitelj izjavio volju za produljenjem ugovora, a iz rezultata postupka, koji su u nastavku iznijeti, proizlazi suprotan zaključak, da tužitelj nije imao volju za produljenjem predmetnog ugovora.

41. No valjalo je sagledati stranački odnos i u kontekstu određenja članka 596. ZOO-a.

42. Tuženik je nakon isteka ugovora o zakupu nastavio upotrebljavati predmet zakupa, smatrajući da je stranački ugovor nastavljen i to pod istim uvjetima te je stoga tužitelju kroz razdoblje od prestanka ugovora, pa naovamo, o čemu svjedoče informacije o izvršenoj platnoj transakciji - uplatnice za najamninu nastavio plaćati mjesečne iznose od 1.562,50 kuna. Međutim, takvo bi stanje prema određenjima članka 596. ZOO-a proizvelo učinak određen tim člankom, da se kojim slučajem tužitelj kao zakupodavac nije protivio nastavku korištenja predmeta zakupa od strane tuženika. Tuženik je svoj stav o postojanju ugovora o zakupu i nakon isteka ugovora temeljio na činjenici što je nastavio plaćati jednaki iznos zakupnine, pri tome ne navodeći ništa o ponašanju tužitelja nakon isteka ugovora. Međutim, zaključak o ponašanju tužitelja u vrijeme prije isteka ugovora sklopljenog 2003. i nakon isteka ugovora, sud je stvorio na temelju rezultata izvedenih dokaza. Iz sadržaja izvedenih dokaza, nabrojanih u nastavku, proizlazi zaključak da se tužitelj protivio upotrebi predmetne nekretnine od strane tuženika te da nije imao namjeru, odnosno volju nastaviti predmetni ugovorni odnos s tuženikom. Njegovo protivljenje jasno je iskazano već ovom tužbom, a osim toga i činjenicom da je odlučio nakon isteka ugovora provesti, i da je proveo novi javni natječaj za zakup predmetne nekretnine. Pored toga, protivljenje tužitelja upotrebi predmeta zakupa od strane tuženika, potvrdio je i svjedok D. P., sada radnik tužitelja, a prethodno ravnatelj tužitelja. On je izjavio da je već 2011. tužitelj pokrenuo parnicu protiv tuženika, smatrajući da stranački ugovor nije valjan, nakon što je ugovor pokušao raskinuti. Nakon toga da je tužitelj čekao istek ugovora i da je mjesec dana prije isteka ugovora tuženik obaviješten da se ugovor neće produljiti, a s obzirom na ugovorom ostavljenu mogućnost produljenja. To je potvrdio i zastupnik po zakonu tužitelja M. R., navodeći da je tuženiku prije isteka ugovora upućen dopis u kojem je izjavljeno da tužitelj nema namjeru za produljenjem trajanja ugovora te da ima namjeru raspisati javni natječaj radi davanja nekretnine u zakup. No B. Č., zastupnik po zakonu tuženika izjavio je da nije primio obavijest o predaji nekretnine u posjed tužitelju nakon isteka zakupa, niti mu je tko što rekao o tome. Međutim iskaz zastupnika po zakonu tuženika opterećen je dojmom neuvjerljivosti. Naime, ponajprije je B. Č. u svom iskazu izjavio da ne zna tko je vlasnik predmetne nekretnine, da bi potom, nakon nekoliko postavljenih pitanja izričito izjavio tko je vlasnik nekretnine, a potom je tu kontradiktornost opravdavao time da je mislio da ga se pita tko je vlasnik nekretnine koju u zakupu ima društvo M. w. d.o.o kojemu je također zastupnik po zakonu. Osim toga iako je osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva M. w. d.o.o. nije se znao izjasniti kome to društvo plaća zakupninu. Uzimajući u obzir funkciju i djelokrug poslova koje kao nositelj te funkcije ima u društvu, opravdano je i logično očekivati da zna s kim je društvo kojim upravlja u ugovornom odnosu, pa odgovori da ne zna kome društvo kojim upravlja plaća zakupninu, ostavljaju sumnju u vjerodostojnost njegova iskazivanja. Pored toga, u ovom je postupku svjedok T. O., osnivač tuženika, izjavio da mu nije poznato da je tužitelj tražio predaju nekretnine- predmeta zakupa prije i nakon isteka ugovora, dok je u parnici koja se pred ovim sudom vodi među strankama pod poslovnim brojem P-652/2018 izjavio da mu je poznato da je tužitelj tražio od tuženika predaju posjeda predmetnog parkinga.

