REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Ref 13 P: Pr-1162/2020

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Dračevac (ex vojarna Sv. Križ)

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. K., OIB:…, iz S., zastupane po punomoćniku R. P., odvjetniku u S., protiv tuženika B. i. S., OIB: …, zastupan po direktoru T. Č., a on po punomoćniku E. B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2022., u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, objavljene dana 2. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donesena dana 11.08.2020. kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu sklopljen dana 01.02.2006. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Referent za opće i računovodstvene poslove (A810608) nedopuštena i nezakonita, te da tužiteljici radni odnos nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove Referenta za opće i računovodstvene poslove ili druge odgovarajuće poslove sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

i

r i j e š i o  j e

Odbija se privremena mjera koja glasi:

Poslovn

i broj: Ref 13 P: Pr-1162/2020

„ 1. Nalaže se tuženiku u roku od tri dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu na rad na poslove Referent za opće i računovodstvene poslove ili druge odgovarajuće poslove.

2. Ova privremena mjera ima trajati do pravomoćnog okončanja ovog postupka."

Obrazloženje

1.Tužiteljica je 28.9.2020. podnijela tužbu u kojoj navodi da je tuženik dana 11.8.2020. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu. Naime, tužiteljica da je 1.2.2006. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto referent za opće i računovodstvene poslove. Otkaz je dobila zbog organizacijskih razloga te ukidanja organizacijske cjeline i radnog mjesta jer je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima tužiteljica radi. Tužiteljica je protiv navedene odluke o otkazu dana 29.8.2020. podnijela zahtjev za zaštitu prava, ali kako tuženik istom nije udovoljio, podnijela je tužbu.

1.1. Tužiteljica potvrđuje da je poslodavac odlukom uprave društva od 11.7.2020. ukinuo određene organizacijske sredine, poslove i radna mjesta pa tako i organizacijsku jedinicu Administracija za radnički savjet i radno mjesto Referent za opće i računovodstvene poslove na kojem je tužiteljica radila. Međutim, predmetna izmjena organizacije poslovanja i procesa rada, da nije u uzročno posljedičnoj vezi s otkazivanjem Ugovora o radu tužiteljice jer same organizacijske promjene ne znače ujedno i prestanak potrebe za radom tužiteljice.

1.2. Nadalje, odluka o otkazu ugovora o radu da je nedopuštena i nezakonita jer je donesena suprotno odredbama čl.151.st.1.toč.1.,u vezi sa čl.153.st.3. Zakona o radu, odnosno čl.188.st.1.toč.1. Zakona o radu. Naime, tužiteljica da kod tuženika obavlja dužnost sindikalnog povjerena u funkciji radničkog vijeća pa da joj bez suglasnosti sindikata nije bilo moguće otkazati ugovor o radu, a koju suglasnost tuženik nije tražio. Tuženiku da je bilo poznato da je upravo tužiteljica sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća jer je o tome uredno obaviješten. Naime, dana 6.3.2013. i 27.3.2013. sindikat da je dostavio tuženiku (Službi za kadrovske poslove) popis sindikalnih povjerenika koji su zaštićeni od otkazivanja s napomenom da su svi izabrani još 22.2.2007. te da njihov izbor vrijedi do opoziva, a među navedenima da je i tužiteljica. To da je tuženiku bilo poznato da tužiteljica obavlja dužnost zaštićenog sindikalnog povjerenika da je vidljivo i iz činjenice što joj je dostavio Program zbrinjavanja radnika u grupaciji B. koji je rađen za potrebe otkazivanja ugovora o radu u travnju 2013. te da joj je u postupku savjetovanja dostavio i Odluke o izmjenama Pravilnika o radu od 23.9.2019. Navedeno proizlazi i iz dopisa od 8.4.2013. kojeg je tuženik po predsjedniku uprave uputio sindikatima u kojem potvrđuje da je primio zajednički dopis svih sindikata u kojem je navedeno da su od otkazivanja Ugovora o radu zaštićeni V. B., N. J. i I. K., a da ostali povjerenici ne uživaju zaštitu od otkazivanja. Nadalje, tužiteljica ističe i to, da je tuženik pobijanu odluku o otkazu dostavio J. F. sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama R. v. za B., a koji je izvijestio tuženika da se suglasnost za otkaz sindikalnoj povjerenici I. K. treba zatražiti od sindikata u kojemu je ona povjerenica i da stoga, iako je u funkciji R. v., nije zakonski u mogućnosti dati svoju suglasnost na O. o otkazu. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže utvrditi Odluku o otkazu nedopuštenom i nezakonitom.

