Posl. br. 17 Povrv-111/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD DUBROVNIKU

Dr. Ante Starčevića 23., Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. D. d.o.o., D., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. B. odvjetnici u D., uz sudjelovanje umješača G. D., D. zastupanog po punomoćnici I. J., zaposlenici umješača, diplomiranoj pravnici s položenim pravosudnim ispitom, protiv tuženika G. T. d.o.o., OIB: … zastupanog po punomoćniku A. K. odvjetniku u D. radi utvrđenja osnovanosti tražbine drugog višeg isplatnog reda u visini od 151.344,55 kuna na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 25. travnja 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača, objavljenoj dana 2. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži utvrditi osnovanom tražbinu tužitelja SA S. D. d.o.o., D., OIB: … prema tuženiku G. T. d.o.o., OIB: … kao povezanom društvu u postupku izvanredne uprave nad društvom A. d.d. Z., OIB: … u ukupnom iznosu od 309.529,56 kuna kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda koja se sastoji od glavnice po utuženim računima u visini od 151.344,55 kuna, zakonske zatezne kamate na svaki pojedini dospjeli iznos utuženih računa u visini od 42.243,03 kuna, troška ovrhe u visini od 1.739,00 kuna, zakonska zatezna kamata na trošak ovrhe u visini od 287,52 kuna, te parnični trošak nastao do dana otvaranja postupka izvanredne uprave 10. travnja 2017.g. u visini od 6.875,00 kuna, te se odbija i u tužbenom zahtjevu naknade troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

i

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. B. iz D., posl. br. Ovrv. 1931/15 od 13. kolovoza 2015. godine kojim se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja, plati ovrhovoditelju novčanu tražbinu u ukupnom iznosu 100.200,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

na iznos od 79.950,00 kn od 21.11.2013.g. pa do isplate na iznos od 20.250,00 kn od 7.12.2013.g. pa do isplate

po stopi propisanoj člankom 29. st.2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, te da mu nadoknadi trošak ovršnog postupka kao i da na te troškove plati zakonsku zateznu kamatu od dana kada su troškovi učinjeni odnosno od dana donošenja rješenja pa do ovrhovoditeljeva namirenja, po navedenoj stopi, sve u roku 8 dana nakon dostave ovog rješenja.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. B. iz D., posl. br. Ovrv. 1931/15 od 13. kolovoza 2015. godine obvezan je tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od 100.200,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi.

Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor navodeći da ne postoji obvezno pravni odnos za naplatu potraživanja, da odluka nije utemeljena na zakonu niti na drugom propisu donesenom u skladu sa zakonom, da obveza nije propisana niti Odlukom o uređenju prometa na području G. D., da mogućnost naplate naknade iz čl. 12. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području G. D. da zauzimanje javnih površina odnosno javnih prometnih površina podrazumijeva zauzimanje javne površine u cilju izvođenja radova na tim površnima ili zemljištu i na objektima uz te površine ne može svrstati zaustavljanje na javnim površinama radi obavljanja djelatnosti, kao i da Gradonačelnik nije ovlašten donositi Naputke kojim se propisuje obveza trećim osobama, već samo dati uputu nižim tijelima za postupanje u primjeni neke općim aktom predviđene odredbe, da osporavanim aktima nije prethodila suglasnost Ministarstva kako to propisuje Zakon o sigurnosti prometa na cestama, da odredbe Zakona o cestama, Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i Zakona o komunalnom gospodarstvu ne predviđaju određivanje i ubiranje naknade za zaustavljanje turističkih autobusa. Pozivajući se na odredbu čl.

