Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-701/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. V. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Z. B., odvjetniku u S., protiv tuženika T. M. iz N., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., zbog spora iz nasljeđivanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3486/2017 od 21. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3486/2017 od 21. veljače 2022..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a koji glasi:

1. Utvrđuje se da nekretnina i to stan upisan u Knjigu položenih ugovora, broj poduloška 1509 za K.O. S., koji se nalazi u S., sagrađen na čest.zem.7230 (kat.čest.5509), na 11 katu, broj stana 33 u površini od 75,24 m[2] , koji se sastoji od dvije sobe, dnevne sobe, kuhinje, kupaonice i WC-a, predstavlja zajedničku imovinu pokojnog S. M. i pokojne K. M., te da udio svakog od njih na ovoj nekretnini iznosi po ½ dijela.

2. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina od 31. srpnja 2013. na temelju kojeg je tuženik upisan kao vlasnik stana upisanog u Knjizi Položenih ugovora, broj poduloška 1509 za K.O. S., koji se nalazi u S., ..., sagrađen na čest.zem.7230 (kat.čest.5509), na 11 katu, broj stana 33 u površini od 75,24 m[2] , koji se sastoji od dvije sobe, dnevne sobe, kuhinje, kupaonice i WC-a.

3. U ostavinskom postupku iza smrti pok. S. M. vraća se dar učinjen tuženiku na osnovi Ugovora o darovanju od 31. srpnja 2013. na temelju kojeg je tuženik upisan kao vlasnik stana upisanog u Knjizi Položenih ugovora, broj poduloška 1509 za K.O. S., koji se nalazi u S., ..., sagrađen na čest.zem.7230 (kat.čest.5509), na 11 katu, broj stana 33 u površini od 75,24 m[2] , koji se sastoji od dvije sobe, dnevne sobe, kuhinje, kupaonice i WC-a, i to radi raspodjele zakonskim nasljednicima.

4. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva stana iz točke 1. provedena temeljem ništetnog Ugovora o darovanju nekretnina od 31. srpnja 2013. iz točke 1. pravno nevaljana.

5. Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o darovanju nekretnina od 31. srpnja 2013. i uspostava Z.K. stanja kakovo je bilo prije provedbe.

6. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana isplati, ovom parnicom prouzročeni trošak tuženiku, u iznosu od 75.000,00 kn, sve to sa zakonskom zateznom kamatom počev od donošenja presude prvog stupnja pa do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Tužiteljica pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi, ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da stan upisan u knjizi položenih ugovora broj poduloška 1509 k.o. S. predstavlja zajedničku imovinu pok. S. M. i pok. K. M., utvrđenje da je ništetan ugovor o darovanju nekretnina od 31. srpnja 2013. na temelju kojeg je tuženik upisan kao vlasnik predmetnog stana, te da se u ostavinskom postupku iza smrti pok. S. M. vraća dar učinjen tuženiku na osnovi Ugovora o darovanju od 31. srpnja 2013. i to radi raspodjele zakonskim nasljednicima, kao i da je uknjižba prava vlasništva predmetnog stana provedena temeljem ništetnog ugovora o darovanju od 31. srpnja 2013. pravno nevaljana pa da se nalaže brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju tog ugovora o darovanju i uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe.

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži da se vrati dar učinjen tuženiku na osnovu ugovora o darovanju od 31. srpnja 2013. radi raspodjele zakonskim nasljednicima jer smatra da je nastupila zastara.

9. Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica zajedno s ocem, sada pok. S. M. sudjelovala u ostavinskom postupku iza smrti pok. majke K. M. umrle 2004. i da je dobila rješenje o nasljeđivanju koje nije osporavala, te da tužiteljica nikada nije zatražila provođenje dopunskog ostavinskog postupka iza smrti pok. majke K. M., a da bi predmetnu nekretninu označila kao naknadno pronađenu imovinu pok. majke, pa kako pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. K. M. obvezuje stranke sudionike u ostavinskom postupku od trenutka njegove pravomoćnosti, to tužiteljicu u postavljanju tužbenog zahtjeva pod točkom I. i II. izreke, ograničava upravo pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju iza pok. K. M., jer rješenje o nasljeđivanju obvezuje stranke sudionike u ostavinskom postupku od trenutka njegove pravomoćnosti.

