Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžm-7/2022-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom M. J. zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i maloljetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Km-1/2019. od 11. siječnja 2022., u sjednici održanoj 2. lipnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice maloljetnog M. J. putem video-linka i zamjenice braniteljice V. D. L., V. K., odvjetnice u Z.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba maloljetnog M. J., ukida se prvostupanjska presuda te predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom maloljetni M. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. KZ/11. te mu je temeljem članka 25. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19., dalje: ZSM), izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 8 (osam) godina temeljem članka 54. KZ/11 i članka 25. stavak 4. ZSM/11. u izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 8 (osam) godina uračunato je vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 26. prosinca 2018. do 19. veljače 2020.

1.1. Na temelju članka 70. KZ/11. u vezi sa člankom 31. stavak 1. ZSM/11. maloljetnom M. J. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine.

1.2. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM/11. troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i maloljetnik.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se izrekne kazna maloljetničkog zatvora u duljem vremenskom trajanju.

2.2. Maloljetnik je podnio dvije žalbe, jednu po branitelju K. R., odvjetniku u J., zbog odluke o kazni s prijedlogom "da se izrekne niža kazna od izrečene", a drugu žalbu je maloljetnik podnio po braniteljici V. D. L., odvjetnici u Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Kako je žalba po branitelju K. R. nadopuna žalbe po braniteljici V. D. L., iste će se razmatrati kao jedna žalba.

3. Braniteljica maloljetnika V. D. L., odvjetnica u Z. podnijela je odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na temelju članka 475. ZKP/08. o sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su izviješteni maloljetnik i njegovi branitelji jer su to zahtijevali te državni odvjetnik, a sjednica vijeća je održana u nazočnosti zamjene braniteljice, V. K. odvjetnice u Z. i maloljetnog M. J. koji je bio nazočan audio video uređajem dok uredno izviješteni državni odvjetnik nije pristupio.

6. Žalba maloljetnika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

6.1. Maloljetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer je presuda nerazumljiva i uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, a posebno se ističe da je u izreci presude navedeno da je održana javna rasprava, iako iz zapisnika o raspravi proizlazi da se radi o tajnom postupku, a koji je vođen prema odredbama Zakona o sudovima za mladež. Ujedno, maloljetnik smatra da je presuda nerazumljiva jer je navedeno da je maloljetnik postupao s namjerom i da je bio svjestan da oštećenik trpi jake bolove, a niti jedan od sudsko medicinskih vještaka nije mogao potvrditi koja od nanesenih ozljeda je u konkretnom slučaju bila smrtonosna, odnosno iz kojih dokaza proizlazi zaključak suda da je oštećeni sigurno ispuštao zvukove, jaukanje i stenjanje pa se time ustvari osporava postojanje subjektivnog elementa kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. ZKP/08. tj. da je maloljetnik drugog ubio na okrutan način, a što je ustvari pobijanje presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Nije u pravu žalitelj da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama jer su isti navedeni u točki 26. obrazloženja prvostupanjske presude na razumljiv i logičan način uslijed čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. a na koju se poziva žalitelj maloljetnik u svojoj žalbi. Prvostupanjski sud je zaključio da je maloljetnik žrtvi zadao niz ozljeda po glavi, vratu i rukama, zbog kojih je isti trpio jake i dugotrajne bolove i patnju. Sud zaključuje da je maloljetnik bio svjestan da oštećeniku može nanijeti nožem lako i u kratkom vremenu smrtonosne ozljede, a brojnost uboda upućuje na namjeru da postupno žrtvu liši života, a što je uslijedilo zbog iskrvarenja.

7.1. Također, nije u pravu žalitelj maloljetnik kada navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz razloga što je u izreci presude, a koja je potom ispravljena i dostavljena strankama navedeno kao greška da se radilo o javnoj raspravi da bi se potom ispravkom utvrdilo da se radi o nejavnoj raspravi, a postupak je vođen po Zakonu o sudovima za mladež gdje su rasprava i postupak tajni temeljem članka 60. ZSM/11.

7.2. Kako se radi o očitoj grešci u pisanju da je rasprava javna, a u stvari je bila nejavna rasprava jer je postupak prema maloljetnicima tajan, nije povrijeđeno pravo maloljetnika u ovom postupku niti je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

8. Međutim, u pravu je maloljetnik kada osporava utvrđeno činjenično stanje jer da bi se radilo o pravnoj oznaci kaznenog djela teškog ubojstva na okrutan način potrebno je da se i u objektivnom, ali i u subjektivnom smislu ispune određene pretpostavke.

8.1. U objektivnom smislu potrebno je da je djelo počinjeno na takav način da se žrtvi nanose naročito intenzivne boli, muke i patnje koje prelaze intenzitet bolova, odnosno patnji koje su redovno vezane za usmrćenje neke osobe. Pored objektivnih komponenti, načina počinjenja djela, sredstva počinjenja uslijed kojeg izvršenja se žrtvi nanose teške boli, muke i patnje i u subjektivnom smislu potrebno je utvrditi da je počinitelj, u ovom konkretnom slučaju maloljetnik, svjestan da žrtvi nanosi takve naročito teške muke, boli i patnje i da to hoće ili barem da na to pristaje. Okrutnost se treba očitovati u surovosti i bešćutnosti počinitelja pri nanošenju žrtvi psihičkih i fizičkih boli visokog intenziteta, a što se najčešće pojavljuje kod dugotrajnog mučenja žrtve nanošenjem boli ili teških tjelesnih ili duševnih patnji, postupnim umiranjem, podržavanjem patnje.

9. Naime, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio objektivnu komponentu kaznenog djela teškog ubojstva na okrutan način jer je temeljem vještačenja liječnika vještaka sudske medicine utvrdio da je oštećenik zbog zadobivenih ozljeda trpio posebno jake i dugotrajne fizičke bolove i patnju koje prelaze granicu uobičajenih muka i patnji koje prate takvo usmrćenje no, u odnosu na maloljetnika sud je samo naveo: "da je isti bio svjestan da oštećenika nožem kao sredstvom kojim vrlo lako i u kratkom vremenu može nanijeti smrtonosne ozljede ubada u glavu i vrat kao vitalne dijelove tijela iako se većinom nije radilo o snažnim zamasima niti dubokim ubodima, ali njihova brojnost upućuje na jedini zaključak da mu je namjera da postepeno liši života oštećenika do čega je došlo uslijed iskrvarenja", što za sada nije sa sigurnošću utvrđeno.

9.1. Ujedno je u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud za sada proizvoljno zaključio da je oštećeni ispuštao zvukove jaukanja i stenjanja te je i proizvoljan zaključak da su svjedoci vidjeli maloljetnika koji je do njih dotrčao, ubrzano disao i tresao se i to ne zbog proživljenog napada nego zbog toga što je učinio, što je zaključak suda za sada ne potkrijepljen nalazima stručnjaka. Naime, prvostupanjski sud ispušta iz vida da prema nalazu i mišljenju psihologa dr. sc. J. Z. i psihijatra prof.prim. dr. sc. K. D. Č. (list 919 prvostupanjskog spisa) proizlazi da je maloljetnik u konkretnoj situaciji imao redukciju samokontrole provale bijesa te je manifestirao agresivnu provalu, koja je rezultat daljnje redukcije kontrole svog postupanja, a upravo ta otežana samokontrola je imanentna sastojnica maloljetnikove strukture ličnosti što otklanja mogućnost odmaka od realiteta, koji bi bio uzrok njegovog postupanja pa se ustvari radi o pražnjenju kumuliranog emocionalnog naboja. Također, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje liječnika vještaka koji je naveo da vrijeme trajanja ozljeđivanja žrtve je moguće unutar nekoliko minuta, a cijeli događaj je mogao trajati 5-6 minuta.

9.2. Time je osnovana žalba maloljetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, za sada neutvrđenom subjektivnom elementu okrutnog ubojstva.

10. Međutim, neosnovano se u žalbi navodi da je prvostupanjski sud zaključio da nije bilo nikakve borbe i napada jer nema ozljeda na maloljetniku niti je to uočila dr. M. Ž. M., koja je došla na mjesto događaja, jer je prvostupanjski sud pod točkom 23. obrazloženja pobijane presude naveo da prihvaća da su neko vrijeme na mostiću maloljetnik i oštećenik sjedili i razgovarali pa je došlo do verbalnog sukoba, naguravanja i pali su zajedno s mostića u potok u kojem nije bilo vode, već blato. 11. Naime, i prvostupanjski sud zaključuje, kao što se i navodi u žalbi da je bilo nemoguće utvrditi dinamiku događaja je li već do reza s nožem došlo na mostiću ili ispod u presušenom potoku, odnosno je li ga udarao po glavi već na mostiću ili dole ispod mostića no redoslijed ozljeđivanja, lokacija gdje su ozljede nanesene, ne dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda da je maloljetnik udarao tupotvrdim predmetom žrtvu te da ga je ozljeđivao nožem. Naime, u žalbi maloljetnik pokušava ponovno iznijeti svoju obranu i preocjenjivati dokaze koje je izveo sud, iako je prvostupanjski sud vrlo jasno i temeljito ocjenjivao dokaze vezano za ozljeđivanje oštećenika, kako one koje su proizlazile iz medicinske dokumentacije, obdukcionog nalaza, tako i iz nalaza i mišljenje liječnika vještaka.

12. Ujedno, nije nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kako se žalbom pokušava osporiti, jer je prvostupanjski sud ispravno odbio da se provede kombinirano vještačenje na okolnosti utvrđivanja dinamike događaja po vještaku traseologu, vještačenje u koje je potrebno uključiti sudskog medicinskog vještaka, vještaka za 3D rekonstrukcije, jer je doista sud vrlo precizno utvrdio, prema prihvaćenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka, iskazima dva svjedoka i liječnice koji su došli na mjesto događaja dinamiku događaja. Stoga se ne radi o proizvoljnoj i vlastitoj interpretaciji događaja prvostupanjskog suda, kako se u žalbi navodi.

12.1. Također, u žalbi se ističe da je tijekom prvostupanjskog postupka bila sporna ubrojivost maloljetnika te da je na koncu sud utvrdio da je maloljetnik bio smanjeno ubrojiv, koje posljednje vještačenje je bilo povjereno psihologu i psihijatru, koji su specijalisti za adolescentnu psihijatriju i psihologiju. Žalitelj neosnovano ponavlja da je sporno ovo vještačenje jer je upitno sudsko medicinsko vještačenje i da se trebalo provesti kombinirano vještačenje po traseologu, sudsko medicinskom vještaku i vještaku za 3D.

13. Nije u pravu žalitelj maloljetnik kada osporava primjenu kaznenog zakona iz 2021. ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18.,126/19. i 84/21.) jer od vremena počinjenja kaznenog djela, dakle prosinca 2018. pa do vremena presuđenja u siječnju 2022. kazneni zakon u odnosu na kazneno djelo 111. točka 1. KZ/11. se nije mijenjao niti svojim opisom, a niti zapriječenom kaznom kao ni Zakon o sudovima za mladež u odnosu na mogućnost primjene maloljetničkih sankcija.

14. Stoga prvostupanjski sud nije bio dužan u konkretnom slučaju obrazložiti koji kazneni zakon ili njegovu izmjenu je primijenio, odnosno koji Zakon o sudovima za mladež i njegovu izmjenu je primijenio i ne radi se o povredi iz članka 469. stavak 1. točka 4. ZKP/08. kao niti povredi iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. budući da je prvostupanjski sud iznio sve razloge o odlučnim činjenicama.

15. U ponovljenom suđenju bit će potrebno voditi računa o gore iznesenim okolnostima te će biti potrebno utvrditi je li u konkretnom slučaju bilo intenziteta i trajanja patnji koji su prelazili redovnu mjeru okrutnosti koje prati svako usmrćenje, a posebno imajući u vidu vrijeme trajanja ozljeđivanja oštećenika te je li maloljetnik prilikom usmrćenja oštećenika postupao svjesno i s voljom ili barem uz pristajanje da oštećeniku nanosi veliku bol i patnju, a prilikom ocijene tog pitanja svakako će trebati imati u vidu dob maloljetnika, njegovu strukturu ličnosti, razlog ljutnje, kao i prijašnji odnos i druženje s oštećenikom.

16. Imajući u vidu navedeno, primjenom odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08. trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Marija Balenović, v.r.