82. st.1. toč.1. i čl. 83 ZSPC navodi da bi zaustavljanje turističkih autobusa na lokaciji P. bilo u suprotnosti s navedenim odredbama jer da je predviđeno mjesto za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa na toj lokaciji udaljeno manje od 5 metara od obilježenog pješačkog prijelaza, a mjesto koje je predviđeno za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa na lokaciji P. i P. da je udaljeno znatno manje od 15 metara iza znaka kojim je obilježeno stajalište za vozila javnog prijevoza putnika. Tuženik nadalje pozivajući se na odredbu čl. 2. st.1. al. 27. Zakona o cestama i čl. 1. al. 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji definira pojam stajališta autobusa, pa da lokacije na kojima je predviđeno zaustavljanje autobusa ne udovoljavaju ni minimumu pretpostavki za siguran ulazak, odnosno izlazak putnika iz autobusa. Nadalje pozivajući se na odredbe čl. 54. i 109. st.2. Zakona o cestama kao i odredbu čl. 12. st.2. Pravilnika o autobusnim stajalištima kojim su propisani uvjeti za utvrđivanje lokacije i uređenje autobusnih stajališta, a da je razmak između autobusnih stajališta namijenjenih vozilima javnog gradskog prijevoza i lokacijama na kojima je tom Odlukom predviđeno parkiranje turističkih autobusa znatno manji od onog predviđenog navedenim odredbama, niti da na predviđenim lokacijama postoji zaklon od atmosferskih utjecaja. U nastavku pozivajući se na odredbe čl. 37. st.2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i čl. 83 st.2. Zakona o upravnim sporovima predlaže sudu primijeniti institut ekscepcije ilegalnosti. Završavajući s navodom da Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. (l.s. 52-53) nije suglasan sa zakonom, a da ni zakonom nije predviđeno određivanje i ubiranje naknade za parkiranje vozila (autobusa) na mjestima koja ne ispunjavaju uvjete za to. Tuženik prigovara vjerodostojnosti isprava dostavljenih uz rješenje o ovrsi, a na pripremnom ročištu održanom 4. studenoga 2019.g. osporava vjerodostojnost svih isprava i podataka sadržanih u tim ispravama.

Rješenjem ovoga suda posl.br. 17 Povrv. 888/16 od 2. kolovoza 2016. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika L. B. iz D., posl. br. Ovrv-1931/15 od 13. kolovoza 2015. godine u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj u podnesku zaprimljenom u ovom sudu 17. kolovoza 2016. godine (l.s. 29) uređuje svoje tužbeno traženje u odnosu na stopu zakonske zatezne kamate.

Podneskom zaprimljenim u ovom sudu 21. travnja 2017. godine (l.s. 74) G. D. je po svom punomoćniku predložio dopustiti miješanje istoga u predmetnu parnicu na strani tužitelja, navodeći da ima pravni interes za sudjelovanjem u predmetnom postupku u svojstvu umješača.

U smislu čl. 206. ZPP-a osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci.

9. Iz pregleda spisa ovog suda i to poglavito isprava; Naputak o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. godini, Klasa: 363-01/12- 09/10, Urbroj: 2117/01-01-12-2 od 23. ožujka 2012.g. i Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363- 01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13- 3 od 24. travnja 2013.g. nedvojbeno proizlazi osnovanim prijedlog G. D. za miješanje na strani tužitelja u ovom predmetu i to iz razloga što je navedenim aktima tužitelj ovlašten vršiti naplatu naknade od turističkih agencija ili vlasnika autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica, odnosno naknadu za zaustavljanje istih u zoni posebnog prometnog režima, te je navedenim aktima regulirano da će se postupanje s navedenim prihodom odrediti ugovorom između G. D. i S. D. d.o.o., pa otuda i pravni interes G. D. u predmetnoj parnici pridružiti se na strani tužitelja.

10. Tužitelj tijekom postupka ističe da je isti trgovačko društvo za komunalne poslove u većinskom vlasništvu G. D. pozivajući se na čl. 54. st. 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, te da tužitelj postupa sukladno odlukama tijela jedinice lokalne samouprave objavljenim u Službenom glasniku, te vrši naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, a pozivajući se kao osnov takvog postupanja na čl. 48. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, čl. 42. Statuta G. D.

, čl.

13. Odluke o uređenju prometa na području grada Dubrovnika, čl. 5. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zaključak Gradskog poglavarstva Klasa:340-01/06- 01/27, Urbroj: 2117/01-08-06-4 i 2117/01-08-07-11, te Naputak Gradonačelnika od

24. travnja 2013. godine. Nadalje navodeći da je područje oko povijesne jezgre D. (i to od križanja kod Vatrogasaca – križanje ulica Z. i spoja s ulicom I. G., te križanje ispod

– do B.) proglašeno zonom posebnog vatrogasaca-križanje spoja s ulicom I. G. i ulica I. G.

