Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-698/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice banke, OIB: …, iz Z., zastupane po opunomoćeniku Z. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženice V. B.- Varga, OIB: …, iz Z., zastupane po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva P. & S. j.t.d. iz Z. i tuženice M. Š., OIB: …, iz Z., zastupane po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva K. i p. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11537/19-114 od 8. veljače 2022., 3. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice uvažava se kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11537/19-114 od 8. veljače 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II. Postupak će se nastaviti na prijedlog stranaka po pravomoćnom okončanju postupka koji se vodi pred ovim sudom po poslovnim brojem P-2818/17."

2. Protiv navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 3. ožujka 2022. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski je sud radi naplate novčane tražbine od 258.662,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 24. travnja 1999. do isplate, troška protesta mjenice od 2.795,00 kn i isplate troškova ovrhe od 6.140,00 kn, po prijedlogu tužiteljice kao ovrhovoditeljice protiv ovršenica V. B.-V., M. Š., N. L., J. B. i ovršenika M. R., kao solidarnih dužnika, donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-mj-59/00, 19. travnja 2000. Prigovor su podnijeli ovršenici V. B.-V., M. Š. te M. R..

5.1. Rješenjem od 17. siječnja 2006. prekinut je postupak u odnosu na ovršenika M. R. jer je isti umro ... te je rješenjem od 7. ožujka 2006. nastavljen ovršni postupak u odnosu na navedenog ovršenika, ali rješenje o nastavku postupka nije uručeno nasljednici ovog ovršenika B. R., pa je prvostupanjski sud rješenjem od 12. travnja 2006. razdvojio postupak u odnosu na ovršenice V. B.-V. i M. Š. od postupka u odnosu na B. R. i postupak je nastavljen u parnici pod poslovnim brojem P-10191/06. Tuženica V. B.-V. je tijekom parničnog postupka na ročištu 25. svibnja 2016. podnijela protutužbu na utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu broj … od 16. svibnja 1996. sklopljenog između tužiteljice kao kreditora i nje kao glavnog dužnika. Protutužba je zaprimljena pod poslovni broj P-2818/17 te je raspravnim rješenjem od 28. siječnja 2019. ista izdvojena iz ovog spisa radi samostalnog odlučivanja.

5.2. Prvostupanjski sud je prekinuo ovaj postupak s pozivom na članak 213. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu: ZPP) do pravomoćnog okončanja postupka pod brojem P-2818/17, smatrajući da ukoliko u tom postupku bude usvojen tužbeni zahtjev tuženice V. B.-V. kao tužiteljice te utvrđen ništetnim Ugovor o kreditu za čije osiguranje je izdana mjenica, da će to imati za posljedicu i prestanak obveze tuženica temeljem mjenice.

6. U svojoj žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer za svoju odluku nije dao jasne razloge, odnosno nije naveo zbog čega smatra da je odluka o predmetu protutužbe bitna za donošenje odluke u ovom postupku osobito u odnosu na tuženicu M. Š. koja nije stranka u osnovnom pravnom poslu već je mjenični dužnik. Isto tako ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 213. stavak 1. ZPP-a, jer nisu ispunjeni uvjeti za primjenu istog. Tuženica V. B.-V. da je protutužbu podnijela nakon 16 godina od pokretanja postupka, što ukazuje da je jedini razlog podnošenja protutužbe odugovlačenje postupka.

7. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je naveo razlog zbog kojeg je odredio prekid postupka, a to je zaključak prvostupanjskog suda da će odluka o protutužbi imati za posljedicu prestanak obveze iz mjenice, kako za tuženicu V. B.-V., tako i za tuženicu M. Š.. Nisu počinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud, povodom žalbi stranaka, pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7.1. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio članak 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a, kojim je propisano da će sud prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.). Prema članku 12. ZPP-a, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

7.2. U konkretnom slučaju, a polazeći od činjenica na kojima tuženica V. B.-V. temelji svoju tužbu ne može se zaključiti da postoje razlozi za prekid ovog postupka. U činjeničnom supstratu protutužbe navodi se da ovoj tuženici nikada nije isplaćen iznos kredita, već da je ona bila samo fiktivna stranka u postupku, kao i mjenični dužnici, da se zaključenim Ugovorom o kreditu pogodovalo M. R. koji je bio njezin poslodavac, kao što je bio poslodavac i mjeničnim dužnicima pa su isti od strane njega ucijenjeni da bi zaključili Ugovor o kreditu i potpisali mjenicu. Pored toga da je u Ugovoru o kreditu navedeno da se isti odobrava za kupnju stana, a da nikad nije korišten za tu namjenu jer nije bilo potrebe za kupnjom stana jer je ona ranije kupila stan. Iz toga da je vidljivo „kako su sudionici pravnog posla od 16.05.1996. godine, isti prikazali kao prividan pravni posao kojemu je stvarna namjera, svrha i cilj bila drugačija od one prikazane u istome, pa se postavlja pitanje i njegova pravnog učinka.“ Tužbeni zahtjev glasi :„Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj … od 16.05.1996. godine, sklopljen između banke, Z., i V. B. V. iz Z., s javnobilježničkom ovjerom potpisa od javnog bilježnika S. Š. iz Z., pod brojem ovjere OV-2349/96 od 03.06.1996 godine.“

