REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: 8 Gž-475/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu toga suda mr. sc. Zlatku Pircu , kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja zavoda OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćniku M. M. S., dipl. pravniku, po generalnoj punomoći Su-50/12, protiv tuženika E. osiguranje d.d. OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva G. & P., odvjetnicima u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5470/20-14 od 23. ožujka 2022., dana 2. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5470/20-14 od 23. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku E. O. d.d. iz Z., OIB: … da plati tužitelju zavodu iz Z., svotu od 66.752,42 kn sa zateznom kamatom koja teče od 17.10.2020. do isplate p prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl.29.st.2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“ kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).
2.1. Smatra da je prvostupanjski sud propustio suditi temeljem zakona i činjenica u predmetu navodeći da je štetni događaj bio 2016., dok je šteta nastala isplatom naknade za tjelesno oštećenje od 2018. i isplatom mirovine od 2019., pa za tužitelja štete nastaje isplatom mirovinskog osiguranja, a svoje izvorno pravo na naknadu štete Zavod crpi iz odredbi specijalnog zakona jasno je da treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13m dalje: Zakon), što prvostupanjski sud nije učinio te se poziva na odredbe članka 164. i članka 86. stavak 1. Zakona.
2.2. Navodi da je i prema članku 27. Zakona o obveznom osiguranju u predmetu na koji se poziva tužitelj, prvostupanjski sud je trebao suditi temeljem Zakona jer je isti stupio na snagu 1.1. 2014., a za tužitelje je šteta nastupila 2018. (za tjelesno oštećenje) i 2019. (za mirovinu).
2.3. Pogrešnim smatra i pozivanje prvostupanjskog suda na sudsku praksu koju tužitelj ne smatra ispravnom, a suprotno tome poziva se na presude koje su relevantne u istoj pravnoj situaciji na način kako to postavlja tužitelj tužbom i tužbenim zahtjevom.
2.4. Pobija i odluku o troškovima postupka te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Kako tužitelj žalbu podnosi i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, no, ne navodi koju bi bitnu povredu prvostupanjski sud počinio, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu, te postupak koji je prethodio donošenju iste po službenoj dužnosti, te tom prilikom nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP po službenoj dužnosti i pazi.
6. Predmetom tužbenog zahtjeva je potraživanje naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku zbog opće nesposobnosti za rad nastale štetnom radnjom osiguranika tuženika u prometnoj nezgodi od 28. listopada 2016.
7. Nesporna je i aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, prometne nesreće dana 28. listopada 2016. godine, u kojoj je tjelesne ozljede zadobio osiguranik tužitelja I. M., kao i činjenica da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu osiguranik tuženika D. M. proglašen krivim za predmetni štetni događaj, kazneno djelo protiv sigurnosti cestovnog prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu. Nadalje je nesporno da je rješenjem tužitelja od 04. veljače 2019. godine osiguraniku tužitelja I. M. priznato pravo na invalidsku mirovinu od 30. studenog 2018. godine zbog ozljede na radu kao posljedice predmetne prometne nesreće, da je rješenjem tužitelja od 21. ožujka 2019. godine osiguraniku tužitelja I. M. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% kao posljedica ozljede na radu te mu je počevši od 11. rujna 2018. godine priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.
8. Prvostupanjski sud nalazi spornim osnov i visinu tužbenog zahtjeva kao i suodgovornost tuženika u nastanku štetnih posljedica zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa kao i uzročno posljedično veze između ozljeda zadobivenih u predmetnom događaju, prometnoj nezgodi od 28. listopada 2016. i odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu.
9. U odnosu na osnovanost osnove tužbe te ne ulazeći u utvrđivanje ostalih činjenica od kojih ovisi odgovor na sve iznesene prijepore, prvostupanjski sud je stajališta da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14: dalje ZOOP) te da nisu relevantne Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, dalje: ZOMO) koji je opći zakon i uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja.
9.1. Pri tome, prvostupanjski sud naglašava odredbe članka 27. stavka 1., stavka 2. i 3. ZOOP kojim je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
9.2. Zaključno prvostupanjski sud razlozima donošenja pobijane presude navodi da tužitelj na kojem je sukladno odredbi članka 221. a ZPP-a bio teret dokaza nije dokazao da je invalidska mirovina i naknada za tjelesno oštećenje koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja I. M. veća od one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno nije dokazao da je sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a tužitelju nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, to je ne ocjenjujući prigovor suodgovornosti osiguranika tužitelja nastanku štetnih posljedica, zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, prometnoj nesreći od 28. listopada 2016. godine, kao i spornu uzročno posljedičnu vezu između ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, prometnoj nesreći od 28. listopada 2016. godine i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
10. Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dakle, stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj na kojem je bio teret dokaza nije dokazao da je invalidska mirovina i naknada za tjelesno oštećenje koja je nastala osiguraniku tužitelja I. M. veća od one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu te da bi se ispunile pretpostavke iz članka 27. stavka 3. ZOOP odnosno da postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine, koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
10.1. Naime, odredbom članka 27. ZOOP propisano je:
"Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.),
Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.),
Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.),
Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.);
- s obzirom da je pravomoćnom i konačnom odlukom tužitelja utvrđena mirovina upravo zbog ozljede na radu zbog koje je nastupila opća radna nesposobnost, slijedom čega je za zaključiti da se ne radi o situaciji iz čl. 27. st. 3. ZOOP, kada bi tuženik, kao društvo za osiguranje bio u obvezi naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine.
11. Prema tome, kako tužitelj postavlja zahtjev za isplatom ukupno isplaćenih iznosa mirovine te naknade za tjelesno oštećenje te nije, kako to pravilno primjenjuje prvostupanjski sud, dokazao pretpostavke koje proizlaze iz navedenih odredbi ZOMO i ZOOP, a na njemu je teret dokaza, pravilno je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu uslijed čega se žalba tužitelja ukazuje neosnovanom, tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u odluci o glavnom zahtjevu, tako i u odluci o troškovima koji su, kako po osnovi, tako i visini pravilno odmjereni.
12. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.
U Slavonskom Brodu, 2. lipnja 2022.
Sudac
mr.sc. Zlatko Pirc
