Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž Ovr-331/2022-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice R. H. OIB: …koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko upravni odjel, protiv ovršenika J. d.o.o., Z., … OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva F. K., A. V. i p. d.o.o. u Z., radi ispražnjena i predaje nekretnine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-208/2022-2 od 7.ožujka 2022., 3. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-208/2022-2 od 7.ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi donesenim na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zadru, broj P-140/2019-12 od 15. svibnja 2020. određena je ovrha radi predaje ovrhovoditeljici u posjed poslovnog prostora u Z., ukupne korisne površine 41,50 m2 koji je smješten u prizemlju zgrade sagrađene na kč. … k.o. Z. (ranije caffe "U. "), slobodan od osoba i stvari, sve pobliže opisano kao u izreci rješenja o ovrsi. Ovrhovoditeljici je odmjeren ovršni trošak u iznosu od 1.000,00 kn.
2. Protiv tog rješenja o ovrsi žalbu je podnio ovršenik ne pozivajući se na određene zakonske žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ). Ovršenik se u žalbi općenito poziva na žalbene razloge iz čl. 50. OZ-a, ne konkretizirajući o kojem se točno žalbenom razlogu iz te zakonske odredbe radi, te predlaže da se rješenje o ovrsi preinači odbijanjem prijedloga za ovrhu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje o ovrsi na temelju prijedloga ovrhovoditeljice te pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zadru broj P- 140/2019-12 od 15. svibnja 2020. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-2806/2020-2 od 28. listopada 2021. kao ovršne isprave kojom je ovršeniku, kao tuženiku naloženo predati ovrhovoditeljici u posjed slobodan od osoba i stvari poslovni prostor u Z., ukupne korisne površine 41,50 m2 koji je smješten u prizemlju zgrade, sagrađene na kč. …. k.o. Z. (ranije caffe "U. ").
6. Pazeći u povodu žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a na razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. ,5. i 6. OZ-a, te na postojanje bitnih povreda odredaba ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama ZPP-a (čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a) kao i na pravilnost u primjeni materijalnog prava ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih povreda odredaba ovršnog postupka. Isto tako pobijano rješenje o ovrsi donijeto je uz pravilnu primjenu materijalnog prava, u skladu s izrekom citirane ovršne isprave.
7. Nadalje ovršenik u žalbi niti ne ističe postojanje razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1., 3., 5. i 6. OZ-a na koje ovaj sud u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti.
8. Osporavajući pravilnost i zakonitost rješenja o ovrsi ovršenik u žalbi navodi da predmet ovrhe nije identificiran te u vezi toga prilaže izvadak iz zemljišne knjige za kč. br. … k.o. Z., te navodi da je iz istog razvidno da predmetni poslovni prostor nije evidentiran u zemljišnoj knjizi, a koliko da je ovršeniku poznato da nije nikada provedeno etažiranje zgrade na čestici … k.o. Z.. Uz to navodi da zgrada koja "leži" na čestici … k.o. Z. nije samostalna zgrada već da se radi o nizu spojenih zgrada koje se protežu na više katastarskih čestica a osim toga da cijelo prizemlje spojenih zgrada u naravi čini niz poslovnih prostora, da je notorna činjenica u Z., kako Caffe U. ne postoji više od 30 godina pa da je s obzirom na sve navedeno nemoguće odrediti na koji se to poslovni prostor ovršna isprava kao i pobijano rješenje o ovrsi odnosi.
9. Također navodi da nije u neposrednom posjedu niti od jednog od poslovnih prostora u opisanoj zgradi a niti da se u istoj zgradi trenutno nalaze njegove pokretnine.
10. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani, jer s obzirom na sadržaj izreke i obrazloženja citirane ovršne isprave ne dovode u sumnju identitet poslovnog prostora koji je predmet ovrhe.
11. Naime, izrekom ovršne isprave naloženo je ovršeniku predati ovrhovoditeljici u posjed slobodan od osoba i stvari poslovni broj u Z, ukupne korisne površine 41,50 m2 koji je smješten u prizemlju zgrade, sagrađene na kč. … k.o. Z. (ranije caffe "U. "). Izreka pobijanog rješenja o ovrsi u cijelosti je u skladu sa sadržajem ovršne isprave. Iz obrazloženja ovršne isprave proizlazi da ovršenik u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava nije niti isticao prigovor kako predmetni poslovni prostor nije identificiran, već upravo suprotno iz sadržaja ovršne isprave jasno proizlazi da je ovršeniku bilo dobro poznato o kojem se to poslovnom prostoru radi i gdje se isti nalazi. Uz to iz sadržaja ovršne isprave proizlazi da je Trgovački sud u Zadru u postupku izvršio uvid u pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zadru broj P-235/2012 kojom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje ovršenika na utvrđenje prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru protiv ovrhovoditeljice, kao tuženice, dok je uvidom u spis Općinskog suda u Zadru broj P- 530/06 utvrdio da je u tom parničnom postupku ovršenik kao tužitelj protiv tuženika Grada Z. tražio utvrđenje prava vlasništva na više poslovnih prostora i to poslovnog prostora gdje je ranije bio caffe bar D. r. i restoran D. r., poslovnog prostora koji je ranije bio Caffe bar U., poslovnog prostora koji je ranije bio P. slastica i poslovnog prostora koji je ranije bio Bife L. radi utvrđenja da je ovršenik vlasnik navedenih poslovnih prostora i za upis u zemljišnu knjigu, te da je pravomoćnom, presudom Županijskog suda u Zadru, broj Gž-379/11 od 20. rujna 2011. tužbeni zahtjev ovdje ovršenika odbijen kao neosnovan.
12. S obzirom na to, te kada se uzme u obzir da je ovršna isprava donijeta 15. svibnja 2020., da ovršenik u parničnom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava nije osporavao identitet predmetnog poslovnog prostora opisani žalbeni navodi nisu osnovani.
13. Zbog istih razloga neosnovani su i žalbeni navodi u kojima se ističe da ovršenik nije u neposrednom posjedu niti jednog od poslovnog prostora u navedenoj zgradi.
14. Ovršenik u žalbi nadalje ističe da je kao dugogodišnji pošten posjednik vršio ulaganja u sve poslovne prostore te da ističe prigovor zadržanja dok mu ovrhovoditeljica ne isplati nužne i korisne troškove.
15. Prema shvaćanju ovog suda prigovor zadržanja (retencije) nije dopušteno po prvi puta isticati u ovršnom postupku već je ovršenik taj prigovor morao isticati u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava. Iz sadržaja ovršne isprave proizlazi da je ovršenikov protutužbeni zahtjev za izvršena ulaganja u predmetni poslovni prostor odbačen kao nedopušten s obzirom da ovršenik prije podnošenja tog zahtjeva nije podnio ovdje ovrhovoditeljici zahtjev za mirno rješenje spora, a uz to, iz sadržaja ovršne isprave proizlazi da je ovršenik bio nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora te da s obzirom na odredbu čl. 165. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) nije ovlašten zadržati u posjedu predmetni poslovni prostor.
16. Slijedom svega obrazloženog žalbu ovršenika trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 3. lipnja 2022.
Sudac
Duško Abramović