Poslovn

i broj: Ref 13 P: Pr-1162/2020

1.3. U podnesku od 7.3.2021. tužiteljica dodatno ističe, da ako je prestala potreba za obavljanjem poslova da je tuženik bio dužan tužiteljici omogućiti povratak na poslove koje je prije radila, a ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova bio je dužan ponuditi tužiteljici obavljanje drugih odgovarajućih poslova prema čl.156. st .8. u vezi s čl. 153. st. 3. Zakona o radu. U konkretnom slučaju tuženik tužiteljici nije omogućio i nije ponudio obavljanje bilo kakvih poslova pa da je zbog toga odluka o otkazu nezakonita. Kako kod tuženika i dalje djeluje sindikat to je očito da nije prestala potreba za radom tužiteljice. Tužiteljica ističe da na status sindikalnog povjerenika ni na koji način ne utječe mišljenje poslodavca. Naime, sindikalnog povjerenika određuje sindikat član kojeg je i sindikalni povjerenik. U konkretnom slučaju tužiteljica je neupitno bila sindikalni povjerenik sindikata o čemu je obaviješten tuženik na način da mu je dostavljena odluka o izboru sindikalnih povjerenika od 22.2.2007. u kojoj je navedeno da je upravo tužiteljica sindikalni povjerenik. Nadalje, dana 27.3.2013., tuženiku je dostavljena dopuna sa naznakom da su sindikalni povjerenici sa popisa od 22.2.2007. izabrani do opoziva od strane sindikata. Kako do opoziva tužiteljice kao sindikalnog povjerenika nije došlo do danas, to je očito da je tužiteljica sindikalni povjerenik, a o čemu je tuženik uredno obaviješten. Stoga da tuženik neosnovano tvrdi da tužiteljicu od 2018. ne smatra sindikalnim povjerenikom.

1.4. Tužiteljica je predložila određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine privremenim vračanjem na rad do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 8.12.2020. u cijelosti osporava tužbu kao neosnovanu pa predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe kako je neosnovana tvrdnja tužiteljice da nije prestala potreba za njezinim radom. Naime, tužiteljica da je godinama radila na poslovima referenta za opće i računovodstvene poslove za potrebe sindikata, a ti poslovi i radno mjesto da ne ispunjavaju svrhu i interes poslodavca, a posebno ne razloge da bi obavljala te poslove 40 sati tjedno. Naime, reorganizacijom kod tuženika iz 2013. godine stvorena su nova društva kćeri te je unutar takvog organiziranja ostalo samo određeni broj članova sindikata i sindikalnih povjerenika koji su ostali djelovati u društvima kćeri B. d.d., B.- Č. d.o.o., B.-M. d.o.o., B.-B. d.o.o., B.-Č. d.o.o. i B.- O. d.o.o. Dakle, tužiteljica da ne obavlja nikakve korisne poslove za tužitelja već za sindikat kojeg je i sama predsjednica od 2018. godine. Tužiteljica da je jedini radnik unutar organizacijske cjeline Administracija radničkog sindikata i to na poslovima radnog mjesta referent za opće i računovodstvene poslove. Iz čl. 3. njezinog Ugovora o radu od 22.02.2006. g. vidljivi je opis poslova kojeg je tužiteljica obavljala, a isti se odnose isključivo na administrativno-tehničke poslove, knjigovodstvo i druge poslove za sindikat.

2.1. Nadalje, tuženik da je dana 13.07.2020. donio Odluku o ukidanju organizacijskih cjelina/jedinica, ukidanju radnih mjesta i poslovno uvjetovanim otkazima zbog organizacijskih razloga te da je prilikom donošenja Odluke o namjeravanom poslovno uvjetovanom otkazu poštivao odredbe Zakona o radu te da je sukladno čl. 150. i čl. 151. kao i čl. 127. i 128. Zakona o radu proveo postupak kolektivnog otkazivanja viška radnika, a u svezi sa time i savjetovanja i suodlučivanja sa sindikalnim povjerenikom. Sindikalni povjerenik da se izjasnio o svim organizacijskim promjenama i o ukidanju organizacijskih cjelina /jedinica i radnih mjesta, a za što je decidirano dao svoju suglasnost. U svezi postupak kolektivnog rješavanja viška radnika, Zavod nije imao primjedbi na provedeni postupak.

Poslovn

i broj: Ref 13 P: Pr-1162/2020

2.2. Nadalje, sindikalni povjerenik da se nije posebno očitovao na poslovno uvjetovani otkaz tužiteljice već je istaknuo da on nije zakonski u mogućnosti dati svoju suglasnost jer da je tužiteljica sindikalni povjerenik. Očigledno da je sindikalni povjerenik u zabludi u svezi statusa tužiteljice. Naime, kod tuženika je djelovalo i djeluje više sindikata koji su međusobnim sporazumom imenovali sindikalne povjerenike. Odredbom čl. 187. st. 2 Zakona o radu utvrđuje se da sindikat može imenovati jednog ili više sindikalnog povjerenika ako ima najmanje 5 zaposlenih kod poslodavca. Broj članova sindikata brodogradilišta S. uključujući I. K. je od 2018. godine troje (3), dok tuženik u podnesku od 22.3.2021. navodi da ih je bilo svega dvoje (2). Zakonom o radu se Poslodavac vrlo striktno i rigorozno obvezuje o dužnosti obavještavanja svega i svačega prema radničkom vijeću (čl. 149 do 151 ZOR-a), no isto tako obveza je radničkog vijeća, sindikalnog povjerenika i sindikata da promptno obavještavaju o svim promjenama Poslodavca kod kojeg djeluju. Činjenica da je tužiteljica bila sindikalni povjerenik 2013. godine do opoziva ne daje joj za pravo da konzumira tu funkciju i u trenutku kada broj članova sindikata padne na onaj broj koji temeljem zakona o radu više ne dozvoljava da taj sindikat ima sindikalnog povjerenika. Tuženik je obavještavao tužiteljicu do 2017. godine o određenim promjenama, međutim od 2018. godine da je ne smatra sindikalnom povjerenicom s obzirom ne postoje zakonski uvjeti, da bi tužiteljica i dalje automatizmom obnašala tu dužnost. S obzirom da je tužiteljica imenovana predsjednicom sindikata dana 12.01.2018 godine, kao predsjednica tog sindikata da je bila dužna i u obvezi redovito obavještavati tuženika o promjenama statusa sindikalnog povjerenika odnosno o broju članova kod tuženika. Kod tuženika od 2018. godine, prema evidenciji tuženika, više nema zakonskog broja članova koji bi dopuštao da u njemu djeluje više sindikalnih povjerenika, a posebno ne sindikalnog povjerenika iz sindikata. Stoga da tužiteljica nije sindikalni povjerenik kod tuženika. Pored navedenog, tuženik ističe da je prije donošenja Odluke od 13.07.2020. godine u više navrata, usmeno i pismeno, zatražio od tužitelja da dostavi dokaz da ona obnaša funkciju sindikalnog povjerenika, na što se oglušila odnosno dostavila dopis da ona nije to dužna dostaviti. Isti dopis dostavljen je i tužiteljici kao predsjednici sindikata, na koji se očitovala da ona to nije dužna objašnjavati.

2.2.1. Nadalje, sukladno odredbama Zakona o radu te Sporazuma između sindikata o imenovanju sindikalni povjerenika koji će djelovati kod tuženika, sindikalni povjerenici imaju obvezu prosljeđivati i dostavljati Odluke poslodavaca matičnim sindikatima. Tako je sindikalni povjerenik tuženika obavijestio tužiteljicu kao predsjednicu sindikata o namjeravanoj odluci o otkazu, međutim ona se nije očitovala u svezi davanja ili uskraćivanja suglasnosti već je tražila dodatnu dokumentaciju, a da je odlučivala o davanju suglasnosti sama za sebe da bi to bio sukob interesa. Iako tuženik smatra da tužiteljica ne obnaša funkciju sindikalnog povjerenika, opreza radi je od sindikalnog povjerenika J. F., koji djeluje kod tuženika, Odlukom od 13.07.2020. zatražio suglasnost za tužiteljicu sukladno čl. 151 zakona o radu. Tuženik naglašava da u konačnosti niti sindikalni povjerenik J. F. niti predsjednik sindikata nisu u zakonskom roku uskratili suglasnost za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici. da se pita njezin sindikat, što predstavlja sukob interesa.

2.3. U podnesku od 22.3.2021. tuženik ističe da nakon što je tužiteljica imenovana predsjednicom sindikata od 12.01.2018., da nije više obavljala dužnosti sindikalnog povjerenika, da je od tada nastavila raditi na istim poslovima kod tuženika, da za

