Posl. br. 18 Povrv-1/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. p. d.o.o., …, Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. S., odvjetniku u OD S. i S. d.o.o. iz Z. protiv ovršenika I. K., vl. O. „M.“, …, K., OIB…, zastupan po punomoćniku Lj. V., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Lj. V. i S. T. S. u O., radi isplate 18.000,50 kuna, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 16. svibnja 2022. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja L. M., odvjetničke vježbenice u OD S. i S. d.o.o. i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 2. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika I. K., K., …, pod posl. br. Ovrv-52/2020 od 14. travnja 2020. godine, te se prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku I. K., OIB: …, kao vlasnik ugostiteljskog obrta M. isplatiti tužitelju K. p. d.o.o., OIB: …, novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 1.049,75 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a na iznose kako slijedi: - na iznos od 661,25 kuna od dana 30.09.2017. godine pa do isplate, i na iznos od 388,50 kuna od dana 31.07.2017. godine pa do isplate, sve u roku osam (8) dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Javnog bilježnika I. K., K., …, pod posl. br. Ovrv-52/2020 od 14. travnja 2020. godine, te se odbija tužbeni zahtjev i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku I. K., OIB: …, kao vlasnik ugostiteljskog obrta M. isplatiti tužitelju K. p. d.o.o., OIB: …, novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 16.950,75 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, kao i isplatiti nastali ovršni trošak u iznosu od 1.950,00 kuna i predvidivi ovršni trošak u iznosu od 1.287,50 kuna, sve u roku od 8 (osam) dana.

III. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 kuna.

Obrazloženje

Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, Javni bilježnik I. K., K., …, pod posl. br. Ovrv-52/2020 od 14. travnja 2020. godine je donio rješenje na temelju vjerodostojne isprave a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 18.000,50 kuna zajedno sa zateznom kamatom te nastalim troškovima ovršnog postupka i predvidivim troškovima.

Protiv tog rješenja ovršenik, sada tuženik, je uložio pravodobni prigovor u kojem navodi da je obrt tuženika imao poslovnu suradnju sa V.-c. d.o.o., a da mu je očigledno da K. p. d.o.o. preuzima poslove sada iako navodi je proteklo više od 3 godine prema datumima iz otvorenih stavki. Ističe tuženik da je ispis otvorenih stavki od 7.12.2017.g. koji je potpisan jedina mjerodavna isprava o dugu. Tuženik ističe budući su imali ugovor o u poslovnoj suradnji sa H. H. d.o.o. na 3 godine U vidu gratis robe i to 2015., 2016. i 2017. Da je dogovoreno između H. H. i V. c. da će H. H. isporučivati pivo V. c. a da će V. c. obrta M. za toliki iznos umanjiti račune. Nadalje se ističe da je 2017. godine H. H. dostavila 65 bačava piva u skladišni prostor V. c. u D. i o dostavio obavijestila tuženika i V. c. u B., pa je temeljem toga V. c. 31. kolovoza 2017.g. dao financijsko odobrenje tuženiku na iznos od 19.955,00 kn. Nadalje tuženik ističe da je drugi dio potraživanja prema V. c. od 25.000,00 kn, a na temelju gratis robe od H. te je dogovoren način da robu koju obrt M. bude uzimao kroz deveti mjesec 2017. godine od V. c. ne plaća, već da će na kraju godine vidjeti tko kome što duguje i poravnati međusobne račune. Tuženik nadalje ističe da je dogovoreno da im pošalju račun na iznos od 25.000,00 kn, a da oni odmah sutradan 6. prosinca 2017. uplate razliku od 25.000,00 kn u iznosu od 1694, 99 kn na račun tuženika. Tuženik naglašava da je nakon kompenzacija između V. c. i obrta M. nema nikakvih međusobnih potraživanja. Tuženik ističe prigovor zastare.

