REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 11 Us I-209/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja 1. G. U. d.o.o. Z., S. 48/a i 2. G. K. iz Z., I. R. 30, koje oboje zastupa opunomoćenik A. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K.& M. d.o.o. Z., N. V. 3, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe P. d.o.o. iz Njivica, Kala 17, koju zastupa opunomoćenica E. F., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. i partneri u R., N. T. 9, radi izdavanja građevinske dozvole, 2. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/21-02/246, URBROJ: 531-07-01-03/05-21-2 od 28. studenog 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

III. Nalaže se tužiteljima 1. G. U. d.o.o. i 2. G. K. nadoknaditi zainteresiranoj osobi P. d.o.o. troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn (šest tisuća dvije stotine pedeset) u roku od 60 (šezdeset) dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-03/21-02/246, URBROJ: 531-07-01-03/05-21-2 od 28. studenog 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Krk KLASA: UP/I-361-03/20-01/000088, URBROJ: 2170/1-03-04/3-20-0010 od 16. listopada 2020. Potonjim prvostupanjskim rješenjem ostavljena je na snazi građevinska dozvola KLASA: UP/I-361-03/17-06/109, URBROJ: 2170/1-07-04/8-17-5 od 21. lipnja 2017. kojim je investitoru P. d.o.o., ovdje zainteresiranoj osobi, dozvoljeno građenje višeobiteljske građevine, 2. skupine, visine P+2, s 4 stambene jedinice, građevinske bruto površine 543,39 m[2] , prema glavnom projektu zajedničke oznake 77/16-17 od veljače 2017. godine, izrađenom po tvrtki P. c. d.o.o. K., glavni projektant M. P., ovlaštena arhitektica.

2. Predmetna rješenja upravnih tijela donesena su u izvršenju presude ovog suda poslovni broj UsI-512/2019-22 od 3. ožujka 2020. kojom je poništeno rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UP/II-361-03/18-02/414, URBROJ: 531-05-2-2-19-2 od 25. veljače 2019. i prvostupanjsko rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, Ispostave u Krku, KLASA: UP/I-350-05/17-06/431, URBROJ: 2170/1-07- 04/3-18-22 od 1. kolovoza 2018. te predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tužitelji u pravovremeno podnesenoj tužbi osporavaju zakonitost pobijanog rješenja tuženika ističući kako u trenutku izdavanja predmetne građevinske dozvole nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 110. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji) s obzirom na činjenicu da nije postojala mogućnost priključenja predmetne čestice na prometnu površinu. Prvostupanjsko upravno tijelo povrijedilo je zakon na način da je investitoru izdalo građevinsku dozvolu, a da za to nisu bile ispunjene zakonom tražene pretpostavke (uvjeti), odnosno pretpostavke iz čl. 110. Zakona o gradnji, s obzirom na činjenicu da nije postojala mogućost priključenja predmetne građevne čestice na prometnu površinu. Naime, predmetni put u naravi predstavlja neuređeni makadam bez bilo kakve infrastrukture, a što nije u skladu s pojmom puta iz čl. 110. Zakona o gradnji i uputom sadržanoj u presudi Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-512/2019 od 3. ožujka 2020., prema kojoj se treba utvrditi "…da li u naravi postoji uređen i asfaltirani pristupni put potrebnih dimenzija u skladu sa čl. 50. Urbanističkog plana uređenja 4 Rova…". Postojanje, odnosno nepostojanje činjenica – uvjeta za izdavanje građevinske dozvole trebalo se prosuđivati prema stvarnom stanju u trenutku podnošenja zahtjeva za građevinsku dozvolu, a ne nekom kasnijem stanju. Na tragu prethodno istaknutog, tužitelj drži da sud svakako treba uzeti u obzir ovosudnu presudu poslovni broj UsI- 512/2019 od 3. ožujka 2020., posebice u dijelu u kojem je zauzet stav "da bi se nekretnina mogla smatrati pristupnim putem odnosno prometnom površinom, potrebno je da u naravi ona to doista jest, a ne da ona to može postati po svojim karakteristikama (…) i položajem u naravi." Stoga tuženik, suprostavljajući svoje stajalište stajalištu Upravnog suda u Rijeci (str. 3. prvi ulomak, osporavanog rješenja) očito ispušta iz vida odredbu čl. 10. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) kojom je propisano da je pravomoćna presuda suda obvezna za stranke u upravnom sporu i njihove pravne slijednike. Osporavano rješenje nadalje je nezakonito jer njegovo obrazloženje ne daje ocjenu svih žalbenih navoda tužitelja, koji su isticani u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja niti se poziva na razloge prvostupanjskog rješenja u dijelu koji se tiče navoda tužitelja da je u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja sudjelovala Općina Malinska-Dubašnica. Slijedom svega iznesenog, predloženo je sudu donošenje odluke kojom se poništava rješenje tuženik i izdana građevinska dozvola od 21. lipnja 2017. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod navoda iz obrazloženja osporavanog akta te je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom se pridružila navodima iz obrazloženja rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog upravnog tijela predlažući odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Sud je održao ročište za raspravu 25. svibnja 2022., čime je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. ZUS-a, dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U sporu su izvedeni dokazi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U konkretnom slučaju zakonitost odluke tuženika valjalo je ocijeniti primjenom odredbe čl. 81. ZUS-a, a na koju se ovaj sud pozvao donoseći odluku poslovni broj UsI-512/2019-22 od 3. ožujka 2020. Predmetnom odredbom st. 2. propisano je da je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