Poslovn

i broj: Ref 13 P: Pr-1162/2020

svoje članove sindikata nije javljala brojno stanje, iako je broj tih članova pao ispod zakonskog minimuma koji propisuje da kod Poslodavca može djelovati sindikalni povjerenik. S obzirom da od početka 2018. tužiteljica ne obavlja dužnost sindikalnog povjerenika sindikata, a nastavila je raditi više od 2 godine od tada, da je ispunjena obveza vraćanja na druge poslove koje je tužiteljica prije radila. Tuženik ističe da drugih poslova koje je obavljala tužiteljica nema kod tuženika, niti je postojalo bilo koje drugo radno mjesto koje bi odgovarali stručnoj spremi i znanju tužiteljice u odnosu na sistematizaciju radnih mjesta kod tuženika pa se nisu niti mogla ponuditi tužitelju sukladno njegovim kvalifikacijama. U sladu s Odlukom tuženika od 13.07.2020. godine, kod provođenja kolektivnog viška radnika, tuženik da je razmotrio sve mogućnosti i mjere te je poduzeo sve aktivnosti radi zapošljavanja tužitelja i drugih radnika koji su utvrđeni kao višak na drugim radnim mjestima ili drugim organizacijskim cjelinama ili ovisnim društvima, kako bi otklonio otkaz tužitelju.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 11.8.2020., Zahtjeva za zaštitu prava radnika s kopiranom povratnicom, dopisa predsjednika sindikata od 6.3.2013., 27.3.2013., 29.7.2015. i 7.3.2016. upućen službi kadrovskih poslova, Odluke o izboru sindikalnih povjerenika sindikata od 22.2.2007., dopisa predsjednika Uprave B. d.d. sindikatima, Pravilnika o radu iz siječnja 2015., Odluke o izmjenama Pravi.lnika o radu od 23.9.2019., 16.1.2020 i 10.4.2020., Rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 12.1.2018., Odluke Uprave B. d.d. od 13.7.2020. s priloženim popisom organizacijske strukture i popisanim radnim mjestima, suglasnosti J. F., sindikalnog povjerenika s pravima i ovlastima R.v. za B. d.d. od 2.7.2020., dopisa B. d.d. dostavljenog Zavodu (list 111-114 spisa), obavijesti Zavoda od 10.9.2020., Sporazuma sindikata od 29.11.2011., Zahtjeva I. K. od 23.7.2020. dostavljenog B. – ljudski resursi d.o.o., dopisa I. K. od 31.7.2020. dostavljenog direktoru B. d.d., dopisa B. čelik d.o.o. od 16.6.2020. dostavljenog sindikatu B. S., dopisa Uprave B. d.d. od 31.3.2018. dostavljenog sindikatima radi dobivanja suglasnosti na Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, poziva društava koja djeluju unutar B. d.d. N. sindikatu B., Sindikatu i sindikatu B. od 23.9.2019. kojim se traži očitovanje o namjeravanoj odluci o otkazu, dopisa zamjenice pučke pravobraniteljice B. d.d. od 27.3.2017., dopisa D. i. tužiteljici od 6.1.2020., ispisa iz informacijskog sustava (kontrolne liste – plaće, ostale isplate, drugi dohodak, obustave), zapisnika sa sastanka održanog u B. – ljudski resursi d.o.o. (list 197-198 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za P. M., Rješenja Ureda državne uprave u S.d.ž. od 13.7.2004., izjave predsjednika sindikata B. S. I. Č. od 1.12.2004., zapisnika sa sastanka B. d.d. od 27.3.2013., posebnog dodatka Kolektivnom ugovoru o pravima i obvezama radnika i poslodavca u skupini društva B., potpisnicima Kolektivnog ugovora od 27.3.2013. te je pročitana spisu druga priložena dokumentacija, saslušana je tužiteljica u svojstvu parnične stranke, saslušan je zakonski zastupnik tuženika T. Č. i svjedoci Z. Š., J. F., I. Č., M. D. i D. J..

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da odluka poslodavca od 11.8.2020. kojom je tužiteljici otkazan ugovor o radu od 1.2.2006. zbog organizacijskih razloga (redoviti poslovno uvjetovani otkaz) nije dopuštena i da

Poslovn

i broj: Ref 13 P: Pr-1162/2020

tužiteljici radni odnos nije prestao te zahtjev tužiteljice za vračanje na posao u skladu s ugovorom o radu.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica nakon što joj je dostavljena odluka o otkazu, u zakonom propisanom roku iz čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17. i 98/19., dalje ZR) podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, da tuženik u daljnjem roku od 15 dana nije udovoljio zahtjevu tužiteljice pa da je tužiteljica, u daljnjem zakonom propisanom roku od 15 dana zatražila zaštitu povrijeđenog prava pred ovim sudom tražeći utvrđenje odluke o otkazu nedopuštenom, utvrđenje da joj radni odnos nije prestao i da je se vrati na posao. 7. Među strankama je sporno je li poslodavac imao opravdani razlog za otkaz tj. je li prestala potreba za obavljanje poslova tužiteljice (čl. 115. st. 1. t. 1. ZR), je li tužiteljica sindikalni povjerenik (čl. 187. st. 2. ZR), je li tužiteljica sindikalni povjerenik koja uživa zaštitu iz čl. 188. st. 1. t. 1. ZR-a, je li tužiteljica sindikalni povjerenik koji ima prava i obveze radničkog vijeća (čl. 153. st. 4. ZR) i u tom slučaju, je li poslodavac imao obvezu zatražiti prethodnu suglasnost od radničkog vijeća za otkaz tužiteljici (čl. 151. st. 1. t. 1. ZR) i je li bio u obvezi vratiti tužiteljicu na poslove na kojima je prethodno radila, a ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova, ponuditi joj obavljanje dugih odgovarajućih poslova (čl. 156. st. 8. ZR-a).