prometnog režima, da sukladno aktima tijela jedinica lokalne uprave već više od desetak godina postoji i provodi se obveza plaćanja naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u toj povijesnoj zoni posebnog prometnog režima, a naplatu te naknade da obavlja tužitelj, a tuženik da je odbio izvršiti platež po izdanim računima za predmetna zaustavljanja. Navodi da trgovački sud nije nadležan za nadzor zakonitosti akata tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave jer je to u nadležnosti Visokog upravnog suda RH, a da je Gradonačelnik kao izvršno tijelo imao ovlasti u osiguranju provedbe odluke predstavničkog tijela. Tužitelj nadalje navodi da je čl. 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave određeno da vlastiti izvori općine i gradova su naknade za uporabu javnih općinskih i gradskih površina, te da lokacije koje služe za parkiranje i zaustavljanje predstavljaju javne gradske površine budući da iste u naravi predstavljaju parkirališta kao sastavni dio nerazvrstanih cesta ako su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze.

U nastavku postupka tužitelj navodi da postupa sukladno odlukama tijela jedinice lokalne samouprave objavljenim u Službenom glasniku i vrši naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, temeljem čl. 29. st.1. toč.7. Zakona o financiranju jedinica lokalne područne (regionalne) samouprave i čl. 48. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, čl. 42. Statuta G. D., čl. 13. Odluke o uređenju prometa na području G. D., čl. 5. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te Naputka Gradonačelnika od 24. travnja 2013. godine, te da je G. D. pri tome imao suglasnosti za zonu posebnog prometnog režima te sve izmjene o čemu su priložene suglasnosti MUP-a od 20.04.2006. godine, 19.06.2007. godine i suglasnost od 01.07.2009. godine.

Tuženik tijekom postupka ustraje u svojim navodima iz prigovora i na pripremnom ročištu održanom 17. svibnja 2021.g. navodi da prigovara vjerodostojnosti isprava dostavljenih u spisu, spori mjesto austavljanja i o kojim se vozilima radi, te da tuženik nema nikakve veze sa vozilima i registracijskim oznakama vozila. Tuženik

da nije na bilo koji način preuzeo obvezu plaćanja u odnosu na vozila na koja se računi odnose.

Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj provodio naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima i to u utuženom razdoblju temeljem Naputka o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363- 01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g., koji Naputak je donio Gradonačelnik G. D., te da je Gradsko Vijeće G. D. donijelo Odluku o uređenju prometa na području G. D., Klasa: 340-01/00-01/08, Urbroj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000.g. Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku je da li je tuženik obveznik plaćanja naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, odnosno da li Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od

24. travnja 2013.g., predstavlja valjani pravni osnov temeljem kojeg bi tužitelj bio ovlašten naplatiti od tuženika predmetnu naknadu.

Trgovački sud u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku je dana 24. svibnja 2017. godine u ovoj pravnoj stvari prekinuo postupak (l.s.75) budući je nad dužnikom A. koncern za upravljanje društvima, proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima, dioničko društvo, Z., OIB: … (u odnosu na koje društvo je tuženik povezano i ovisno društvo) otvoren postupak izvanredne uprave.

Podneskom tužitelja zaprimljenim u ovom sudu 7. veljače 2018. godine isti predlaže nastavak predmetnog postupka, dokazuje da je u postupku izvanredne uprave prijavio utuženu tražbinu kao i da mu je ista od strane izvanrednog povjerenika osporena. Budući je tužbeno traženje zbog otvaranja postupka izvanredne uprave nad dužnikom A. d.d., a čije povezano i ovisno društvo je i društvo tuženika to je tužbeni zahtjev, trebalo postaviti na utvrđenje postojanja osporene tražbine tužitelja kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, kako je tužitelj i postupio sadržajem ovog podneska.

Rješenjem ovoga suda posl.br. 17 Povrv. 111/20 od 30. lipnja 2020. godine nastavljen je postupak u predmetnoj pravnoj stvari.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev prema tuženiku za isplatu neplaćene naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u području oko povijesne jezgre G. D., sukladno Naputku o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. objavljenom u Službenom glasniku G. D. broj 7/13 koja naknada za razdoblje listopad i studeni 2013. godine iznosi 100,200,00 kuna, odnosno po uređenom tužbenom traženju tužitelj traži utvrditi osnovanom svoju tražbinu prema tuženiku u iznosu od ukupno 151.344,55 kuna, a koja se sastoji od glavnice po utuženim računima, zakonske zatezne kamate na svaki pojedini dospjeli iznos utuženih računa, troška ovrhe, te parničnog troška nastalog do dana otvaranja postupka izvanredne uprave 10. travnja 2017.g. Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku je da li je tuženik obveznik plaćanja naknade za zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima u smislu da li je tuženik korisnik turističkih autobusa koji su se zaustavljali u zoni posebnog prometnog režima, odnosno pitanje postojanja valjane pravne osnove temeljem koje bi tužitelj bio ovlašten naplatiti od tuženika predmetnu naknadu.

Među parničnim strankama nije sporno da je Gradonačelnik G. D. donio Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. kojim se utvrđuje zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa i osobnih automobila u području oko Povijesne jezgre G. D.. Istom Odlukom da je određeno da nadzor nad zaustavljanjem i parkiranjem turističkih autobusa i osobnih automobila u navedenoj zoni obavljaju djelatnici S. D. d.o.o., prometni redari i/ili komunalni redari.

Ostalo je sporno da li je tuženik vozila registarskih oznaka naznačenih u Evidencijama parkiranja koje prileže spisu zaustavljao odnosno parkirao u zoni posebnog prometnog režima.

Pripremno ročište u predmetnoj pravnoj stvari održano je 17. svibnja 2021.g. na kojem je zaključen prethodni postupak (l.s. 304-305).

Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava koje su priložene predmetnom spisu i to;

- Saldakonti kupaca – otvorene stavke (l.s. 3),

- Odluka o uređenju prometa na području G. D.

, Gradskog Vijeća G. D. Klasa: 340-01/00- 01/08, Urbroj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000.g. (l.s. 11-15),

- Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području G. D.

,

Gradskog Vijeća G. D. Klasa: 011-01/02- 01/23, Urbroj: 2117/01-09-02-3 od 30. listopada 2002.g. (l.s. 15),

- Naputak o plaćanju naknade turističkih autobusa za prekomjernu uporabu gradskih prometnica u 2012. godini, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/12-09/10, Urbroj: 2117/01-01-12-2 od 23. ožujka 2012.g. (l.s. 17),

- Dopis Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture od 29. ožujka 2013.g. (l.s. 18), - Sudska praksa (l.s. 19-23, 42-49, 66-70, 187-194, 201-213, 236-238, 242- 246,

- Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. (l.s. 35-36),

- Zaključak Gradskog poglavarstva G. D. Klasa: 340-01/06-01/27, Urbroj: 2117/01-08-06- 4 od 03. svibnja 2006.g. (l.s. 37),

- Suglasnost Ministarstva, Policijske uprave D.- n. od 20. travnja 2006.g. (l.s.38), - Suglasnost Ministarstva, Policijske uprave D.- n. od 19. lipnja 2007.g. (l.s.39), - Suglasnost Ministarstva, Policijske uprave D.- n. od 1. srpnja 2009.g. u prilogu (l.s.40), - Dopis Ministarstva, Policijske uprave D.- n. od 20. kolovoza 2015.g. (l.s.41), - račun tužitelja broj: 1313/POSL1/1 od 31.10.2013.g. s evidencijom zaustavljanja (l.s. 50-55),

- račun tužitelja broj: 1439/POSL1/1 od 28.11.2013.g. s evidencijom zaustavljanja (l.s. 56-57),

- rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.St-1138/17 od 15. Siječnja 2018.g. u postupku izvanredne uprave nad dužnikom A. s utvrđenim i osporenim tražbinama (l.s. 82-97),

- Obrazac prijave tražbine u postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku (l.s. 98-101),

- Obavijest o počinjenom prekršaju od 4. srpnja 2019.g. s podacima o vozaču, službenom zabilješkom o počinjenom prekršaju, te analitičkom karticom o plaćenoj prekršajnoj kazni (l.s. 195),

- Popis vozila u vlasništvu G. t. d.o.o. od 01.01.2013. do 31.12.2013.g. (l.s. 322-323), - Potvrda Porezne uprave o neiskorištenosti odbitka pretporeza (l.s. 325).

Dokaze predložene odnosno priložene spisu nakon zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu u predmetnoj pravnoj stvari dana 17. svibnja 2021.g. na kojem je zaključen prethodni postupak (l.s. 304-305) sud nije uzimao u obzir (čl. 299. st.1. ZPP-a).

U daljnjem dokaznom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i to F. A., M. G. i M. G..

U daljnjem dokaznom postupku sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke M. K. iz M..

Iz iskaza svjedokinja F. A. (l.s. 360-361) proizlazi da je bila u radnom odnosu sa tužiteljem do 2017.g. Nastavno iskazuje da u vremenu 2013.g. nije bilo fotografija odnosno autobusi koji su se zaustavljali na predjelu P. P. da nisu bili fotografirani. Vodila se evidencija zaustavljenih autobusa koji su se evidentirali kod iskrcaja putnika. Bila su tri načina naplate i to gotovinski da odmah sistem izbaci R1 račun, vaucheri i treći način da je bio evidentiranje agencije koja je bila na iskrcaju putnike i pri tome da su slali fakture dva puta mjesečno. Nastavno iskazuje da bi autobusu koji se zaustavio na predjelu P. odnosno P. prišao kontrolor i vršio naplatu nakon što bi utvrdio čiji su autobusi. Autobusi da bi nekada imali tablu iz koje je proizlazio podatak za koga su vozili, a ako takve table nije bilo onda je kontrolor za takav podatak pitao vozača odnosno turističkog vodiča koji su uvijek bili prisutni. Podatke koje bi kontrolor dobio tom prilikom isti da je ukucavao u sistem i nakon toga nije mogao vršiti nikakve izmjene. Svjedokinja da je radila na radnom mjestu voditelj financija i računovodstva i oni u uredu kada bi ukucali naziv određene agencije sustav da bi izbacivao sve što bi kontrolori upisali u sustav u odnosu na tu agenciju i takvi podatci da bi bili u prilogu računa koji bi se fakturirao određenoj agenciji. Nakon što su se svjedokinji predočili računi s evidencijama u prilogu a sve na l.s. 50- 57 ista iskazuje kako se upravo radi o takvim računima koje je fakturirao tužitelj i isti da su imali u prilogu evidencije kao što je to i kod računa koji joj je predočen, te da su agencijama račune upravo slali s takvim prilozima. Ne može se sjetiti konkretnih računa jer da je izdavano mnoštvo računa za navedeno razdoblje. Nadalje iskazuje da se znalo dogoditi da je određena agencija uputila prigovor tužitelju, pa da su nekad čak i vraćali račune, ali da je prigovor bio isključivo u vidu da ne priznaju odluku o zaustavljanju i parkiranju koju je donio G. D.. Takve prigovore da bi proslijedili G. D.. Iskazje da su i prije 2013.g. na koju se odnosi ovaj

– P. Tužitelj da je također tada spor agencije zaustavljale svoje autobuse na predjelu P.

obavljao naplatu i agencije su uredno plaćale naknadu za zaustavljanje, a to je bilo još od 2007.g. odnosno 2008.g., a problemi sa naplatom da su počeli tek nakon što su se podigle cijene naknade do visine 100 eura. Nadalje iskazuje kako oni u službi računovodstva nisu kontrolirali točnost podataka iz evidencija ali da su imali nadkontrolora koji je kontrolirao kontrolora i podatke koje je kontrolor unosio u sustav.

Iz iskaza svjedoka M. G. (l.s. 362-363) proizlazi da je isti kontrolor kod tužitelja i vezano za 2013.g. da su se evidentirali autobusi koji su se zaustavljali na predjelu P. odnosno P.. G. t. da je i u to vrijeme imao svoje autobuse koji bi se zaustavljali na predjelu P. odnosno P.. Oni bi na svoj autobus ovjesili pločicu iz koje bi proizlazio podatak da se radi o G. t., ali taj podatak da ne bi govorio u prilog da je G. t. i vlasnik autobusa koji se zaustavio. G. t. da je imao svoju osobu odnosno da su to bili njihovi dispečeri i oni da su imali podatke za koju agenciju bi konkretno bio vršen prijevoz putnika jer bi se znalo dogoditi da je nakon završene vožnje taj isti autobus znao voziti za neku drugu agenciju. Takav podatak da bi im bio potreban da bi znali kome će se fakturirati račun. Nastavno iskazuje kako bi se znalo dogoditi da vozač nije podrijetlom s ovog područja, pa da bi kontrolor pitao dispečera o podatcima koji su važni za fakturiranje računa koji podatak o tome koja agencija je zaustavila autobus bi kontrolor ukucavao u sustav i na takav način upoznao računovodstvene službe tužitelja. Nastavno iskazuje da on kao kontrolor nakon što bi u sustav upisao podatke o agenciji koja je zaustavila autobus ne bi povratno dobivao nikakav podatak o fakturiranom računu. Nastavno iskazuje kako se evidentirao iskrcaj putnika i naplaćivao iskrcaj putnika, a što je podrazumijevalo da se isti ti putnici trebaju i ukrcati u autobus. Nastavno iskazuje kako se nekada znalo dogoditi da je bilo i gotovinsko plaćanje, ali u tom trenutku da nije bilo poznato tko je izvršio plaćanje vlasnik autobusa ili agencija, te bi se na licu mjesta uplatitelju izdao račun R1. Nije se mogao sjetiti u kojem je razdoblju postojala i takva mogućnost naplate ali da kada bi bilo gotovinsko plaćanje podatke koji su se morali unijeti u račun R1 kontroloru da bi davao vozač autobusa, a radilo se o podatcima o OIB-u.