43. Uzimajući u obzir sve te okolnosti, dakle činjenicu da je tužitelj još 2011. stranačkom ugovoru htio oduzeti učinak otkazom, o čemu svjedoči sadržaj isprave "odgovor na Vaš dopis" koju je tuženik po punomoćniku poslao tužitelju, a što je potvrdio tadašnji ravnatelj tužitelja svjedok D. P., da je potom tužitelj vodio i parnični postupak protiv tuženika s istim ciljem, da je proveo javni natječaj radi davanja u zakup predmetnog parkinga u 2019., da je 1. travnja 2019. uputio tuženiku zahtjev za predaju predmetnog parkinga (što je dokazao potvrdom o primitku) i da je u konačnici pokrenuo i ovu parnicu, jasno je zaključiti da se tužitelj protivio upotrebi predmetne nekretnine od strane tuženika. Na temelju toga valja utvrditi da nakon isteka ugovora sklopljenog 2003. nije sklopljen novi ugovor među strankama, a isto tako valja utvrditi da niti činjenicom nastavljanja plaćanja iznosa jednakog iznosu zakupnine prema ugovoru o zakupu, tuženik nije mogao polučiti nastavak stranačkog odnosa te su neodrživi navodi tuženika o prešutnom obnavljanju zakupa. U konačnici stoga treba utvrditi da je stranački ugovor prestao 9. lipnja 2018.

44. Kao posljedica tog utvrđenja prema članku 3. stranačkog ugovora, a i sukladno članku 585. ZOO-a tuženik je dužan tužitelju vratiti zakupljenu stvar, odnosno predati mu je u posjed.

45. Međutim, trebalo je utvrditi, odnosno identificirati zakupljenu stvar, otvoreni parking smješten u sklopu Doma zdravlja. Sud je radi utvrđenja te činjenice izveo dokaze uviđajem i vještačenjem. Na uviđaju je sud zajedno s vještakom i punomoćnikom tuženika obišao parkirališni prostor oko zgrade Doma zdravlja u T. koji koristi tuženik te je utvrđeno da je neposredno na ulazu u parking položena rampa. Parking je ograđen sa sjeverne strane rubnjakom, a s istočne strane betonskim zidom visine cca 0,5 metara. S jugoistočne strane položena 2 betonska elementa (New Jersey) širine cca 2,5 metara koji odjeljuju asfaltirani parking od makadamskog parkinga na jugu. Na prostoru zapadne strane Doma zdravlja su uočeni parkirani automobili, međutim prema kazivanju pun. tuženika taj dio nije pod naplatom iako bi po ugovoru trebao biti. Sa zapadne strane prostor je ograđen kameno-betonskim zidom visine cca 70 cm na kojem je položena željezna ograda.

46. Stalni sudski vještak je učinio uvid u službene evidencije Područnog ureda za katastar T. i ZK Odjela Trogir, nakon što je pregledao predmetnu nekretninu koja se koristi kao otvoreni parking na uviđaju i koja je o tome nema spora među strankama bila predmetom stranačkog ugovaranja. Izjavio je da č.zem. 1029/5, K.O. T. nije usklađena oblikom ni površinom. Izjavio je da č.zem. 1029/5, K.O. T., na Skici vještva lik označen točkama A, B, C, D, E, F, A predstavlja dio objekta položenog na katastarskoj čestici 3760, K.O. T. (lik označen točkama F, G, D, E, F, šrafiran crvenom bojom, površine 412 m²) i dio dvorišta s parkingom položenog na katastarskoj čestici 3759/1, K.O. T. (lik označen točkama A, B, C, D, G, F, A, šrafiran zelenom bojom, površine 810 m²). Osim toga našao je da katastarska čestica 3759/1, K.O. T., na Skici vještva lik označen točkama I, J, K, …,AF, H,I, šrafiran plavom bojom, u naravi predstavlja dvorište objekta 'Doma zdravlja', sa sjeverne strane omeđen rubnjakom, s istočne strane betonskim zidom, s južne strane betonskom (New Jersey) ogradom te sa zapadne strane betonskim zidom. Izjavio je i to da predmetna katastarska čestica odgovara većem broju sudskih čestica te da se otvoreni parking nalazi na zemljištu označenom kao k.č. 3759/1 K.O. T., a koja odgovara sudskim česticama: 1017/1, 1016/1, 1016/6, 1013/2, 1014/1, 1014/2, 1014/4, 1014/5, 1011, dio 1009/4, 1009/2, 1009/3, 1009/5, 1029/5, dio 1029/4, dio 1029/2, dio 4025, 1030/2, dio 1031/2, dio 1031/1, dio 1008, 1015/2, 1016, 1017/2, dio 1012 i dio 1013/1 sve K.O. T. Sudski je vještak međutim kazao da su ovi podaci moguće neažurirani, pa je stoga dostavio službenu identifikaciju k.č. 3759/1 K.O. T. sadržanu u ispravi Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar S., Ispostave za katastar nekretnina T. od 11. veljače 2022. Prema sadržaju te isprave i podacima o identifikaciji čestica utvrđeno je da k. č. 3759/1 K.O. T. čine čest. zem. 1030/2, čest. zem. 1031/1, čest. zem. 1031/2, čest. zem. 1029/2, čest. zem. 1017/1, čest. zem. 1017/2, čest. zem. 1016, čest. zem. 1015/1, čest. zem. 1015/2, čest. zem. 1014/1, čest. zem. 1014/2, čest. zem. 1014/3, čest. zem. 1014/4, čest. zem. 1014/5, čest. zem. 1014/6, čest. zem. 1013/1, čest. zem. 1013/2, čest. zem. 1012/1, čest. zem. 1011/1, čest. zem. 1029/3, čest. zem. 1029/4, čest. zem. 1029/5, čest. zem. 1008, čest. zem. 1009/5, čest. zem. 1009/3, čest. zem. 1009/2 i čest. zem. 1009/4, sve K.O. T. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je jasno, potpuno i potkrijepljeno odgovarajućim ispravama.

47. Stoga je na temelje naprijed iznesenih utvrđenja te na temelju članka 585. ZOO-a tuženik dužan tužitelju vratiti zakupljenu stvar određenu u izreci ove presude, odnosno predati mu je u posjed, radi čega je prihvaćen tužbeni zahtjev te odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

48. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 28. stavku 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 15.000,00 kuna te okolnost da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici.

49. Sukladno članku 155. ZPP-a, u vezi s Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 17. travnja 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 22. srpnja 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 18. rujna 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 23. listopada 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 4. prosinca 2019. u iznosu od 625,00 kuna (Tbr. 9. t. 5. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 29. siječnja 2020. u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 24. veljače 2020. u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00 kuna, potom trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 16. lipnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 7. veljače 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 11. travnja 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna.

50. Sud je prihvatio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sastava podnesaka po punomoćniku odvjetniku od 3. svibnja 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna, od 16. listopada 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna, od 29. listopada 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna te od 7. veljače 2020. u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak sastava podneska po punomoćniku odvjetniku od 3. veljače 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna te trošak sastava podnesak po punomoćniku odvjetniku od 28. ožujka 2022. u iznosu od 1.250,00 kuna, sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife u vezi s člankom 155. ZPP-a.

51. Prihvaćen je kao osnovan i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od po 500,00 kuna, a sukladno Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.) i Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19.). Tužitelju je za vođenje parnice bio potreban i trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, pa mu je zahtjev za naknadu tog troška prihvaćen kao osnovan.

52. Dakle, osnovan je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 25.250,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do plaćanja po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).

53. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi više traženi trošak zastupanja na ročištu održanom 4. prosinca 2019. u iznosu od 625,00 kuna (Tbr. 9. t. 5. Tarife) jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, kao i trošak sastava podnesaka od 16. travnja 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna, koji je predan netom prije održavanja ročišta, a tuženiku tek na ročištu 17. travnja 2019., trošak sastava podneska od 28. lipnja 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak sastava podneska od 3. srpnja 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna, smatrajući da troškovi ovih radnji nisu bili potrebni za vođenje parnice, a pored toga sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife ograničena je naknada troškova za ukupno četiri obrazložena podneska. Sud je odbio i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00 kuna jer nije sudjelovao na tom ročištu.

54. Stoga je sud odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja presude do plaćanja.

55. Tužitelj je tražio i naknadu troškova sastava prijedloga za osiguranje te troškova sudske pristojbe prijedloga za osiguranje i rješenje o osiguranju. Međutim, kao što je rečeno, o prijedlogu za osiguranje sud je odlučio u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-18/19 rješenjem poslovnog broja Ovr-18/19-2 od 24. travnja 2020. kojim je odbijen prijedlog za osiguranje privremenom mjerom. To rješenje postalo je pravomoćno. Utoliko tužitelj ne može tražiti naknadu troškova za radnje poduzete u postupku osiguranja.

56. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

U Splitu 3. lipnja 2022.

Sudac

Ana Misir Šarić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu, u pisanom obliku u tri primjerka.