8. Članak 115. st.1. t.1. ZR-a određuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju prestanka potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Prema odredbi st. 2. tog članka, poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

8.1. Prema odredbi čl. 188. st.1. t. 1. ZR-a sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu. Prema odredbi st. 2. tog članka, ako se sindikat u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasan s odlukom poslodavca. Prema odredbi st. 3. tog članka, ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka. Prema st. 5. tog članka, zaštitu iz stavka 1. tog članka uživa najmanje jedan sindikalni povjerenik, a najveći broj sindikalnih povjerenika koji kod određenog poslodavca uživaju zaštitu određuje se odgovarajućom primjenom odredbi toga Zakona o broju članova radničkog vijeća u odnosu na broj sindikalno organiziranih radnika kod toga poslodavca.

8.2. Prema odredbi čl. 187. st. 1. ZR-a, sindikati samostalno odlučuju o načinu njihova zastupanja kod poslodavca, a prema stavku 2. tog članka sindikati koji imaju najmanje pet zaposlenih kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika.

8.3. Prema odredbi čl. 153. st. 4. ZR-a, ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. tog članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

Poslovn

i broj: Ref 13 P: Pr-1162/2020

8.4. Prema odredbi čl. 151. st. 1. t. 1. ZR-a poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu članu radničkog vijeća, a prema odredbi čl. 156. st. 8. ZR-a, predsjednik ili član radničkog vijeća koji je poslove za radničko vijeće obavljao u punom radnom vremenu, nakon prestanka obavljanja tih poslova ima pravo povratka na poslove na kojima je prethodno radio, a ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova, poslodavac mu je dužan ponuditi obavljanje drugih odgovarajućih poslova.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP).

10. Prema odredbama članka 7. st. 1. i. 2. i čl. 219. ZPP-a osnovno je načelo parničnog postupka tzv. načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu ponudile stranke.

11. U konkretnom slučaju tužiteljica osporava da je tuženik imao opravdani razlog da otkaže tužiteljici ugovor o radu, odnosno osporava da je prestala potreba za njenim radom.

11.1. Provedenim dokaznim postupkom, a posebno čitanjem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 11.8.2020., Odluke Uprave B. d.d. od 13.7.2020. s priloženim popisom organizacijske strukture i popisanim radnim mjestima, suglasnosti J. F., sindikalnog povjerenika s pravima i ovlastima R.v. za B. d.d. od 2.7.2020., dopisa B. d.d. dostavljenog Zavodu (list 111-114 spisa), obavijesti Zavoda od 10.9.2020., saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika T. Č., sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.2.2006. na radnom mjestu referent za opće i računovodstvene poslove, organizacijska jedinica A.z.r.s., a koje poslove je obavljala za potrebe sindikata,

- da je tuženik odlukom od 11.7.2020. ukinuo određene organizacijske cjeline i određena radna mjesta među kojima je organizacijska cjelina u kojoj je tužiteljica radila (A. z.r.s.) i radno mjesto na kojem je tužiteljica radila (referent za opće i računovodstvene poslove),

- da je tužiteljica jedini radnik koji je radio na radnom mjestu referent za opće i računovodstvene poslove za potrebe sindikata u A. z.r.s.,

- da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 11.8.2020. tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu iz razloga što je zbog organizacijskih promjena prestalo postojati radno mjesto tužiteljice čime je prestala i potreba za radom tužiteljice na navedenom radnom mjestu.

Poslovn

i broj: Ref 13 P: Pr-1162/2020

11.2. Autonomno je pravo poslodavca da uredi proces poslovanja kako to njemu odgovara tj. da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući pri tom i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocijeni da organizacijski nije opravdano. 11.3. Iz Odluke tuženika od 13.7.2020. (list 98-103 spisa) proizlazi da je organizacijska cjelina u kojoj je tužiteljica radila, kao i još 15 organizacijskih cjelina, ukinuto zbog izmjene organizacije poslovanja, procesa rada i radnih postupaka, učinkovitog i ekonomičnog ostvarenja poslovne politike i rezultata Društva te racionalizacije troškova. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika T. Č. proizlazi, da je tuženik u godini poslovanja u Covid-19 odlučio reorganizirati poslovanje i ukinuti određene cjeline i radna mjesta, posljedično čemu je tužiteljica dobila otkaz i nakon čega nitko nije nastavio raditi poslove koje je ona radila jer za njima više nije bilo potrebe.