10. Tužiteljica je za života S. M. s istim sklopila ugovor o darovanju 5. lipnja 1972. kojim joj otac ustupa stanarsko pravo na stanu u P., a da je u upravnom postupku rješenjem od 25. kolovoza 1988. tužiteljici priznato stanarsko pravo na tom stanu, pa sud smatra da tužiteljica nije povrijeđena u nasljednom dijelu i da nema razloga da se predmetni stan vrati u ostavinsku masu niti pok. K. M. niti pok. S. M.

11. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda sada pok. S. M. je predmetni stan stekao otkupom, a otkupnu cijenu je pozajmio od tužiteljice, koji iznos je tužiteljici na traženje S. M. vratio tuženik, pa da se ne radi o bračnoj stečevini niti o povredi nužnog dijela, te je odbio tužbeni zahtjev.

12. Odredbom članka 84. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 141/19 – dalje: ZN) propisano je da se povrat dara može zahtijevati u roku od tri godine od ostaviteljeve smrti, odnosno dana pravomoćnosti rješenja o proglašenju ostavitelja umrlim, odnosno o utvrđenju njegove smrti.

13. U sastav ostavine ostavitelja nalazi se jedino ono što mu je pravnim odnosima pripadalo u trenutku smrti. Nije u sastavu ostavine ono što je doduše pripadalo ostavitelju, ali ne u trenutku njegove smrti, jer mu je već prije toga prestalo pripadati.

14. Radi se o objektivnom roku koji počinje teći i istječe bez obzira na saznanje nužnog nasljednika za povredu nužnog dijela.

15. Kako tužiteljica kao ostaviteljičina kći nije pravodobno i u roku iz članka 84. ZN-a postavila zahtjev u svojstvu zakonskog i nužnog nasljednika budući da je S. M. preminuo ..., a tužiteljica je tužbu podnijela 7. srpnja 2017., u kojoj je istaknula da bi bio povrijeđen njen nužni dio spornim darovanjem sačinjenim u korist tuženika kao nasljednika, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži da se u ostavinsku masu iza pok. S. M. vraća dar učinjen tuženiku na osnovu ugovora o darovanju od 31. srpnja 2013. i to radi raspodjele zakonskim nasljednicima, budući da je nastupila zastara.

16. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice u tom dijelu kao i pozivanje na stav Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. budući da tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev na restituciju.

17. Nadalje, raspolaganje tuđom stvari samo po sebi ne znači da je pravni posao ništetan. Ugovor o darovanju zaključen je 31. srpnja 2013. između S. M. kao darovatelja i tuženika kao primatelja, dakle nakon smrti K. M. supruge S. M., a majke stranaka. U ostavinskom postupku iza smrti K. M. sudjelovali su otac i sin, ovdje tuženik, pa s obzirom na ishod ostavinskog postupka i otac i sin su mogli vjerovati da otac daruje sinu, ovdje tuženiku, samo njegovu imovinu tim više što su svi nasljednici znali za postojanje predmetnog stana. Kako tužiteljica nije dokazala da bi jedina pobuda pri sklapanju toga ugovora o darovanju bila povreda njenog nužnog dijela, to navedeni ugovor nije ništetan (članak 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO).

18. Na ostale žalbene navode za navesti je da se odredba članka 8. ZPP-a odnosi na načelo slobodne ocjene dokaza provedenih tijekom postupka, pri čemu se navedenom odredbom utvrđuje koje sve okolnosti prvostupanjski sud treba uzeti u obzir pri utvrđenju relevantnih činjenica, a na osnovi slobodne ocjene provedenih dokaza.

19. Prvostupanjski je sud sukladno odredbi članka 40. ZPP-a utvrdio vrijednost predmeta spora, te je pravilno obračunao troškove postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), koji su bili neophodni za vođenje postupka.

20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 2. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović