Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-3035/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja K. K. /OIB:…/ iz S., kojeg zastupa M. J. M., odvjetnica iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova /OIB:…/, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1342/2020 od 4. listopada 2021., nadnevka 3. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1342/2020 od 4. listopada 2021. u dijelu:

točke 1. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju po osnovi razlike u plaćama od 1. kolovoza 2011. do 1. ožujka 2016. iznos od 9.249,21 kn/bruto sa zateznim kamatama (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) tekućim na iznos od:

- 214,46 kn od 15. rujna 2011.;

- 297,73 kn od 15. listopada 2011.;

- 103,97 kn od 15. studenog 2011.;

- 365,70 kn od 15. prosinca 2011.;

- 199,47 kn od 15. veljače 2012.;

- 85,14 kn od 15. ožujka 2012.;

- 332,46 kn od 15. travnja 2012.;

- 383,12 kn od 15. svibnja 2012.;

- 222,60 kn od 15. lipnja 2012.;

- 170,28 kn od 15. srpnja 2012.;

- 132,98 kn od 15. kolovoza 2012.;

- 159,00 kn od 15. rujna 2012.;

- 109,71 kn od 15. listopada 2012.;

- 286,20 kn od 15. studenog 2012.;

- 63,11 kn od 15. prosinca 2012.;

- 175,01 kn od 15. siječnja 2013.;

- 142,03 kn od 15. veljače 2013.;

- 36,75 kn od 15. ožujka 2013.;

- 82,96 kn od 15. travnja 2013.;

- 208,81 kn od 15. svibnja 2013.;

- 106,75 kn od 15. lipnja 2013.;

- 92,98 kn od 15. kolovoza 2013.;

- 132,64 kn od 15. prosinca 2013.;

- 191,74 kn od 1. siječnja 2014.;

- 93,43 kn od 15. veljače 2014.;

- 250,72 kn od 15. ožujka 2014.;

- 185,71 kn od 15. travnja 2014.;

- 246,01 kn od 15. svibnja 2014.;

- 227,92 kn od 15. lipnja 2014.;

- 238,77 kn od 15. srpnja 2014.;

- 93,43 kn od 15. kolovoza 2014.;

- 193,29 kn od 15. rujna 2014.;

- 289,42 kn od 15. listopada 2014.;

- 231,84 kn od 15. studenog 2014.;

- 247,95 kn od 15. prosinca 2014.;

- 149,61 kn od 15. siječnja 2015.;

- 149,06 kn od 15. veljače 2015.;

- 155,95 kn od 15. ožujka 2015.;

- 72,71 kn od 15. travnja 2015.;

- 170,87 kn od 15. svibnja 2015.;

- 266,60 kn od 15. lipnja 2015.;

- 192,68 kn od 15. srpnja 2015.;

- 73,02 kn od 15. kolovoza 2015.;

- 243,75 kn od 15. rujna 2015.;

- 181,78 kn od 15. listopada 2015.;

- 210,86 kn od 15. studenog 2015.;

- 225,80 kn od 15. prosinca 2015.;

- 41,93 kn od 15. siječnja 2016.;

- 271,73 kn od 15. veljače 2016;

- 248,77 kn od 15. ožujka 2016.,

sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

i točke 2. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 10.391,81 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1342/2020 od 4. listopada 2021. u dijelu točke 1. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju po osnovi razlike u plaćama od 1. kolovoza 2011. do 1. ožujka 2016. daljnji iznos od 7.687,25 kn/bruto sa zateznim kamatama i dijelu točke 2. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju daljnji iznos od 14.170,69 kn na ime parnični troškova sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 7.687,25 kn/bruto (preko iznosa od 9.249,21 kn do iznosa od 16.936,46 kn) po osnovi razlike u plaćama od 1. kolovoza 2011. do 29. veljače 2016. sa zateznim kamatama i naknadu troškova prvostupanjskog postupka za daljnji iznos od 14.170,69 kn (preko iznosa od 10.391,81 kn do iznosa od 24.562,50 kn) sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 453,80 kn, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg iznosa od 546,20 kn na ime troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju

- iznos od 16.936,46 kn/bruto sa zateznim kamatama /izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak/, tekućim na iznos od: 393,78 kn od 15. rujna 2011.; 529,31 kn od 15. listopada 2011.; 184,84 kn od 15. studenog 2011.; 650,15 kn od 15. prosinca 2011.; 354,63 kn od 15. veljače 2012.; 154,80 kn od 15. ožujka 2012.; od 591,05 kn od 15. travnja 2012., 681,11 kn od 15. svibnja 2012.; 395,74 kn od 15. lipnja 2012.; 309,60 kn od 15. srpnja 2012.; 236,42 kn od 15. kolovoza 2012.; 282,67 kn od 15. rujna 2012.; 195,05 kn od 15. listopada 2012.; 508,81 kn od 15. studenoga 2012.; 118,79 kn od 15. prosinca 2013.; 311,13 kn od 15. siječnja 2013.; 255,67 kn od 15. veljače 2013.; 65,34 kn teče od 15. ožujka 2013.; 150,86 kn od 15. travnja 2013.; 374,42 kn od 15. svibnja 2013.; 192,84 kn od 15. lipnja 2013.; 165,30 kn od 15. kolovoza 2013.; 242,57 kn od 15. prosinca 2013.; 347,32 kn od 15. siječnja 2014.; 166,11 kn od 15. veljače 2014.; 445,73 kn od 15. ožujka 2014.; 333,54 kn od 15. travnja 2014.; 463,09 kn od 15. svibnja 2014.; 434,15 kn od 15. lipnja 2014.; 454,82 kn od 15. srpnja 2014.; 166,11 kn od 15. kolovoza 2014.; 363,86 kn od 15. rujna 2014.; 520,98 kn od 15. listopada 2014.; 415,27 kn od 15. studenog 2014.; 447,91 kn od 15. prosinca 2014.; 278,21 kn od 15. siječnja 2015.; 290,85 kn od 15. veljače 2015.; 287,94 kn od 15. ožujka 2015.; 145,43 kn od 15. travnja 2015.; 319,94 kn od 15. svibnja 2015.; 487,52 kn od 15. lipnja 2015.; 378,11 kn od 15. srpnja 2015.; 139,10 kn od 15. kolovoza 2015.; 457,05 kn od 15. rujna 2015.; 349,02 kn od 15. listopada 2015.; 407,19 kn od 15. studenog 2015.; 428,66 kn od 15. prosinca 2015.; 83,87 kn od 15. siječnja 2016.; 520,52 kn od 15. veljače 2016.; 459,28 kn od 15. ožujka 2016., sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (točka 1. izreke),

- i naknaditi parnične troškove u iznosu od 24.562,50 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /4. listopada 2021./ do isplate (točka 2. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje iste i zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 1.000,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjeva za isplatu iznosa od 16.936,44 kn/bruto po osnovi razlike u plaćama od 1. kolovoza 2011. do 1. ožujka 2016. (12.499,86 kn za po 2 sata više rada od punog radnog vremena za svaki odrađeni turnus na graničnom prijelazu za pogranični promet /u daljnje tekstu: GPZPP/ i u auto ophodnji /u daljnjem tekstu: GRUPA I/, 4.436,60 kn za 1 sat više rada od punog radnog vremena za svaki odrađeni turnus na međunarodnom graničnom prijelazu /u daljnjem tekstu: MCGP/) sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

6. Iz rezultata raspravljanja u prvostupanjskom postupku proizlazi da je:

- tužitelj u razdoblju 1. kolovoza 2011. do 1. ožujka 2016. radio kao policijski službenik za zaštitu granice u Postaji granične policije T. u turnusima;

- tužitelj u istom razdoblju bio u obvezi dolaziti na posao pola sata prije određenog/ugovorenog redovnog radnog vremena u Policijsku postaju T., neovisno o tome je li bio raspoređen za rad na GPZPP, GRUPI I ili MCGP, radi preuzimanja službe (dobivanja uputa i radnih nalog od šefa smjene), odakle bi sa drugim policijskim službenicima, službenim vozilom bio prevezen do mjesta rada;

- prema rasporedu za rad na GPZPP i GRUPI I tužitelj na radno mjesto dolazio od 30 min do 1 sat i 10 min nakon što mu je trebala početi smjena za koje vrijeme službeniku iz prethodne smjene nije bilo dopušteno napustiti isto mjesta rada, već je trebao obavljati poslove policijskog službenika za zaštitu granice do preuzimanja smjene;

- tužitelj radeći prethodnu smjenu bio u obvezi obavljati poslove svog radnog mjesta, najmanje još 30 min, a najviše 1 sat i 10 min nakon što mu je završilo redovno radno vrijeme, sve do preuzimanja smjene po drugom službeniku, odnosno kad se tom vremenu pribroji utvrđenih pola sata prije početka redovnog radnog vremena /radi preuzimanja smjene/ na GPZPP ili u GRUPI I da je tužitelj radio najmanje 1 sat, a najviše 1 sat i 40 minuta duže po turnusu, odnosno u prosjeku 1 sat i deset minuta ili na mjesečnoj osnovi u prosjeku 67,5 minuta duže od redovnog vremena (40 min + 95 min = 135 min : 2 = 67,5 min ili 1 sat i 7,5 min) i da u to vrijeme nije uračunato vrijeme prijevoza tužitelja od završetka smjene do Policijske postaje T.;

- tužitelj i za potrebe rada na MCGP (K. i P.) kroz predmetno razdoblje bio u obvezi pola sata prije doći u Policijsku postaju T. radi preuzimanja službe (uputa i radnih naloga od šefa smjene koji su bili u funkciji njegova rada);

- po sudu prvog stupnja prihvaćen nalaza i mišljenje Z. C., dipl. oec., stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, prema kojem tužitelj od 1. kolovoza 2011. do 1. ožujka 2016. za duži rad u turnusu od punog radnog vremena odrađenog na GPZPP i GRUPI I pripada ukupan iznos od 12.499,86 kn (cijena za 2 sata rada uvećana za 5% - dodatak za rad u turnusu), a za duži rad u turnusu od punog radnog vremena odrađenom na MCGP ukupno 4.436,60 kn (cijena za 1 sat rada uvećano za 5% - dodatak za rad u turnusu), odnosno ukupan iznos od 16.936,46 kn (po mjesecima prikazano u stupcu broj 10 Tablice broj 1 dopunskog nalaza i mišljenja vještaka /list 234. - 238. spisa/).

7. U ovom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, sporno je po tuženici pravo tužitelja na razliku u plaćama za duži rad od redovnog rada u turnusima od 14. listopada 2013. nadalje, vjerodostojnost iskaza svjedoka B. O., S. Ž., Z. A., I. P. i pretvaranje minuta rada u sate na bazi svakog turnusa (po 1 sata za 10 minuta rada duže na GPZPP ili GRUPI I po turnusu, po 1 sat za 30 minuta rada duže na MCGP po turnusu).

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nije utvrđena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članak 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koje se poziva tuženica, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom, koju je moguće ispitati.

9. Sud prvog stupnja je utvrdio sve relevantne činjenice za razrješenje predmetnog spora ali je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da se naknada za duži rad u turnusu ne može obračunavati za manju "mjernu jedinicu" od sata, pogrešno primijenio pravila o radnom vremenu sadržana u odredbi članka 61. - 62. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) iz razloga kako slijedi.

10. Naime, dovođenjem u vezu preslike Kontrolnih knjižica službenih vozila, pregleda sati za izradu obračuna i podataka o prisutnosti tužitelja na radu sa personalnim dokazima (iskazima svjedok B. O., S. Ž., Z. A., I. P.), kao jedini objektivni zaključak ostaje da je tužitelj kroz cijelo predmetno razdoblje (od 1. kolovoza 2011. do 1. ožujka 2016.) bio u obvezi i dolazio na posao pola sata prije utvrđenog radnog vremena, koje vrijeme je bilo u funkciji rada, da je radeći na GPZPP i GRUPI I, uključujući i pola sata prije početka redovnog radnog vremena, u prosjeku po turnusu radio duže od redovnog radnog vremena 1 sat i 10 minuta, a radeći na MCGP dolazio pola sata ranije i da je i to vrijeme bilo u funkciji rada.