Obzirom na prigovor tuženika rješenjem Trgovački sud u D. pod posl.br. Povrv-1/2021 od dana 5. ožujka 2021. stavljeno je van snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tužitelj po punomoćniku tijekom parničnog postupka ustraje u svojim navodima iz prijedloga za ovrhu, te navodi da je nad društvom A. d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima u Republici Hrvatskoj (A. G.) dana 10. travnja 2017. godine otvoren postupak izvanredne uprave, te da je postupku izvanredne uprave izglasana i sklopljena nagodba između A. G. i njenih vjerovnika (Nagodba), a da je Trgovački sud u Z. donio Rješenje od 6. srpnja 2018. godine, kojim se potvrđuje Nagodba, te da je dana 1. travnja 2019. godine započeo proces implementacije Nagodbe odnosno da je došlo do prijenosa gospodarske poslovne cjeline s društva V.-c. d.o.o. na novo društvo V.-c. p. d.o.o. a da prema odredbi 22.1.1 Nagodbe, imovina društva V.-c. d.o.o., uključujući tražbine, a koju čine prava (netaksativno) u Prilogu 16 Nagodbe, prenesena je na društvo registrirano u Republici Hrvatskoj pod tvrtkom A. 37. d.o.o., u sudski registar Trgovačkog suda u Z., pod MBS: …; OIB: …, a što je sukladno odredbi članka 43. stavak. 5. alineja 1 Zakona o postupku izvanredne uprave nad trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku. Nadalje ističe da je dana 20.12.2018. godine izvršen, među ostalim, upis promjene tvrtke društva A. 37. d.o.o. tako da ista glasi V.- c. p. d.o.o. sa sjedištem Z., …, upisano u Sudski registar Trgovačkog suda u Z. pod MBS: …; OIB:…, a dana 02.01.2020. godine, društvo V.-c. p. d.o.o. prestalo je pripajanjem društvu K. p. d.o.o. temeljem Ugovora o pripajanju od 10.12.2019. godine. Tužitelj ističe da je iz svega navedenog jasno kako je upravo na tužitelja preneseno predmetno utuženo potraživanje. Ističe da je navedene račune tuženik ovjerio svojim pečatom i/ili potpisom te je iste račune djelomično podmirio prije pokretanja ovršnog postupka, iz čega da proizlazi osnovanost i visina tužiteljevog potraživanja. Tužitelj ne osporava provedenu kompenzaciju od dana 27.11.2017. godine, međutim ističe kako navedenom kompenzacijom nisu prestale obveze utužene u ovopredmetnom postupku, već da je iz iste vidljivo kako se radi o računima koji nisu predmet ovog postupka. Tužitelj navodi da se tužbeni zahtjev odnosi na ambalažu koja nije vraćena tužitelju.

Tuženik po punomoćniku tijekom parničnog postupka ustraje u svojim navodima iz prigovora na rješenje o ovrsi, te ističe prigovore nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja kao i prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje tuženik naglašava da bi uvijek prilikom preuzimanja robe od V.-c. u istom trenutku vratio i ambalažu. Tuženik navodi kada se zbroji vraćena ambalaža sa sva navedena 3 računa ista u potpunosti odgovara računu broj 4775 kojim je tuženika pogrešno zadužio V. c., a da kada se zbroje vraćena ambalaža sa sva navedena 4 računa i to broj 511 3,5114, 5119 i 5129 ista u potpunosti odgovara računu pod brojem 5130 kojim je tuženika pogrešno zadužio V. c..

Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu i to izvod otvorenih stavaka, ugovor o poslovnoj suradnji, kompenzacija na iznos 23.305,01 kuna, e-mail korespodencija sa prilozima, izvod po transakcijskom računu, računi, Rješenje Trgovačkog suda u Z. broj St-1138/17 od 10. travnja 2017. Godine, Rješenje Trgovačkog suda u Z. broj St-1138/17 od 06.07.2018. godine; Rješenje Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-5140/2018 od 18.10.2018. godine, Zaključak Trgovačkog suda u Z. broj St-1138/17 od 1. ožujka 2019. Godine, Rješenje Trgovačkog suda u Z., posl. br. Tt-19/42097-2 od 02.01.2020. godine, povijesni izvadak iz Sudskog registra Trgovačkog suda za tužitelja, prijava potpisa kod banke za tuženika, računi, dopis porezne uprave, knjiga URA za tuženika, te je sud proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom vještaku za računovodstvo i financije iz društva I. R. d.o.o., dok ostale predložene dokaze sud nije izvodio jer je iz materijalnih dokaza u spisu, pregledanih isprava i nalaza i mišljenja vještaka mogao donijeti nedvojbenu odluku.