7.3. U spisu postoji i interni nalog iz kojeg proizlazi da je tužiteljica dana 29. svibnja 1996. isplatila iznos kredita od 361.295,00 kn na račun M. R. po „nalogu korisnika kredita V. B. V. po kupoprod. ugovoru za kupovinu stana od 02.05.1996.g.“

7.4. Prema odredbi članka 101. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO), ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

7.5. Tužiteljica utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu temelji na tvrdnji da je taj ugovor bio prividan jer svrha Ugovora nije bila kupnja stana, već pogodovanje njezinom poslodavcu te da ju je poslodavac prisilio na zaključenje takvog ugovora.

7.6. Prema članku 66. stavak 1. i 2. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost.

7.7. Ugovor o kreditu ne može biti prividan ugovor, već bi to eventualno mogao biti ugovor o kupnji nekretnine temeljem kojeg je banka isplatila podignuti iznos kredita po nalogu tuženice V. B.-V., M. R., a odnos između nje i M. R. se ne tiče tužiteljice, jer ona nije bila stranka tog pravnog posla.

7.8. Ukoliko je Ugovor o kreditu zaključen od strane glavnog dužnika zbog „ucjene“ koju je prema njoj učinio M. R. kao njezin poslodavac, radi se o mani volje na strani ove tuženice te se zbog tog razloga ne može tražiti utvrđenje ništetnosti, već samo poništenje određenog ugovora, pri čemu bi prisilu trebala učiniti tužiteljica, a ne neka treća osoba. Tuženica ne tvrdi da ju je tužiteljica ucijenila ili na bilo koji drugi način prisilila da potpiše Ugovor o kreditu.

7.9. Člankom 10. stavak 1. ZPP-a propisano je da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

7.10. Ovaj postupak započeo je 2000. podnošenjem prijedloga za ovrhu, da bi parnični postupak započeo 2006. Nakon neopravdanog sporog rada na predmetu, prvostupanjski sud je zaključio glavnu raspravu 5. travnja 2019. i odredio ročište za objavu presude da bi rješenjem od 3. svibnja 2019. preotvorio glavnu raspravu i bez njezinog ponovnog održavanja donio rješenje poslovni broj P-10191/06-92 od istog datuma kojim je odredio prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka broj P-2818/17. Nakon što je svojim rješenjem poslovni broj Gž-1252/2019-2 od 7. kolovoza 2019. ovaj sud ukinuo rješenje o prekidu postupka i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, spis je dodijeljen u rad drugom sucu koji je novo ročište glavne rasprave održao u siječnju 2021., da bi na ročištu glavne rasprave istu zaključio 6. listopada 2021., zakazao ročište za objavu presude, rješenjem od 12. studenoga 2021. preotvorio glavnu raspravu, odlučio priklopiti spis broj P-2818/17, sve uz obrazloženje da je glavna rasprava preotvorena jer je to bilo potrebno zbog dopune postupka i razrješenja pitanja pravnog odnosa između stranaka. Novo ročište nije održano, ali je nakon dva mjeseca, odnosno 8. veljače 2022., doneseno pobijano rješenje koje je po svom sadržaju identično ukinutom rješenju o prekidu broj P-10191/06 od 3. svibnja 2019. Na pobijanom rješenju je samo promijenjen broj spisa i datum.

7.11. Ovakvo postupanje u predmetu je izravno kršenje članka 10. stavak 1. ZPP-a, odnosno nepotrebno se odugovlači postupak koji traje već 22 godine (prijedlog za ovrhu podnesen 2000.), odnosno od početka parnice (2006.) 16 godina, te se trajanje postupka i dalje nepotrebno produljuje prvo izdvajanjem protutužbe, a nakon toga i prekidom postupka zbog rješavanja prethodnog pitanja postojanja pravnog odnosa između tužiteljice i jedne tuženice na temelju činjenica koje ne daju osnovu za utvrđenje da bi Ugovor o kreditu zbog razloga kojeg navodi tuženica V. B.-V. bio ništetan. Čak ako bi i bila donesena pravomoćna presuda u korist ove tuženice u predmetu broj P-2818/17, tada bi se u ovom postupku moglo tražiti ponavljanje postupka, ukoliko bi ovaj postupak prije toga završio nepovoljno za tuženice.

7.12. Zbog toga je ovaj sud, ocjenjujući da ne postoji opravdani razlog za prekid postupaka u ovoj pravnoj stvari, te da prvostupanjski sud ukoliko smatra da kao prethodno pitanje treba ocijeniti tvrdnju tuženice V. B.-V. da je Ugovor o kreditu ništetan, to može i sam učiniti, ukinuo pobijanu odluku primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a i predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

7.13. U nastavku postupka prvostupanjski sud će zakazati ročište glavne rasprave, ocijeniti sve do sada provedene dokaze i činjenične navode stranaka, te će donijeti odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice, bez daljnjeg odugovlačenja postupka.

Koprivnica, 3. lipnja 2022.

Sutkinja

Vesna Rep v. r.