Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-4775/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J.B., zbog prekršaja iz članka 54. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 9. ožujka 2021., broj: 58.Pp-155/2021, u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okr. J.B. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku okr. J.B. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 54. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti odluke.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je nadalje tom odlukom oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, po braniteljici M.B., odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda xx u S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koju upire i žalitelj.

5. Razmatrajući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

5.1. Naime, žalitelj u obrani nije dovodio u pitanje svojstvo vozača te prilike, dok pravilnost utvrđenja njegove brzine kretanja na državnoj cesti D-8, izvan naselja, od 113,14 km/h (uz toleranciju od 10%) na mjestu gdje je prometnim znakom dopuštena brzina kretanja 60 km/h, proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, pregledom fotografije vozila koja se nalazi u predmetu i iz koje je razvidno da je vozilo snimljeno nadzornom kamerom Cordon M2, u Vodicama na D-8, sa jasno određenim mjestom snimanja. Na izvedene dokaze žalitelj na glavnoj raspravi pred sudom nije prigovarao niti je predlagao izvođenje drugih dokaza pa je, u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, što je propustio učiniti, a prvostupanjski sud je pravilno smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim, na temelju cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, donio na zakonu osnovanu odluku.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja, opasnosti djela te svim poznatim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijeneći ranije primjereno ponašanje žalitelja u prometu i njegove teže životne i materijalne prilike kaznu već odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja kazne u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisanog iznosa za počinjeni prekršaj (propisana kazna od 5.000,00 do 15.000,00) upravo smatrajući da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na počinitelja i druge sudionike u prometu da ubuduće ne čine takve prekršaje. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti, koje bi učinile osnovanim daljnju primjenu instituta ublažavanja kazne.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8. Odluka o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju jednog mjeseca, suprotno tvrdnji žalitelja, utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, pa je i ovaj Sud mišljenja da je, s obzirom na prirodu i težinu počinjenog prekršaja, stupanj ugrožavanja drugih sudionika u prometu i njihove imovine, te životnu dob žalitelja (budući da je djelo počinio kao mladi vozač), opravdano izricanje zaštitne mjere, smatrajući da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponavljanje ovakvog prekršaja, s time da je mjera određena u najkraće propisanom trajanju, imajući na umu njegovo ranije primjereno ponašanje u prometu te razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, dok žalitelj navodima žalbe ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost odluke.

9. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona, ovaj Sud smatra da su se u konkretnom slučaju zbog loših materijalnih i obiteljskih prilika žalitelja ispunili uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, pa je oslobođen obveze naknade troškova žalbenog postupka, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje žalitelja.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.