10. U ovom upravnom sporu stoga ocjena zakonitosti odluke upravnih tijela ograničava se na ispitivanje da li su u ponovljenom postupku upravna tijela postupila u skladu sa pravnim shvaćanjem izraženim u ranijoj odluci suda, odnosno da li su pobijane odluke u okvirima dane upute (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-2654/16 od 22. rujna 2016.).

11. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj UsI-512/2019-22 od 3. ožujka 2020. razvidno je da je istom određeno kako se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 110. st. 4. toč. 2. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13 i 20/17), kojom je propisano da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građenje nove zgrade za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi, između ostalog, da postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine. Nadalje, po stavu suda, izraženom u predmetnoj presudi, "da bi se nekretnina mogla smatrati pristupnim putem odnosno prometnom površinom, potrebno je da u naravi ona to doista jest, a ne da ona to može postati po svojim pravnim karakteristikama (obliku čestice u katastru i upisanim pravom vlasništva jedinice lokalne samouprave u zemljišnoj knjizi) i položajem u naravi." "Dakle, za izdavanja akata za gradnju potrebno je da građevna čestica bude u naravi uređena kako je to propisano u odredbama čl. 163. do 166. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/13, dalje: ZPU) (koje se odnose na uređenje građevinskog zemljišta), što znači da između ostalog mora imati izgrađen kolni pristup." S obzirom na obvezu upravnih tijela da u postupku ispitaju i utvrde sve odlučne činjenice sud je ocijenio potrebnim predmet "vratiti na ponovni postupak kako bi prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku provelo očevid na licu mjesta i utvrdilo da li u naravi postoji uređen i asfaltirani pristupni put potrebnih dimenzija u skladu s čl. 50. Urbanističkog plana uređenja 4 Rova („Službene novine Primorsko-goranske županije“, broj 12/12) ili je li eventualno izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine (što prvostupanjsko tijelo, a niti tuženik nisu ispitivali u upravnom postupku budući da su temeljili svoje odluke na činjenici da predmetna građevna čestica ima pristupni put na temelju podataka iz zemljišne knjige i geodetskog projekta iako se u naravi radi o zemljanom i neuređenom pristupnom putu)."

12. Cijeneći izneseno, ukazuju se osnovanim navodi tužitelja u dijelu u kojem ističu kako je tuženik dužan po toj presudi postupiti sukladno citiranom čl. 81. ZUS-a. Vezanost tuženika pravnim shvaćanjem upravnog suda u konkretnom predmetu pravilo je kojim se osigurava sudska zaštita građana od postupaka uprave i kada bi javnopravno tijelo bilo ovlašteno od slučaju do slučaja ocjenjivati hoće li primijeniti pravno shvaćanje suda, upravno sudovanje ne bi moglo ispuniti svoju svrhu.

