Broj: Ppž-1119/2022.

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog S.M. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog S.M., podnesenoj putem branitelja Lovre Andrijaševića, odvjetnika u Splitu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp- 7946/2021. od 15. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba okrivljenog S.M. odbija se kao neosnovana i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni S.M. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni S.M. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te je, na temelju istog propisa, i uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, kažnjen ublaženom novčanom kaznom od 1.000,00 kuna, koja kazna će se smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u danom mu roku plati dvije trećine novčane kazne.

1.1. Istom presudom je okrivljenik obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv pobijane presude je okrivljenik, putem branitelja, podnio pravodobnu žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka (članak 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona), povrede materijalnog prekršajnog prava (članak 196. stavak 2. Prekršajnog zakona), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 197. stavak 2. Prekršajnog zakona) te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji (članak 198. Prekršajnog zakona). Okrivljenik navodi da činjenični opis izreke pobijane presude ne sadrži sva zakonska obilježja inkriminiranog prekršaja jer su izostali navodi o krivnji, i to kako o svjesnim tako i o voljnim sastojcima krivnje. Okrivljenik postavlja upitnim je li njegova radnja imala takav impakt na oštećenicu da bi se to ponašanje moglo okarakterizirati kao psihičko nasilje sukladno Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da bi se njega „etiketiralo“ kao obiteljskog nasilnika. Okrivljenik ističe kako u obilježja prekršaja ne spadaju samo posebni elementi prekršaja kojima se određuje biće tog prekršaja, već u obilježja prekršaja spada i subjektivni odnos počinitelja prema prekršaju koji je propisan odredbom članka 25. Prekršajnog zakona, a koji u činjeničnom opisu nije sadržan. Okrivljenik nadalje navodi kako se pobijana presuda temelji isključivo na dokazu saslušanjem svjedokinje (navodne žrtve) L.M., a predmetni telefonski razgovor je bio od strane spomenute fabriciran za potrebe ovog postupka. Osnovni cilj L.M. je bio okrivljenika prikazati nasilnikom pred nadležnim Centrom za socijalnu skrb kako bi ona mogla što lakše djecu preseliti u Zagreb gdje živi osoba sa kojom je L.M., nakon razvoda braka, stupila u vezu i s kojom ima zajedničko dijete. Okrivljenik smatra da prvostupanjski sud nije mogao sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi išta jer bi takva sigurnost trebala proizlaziti iz niza dokaza, a ne se temeljiti na jednostranoj izjavi jedne osobe, zainteresirane za ishod postupka. Osim toga, okrivljenik smatra da sve da je i točno da je on oštećenici uputio riiječi „štraca“, prvostupanjski sud nije dovoljno obrazložio iz kojeg razloga smatra da navedeni izraz je uvredljiv, odnosno iz kojeg razloga smatra da je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti. Koliko je okrivljeniku poznato, prema Hrvatskom jezičnom portalu, riječ „štraca“ podrazumijeva onoga koji je bez karaktera, beskičmenjak, dakle, radi se o karakteristici osobe, a ne o nekakvom grubom nazivlju. Osim što je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir cijeli niz olakotnih okolnosti koje postoje na njegovoj strani, kao što su njegovo držanje tijekom postupka te njegovu prekršajnu nekažnjavanost. Okrivljenik smatra da bi se opomenom postigla svrha kažnjavanja.

2.1. Okrivljenik predlaže da se njegova žalba prihvati osnovanom te da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili da se ista preinači na način da ga se oslobodi od optužbe ili da mu se izrekne opomena.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na okrivljenikove žalbene navode, kojima osporava iskaz svjedokinje L.M. kao nevjerodostojan navodi se da je procjena prvostupanjskog suda o tome da u odnosu na krivnju okrivljenika prihvati iskaz navedene svjedokinje, u skladu sa zakonskom odredbom članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, na temelju koje sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a okrivljenik niti tijekom prvostupanjskog postupka, a niti svojim žalbenim navodima, takvu odluku nije doveo u pitanje. Osim toga, sud je dao razloge za odluku o krivnji odnosno o tome zašto prihvaća iskaz spomenute svjedokinje. Svjedokinja L.M. je opisala predmetni događaj, navodeći kako joj je okrivljenik uputio riječi „štraco“, derući se na nju, zbog čega mu je poklopila slušalicu. Svjedokinja je navela kakav su osjećaj kod nje prouzročile navedene riječi, opisujući da ju je bilo strah okrivljenika, a prvostupanjski sud je obrazložio, posebno se osvrćući na izgovorene riječi, iz kojeg razloga je u postupanju okrivljenika ostvareno biće prekršaja psihičkog nasilja. Zbog toga, neosnovano okrivljenik u žalbi problematizira značenje riječi „štraca“, kao i utvrđenje posljedice u vidu uznemirenosti i povrede dostojanstva koje da bi te riječi prouzročile kod oštećenice.