11.4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da je ukidanjem radnog mjesta tužiteljice prestala je potreba za obavljanjem posla tužiteljice i to, u konkretnom slučaju, zbog organizacijskih razloga. Slijedom iznijetog, tuženik je imao opravdani razlog da zbog organizacijskih razloga na temelju odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a tužiteljici otkaže ugovor o radu.

12. Iduća sporne činjenice među strankama su: je li tužiteljica sindikalni povjerenik (čl. 187. st. 2. ZR), je li tužiteljica sindikalni povjerenik koja uživa zaštitu iz čl. 188. st. 1. t. 1. ZR-a, je li tužiteljica sindikalni povjerenik koji ima prava i obveze radničkog vijeća (čl. 153. st. 4. ZR) i u tom slučaju, je li poslodavac imao obvezu zatražiti prethodnu suglasnost od radničkog vijeća za otkaz tužiteljici (čl. 151. st. 1. t. 1. ZR) i je li bio u obvezi vratiti tužiteljicu na poslove na kojima je prethodno radila, a ako je prestala potreba za obavljanje tih poslova, ponuditi joj obavljanje dugih odgovarajućih poslova (čl. 156. st. 8. ZR-a).

13. Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je Skupština sindikata B. s predsjednikom I. Č. donijela Odluku od 22.2.2007. kojom je I. K. izabrana za sindikalnog povjerenika (Odluka Skupštine sindikata B. od 22.2.2007.),

- da je o tome obaviješten tuženik, kao i o tome da je tužiteljica izabrana za sindikalnog povjerenika do opoziva od strane R. sindikata B. S. (dopisi predsjednika R. sindikata B. S. I. Č. od 6.3.2013. i 27.3.2013.).

13.1. Dakle, proizlazi da je tužiteljica 22.2.2007. imenovana za sindikalnog povjerenika sve do opoziva od strane sindikata B. S..

14. Radi utvrđenja činjenice je li tužiteljica sindikalni povjerenik koji ima prava i obveze radničkog vijeća, među ostalim dokazima, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka I. Č. koji je iskazao da je bio predsjednik sindikata B. S. kada mu je prestao radni odnos pa da je tada njegovu funkciju preuzela tužiteljica, a koji činjenicu ne osporava ni tuženik.

14.1. Svjedok I. Č., među ostalim iskazuje i to, da je tužiteljica od njega preuzela funkciju sindikalnog povjerenika koji ima prave i obveze radničkog vijeća.

Poslovn

i broj: Ref 13 P: Pr-1162/2020

14.2. U slučaju kada kod poslodavca djeluje više sindikata, a što je konkretno slučaj i što među strankama nije sporno da kod tuženika djeluju tri sindikata sindikat B., Sindikat -P. B. i sindikat B. S., prema odredbi čl. 164. st. 4. ZR, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. tog članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

14.3. Iz Sporazuma koji su zaključili naprijed navedena tri sindikata 29.11.2011. proizlazi da su se sindikati sporazumjeli da sindikalni povjerenici s pravima i obvezama radničkog vijeća budu Z. Š., J. F. (predsjednik Sindikata B.) i I. Č., dakle nisu se sporazumjeli da to bude I. K., a kako to pogrešno navodi svjedok Z. Š. (tadašnji predsjednik sindikata B.). Radnički sindikat B. može odlučiti tko će od njegovih članova biti sindikalni povjerenik i predsjednik sindikata, ali po mišljenju suda, ne može samostalno odlučiti da tužiteljica od do tadašnjeg predsjednika I. Č. preuzme funkciju sindikalnog povjerenika s pravima i ovlastima radničkog vijeća. O tome treba postojati sporazum sva tri sindikata te se o tome treba obavijestiti poslodavac, a što konkretno nije slučaj. Da je k tome tako, proizlazi i iz iskaza svjedoka J. F. koji navodi da sindikati nikada nisu postigli sporazum da tužiteljica bude sindikalni povjerenik s pravima i obvezama radničkog vijeća, iako su tužiteljici J. F. i P. M. u 2017-oj nudili da se potpiše novi sporazum među sindikatima, ali da je tužiteljica navedeno izbjegavala.

14.4. Stoga sud zaključuje da tužiteljica kao sindikalni povjerenik nije imala prava i obveze radničkog vijeća pa da tuženik nije imao obvezu postupiti u skladu s odredbom čl. 151 st. 1. t. 1. ZR-a prema kojoj poslodavac članu radničkog vijeća može otkazati ugovor o radu samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća te da tuženik nije imao obvezu postupiti u skladu s odredbom čl. 156. st. 8. ZR-a koja propisuje da predsjednik ili član radničkog vijeća koji je poslove za radničko vijeće obavljao u punom radnom vremenu, nakon prestanka obavljanja tih poslova ima pravo povratka na poslove na kojima je prethodno radio, a ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova, da mu je poslodavac dužan ponuditi obavljanje drugih odgovarajućih poslova. Dakle, tvrdnja tužiteljice da je odluka o otkazu nedopuštena i nezakonita jer je donesena protivno odredbama čl. 151 st. 1. t. 1. ZR-a i čl.156. st. 8. ZR-a, nije osnovana.