Iz spisu priloženih računa i ostale financijsko knjigovodstvene dokumentacije je vidljivo da se u knjigovodstvu tužitelja vodi utužena tražbina po utuženim računima.

Tuženikov prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije nije osnovan. Naime iz rješenja Trgovačkog suda u Z. broj St-1138/17 od 10. travnja 2017. godine, rješenja Trgovačkog suda u Z. broj St-1138/17 od 06.07.2018. godine; rješenja Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-5140/2018 od 18.10.2018. godine, zaključka Trgovačkog suda u Z. broj St-1138/17 od 1. ožujka 2019. godine, rješenje Trgovačkog suda u Z., posl. br. Tt-19/42097-2 od 02.01.2020. godine te iz povijesnog izvatka iz Sudskog registra je vidljiv slijed prijenosa odnosno promjena vezano za društvo tužitelja kao slijednika društva V.-c. d.o.o. Iz računa u spisu i ostale financijske dokumentacije je vidljivo da je tuženik bio u poslovnom odnosu sa V.-c. d.o.o.

Tuženik prigovara zastari. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno nevršenjem kroz određeno vrijeme nekog subjektivnog prava gubi se mogućnost prisilnog ostvarivanja tog prava. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. No, pozivanje na zastaru je pravo dužnika, tuženika, pa se sud ne može na nju obazirati ako se on na nju nije pozvao, a sve sukladno čl. 214 Zakona o obveznim odnosima (NN br 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu ZOO). Tuženik je prigovorio zastari. Zastarijevanje sukladno čl. 215. st. 1. ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a prema čl. 216 ZOO-a nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Pravilo o zastari međusobnih tražbina iz ugovora o prometu robe i usluga sadrži u cl. 228. ZOO-a koji u stavku prvom određuje da međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga, te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, dok u stavku drugom određuje da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata.

Tužitelj je pokrenuo postupak spram tuženika prijedlogom za ovrhu predanim preporučeno poštom 6. travnja 2020. godine javnom bilježniku. Stoga ako sud uzme u obzir utvrđen na temelju isprava u spisu datum dospijeća najstarije tražbine po računu 4775/1054/ sa dospijećem 3. srpnja 2017.g. , a i činjenicu da tužitelj potražuje zatezne kamate od 4. srpnja 2017.g., od navedenog datuma do dana pokretanja postupka nije prošlo više od 3. godine. Stoga prigovor zastare tuženika nije osnovan.

S obzirom na određeno vještačenje vještak je bio obvezan očitovati se na sljedeće okolnosti: jesu li u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika evidentirani utuženi računi, jesu li plaćeni djelomično ili u cijelosti, je li obveza eventualno prestala prijebojem ili u kojem je dijelu prestala odnosno koliki je preostali eventualni dug.

Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije I. S. iz društva I. R. d.o.o. u svom nalazu navodi kada se izvrši detaljan uvid u sve račune da je vidljivo da je došlo do greške kod 3 računa tužitelja, kod zaduživanja ambalaže dana 3. srpnja 2017. godine ambalaža je vraćena 3. srpnja 2017. godine, po tri računa 4471, 4472, 4473, a zadužena po drugi put sa računom 4775. Nadalje kod zaduživanja ambalaže dana 8. srpnja 2017. godine ambalaža je vraćena 8. srpnja 2017. godine po četiri računa 5113, 4114, 5119, 5120, a zadužena drugi put sa računom 5130. Kod zaduživanja ambalaže dana 25. srpnja 2017. godine ambalaža je vraćena 25. srpnja 2017. godine po 3 računa br 6122, 6124, 6081, a zadužena drugi put sa računom 6156. Prema izrađenom mišljenju vještaka postoji dug tuženika po računima broj 9865/1054/1 od 29. rujna 2017. godine u iznosu od 661,25 kn sa dospijećem za plaćanje 29. rujna 2017. godine za ambalažu koja navedena na računu, a nije naveden povrat ambalaže. Vještak navodi da je roba na navedenom računu plaćena kompenzacijom, a ambalaža nije plaćena, a na računu nema povrata ambalaže, te po računu broj 9918/1054/1 od 30 rujna 2017. godine u iznosu od 388,50 kn sa dospijećem za plaćanje 30. srpnja 2017. godine za ambalažu koja je navedena na računu, a nije naveden povrata ambalaže. Vještak navodi da je roba na navedenom računu plaćena kompenzacijom, a ambalaža nije plaćena a da na računu nema povrata ambalaže. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ukupan dug tuženika prema tužitelju 1.049,75 kn i to kao zbroj sa dva računa i to 661,25 kuna i 388,50 kuna.

Tužitelj po punomoćniku je imao prigovore na pisani nalaz i mišljenje vještaka koji mu je dostavljen tako da su prigovori dostavljeni vještaku koji se na ročištu očitovao o prigovorima i to na poseban upit pun. tužitelja po čemu je vještak zaključio da predznak minus znači da je ambalaža vraćena odgovara da mu je to logično da kada se oduzima da je ambalaža vraćena. Vještak ističe da je tražio od tužitelja dokumente po kojima je evidentirano da ambalaža nije vraćena ali da tužitelj takav dokument nije dostavio, te da je zatraženo direktno od K. P.. Od predstavnika D. S.. Vještak upitan kako je utvrdio greške kod tri računa odgovara da je utvrdila uvidom u spis i to kako i piše na trećoj stranici pisanog nalaza.

Sudski vještak je bio razumljiv, a nalaz i mišljenje stručni i nedvojbeni pa sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odrediti novo vještačenje po drugom sudskom vještaku.

Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi pa stoga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva.

Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,148/11, 25/13, 89/14, 70/19

– dalje: ZPP), te nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu, ovaj sud je utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju sud je utvrdio osnov i visinu dijela tužbenog zahtjeva, te je tužbeni zahtjev u manjem dijelu osnovan i stoga je odlučeno kao u toč. I izreke presude, dok u većem nije pa je odlučeno kao u toč. II izreke. Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su se stranke nalazile u obvezno pravnom odnosu, i to obveznom pravnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji (čl. 376 ZOO-a), a obzirom da tuženik kako proizlazi nije izvršio povrat ambalaže - robe tužitelju dužan je naknaditi vrijednost, te temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a dužan svoju obvezu plaćanja izvršiti u cijelosti, te mu platiti zateznu kamatu kako je to odlučeno u toč. I izreke. Iz nalaza i mišljenja vještaka koji se temelji na financijskoj dokumentaciji je vidljivo da je tuženik podmirio obveze prema tužitelju i to kompenzacijom u dijelu, da je došlo do greške kod tužitelja kod zaduživanja za ambalažu te da stoga ne postoji dugovanje u iznosu iznad iznosa od 1.049,75 kuna.

Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju su sukladno odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a priznate i zatezne zakonske kamate. Dužnik pada u zakašnjenje kada ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za njezino ispunjenje. Prema računu koje je tužitelj ispostavio tuženiku za obveze plaćanja kao rok obveze plaćanja označen je datum dospijeća, a kao dan kada počinju teći zakonske zatezne kamate je dan nakon dana dospijeća.

U smislu čl. 451. st.3. ZPP-a u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, radi čega je odlučeno kao u toč. I i II izreke presude.

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a obzirom da je tužitelj uspio sa oko 5.8% uspjeha (1.049,75 kuna u odnosu na tužbeni zahtjev od 18.000,50 kuna). Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tuženika, sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tuženika i to za zastupanje na ročištu gdje se raspravljalo o glavnoj stvari ili se izvodili dokazi dana 18.10.2021. i 16.05.2022. u iznosu od po 100 bodova po ročištu (Tar. br. 9. toč. 1. OT-a), za pristup ročištu 16.2.2022.g. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 25 bodova (Tar. br. 9. toč. 5. OT-a), za obrazloženi podnesak kojim odgovara na navode iz prigovora tuženika 8.4.2021.g. 100 bodova (Tar.br. 8 toč. 1 OT-a), dakle ukupno 325 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 3.250,00 kuna uvećano za PDV 25% pa ukupan trošak iznosi 4.062,50 kuna uz trošak za vještačenje 3.750,00 kuna pa je ukupno 7.812,50 kuna i odlučeno kao u toč. III izreke rješenja. Tuženiku nije odobren trošak za podnesak kojim dostavlja samo dokaz o uplaćenom predujmu za vještačenje.

Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U D., dana 2. lipnja 2022. godine

Sutkinja:

Katarina Franković v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.