13. Međutim, unatoč navedenoj nesporno učinjenoj povredi, sud izreke odluka upravnih tijela ocjenjuje pravilnima i zakonitima te u okviru dane upute iz presude ovog suda poslovni broj UsI-512/2019-22 od 3. ožujka 2020. obzirom da je u ponovljenom postupku očevidom na licu mjesta utvrđeno da u naravi postoji prometna površina kojom se prometovalo i za vrijeme odvijanja očevida, da je širina čestice koja se u katastru vodi kao put i predstavlja prometnu površinu u smislu odrede čl. 3. Zakona o gradnji u skladu s odredbama Urbanističkog plana uređenja naselja Rova (GP 3) – UPU 4, na temelju kojeg je izdana lokacijska dozvola KLASA: UP/I-350-05/18-03/11, URBROJ: 2170/1-03-04/3-18-7 od 24. svibnja 2018. te da je uvidom u evidenciju prvostupanjskog tijela utvrđeno da je za predmetnu prometnicu, odnosno prvu fazu iste, na koju je osigurana mogućnost priključenja građevne čestice k.č. … k.o. M.-D., izdana pravomoćna građevinska dozvola KLASA: UP/I-361-03/18-06/184, URBROJ: 2170/1-03-04/3-18-4 od 3. kolovoza 2018. Ovo osobito vodeći pri tome računa o pravnom stajalištu iznesenom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4897/19-3 od 15. siječnja 2021., predmet koje je izdavanje građevinske dozvole, u kojem se ističe kako određena površina, kojoj je u katastru upisana namjena cesta/put, bez obzira od čega je napravljena (asfalt, makadam ili zemlja), čini prometnu površinu u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 28. ZPU-a, koji se primjenjuje i u konkretnom slučaju osporene građevinske dozvole.

14. Zaključno, pravilno ukazuju tužitelji kako se tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja nije očitovao na navod tužitelja vezano za sudjelovanje u postupku Općine Malinska-Dubašnica no sud ocjenjuje navedeno neodlučnim za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, a sve iz razloga što je prema stajalištu suda u upravnom postupku zakonito i pravilno pozvana predmetna općina na usmenu raspravu i očevid na licu mjesta kao tijelo u čijoj je nadležnosti predmetni put (nerazvrstana cesta), a tim više što je presudom ovog suda poslovni broj UsI- 512/2019-22 od 3. ožujka 2020. dana uputa u ponovnom postupku omogućiti zainteresiranoj osobi (P. d.o.o. N.) dodatni rok u kojem će put u dogovoru s jedinicom lokalne samouprave, koja je nadležna za upravljanje istim, eventualno urediti, ako koja obveza proizlazi iz odredaba čl. 164. i 165. ZPU-a.

15. Slijedom navedenog, s obzirom da prednje navedeno, nedostaci u postupku nisu utjecali na zakonitost pobijanih rješenja, a sud drugih nedostataka na koje se tužitelji u tužbi pozivaju nije našao, to je na temelju odredbe čl. 57. st. 2. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te riješiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora te je stoga odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

17. Trošak zainteresirane osobe sastoji se od zastupanja iste u ovom sporu putem opunomoćenika, a taj trošak sukladno odredbi čl. 79. st. 2. ZUS-a i Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) iznosi za sastav podneska 2.500,00 kn i za pristup opunomoćenika na raspravu održanu u ovom sporu 2.500,00 kn, sve uvećano za iznos PDV-a 25 %, što sveukupno iznosi 6.250,00 kn. Kako se radi o opravdanim radnjama poduzetima u ovom sporu, to je sud sukladno čl. 79. st. 1. ZUS- a u cijelosti priznao i dosudio taj trošak zainteresiranoj osobi. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Rijeci 2. lipnja 2022.

Sutkinja

Dubravka Zec v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.