15. Nadalje, tužiteljica u postupku tvrdi da je otkaz nedopušten i iz razloga što tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 188. st. 1. t. 1. ZR-a koja propisuje da sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, bez suglasnosti sindikata nije moguće otkazati ugovor o radu.

15.1. Tuženik je u spis dostavio Kontrolne liste (plaće, ostale isplate, drugi dohodak, obustave) ispisane iz Informacijskog sustava tuženika (list 161-196 spisa) kojima dokazuje da su u razdoblju od siječnja 2018. do prosinca 2020. samo dvojici radnika tuženika obustavljane plaće na ime članarine u sindikatu B., a što je u skladu s iskazom svjedoka D. J., radnika tuženika u L. resursima d.o.o. koji navodi da su u to vrijeme kod tuženika bila samo dva člana sindikata tužiteljice. S obzirom na navedeno, tuženik tvrdi, da tužiteljica od siječnja 2018. nije sindikalni povjerenik već samo predsjednica sindikata jer je člankom 187. st. 2. ZR-a propisano, da samo sindikati koji imaju najmanje pet zaposlenih kod određenog poslodavca mogu

Poslovn

i broj: Ref 13 P: Pr-1162/2020

imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika. Međutim, u vrijeme kada je tužiteljica imenovana za sindikalnog povjerenika 22.2.2007. i kada je o tome obaviješten tuženik, na snazi nije bila odredba navedenog sadržaja već odredba čl.

indikati 187. st. 2. Zakona na radu („Narodne novine“ br. 137/04) koja propisuje da s koji imaju članove zaposlene kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih predstavnika, odnosno sindikalnih povjerenika koji će ih zastupati kod toga poslodavca. Dakle, u vrijeme imenovanja tužiteljice za sindikalnog povjerenika sindikata B. nije bilo brojčanog uvjeta za imenovanje pa budući tužiteljica nije opozvana odlukom svog sindikata proizlazi, da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu (11.8.2020.) bila ne samo predsjednica sindikata već i sindikalni povjerenik. 15.2. Svjedok J. F. iskazao je da je tuženik od njega kao predsjednika Sindikata B. zatražio suglasnost za otkaz tužiteljici međutim, da očitovanje nije dao u svezi navedenog jer je smatrao da suglasnost na otkaz ili uskratu otkaza predsjedniku sindikata u smislu odredbe čl. 188. st. 1. ZR-a treba dati njegov sindikat, odnosno sindikat B..

15.3. Svjedok D. J., radnik tuženika u L. resursima d.o.o. iskazao je da je suglasnost za otkaz tužiteljici zatražena od J. F. jer je on bio sindikalni povjerenik s pravima i ovlastima radničkog vijeća za „B.“ d.d. Međutim, prema Sporazumu od 29.11.2011. on je to bio za društva kćeri koja su društva s ograničenom odgovornošću, a ne za B. d.d. Prema tome, ukoliko je tuženik smatrao da za otkaz tužiteljici treba zatražiti suglasnost sindikata u smislu odredbe čl. 188. st. 1. ZR-a, navedenu suglasnost je trebao zatražiti od sindikata B. S..

15.4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je J. F. obavijestio tužiteljicu kao predsjednicu sindikata da je za nju zatražena suglasnost za otkaz, a što da je bio dužan učiniti u skladu sa Sporazumom od 29.11.2011. Doista, navedenim Sporazumom sindikalni povjerenicima s pravima i obvezama radničkog vijeća među kojima je i J. F. i I. Č. (za sindikat tužiteljice), obvezali su se međusobno izmijeniti sve materijale koji dolaze za radničko vijeće (sindikalne povjerenike s pravima i obvezama radničkog vijeća), a iz dopisa tužiteljice kao predsjednice sindikata koji je uputila B.-L. resursi d.o.o. od 23.7.2020. (list 119 spisa) proizlazi da je tužiteljicu J. F. dana 20.7.2020. obavijestio da je uvrštena u kolektivni višak radnika i da je tuženik zatražio suglasnost za njezin otkaz. U navedenom dopisu, a koji dopis je tužiteljica dostavila poslodavcu u roku od 8 dana (čl. 188. st. 2. ZR-a) tužiteljica navodi da se samo uz prethodnu suglasnost R. sindikata B. mogu donositi odluke o uvrštavanju i otkazivanju sindikalnom povjereniku koji uživa zaštitu iz čl. 188. ZR-a te je tim dopisom zatražila dodatnu dokumentaciju od tuženika. U idućem dopisu tužiteljice kao predsjednice sindikata koji je uputila direktoru tuženika od 31.7.2020. (list 120 spisa) tužiteljica ističe da se sindikalnom povjereniku ne može otkazati ugovor o radu bez prethodne suglasnosti sindikata i da ne smije biti uvršten u kolektivni višak radnika, a tuženik da je dužan dostavi precizniji pregled zaposlenika B. d.d. (kolektivni višak radnika).

