Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-180/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke više sudske savjetnice Andreje Mikelić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. U. d.o.o., OIB: ..., Z., (ranije: I. O. d.d., Z.), kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv ovršenika J. P., OIB: ..., V., radi ovrhe, odlučujući o žalbi trgovačkog društva G. O. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu, poslovni broj 14 Ovr- 236/2019-20 od 24. ožujka 2022., 3. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba trgovačkog društva G. O. d.d., Z. i preinačuje se rješenje Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj 14 Ovr- 236/2019-20 od 24. ožujka 2022 na način da se određuje da trgovačko društvo G. O. d.d., Z., kao novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja I. U. d.o.o., Z.
II. Nalaže se ovršeniku naknaditi troškove žalbenog postupka trgovačkom društvu G. O. d.d., Z., u iznosu od 156,25 kuna, dok se za više zatraženi iznos od 156,25 kuna zahtjev trgovačkog društva G. O. d.d., Z., odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je odbijen prijedlog trgovačkog društva G. O. d.d., Z., da kao novi vjerovnik nastavi ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja I. U. d.o.o., Z.
2. Protiv navedenog rješenja žali se G. O. d.d., Z., (dalje u tekstu: žalitelj), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavkom 1. točkom 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), predlažući isto ukinuti.
2.1. Žalba je osnovana.
3. Postupak u ovom ovršnom predmetu započet je na temelju prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja I. U. d.d., Z. (ranije: I. U. d.d.) radi naplate novčane tražbine na pokretninama ovršenika, a temeljem ovršne isprave.
4. Žalitelj je podneskom od 2. ožujka 2021. obavijestio prvostupanjski sud da je temeljem odredbe članka 86. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 30/15, 112/18, 63/20 i 133/20 – dalje u tekstu: ZOS) preuzeo portfelj osiguranja ovrhovoditelja i da je sa ovrhovoditeljem sklopio Ugovor o cesiji kojim je ovrhovoditelj na žalitelja prenio svoja potraživanja prema osiguranicima, između ostalog i potraživanje prema ovršeniku te je predložio da se ovaj postupak nastavi sa njim kao novim ovrhovoditeljem.
5. Odredbom članka 32. stavka 3. OZ-a je propisano da ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa. Za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.
6. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio žaliteljev prijedlog s obrazloženjem da isti u konkretnom slučaju nije dokazao javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom da je tražbina ovrhovoditelja prenesena na njega ili da je na njega na drugi način prešla.
7. Žalitelj u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti značaj rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga Klasa: UP/I-974- 02/19-01/26, Ur. broj: 326-01-22-20-10 od 16. siječnja 2020. (dalje u tekstu: Rješenje).
8. Iz obrazloženja navedenog Rješenja proizlazi da je njime Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga trgovačkom društvu G. O. d.d., Z., (ovdje žalitelju) izdala odobrenje za preuzimanje portfelja osiguranja društva I. O. d.d., dakle ovrhovoditeljevog portfelja osiguranja.
9. Odredbom članka 86. stavka 1. ZOS-a propisano je da društvo za osiguranje (dalje u tekstu: društvo za osiguranje prenositelj) može prenijeti sve ili dio ugovora o osiguranju (dalje u tekstu: portfelj osiguranja) na drugo društvo za osiguranje (dalje u tekstu: društvo za osiguranje preuzimatelj) sa sjedištem u Republici Hrvatskoj; stavkom 2. istog članka propisano je da društvo za osiguranje preuzimatelj, koje ima sjedište u Republici Hrvatskoj, za preuzimanje portfelja osiguranja mora imati prethodno odobrenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga za to preuzimanje portfelja osiguranja, a stavkom 4. istog članka propisano je da za prijenos ugovora o osiguranju nije potrebna suglasnost osiguranika, ali ugovaratelji osiguranja mogu otkazati ugovor u određenom roku u skladu s odredbama mjerodavnog prava koje propisuju pravo na otkaz ugovora zbog promijenjenih okolnosti.
10. Odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO) propisano je da svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga ugovora.
10.1. Iako je citiranom odredbom propisano da za valjani prijenos ugovora treba pristanak druge ugovorne strane, taj pristanak ipak nije potreban jer je člankom 86. stavkom 4. ZOS-a propisano da za prijenos ugovora o osiguranju nije potrebna suglasnost osiguranika. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o osiguranju, ZOS predstavlja lex specialis u odnosu na ZOO.
12. Dakle, budući da je ovrhovoditeljev portfelj osiguranja, odnosno ugovori o osiguranju koje je imao sklopljene sa osiguranicima, između ostalih i sa ovršenikom, preuzet od strane žalitelja, žalitelj je postao nositelj prava i obveza iz ugovora o osiguranju kojeg je ovrhovoditelj sklopio sa ovršenikom pa je žalitelj na taj način u smislu članka 32. stavka 3. OZ-a dokazao da je tražbina prešla na njega.
13. Budući da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo, to je trebalo pobijano rješenje preinačiti temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
14. Kako je žalitelj uspio sa žalbom u cijelosti to mu je valjalo priznati trošak sastava žalbe protiv rješenja u visini od 12,5 bodova, prema Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje u tekstu: OT), što uvećano za vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50. OT) i PDV po stopi od 25%, daje iznos od 156,25 kn, dok je za više zatražen iznos od 156,25 kuna valjalo odbiti njegov zahtjev kao neosnovan. Slijedom toga, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
U Splitu 3. lipnja 2022.
Sutkinja:
Marija Šimičić, v. r.
