REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
Povrv 854/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja H. R., OIB: ….., Z., P. ..,
zastupanog po pun. M. Č., odvj. u Z. protiv tuženika D.
K., OIB: …, iz S., S. … zastupanog po pun.
T. B., odvj. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. travnja 2022. g. u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 2. lipnja 2022. g.,
p r e s u d i o j e :
I.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-5664/20 od 27. studenog 2020. g. u dijelu kojim je tuženiku u roku od 15 dana naloženo isplatiti tužitelju iznos od 480,00 kn s pripadajućim kamatama, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn i u dijelu kojim je posebno naznačen predvidivi trošak postupka ovrhe u visini od 506,25 kn, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.
II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 725,00 kn.
Obrazloženje
Dana 27. studenog 2020. g. javni bilježnik u S. A. Š. zaprimio je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 480,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donio javni bilježnik pod brojem Ovrv-5664/20 od 27. studenog 2020. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tuženik je izjavio prigovor, te je stoga rješenjem ovog suda broj Povrv 854/21 od 5. svibnja 2021. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
U odgovoru na tužbu odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da nije u obveznopravnom odnosu s tužiteljem te da njegovo prebivalište nije na adresi u P.: J. B…. pa je istaknut prigovor promašene pasivne
legitimacije.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja koji predstavlja stanje na dan 20. studenog 2020. g., evidencije o pretplatniku za tuženika, prijave prijamnika od 8. veljače 2012. g. i pregleda stanja računa obveznika na dan 4. svibnja 2021. g.
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.
U prijedlogu za ovrhu sada tužbi tužitelj je od tuženika kao vlasnika televizijskog prijamnika zatražio isplatu neplaćene televizijske pristojbe u ukupnom iznosu od 480,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog neplaćenog mjesečnog iznosa pristojbe (od po 80,00 kn) do isplate za period od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. g.
S obzirom da je tuženik istakao prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da njegovo prebivalište nije na adresi u P.: J. B. …,
trebalo je raspraviti ovaj prigovor.
Tužitelj je trebao dokazati da je s tuženikom sklopio ugovor odnosno da je tuženik potpisao prijavu prijamnika koja je u kopiji dostavljena u spis uz podnesak tužitelja od 4. svibnja 2021. g.
Temeljem odredbe čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18), koji treba primijeniti u konkretnom slučaju, jer je tužitelj zatražio isplatu pristojbe počevši od 1. siječnja 2020. g., svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području RH koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. tog Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno. Prema odredbi čl. 36. st. 1. ovog Zakona osoba iz čl. 34. st. 1. ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom.
Tuženik je na pripremnom ročištu od 19. travnja 2022. g. dodatno istakao da nije potpisao prijavu prijamnika koju je tužitelj dostavio u spis.
Tužitelj na ovu okolnost nije predlagao izvođenje dokaza, osim pregleda već dostavljene evidencije o pretplatniku i prijave prijamnika u fotokopiji, uz navod da je tuženik uredno prijavljen te stoga obveznik plaćanja pristojbe.
Isprave čiji je pregled predložio tužitelj ne predstavljaju dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da je tuženik bio vlasnik TV prijamnika te da je potpisao prijavu prijamnika 8. veljače 2012. na adresi P., U. J. B. …, a
kad se uzme u obzir da tuženik, prema sudu dostupnim evidencijama MUP-a, na toj adresi nije imao prebivalište ni boravište u tom razdoblju. Isprave koje je dostavio tužitelj, naime, ne predstavljaju javne isprave iz odredbe članka 230. st. 1. ZPP-a, kojima se dokazuje istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje.
Stoga je ovaj sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, a s obzirom da je tužitelj svoj zahtjev temeljio isključivo na prijavi prijemnika u kopiji te nije dostavio dokaze odnosno predložio izvođenje dokaza na okolnosti da je zaista tuženik potpisao prijavu prijamnika 8. veljače 2012. g. Kako je tuženik osporio dugovanje već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a teret dokazivanja navoda iz tužbe je na strani tužitelja, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud je zaključio da tužitelj nije s uspjehom dokazao da je za potraživanje koje je predmet zahtjeva tuženik pasivno legitimiran.
Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, u slučaju kada o postojanju (vjerodostojnosti) potpisa tuženika na spornoj ispravi-prijavi prijamnika ovisi utemeljenost zahtjeva tužitelja, a tuženik je tijekom postupka istakao prigovor da se na ispravi ne nalazi njegov potpis, teret dokaza postojanja tzv. pozitivne činjenice: da je tuženik vlastoručno potpisao spornu ispravu i da je stoga obveznik plaćanja RTV pristojbe leži na tužitelju jer tuženik niti ne može dokazivati tvrdnju koja istovremeno predstavlja tzv. negativnu činjenicu tj. činjenicu koja ne postoji.
Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-5664/20 od 27. studenog 2020. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti iznos od 480,00 kn s pripadajućim kamatama, u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 300,00 kn te u dijelu kojim je posebno naznačen predvidivi trošak postupka u visini od 506,25 kn, trebalo ukinuti i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I. Naime, ovaj postupak započeo je podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je trebalo, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog (sadržan u rješenju o ovrsi) u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor pa ga je trebalo obvezati na naknadu parničnog troška kojem je bio izložen tuženik sudjelujući u postupku.
Tuženiku je trebalo priznati popisani trošak jednokratne nagrade od 50 bodova, a prema odredbi Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, daje Tarifa), prema kojoj za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn, neovisno o odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife, ukoliko prethodnim točkama od 2. do 7. istog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova.
Zatraženi broj bodova trebalo pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife te tako dobiti iznos od 500,00 kn koji je trebalo uvećati za zatraženi PDV te tako dobiti iznos od 625,00 kn koji je trebalo uvećati za pristojbu prigovora protiv rješenja o ovrsi od 100,00 kn te tako dobiti iznos od 725,00 kn, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude.
Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe presude jer taj trošak tereti tužitelja.
U Splitu, 2. lipnja 2022. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.