6. Nadalje, u odnosu na žalbene navode o tome da činjenični opis izreke pobijane presude ne sadrži sva zakonska obilježja inkriminiranog prekršaja jer su izostali navodi o krivnji, i to kako o svjesnim tako i o voljnim sastojcima krivnje, ističe se da ti navodi nisu osnovani budući da oblik krivnje nije sastavni dio zakonskog opisa predmetnog prekršaja. Pogrešno okrivljenik navodi da u obilježje prekršaja spada subjektivni odnos počinitelja prema prekršaju jer subjektivni odnos prema prekršaju je element krivnje, a krivnja je preduvjet kažnjivosti. Ukoliko bi se radilo o prekršaju kojeg je moguće počiniti isključivo sa određenim stupnjem krivnje, namjerom ili nehajem, a što bi proizlazilo iz zakonskog opisa takvog prekršaja, tada bi takav oblik krivnje trebao biti vidljiv i iz činjeničnog opisa prekršaja. Međutim, predmetni je prekršaj moguće počiniti i sa namjerom i iz nehaja, odnosno ovdje se ne radi o prekršaju za koji bi bilo propisano kažnjavanje samo za namjeru, sukladno članku 25. stavku 2. Prekršajnog zakona. Slijedom navedenog, stupanj krivnje će u konkretnom slučaju biti relevantan kod odluke o kazni, a vidljivo je iz pobijane presude da je okrivljeniku izrečena blaža vrsta kazne i to uz primjenu odredbi o ublažavanju.

7. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je pravilno i točno utvrdio činjenično stanje u konkretnom predmetu te je okrivljenika opravdano proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji tj. za psihičko nasilje prema bivšoj supruzi – L.M., a za svoju odluku je dao valjane i dostatne razloge.

8. Razmatrajući odluku o prekršajnopravnoj sankciji, napominje se da je za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, uz zatvorsku kaznu do 90 dana, novčana kazna propisana kao blaža vrsta kazne i to u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud okrivljeniku izrekao blažu vrstu kazne – novčanu kaznu koju je ublažio ispod propisanog a da pri tome nije utvrdio nikakve okolnosti koje bi takvo posebnog minimuma,

ublažavanje kazne opravdale. Na temelju članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona blažu kaznu od propisane sud može izreći kad postoje naročito olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio sa oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja se može postići i takvom blažom kaznom. Međutim, u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je samo na temelju dosadašnje nekažnjavanosti okrivljenika, što nije naročito olakotna okolnost, okrivljeniku izrekao ublaženu novčanu kaznu. Budući da ovaj Sud ovakvu povredu zakona počinjenu u korist okrivljenika, po okrivljenikovoj žalbi ne može ispravljati, pobijanu presudu je u dijelu odluke o kazni valjalo potvrditi, a žalbeni navodi okrivljenika o tome kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti te da mu je izrekao previsoku kaznu su neosnovani. Neosnovano okrivljenik tvrdi da je prvostupanjski sud morao izreći opomenu jer u konkretnom slučaju uopće ne postoje uvjeti za primjenu opomene sukladno članku 43. Prekršajnog zakona. Na temelju odredbe članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona opomena se može primijeniti samo za one prekršaje za koje je kao jedina kazna propisana novčana kazna i to do 5.000,00 kuna, a što ovdje nije slučaj.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, i imovno stanje okrivljenika.

10. Zbog naprijed izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 2. lipnja 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu.