Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-34/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. B. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj K-12/2020-167 od 25. kolovoza 2021. u sjednici održanoj 2. lipnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika G. M.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II Odbijaju se kao neosnovane žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu i žalba optuženika, te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-12/2020-167 od 25. kolovoza 2021. optuženi G. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude, pa je uz primjenu članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11. i uz primjenu stavka 2. istog članka, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine u koju mu je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. lipnja 2019. do 13. svibnja 2021.

1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženi G. B. dužan je snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna, troškove vještačenja Klinike za psihijatriju Vrapče u iznosu od 1.875,00 kuna, troškove stalnih sudskih vještaka dr. M. H. u iznosu od 6.418,00 kuna, R. K. u iznosu od 800,00 kuna, dr. D. C. u iznosu od 520,00 kuna, trošak svjedoka A. T. u iznosu od 150,00 kuna te nužne izdatke oštećenika kao i nagradu i nužne izdatke njegovog punomoćnika u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

1.2. Na temelju članka 79. stavak 1. KZ/11. od optuženog G. B. oduzet je jedan pištolj marke F. B. P. kalibra 9 mm, te 5 komada streljiva kalibra 9 mm.

1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećenik A. J. sa imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 183.500,00 kuna u cijelosti je upućen u parnicu.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi G. B.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom "…da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni i troškovima postupka …te optuženiku izrekne strožu kaznu i obveže ga se na plaćanje troškova u istrazi."

2.2. Optuženi G. B. žali se po branitelju G. M., odvjetniku u R. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se "ponovno ocijene svi izvedeni dokazi u sveukupnosti", a u odnosu na odluku o kazni "da je kazna trebala biti izrečena u puno kraćem trajanju".

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća, za koju je branitelj optuženika tražio obavijest, nisu pristupili uredno obaviješteni državni odvjetnik i optuženik, dok je bio nazočan branitelj optuženik G. M., odvjetnik u R., pa je sjednica održana temeljem članka 475. stavak 4. ZKP/08. u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika.

6. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

7. U pogledu žalbenih navoda kojima optuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, isti navodi da je prvostupanjski sud izložio samo pojedine dijelove iskaza svjedoka, a sve druge dokaze, sadržaje pismena i ostalo, jednostavno ispustio iz komentara, kao podloge za iznošenje zaključaka.

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženika, po ocijeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, činjenično stanje je u odnosu na inkriminirano kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11. na pravilan i dostatan način utvrđeno u odnosu na sve odlučne činjenice.

7.2. Naime, zaključci prvostupanjskog suda u odnosu na pravno relevantne činjenice zasnivaju se na ocjeni nespornih činjenica, a to su da je optuženi G. B. zajedno sa svojim prijateljima toga dana, večeri i noći konzumirao alkohol, kao i da je prije noćnog kluba L. bio u nekim ugostiteljskim objektima. Ujedno, nije sporno da je optuženi G. B. na intervenciju redara morao napustiti noćni klub L. Također, nije sporno da su, uz optuženika, i njegovi prijatelji bili po redarima udaljeni iz noćnog kluba L. te da je optuženi G. B. otišao kući, uzeo pištolj te se zajedno sa M. B. vratio na mjesto događaja.

7.3. Nakon što su se optuženik i M. B. vratili na mjesto događaja, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je optuženi G. B. došao na mjesto događaja kako bi se obračunao sa onima koji ga su ga izbacili iz lokala, a u tu svrhu je uzeo i pištolj. Na mjestu događaja optuženik je hodao s pištoljem u ruci dok nije sreo oštećenog A. J. Ispravno prvostupanjski sud zaključuje, jer je utvrdio da je iskaz oštećenog A. J. vjerodostojan, da oštećenik prije toga nije bio u sukobu s optuženikom, nisu se poznavali, a tada su redari tog kluba bili i R. L. i D. M.

