Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-1888/2021-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice N. S. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćnici M. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika K. s. d.o.o. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici D. B., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2695/16-142 od 28. listopada 2021., 03. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se točka I. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2695/16-142 od 28. listopada 2021. u cijelosti te točka II. izreke u dosuđujućem dijelu i sudi:

„I. Nalaže se tuženiku na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužiteljici iznos od 21.500,00 kn sa zateznom kamatom koja na isti iznos teče počev od 23. srpnja 2014. do isplate, i to po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 26.687,50 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.“

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2695/16-142 od 28. listopada 2021. u sadržajno odbijajućem dijelu.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke pobijane presude odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da joj tuženik na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 21.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka, dok je točkom II. izreke naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn.

2. Protiv te presude žalbu podnose obje stranke.

3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv točke I. izreke te presude u cijelosti te protiv točke II. izreke u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

4. Žalbenim navodima, u bitnome, ističe da je sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Nastavno navodi da iz stanja spisa proizlazi da je liječenje tužiteljice okončano 17. listopada 2011., iz kojeg razloga da nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice u smislu odredbe članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).

5. Predlaže preinačiti presudu suda prvog stupnja, uz nadoknadu troškova sastava žalbe.

6. Tuženik je podnio žalbu protiv sadržajno odbijajućeg dijela točke II. izreke pobijane presude (sadržajno odluke o troškovima postupka) pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. ZPP-a.

7. Predlaže u tom dijelu preinačiti točku II. izreke i dosuditi tuženiku troškove parničnog postupka i u preostalom dijelu, do zatraženih 20.000,00 kn uvećano za iznos podmirenih sudskih pristojbi, uz nadoknadu troškova sastava žalbe.

8. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

9. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 21.500,00 kn na ime neimovinske štete koja je posljedica nezgode na radu koju je 3. prosinca 2010. pretrpjela tužiteljica kada ju je ozlijedila B. R. koja ju je torbom u kojoj se nalazila boca s pićem udarila po vratu, kojom prilikom je tužiteljica pala na desnu stranu tijela te je zadobila ozljede desne šake i ramena.

10. Nije sporno da je tužiteljica pretrpjela navedenu ozljedu na radu, već je sporno je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice.

11. Sud prvog stupnja je utvrdio da je se početak zastarnog roka računa od 16. veljače 2011., kada je tužiteljici rješenjem HZMO-a predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu. Nastavno je utvrdio da iz nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. B. Š., specijalista kirurga-traumatologa od 3. rujna 2015. proizlazi da je liječenje natučenja šake tužiteljice završeno 4 tjedna po ozljeđivanju (31. prosinca 2010.), a iz očitovanja tog vještaka od 24. siječnja 2019. da proizlazi da je liječenje desne šake i desnog ramena tužiteljice prema nalazu fizijatra okončano 17. listopada 2011. Budući da je prijedlog za nagodbu tužiteljica tuženiku podnijela 14. travnja 2014., dok je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 23. srpnja 2014., sud prvog stupnja je utvrdio da je sukladno odredbi članka 230. stavak 1. ZOO-a nastupila zastara potraživanja tužiteljice te je u cijelosti odbio njen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke sud prvog stupnja donio je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

13. Donošenjem pobijane odluke sud prvog stupnja počinio je apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a budući da su razlozi pobijane odluke nejasni i nerazumljivi. Nejasno je računa li sud prvog stupnja početak tijeka zastarnog roka od donošenja rješenja HZMO-a kojim je tužiteljici priznata ozljeda na radu (16. veljače 2011.) ili pak od završetka liječenja tužiteljice. S tim u vezi nejasno je također koji datum sud prvog stupnja utvrđuje kao dan završetka liječenja tužiteljice – 31. prosinca 2010. kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka od 3. rujna 2015. ili pak 17. listopada 2011., kako je sudski vještak utvrdio u očitovanju od 24. siječnja 2019.

14. Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a analizom provedenih dokaza utvrdio bitne činjenice te je izveo je drugačiji zaključak o tome je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice a posljedično tome i o osnovanosti njena tužbenog zahtjeva.

15. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. B. Š., specijalista kirurga- traumatologa te doc.dr.sc. B. V., specijalista psihijatra od 3. rujna 2015. (list 167-173 spisa) utvrđeno je da je liječenje natučenja šake tužiteljice dovršeno 4 tjedna po ozljeđivanju. Uvidom u dopunsko očitovanje vještaka prof.dr.sc. B. Š., specijalista kirurga-traumatologa od 23. siječnja 2019. (list 366 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje desne šake i natučenje desnog ramena, liječenje kojih ozljeda je završeno nalazom fizijatra 17. listopada 2011.

16. Nastavno, uvidom u nalaz i mišljenje vještaka od 3. rujna 2015. te očitovanje vještaka prof.dr.sc. B. Š., specijalista kirurga-traumatologa na glavnoj raspravi održanoj 10. lipnja 2021. utvrđeno je da je kod tužiteljice zbog dobivenih ozljeda došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta sedam dana te manjeg intenziteta šest tjedana kumulativno te da je pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku savladavanja, da je sekundarni strah jačeg intenziteta trpjela tri dana, slabijeg intenziteta sedam dana te blažeg intenziteta tri mjeseca po ozljeđivanju. Utvrđeno je nadalje da kod tužiteljice nije došlo do razvoja trajnih posljedica niti naruženja zbog čega bi trpjela duševne boli, kao i da je tuđa pomoć i njega tužiteljici bila potrebna dva sata dnevno tijekom deset dana.

15. Najprije treba kazati da se početak tijeka zastarnog roka zahtjeva za naknadu neimovinske štete kod povrede prava osobnosti računa od trenutka kada je završeno liječenje, na što je ovaj sud već i ukazao ukidnim rješenjem posl.br. Gž R- 499/2016-2 od 19. listopada 2016., što bi u konkretnom slučaju bilo 17. listopada 2011., budući da tako proizlazi iz dopunskog očitovanja vještaka prof.dr.sc. B. Š., specijalista kirurga-traumatologa od 23. siječnja 2019.

16. Nastavno, budući da zahtjev za naknadu štete zbog ozljede na radu predstavlja potraživanje iz radnog odnosa, pitanje zastare takve tražbine utvrđuje se prema odredbama Zakona o radu a ne primjenom odredbi ZOO-a, kako pogrešno smatra sud prvog stupnja.

17. Odredbom članka 232. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14; dalje: ZR/14) je propisano da se odredbe tog Zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa kojima je rok zastare od tri godine (propisan odredbom članka 135. ZR/09) istekao prije stupanja na snagu tog zakona, dok je sukladno odredbi članka 235. taj Zakon stupio na snagu 7. kolovoza 2014.

18. Iz navedenog razloga, kako u konkretnoj situaciji do stupanja na snagu ZR/14 nije protekao rok zastare od tri godine, tražbina tužiteljice zastarijeva u roku od pet godina propisanom odredbom članka 139. ZR/14. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 23. srpnja 2014., to protivno stavu suda prvog stupnja u konkretnoj situaciji nije nastupila zastara potraživanja tužiteljice.

19. Odredbom članka 111. stavak 1. ZR/14 je propisano da je poslodavac ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

20. Odredbom članak 19. stavak 1. ZOO-a je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Odredbom stavka 2. je propisano da se pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

21. Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Ovaj sud je prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. B. Š. utvrdio da je u predmetnom događaju kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu članka 19. ZOO-a te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. Uzimajući u obzir nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen karakter, jačinu i trajanje fizičkih boli i pretrpljenog straha, a vodeći se i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. izmijenjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020), tužiteljici po stavu ovog suda pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 8.000,00 kn te za pretrpljeni strah u iznosu od 13.500,00 kn, što ukupno iznosi 21.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od podnošenja tužbe (članak 1103. ZOO-a), kako je tužiteljica i zatražila podneskom od 12. rujna 2021.

20. S obzirom na navedeno, nepravilna je i odluka o troškovima postupka jer je shodno navedenom tuženik u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a dužan tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka.

21. Tužiteljici su sukladno odredbi članka 155. stavak 1. i 2. ZPP-a u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015) priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, zatim zastupanja na ročištima od 3. veljače 2015., 11. ožujka 2015., 10. studenog 2015., 15. ožujka 2015., 25. siječnja 2017., 23. svibnja 2017., 20. studenog 2018., 12. ožujka 2019., 10. lipnja 2021. i 21. rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svako od tih ročišta (Tbr. 9. točka 1. Tarife) te zastupanja na ročištu 9. svibnja 2019. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9. točka 5. Tarife). Tužiteljici su priznati i troškovi sastava podnesaka od 10. rujna 2014., 15. rujna 2015., 26. studenog 2015., 20. rujna 2017., 29. listopada 2018. i 1. ožujka 2019. u iznosu od 1.000,00 kn za svaki od tih podnesaka (Tbr. 8. točka 1. Tarife), dok su joj za sastav podnesaka od 5. listopada 2015., 19. siječnja 2016., 9. travnja 2019., 10. lipnja 2021. i 12. rujna 2021. priznati troškovi u iznosu od 250,00 kn za sastav svakog od tih podnesaka (Tbr. 8. točka 3. Tarife), dok su za sastav žalbe od 29. travnja 2016. tužiteljici su priznati troškovi u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10. točka 1. Tarife). Stoga su tužiteljici priznati ukupni troškovi parničnog postupka u iznosu od 19.750,00 kn, što uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) i iznos zatraženog podmirenog predujma za vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn, ukupno iznosi 26.687,50 kn. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu troškova parničnog postupka na ime nagrade odvjetnika odbijen je kao neosnovan jer po stavu ovog suda nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a), dok je zahtjev za naknadu troškova na ime troškova pristupa vještaka na ročište u iznosu od 200,00 kn odbijen jer spisu ne prileži dokaz da je isti plaćen.

22. Slijedom navedenog, žalba tužiteljice je usvojena i točka I. izreke presude suda prvog stupnja te točka II. izreke u dosuđujućem dijelu su preinačene pozivom na odredbu članka 373. a ZPP-a, dok je žalba tuženika odbijena i točka II. izreke presude suda prvog stupnja u sadržajno odbijajućem dijelu je potvrđena pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

23. Budući da je tužiteljica sa žalbom uspjela u cijelosti, tuženik joj je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a dužan nadoknaditi troškove sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10. točka 1. Tarife), što uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 1.562,50 kn, dok je zahtjev na naknadu troškova sastava žalbe tuženika koji sa žalbom nije uspio, odbijen kao neosnovan.

24. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 03. lipnja 2022.

Sutkinja

Brankica Malnar