15.5. Iz navedenog proizlazi da je tuženik pozivajući se na odredbe čl. 188. st. 1. t. 1. ZR-a dana 20.7.2020. zatražio suglasnost od nadležnog sindikata - sindikata B. za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici. Nadalje, iz sadržaja dopisa tužiteljice kao predsjednice sindikata od 23.7.2020. i 31.7.2020. proizlazi da je sindikat tužiteljice uskratio suglasnost tuženiku za otkaz tužiteljici. Naime, kada sindikat postupa u

Poslovn

i broj: Ref 13 P: Pr-1162/2020

smislu članka 188. st. 1. i 2. ZR-a, tada isti nije dužan izričito i jasno navesti da uskraćuje suglasnost, ukoliko se isto može zaključiti iz samog teksta očitovanja sindikata(Vrhovni sud RH, Revr 24/10-2 od 16.6.2010.), a što je konkretno slučaj.

15.6. Međutim, svi sindikalni povjerenici ne uživaju zaštitu od otkaza u smislu čl. 188. st. 1. ZR-a već je ta zaštita pružena samo onim sindikalnim povjerenicima, koji su kao zaštićeni utvrđeni sukladno odredbi čl. 188. st. 5. u vezi čl. 142. ZR.

15.7. Kako je dokaznim postupkom utvrđeno da je u vrijeme predmetnog otkazivanja ugovora o radu broj članova sindikata tužiteljice bio ispod sedamdeset pet, a što je brojčani uvjet prema odredbi čl. 142. st. 1. t. 1. ZR da najmanje jedan sindikalni povjerenik uživao zaštitu kod tuženika iz čl. 188. st. 1. t. 1. ZR-a, kako iz dopisa predsjednika uprave B. d.d. od 8.4.2013. (list 16 spisa) proizlazi da je poslodavac obaviješten zajedničkim dopisom od sva tri sindikata da su I. K. i još dva radnika, sindikalni povjerenici koji uživaju zaštitu od otkazivanja dok da to ostali sindikalni povjerenici ne uživaju, i kako je J. F. iskazao da su svi predsjednici sindikata uživali zaštitu od otkaza pa tako i tužiteljica kao predsjednica sindikata, proizlazi da je tužiteljica u vrijeme otkazivanja ugovora u radu bila sindikalni povjerenik koji uživa zaštitu od otkazivanja iz čl. 188. st. 1. ZR-a.

16. Dakle, kako je utvrđeno da je tužiteljica u vrijeme otkazivanja bila sindikalni povjerenik koji uživa zaštitu iz čl. 188. st. 1. ZR-a i kako je utvrđeno da je tuženiku uskraćena suglasnost sindikata za otkaz, proizlazi da tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu tužiteljici. Naime, otkaz može biti nedopušten zbog postupovnih povreda ili zbog toga što poslodavac nije imao opravdan razlog za otkaz. Izostanak suglasnosti sindikata za otkaz ugovora o radu sindikalnom povjereniku u smislu čl. 188. st. 1. ZR-a čini takav otkaz zbog formalnih nedostataka nedopuštenim. Stoga je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da odluka o otkazu nije dopuštena, da joj radni odnos nije prestao i vraćanje na posao u smislu odredbe čl. 124. ZR-a, prihvaćen kao osnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužiteljici u skladu s odredbom Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/2022. dalje Tarifa) određena jednokratna nagrada za zastupanje po odvjetniku u visini od 2.000,00 uvećano za PDV, što daje iznos od 2.500,00 kn koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

17.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13.,93/14., 55/16., 73/17., 131/20), a rok za izvršenje činidbe (15 dana) određen je pozivom na odredbu čl. 328. st. 2. ZPP.

18. Prijedlog tužiteljice za donošenje rješenja o osiguranju radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice određivanjem privremene mjere u smislu odredbe čl. 346. i 347. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13.,93/14., 55/16., 73/17.,131/20. dalje OZ), nije osnovan. Naime, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari i nije učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak

Poslovn

i broj: Ref 13 P: Pr-1162/2020

nenadoknadive štete koja prijeti, kako to propisuje čl. 346. st. 1. OZ-a pa kako nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane tim člankom, valjalo je prijedlog odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci rješenja.

Split, 2. lipnja 2022.

s u t k i nj a:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjeraka.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun tuženika

-u spis