8. Prvostupanjski sud jasno i konzistentno obrazlaže, na listu 44. prvi odlomak obrazloženja prvostupanjske presude, iz kojih dijelova iskaza oštećenika utvrđuje dinamiku događanja, a to je da je susreo optuženog G. B., koji je držao pištolj u ruci i kada ga je ugledao, podigao je pištolj i okrenuo cijev prema njemu negdje u visini prsiju pa ga je zbog toga uhvatio za ruku u kojoj je bio pištolj te lijevom rukom za njegovu desnu, a optuženi B. je tada zateturao prema natrag, iščupao ruku koju mu je držao te, kada ga je oštećenik ponovno pokušao uhvatiti, pogođen je u trbuh. Optuženik je ponovio da će ih sve pobiti. Oštećenik je smatrao da se našao u krivo vrijeme na krivom mjestu, jer uopće nije poznavao optuženika, a optuženik je s pištoljem došao valjda s namjerom da nekog ubije. Također, ovaj iskaz je ispravno prvostupanjski sud povezao s nalazom i mišljenjem vještaka balističara koji je naveo da je do opaljenja došlo kada je pištolj bio na udaljenosti od tijela oštećenika 20-30 centimetara, a dozvoljava mogućnost da je prije ispaljenja taj pištolj bio gotovo prislonjen na tijelo oštećenika. Također iskaz oštećenika potvrđuje i iskaz svjedoka B. R. koji je naveo da je uočio nepoznatu osobu koja drži pištolj u desnoj ruci i hoda prema njima i govori "Sada ćete vidjeti, pičke", a potom da je u jednom trenu A. J. pokušao pištolj uzeti iz njegove ruke. Isto je potvrdio i svjedok M. Ć. koji je naveo da je vidio optuženika kako šeta s pištoljem i da je vidio u jednom trenutku A. J. od kojeg je posudio mobitel. Ujedno taj svjedok navodi da je optuženik njemu prišao, a nakon događaja s oštećenikom, dok je sjedio na barskoj stolici na ulazu u noćni klub L. te mu uperio pištolj u sljepoočnicu pitajući ga: "Tko si ti?", no, svjedok M. Ć. mu je odgovorio: "Nitko i ništa" pa mu je optuženik rekao: "Bježi u pičku materinu, ubit ću te". Dakle, iz svih provedenih dokaza ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženi G. B. došao obračunati se s pištoljem i kada je naišao na A. J. u nakani da ga usmrti ustrijelio ga u trbuh. Naime, optuženik se vratio na mjesto događaja, do automat kluba odakle je prethodno bio izbačen, noseći napunjeni i otkočeni pištolj koji je držao u ruci, a oštećeni A. J. je bio goloruk, pokušao se braniti, međutim optuženik je s udaljenosti od 20-30 centimetara ispalio metak u njegovu trbušnu šupljinu.

9. Prema tome, nije sporno da je optuženik došao natrag na mjesto događaja pod utjecajem alkohola i noseći u ruci napunjeni pištolj u namjeri da se obračuna sa osobama koje su ga izbacile iz lokala i kada je uperio pištolj u njemu nepoznatu osobu, oštećenika, nakon što se isti pokušao braniti hvatajući optuženika za ruku, kako ga ne bi upucao, jer je ima pištolj uperen prema njemu, opalio jedan metak u njegov trbuh te time postupao s izravnom namjerom da istoga liši života, a što je i verbalno potvrdio. Iz navedenog proizlazi da je utemeljeno prvostupanjski sud otklonio da bi se radilo o nužnoj obrani ili prekoračenju nužne obrane. Pritom treba naglasiti da je iz snimke nadzorne kamere, koja se navodi u žalbi, nedvojbeno utvrđeno da je optuženik hodao sa pištoljem u ruci te naišao na oštećenika te kada se isti pokušao obraniti, upucao ga u trbuh.

9.1. Oštećeni A. J. zadobio je prostrijelnu ranu prednje trbušne stijenke sa dvije prostrijelne rane vijuga tankog crijeva, prijelom crijevne kosti sa lijeve strane i posljedično krvarenje u trbušnu šupljinu i iza potrbušnice s razvojem hipovolemijskog šoka. Također, ispravno je prvostupanjski sud zaključio iz nalaza i mišljenja psihijatra i psihologa da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, što proizlazi iz njegovih primarnih obilježja ličnosti i stjecaja situacijskih okolnosti, a čemu je doprinijelo i stanje aktualne alkoholiziranosti. Vještaci su zaključili da je optuženik bio u pojačanoj psihičkoj tenziji vezano za fizički sukob koji je prethodio kritičnom događaju, dakle, izbacivanje po redarima iz noćnog kluba, postojao je vanjski pritisak na njegovu osobnost disocijalno promijenjenih karakteristika te zbog svoje strukture ličnosti uzrokovalo narcističku povrijeđenost s narušenim osjećajem samopouzdanja, sigurnosti i vrijednosti. Upravo frustrirajuća situacija mogla je dovesti do njegovog destruktivnog i agresivnog postupanja prema okolini.

10. Stoga kada se zaključci prvostupanjskog suda, koji se temelje na ispravnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza svjedoka i oštećenika, dovedu u vezu sa sadržajem drugih provedenih dokaza i to vještačkih nalaza i mišljenja, a koji su također opravdano ocijenjeni uvjerljivima, pravilna su sva ona utvrđenja prvostupanjskog suda koja se odnose na postojanje svih onih odlučnih činjenica koje su bitne za ocjenu postupanja optuženika u vrijeme počinjenja djela.

11. Iz navedenih razloga nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Također, nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik kada se žale zbog odluke o kazni.

12.1. Državni odvjetnik smatra da je trebalo posebno cijeniti kriminalnu upornost jer je utvrđeno da je optuženik otišao kući i vratio se naoružan, hodao s oružjem u ruci, tražio određene osobe te prijetio drugim građanima, kao npr. svjedoku M. Ć., kojem je uperio pištolj u glavu i to nakon što je ustrijelio oštećenika, kao i kada je ustrijelio oštećenika da je lupao na vrata automat kluba i prijetio oružjem. Otegotnim, smatra državni odvjetnik, je trebalo cijeniti da je ustvari pokazao bezobzirnost jer je ustrijelio u trbuh oštećenika koji zapravo nije bio osoba koju je tražio, niti je poduzeo bilo koju radnju da mu pomogne, što je bio u mogućnosti bez opasnosti za sebe, već je nastavio hodati okolo mašući oružjem i prijetio ljudima. Zbog toga smatra državni odvjetnik da je trebalo izreći strožu kaznu.

12.2. Optuženik u svojoj žalbi navodi da je, s obzirom na sve okolnosti slučaja i to pogotovo zbog toga što: " se radilo o nužnoj obrani, pa je isto trebalo tako tretirati kao posebno olakotno te da je i kazna trebala biti izrečena u puno kraćem trajanju".

12.3. Ispravno je prvostupanjski sud prilikom vrste i mjere kazne u obzir uzeo sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja pa je tako optuženiku kao olakotno cijenjena dosadašnja neosuđivanost, obiteljske prilike jer je otac dvoje maloljetne djece, smanjena ubrojivost u vrijeme počinjenja djela, dok mu je kao otegotno cijenjeno da se nije ispričao oštećeniku niti se raspitao za njegovo zdravstveno stanje, a da je upravo zbog zakonske mogućnosti ublažavanja kazne jer je djelo ostalo u pokušaju, izrečena kazna blaža od predviđene kazne za kazneno djelo ubojstva. Upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 4 godine i drugostupanjski sud smatra da će se ostvariti svrha kažnjavanja optuženika, utjecati na njega da ne dolazi ponovno u sukob sa zakonom, te da će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog djela, jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

13. Međutim, u pravu je državni odvjetnik da je pogrešno prvostupanjski sud obvezao optuženika da snosi paušalni trošak kaznenog postupka i troškove vještačenja koji se odnose isključivo na troškove nastale tijekom glavne rasprave. Naime, tijekom istrage provedeno je psihijatrijsko-psihološko i sudsko-medicinsko vještačenje pa je isplaćen iznos od 1.875,00 kuna Klinici za psihijatriju V., 5.094,40 kuna dr. M. H. i 1.284,00 kune mr.sc. I. Ž., 3.000,00 kuna za sudsko-medicinsko vještačenje dr. D. C., troškovi vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V., na ime analize alkohola u iznosu od 750,00 kuna, toksikološko vještačenje u iznosu od 250,00 kuna, dopunu toksikološkog vještačenja u iznosu od 750,00 kuna, daktiloskopsko vještačenje u iznosu od 2.247,00 kuna i biološko vještačenje u iznosu od 24.010,00 kuna, a o kojim troškovima prvostupanjski sud nije donio odluku.

13.1. Iz tog razloga, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u odnosu na troškove kaznenog postupka, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je ukinuo odluku o troškovima kaznenog postupka te vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a koja odluka je u nadležnosti predsjednika vijeća.

14. Slijedom svega naprijed navedenog, a budući da ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti temeljem članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene bitne postupovne povrede niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, trebalo je temeljem članka 482. i 483. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 2. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Marija Balenović, v.r.