10.1. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženice da tužitelj nakon 14. listopada 2013. nije bio u obvezi po rasporedu za rad na MCGP dolaziti pola sata ranije (da je ta obveza ukinuta), odnosno da se otprema službe vršila na samim graničnim prijelazima, a niti s tim u vezi njezina ocjene iskaze svjedoka S. U. i J. J. (bivšeg i sadašnjeg načelnika PGP T.), budući da iskazi tih svjedoka, kako je to objektivno ocijenio i sud prvog stupnja, nisu u skladu sa navedenim materijalnim i personalnim dokazima i da kao takvi u vrijednosnom i smislenom obavještavanju suda o bitnim činjenicama ne mogu biti izvorom saznanja o tužiteljevom dužem radu od redovnog radnog vremena na MCGP, odnosno obvezi dolaženja pola sata ranije, koje vrijeme je bila u funkciji rada na MCGP.

11. Međutim, u pravu je tuženica kad tvrdi da se minute dužeg rada po svakom turnusu koje prelaze 1 sat ne mogu pretvarati u sate za svaki odrađeni turnus, odnosno da se takvim načinom pretvaranja, suprotno ugovorenom pravu na povećanu plaću po osnovi rada dužeg od redovnog radnog vremena, honorira vrijeme rada koje tužitelj nije stvarno odradio nakon isteka redovnog radnog vremena.

12. Naime, odredbom članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 93/2008., 89/2012., 104/2013., u daljnjem tekstu: KU) je ugovoreno:

- da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada, i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5% (stavak 1.);

- da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12 - 24 - 12 - 48 (stavak 8.),

- i da se prekovremenim radom kad je rad službenika ili namještenika organiziran u turnusima smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (stavak 10.).

13. Iz navedenih odredbi KU proizlazi da tužitelju pripada pravo na plaću samo za stvarno odrađene sate rada duže od redovnog rada po svakom turnusu i da se ukupno vrijeme prekovremenog rada (sati i minute) zbraja na mjesečnoj osnovi i zaokružuju na ostvareni puni sat prekovremenog rada, pri čemu se rad od 30 minuta i duže od trideset minuta u ukupnom zbroju prekovremenog rada računa kao puni sat, a ne po svakom turnusu, kako je to pogrešno zaključio sud prvog stupnja (po svakom odrađenom turnusu za duži rad od redovnog radnog vremena na GPZPP i GRUPI I u prosjeku po 1 sat i 10 minuta - 2 sata, a za 30 minuta rada na MCGP - 1 sat).

14. Kad se utvrđeni duži rad u turnusima na GPZPP i GRUPI I od po 67,5 minuta po turnusu zbroji na mjesečnoj osnovi i zaokruži na puni sat dobije se stvarno odrađeni puni sat rada koji je duži od redovnog radnog vremena, odnosno ukupan iznos od 7.031,07 kn, koji je tuženica dužna platiti tužitelju sa pripadajućim zateznim kamatama (kolovoz 2011. - 158,21 kn, rujan 2011. - 297,73 kn, listopad 2011. - 103,97 kn, studeni 2011. - 365,70 kn, siječanj 2012. - 199,47 kn, veljača 2012. - 69,66 kn, ožujak 2012. - 332,46 kn, travanj 2012. - 383,12 kn, svibanj 2012. - 222,60 kn, lipanj 2012. - 139,32 kn, srpanj 2012. - 132,98 kn, kolovoz 2012. - 159,00 kn, rujan 2012. - 109,71 kn, listopad 2012. - 286,20 kn, studeni 2012. - 33,41 kn, prosinac 2012. - 175,01 kn, siječanj 2013. - 127,83 kn, veljača 2013. - 36,75 kn, ožujak 2013. - 67,88 kn, travanj 2013. - 194,41 kn, svibanj 2012. - 92,98 kn, srpanj 2012. - 92,98 kn, studeni 2013. - 102,33 kn, prosinac 2013. - 162,80 kn, siječanj 2014. - 93,43 kn, veljača 2014. - 250,72 kn, ožujak 2014. - 170,56 kn, travanj 2014. - 130,24 kn, svibanj 2014. - 97,68 kn, lipanj 2014. - 102,33 kn, srpanj 2014. - 93,43 kn, kolovoz 2014. - 102,33 kn, rujan 2014. - 260,48 kn, listopad 2014. - 218,01 kn, studeni 2014. - 215,96 kn, prosinac 2014. - 93,98 kn, siječanj 2015. - 32,72 kn, veljača 2015. - 107,97 kn, travanj 2015. - 98,16 kn, svibanj 2015. - 205,67 kn, lipanj 2015. - 32,72 kn, srpanj 2015. - 31,29 kn, kolovoz 2015. - 137,11 kn, rujan 2015. - 65,44 kn, listopad 2015. - 65,44 kn, studeni 2015. - 103,33 kn, siječanj 2016. - 103,33 kn, veljača 2016. - 172,23 kn).