Vještaku financijsko knjigovodstvene struke M. K. imenovanom u predmetnoj pravnoj stvari naloženo je očitovati se (Rješenje posl.br. Povrv-111/20 od 19. listopada 2021.g.) da li iz ubilježenih poslovnih događaja u poslovnim knjigama tuženika proizlazi da je tuženik vozila registarskih oznaka naznačenih u Evidencijama parkiranja koje prileže spisu zaustavljao odnosno parkirao u razdoblju listopad I studeni 2013.g. u zoni posebnog prometnog režima određenoj "Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima" od 29. rujna 2014. godine koja Odluka prileži spisu. Odnosno da li iz ubilježenih poslovnih događaja u poslovnim knjigama tuženika proizlazi da je tuženik bio u bilo kakvom poslovnom odnosu s trećima i u vezi s tim neposredno ili posredno putem trećih imao bilo kakve veze sa zaustavljanjem odnosno parkiranjem autobusa u zoni posebnog prometnog režima vozila registarskih oznaka naznačenih u Evidencijama parkiranja koje prileže spisu i to u naznačenom razdoblju I odrediti se o činjenici iskrcaja ili ukrcaja putnika.

Vještak je u predmetni spis je dostavio nalaz i mišljenje 4. veljače 2022. (l.s. 377-456) iz kojeg zaključno i u bitnom proizlazi da iz ubilježenih poslovnih događaja u poslovnim knjigama tuženika vještak nije pronašao dokaze o tome da je tuženik vozila registarskih oznaka naznačenih u Evidencijama zaustavljanja koje prileže spisu na 1.s.52-55 i 1.s.57, zaustavljao odnosno parkirao u razdoblju listopad i studeni 2013. godine u zoni posebnog prometnog režima određenoj „Naputkom o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima“ KLASA: 363- 01/13-09/09, URBROJ: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013. godine, u spisu na 1.s.35- 36, koji je bio na snazi u to vrijeme. Nadalje da iz ubilježenih poslovnih događaja u poslovnim knjigama tuženika proizlazi da je tuženik bio u poslovnom odnosu s najmanje 46 angažiranih partnera autobusera, kako je prikazano u tabeli T- 6 na stranici 20 ovog nalaza. Iz dokumentacije koju je tuženik predočio vještaku i priložena uz ovaj nalaz, PRIVITAK 5, vještak da nije pronašao dokaze o tome da je tuženik izdao naloge, ili na neki drugi način preuzeo obvezu, neposredno ili posredno putem trećih imao bilo kakve veze sa zaustavljanjem odnosno parkiranjem autobusa u zoni posebnog prometnog režima naznačenih u Evidencijama zaustavljanja priloženim u spisu na 1.s.52-55 i 1.s.57. Od strane tužitelja i tuženika vještaku da nije predočena dokumentacija temeljem koje bi se moglo odrediti da li se radilo o poslovnom događaju iskrcaja i ukrcaja istih tih putnika ili samo o ukrcaju putnika, u zoni posebnog prometnog režima određenoj „Naputkom o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima“ KLASA: 363-01/13-09/09, URBROJ: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013. godine, u spisu na 1.s.35-36, koji je bio na snazi u to vrijeme. Vještak zaključno navodi da temeljem evidencija zaustavljanja priloženim u spisu na 1.s.52-55 i 1.s.57 nije se moglo utvrditi jesu li predmetna zaustavljanja i parkiranja bila u zoni posebnog prometnog režima. U odnosu na poslovni odnos između tuženika i 46 autobusera iz dokumentacije koju je dostavio tuženik vještak navodi da mu tuženik nije predočio bilo koji ugovor s bilo kojim partnerom pa da nije bilo moguće utvrditi o kakvim ugovorima se radi.