15. Nadalje, kad se utvrđeni duži rad na MCGP na mjesečnoj osnovi podjeli sa 60 minuta i pomnoži sa 30 minuta, dobije se ukupan iznos od 2.218,14 kn (stvarno odrađen duži rad na MCGP) koji je tuženica dužna platiti tužitelju sa pripadajućim zateznim kamatama (kolovoz 2011. - 56,25 kn, veljača 2012. - 15,48 kn, lipanj 2012.

- 30,96 kn, studeni 2012. - 29,70 kn, siječanj 2013. - 14,20 kn, ožujak 2013. - 15,08 kn, travanj 2013. - 14,40 kn, svibanj 2012. - 13,77 kn, studeni 2013. - 30,31 kn, prosinac 2013. - 28,94 kn, ožujak 2014. - 15,15 kn, travanj 2014. - 115,77 kn, svibanj 2014. - 130,24 kn, lipanj 2014. - 136,44 kn, kolovoz 2014. - 90,96 kn, rujan 2014. - 28,94 kn, listopad 2014. - 13,83 kn, studeni 2014. - 31,99 kn, prosinac 2014. - 55,63 kn, siječanj 2015. - 116,34 kn, veljača 2015. - 107,97 kn, travanj 2015. - 98,16 kn, svibanj 2015. - 205,67 kn, lipanj 2015. - 47,98 kn, ožujak 2015. - 72,71 kn, travanj 2015. - 72,71 kn, svibanj 2015. - 60,93 kn, lipanj 2015. - 159,96 kn, srpanj 2015. - 41,73 kn, kolovoz 2015. - 106,64 kn, rujan 2015. - 116,34 kn, listopad 2015. - 145,42 kn, studeni 2015. - 122,47 kn, prosinac 2015. - 41,93 kn, siječanj 2016. - 168,40 kn, veljača 2016. - 76,54 kn).

16. Stoga se ne može prihvati zaključak suda prvog stupnja da tužitelju za utvrđeni duži rad u turnusima na GPZPP i GRUPI I od 1. kolovoza 2011. do 1. ožujka 2016. pripada i daljnji iznos od 5.468,79 kn (preko iznosa od 7.031,07 kn do iznosa od 12.499,86 kn) sa zateznim kamatama, niti izbor materijalnog prava vezano za radno vrijeme, a niti da tužitelju za utvrđeni duži rad na MCGP za isto razdoblje pripada daljnji iznos od 2.218,46 kn (preko iznosa od 2.218,14 kn do iznosa od 4.436,60 kn) sa zateznim kamatama. U konačnici, među strankama nije sporan redovan mjesečni fond radnih sati, niti da je radni odnos zasnovan na puno radno vrijeme, već način računanja stvarno odrađenog sata rada duže od redovnog rada po svakom turnus, u smislu KU priznatih prava i preuzetih obveza.

17. Zaključno, tuženica je dužna isplatiti tužitelju za utvrđeni duži rad u turnusima na GPZPP, GRUPI I i MCGP od 1. kolovoza 2011. do 29. veljače 2016. ukupan iznos od 9.249,21 kn/bruto sa zateznim kamatama (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), tekućim na iznos od: 214,46 kn od 15. rujna 2011., 297,73 kn od 15. listopada 2011., 103,97 kn od 15. studenog 2011., 365,70 kn od 15. prosinca 2011., 199,47 kn od 15. veljače 2012., 85,14 kn od 15. ožujka 2012., 332,46 kn od 15. travnja 2012., 383,12 kn od 15. svibnja 2012., 222,60 kn od 15. lipnja 2012., 170,28 kn od 15. srpnja 2012., 132,98 kn od 15. kolovoza 2012., 159,00 kn od 15. rujna 2012., 109,71 kn od 15. listopada 2012., 286,20 kn od 15. studenog 2012., 63,11 kn od 15. prosinca 2012., 175,01 kn od 15. siječnja 2013., 142,03 kn od 15. veljače 2013., 36,75 kn od 15. ožujka 2013., 82,96 kn od 15. travnja 2013., 208,81 kn od 15. svibnja 2013., 106,75 kn od 15. lipnja 2013., 92,98 kn od 15. kolovoza 2013., 132,64 kn od 15. prosinca 2013., 191,74 kn od 1. siječnja 2014., 93,43 kn od 15. veljače 2014., 250,72 kn od 15. ožujka 2014., 185,71 kn od 15. travnja 2014., 246,01 kn od 15. svibnja 2014., 227,92 kn od 15. lipnja 2014., 238,77 kn od 15. srpnja 2014., 93,43 kn od 15. kolovoza 2014., 193,29 kn od 15. rujna 2014., 289,42 kn od 15. listopada 2014., 231,84 kn od 15. studenog 2014., 247,95 kn od 15. prosinca 2014., 149,61 kn od 15. siječnja 2015., 149,06 kn od 15. veljače 2015., 155,95 kn od 15. ožujka 2015., 72,71 kn od 15. travnja 2015., 170,87 kn od 15. svibnja 2015., 266,60 kn od 15. lipnja 2015., 192,68 kn od 15. srpnja 2015., 73,02 kn od 15. kolovoza 2015., 243,75 kn od 15. rujna 2015., 181,78 kn od 15. listopada 2015., 210,86 kn od 15. studenog 2015., 225,80 kn od 15. prosinca 2015., 41,93 kn od 15. siječnja 2016., 271,73 kn od 15. veljače 2016., 248,77 kn od 15. ožujka 2016., sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (članak 92. ZR-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO-a/).

18. Iz navedenih razloga žalba tuženice je odbijena kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu točke 1. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 9.249,21 kn/bruto s pripadajućim zateznim kamatama, a djelomično prihvaćena kao osnovana, tako što je preinačena prvostupanjska presuda pod točkom 1. izreke za isplatu po istoj osnovi daljnjeg iznosa od 7.687,25 kn/bruto sa zateznim kamatama, odnosno odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.687,25 kn/bruto (preko iznosa od 9.249,21 kn do iznosa od 16.936,46 kn) sa zateznim kamatama.

19. Nadalje, odredbom članka 166. stavkom 3. ZPP-a je propisano da će sud kad preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek odlučiti o troškovima postupka jednom odlukom.

19.1. Stranke su određeno postavile zahtjeve za naknadu parničnih troškova (tužitelj

- 26.906,25 kn /list 246. spisa/, tuženica 16.500,00 kn /list 189. i 244. spisa/ + 1.000,00 kn za sastav predmetne žalbe /list 263. spisa/).

19.2. Kako se tužitelj koristio pravom na podnošenje stupnjevite tužbe (članak 186. b stavak 2. ZPP-a) koja je uvedena kao iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi suglasno odredbama članka 186. stavak 1. ZPP-a, tako što je pored takozvanog manifestacijskog zahtjeva kojeg je u tužbi određeno postavio, istakao i nespecificirani kondemnatorni zahtjev, koji je kvalitativno i kvantitativno odredio podneskom od 17. prosinca 2020. (list 225. - 227. spisa), nakon što je po prigovorima tuženice izveden dokaz financijskim vještačenjem na temelju dokumentacije dostavljene po tužitelju i dokumentacije kojom raspolaže tuženik (list 176. - 182. spisa), to je za odluku o parničnim troškovima mjerodavna vrijednost predmeta spora novčanog potraživanja iz drugog glavnog zahtjeva (članak 35. ZPP- a), odnosno iznos od 16.936,46 kn (članak 186. b stavak 4/2. ZPP-a).

19.3. Pravilima mjerodavnim za odluku o parničnim troškovima propisano je:

- da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, odnosno da se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev (članak 35. ZPP-a);

- da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice, uključujući i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a);

- da je sud dužan kod ocjene potrebitosti troškova voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i propisanim tarifama (članak 155. ZPP-a);

- da će sud u slučaju djelomičnog uspjeha stranka u postupku najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većem mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojem su stranke uspjele u parnici, s tim da će omjer uspjeha u parnici ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevi i voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (članak 154. stavak 2. ZPP-a).

19.4. Tarifom nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT) je propisano da sud ili drugo tijelo prilikom odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. OT/).

19.5. Budući da je tužitelj u predmetnoj parnici uspio sa 73,19% (osnova 100% + visina 46,39% = 146,39% : 2 = 73,19%), to je tuženica dužna naknaditi tužitelju 46,38 % (73,19% - 26,81% = 46,38%) pripadajućeg parničnog troška prvostupanjskog postupka.

19.6. Prema stanju spisa potrebni su bili troškovi:

- zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 15.937,50 kn (sastav zahtjeva za mirno rješenje spora /list 6. spisa/ - 100 bodova /Tbr. 28. OT/, tužbe /list 1.-3. spisa/ - 100 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podnesaka od 4. ožujka 2020. /list 184. - 186. spisa/, 17. prosinca 2020. /list 225. - 227. spisa/, 24. ožujka 2021. /list 239. spisa/ od po 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, zastupanje na ročištima 22. ožujka 2018. /list 23. spisa/, 5. lipnja 2018. /list 24. spisa/, 18. listopada 2018. /list 97. spisa/, 5. ožujka 2019. /list 117. spisa/, 30. listopada 2019. /list 169. spisa/, 16. veljače 2021. /list 230. spisa/ od po 50 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 8. svibnja 2019. /list 126. spisa/, 21. svibnja 2020. /list 187. spisa/ i 13. srpnja 2021. /list 244. spisa/ od po 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/, 6. rujna 2018. /list 32. spisa/ i 17. siječnja 2019. /list 116. spisa/ od po 25 bodova /Tbr. 9/5. OT/, za sastav žalbe /list 214. – 217. spisa/ - 125 bodova ili ukupno 1275 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 12.750,00 kn + 3.187,50 kn po osnovi poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 15.937,50 kn),

- i troškovi izvođenja dokaza računovodstveno financijskim vještačenjem u iznosu 3.000,00 kn.

19.7. Ostali podnesci za koje tužitelj zahtjeva naknadu troškova nisu pripremni niti dispozitivni, zbog čega tužitelju ne pripada nagrada za sastav istih po punomoćniku odvjetniku. Osim toga, sadržaj tih podnesaka, koje je tužitelj mogao iznijeti i u radnjama za koje mu je priznata nagrada, svodi se na ponavljanje navoda iz tužbe. Za zastupanje na ročištima na kojima se nisu izvodili dokazi tužitelju ne pripada nagrada po Tbr. 9/1. OT, već po Tbr. 9/2. OT.

19.8. Suprotno shvaćanju tuženice, podnesak od 4. ožujka 2020. jest dispozitivni, budući da je tim podneskom tužitelj specificirao tužbeni zahtjev o kojem je meritorno odlučeno, a zbog čega je za isti priznata pripadajuća naknada troška tužitelju.

19.9. Prema tome, tuženica je dužna naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 10.391,81 kn (46,38% od 15.937,50 kn = 7.391,81 kn na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i neovisno o uspjehu u parnici 3.000,00 kn plaćenog troška za izvođenje dokaza računovodstveno financijskim vještačenje s obzirom da se bez izvođenja tog dokaza nije mogla donijeti meritorna odluka o glavnom tužbenom zahtjevu) /članak 154. stavak 2. ZPP-a/, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /4. listopada 2021./ do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020./, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

20. Tuženici s obzirom na uspjeh u žalbenom postupku (45,38%) pripada trošak sastav žalbe (članak 163. ZPP-a) u iznosu 453,80 kn (45,38% od 1.000,00 kn – Tbr. 10. stavak 1. OT), koji trošak je tuženici dužan naknaditi tužitelj, odnosno ne pripada daljnji iznos od 546,20 kn (preko iznosa od 453,80 kn do iznosa od 1.000,00 kn).

21. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 2. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 3. ZPP-a za stavak III. i IV.).

U Zagrebu 3. lipnja 2022.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.