Na ročištu glavne rasprave održanom 25. travnja 2022.g. vještak ostaje kod predmetnog nalaza i mišljenja u cijelosti.

Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a, te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud nije posebno cijenio dokaze na okolnosti koje su nesporne među strankama, dok je prvenstveno cijenio dokaze na okolnost postojanja i valjanosti osnova na kojeg se tužitelj poziva kao osnova za naplatu utužene tražbine kao i činjenicu da li tuženik ima ikakve veze s zaustavljanjem autobusa čije registarske oznake su zabilježene u Evidencijama zaustavljanja na kojima se temelje utuženi računi.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10  Posl. br. 17 Povrv-111/2020 Iz isprava priloženih spisu razvidno je i to;

Iz Odluke o uređenju prometa na području G. D., Gradskog Vijeća G. D. Klasa: 340-01/00- 01/08, Urbroj: 2117/01-09-00-7 od 13. travnja 2000.g. i Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o uređenju prometa na području G. D., Gradskog Vijeća G. D., Klasa: 011-01/02-01/23, Urbroj: 2117/01-09-02-3 od 30. listopada 2002.g. proizlazi da je iste donijelo Gradsko vijeće G. D., te da se istima utvrđuju način i postupci uređenja prometa na javnim prometnim površinama G. D. u koje spadaju, između ostalih, razvrstane i nerazvrstane ceste (čl.1. i 2.), da se posebno utvrđuje, između ostaloga, regulacija prometa, da se regulacijom prometa smatra određivanje zona posebnog prometnog režima (čl.6), da se regulacija prometa na području G. D. utvrđuje Prometnim projektom G. D. kojeg donosi Gradsko poglavarstvo G. D. (čl. 5), da radi sigurnog odvijanja prometa Poglavarstvo može prometnim projektom određena područja ili određene dijelove javnih prometnih površina proglasiti zonama posebnog prometnog režima (čl.12), da će pri proglašenju područja ili dijelova javnih površina G. D. zonom posebnog prometnog režima Poglavarstvo prometnim projektom odrediti točan popis javnih prometnih površina odnosno područje G. D. koje se proglašava zonom posebnog prometnog režima, razloge takvog proglašenja, vrstu, veličinu i namjenu vozila kojima se može dopustiti prometovanje zonom, javne površine unutar zone kojima se može dopustiti prometovanje vozila, vrijeme kada se dopušta ulazak i prometovanje određenih vozila u zoni, interventna vozila koja mogu bez odobrenja prometovati zonom, uvjete parkiranja, odnosno ostavljanja vozila u zonama, te akte kojima se uređuju ostali posebni uvjeti prometovanja u zoni.

Iz Naputka o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. proizlazi da se istim uređuje zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima na području oko Povijesne jezgre G. D. koje obuhvaća dio ulice Iza Grada, zaustavljanje turističkih autobusa radi ulaska ili izlaska putnika u zoni posebnoga režima vremenski je ograničeno i ne može biti dulje od deset minuta (članak 2.), da za zaustavljanje turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) radi ulaska ili izlaska putnika u zoni posebnoga prometnog režima, turistička agencija ili vlasnik vozila moraju platiti naknadu za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnoga prometnog režima koja naknada se plaća trgovačkom društvu S. D. d.o.o. (članak 6.). Predmetnim Naputkom propisana je i visina naknade za svako pojedino zaustavljanje.

Iz Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/25-06 od 20.4.2006.g. proizlazi da je izdana od strane MUP-a i to za izmjenu prometnog projekta G. D. na način da se područje oko povijesne jezgre (raskrižje ispod vatrogasaca do B.) proglasi zonom u kojoj je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje autobusa bez dozvole, a vrijeme trajanja parkiranja autobusa na P. poradi izlaska ili ulaska putnika ograničiti na 5 minuta, te iz obrazloženja predmetne Suglasnosti proizlazi kako je zahtjev ocijenjen opravdanim zbog ograničenog kapaciteta prostora na P. određenog za dolazak turističkih autobusa.

Iz Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/57-07 od 19.6.2007.g. proizlazi da je izdana od strane MUP-a i to na prijedlog izmjene prometnog projekta u Ul. B. na P.

11  Posl. br. 17 Povrv-111/2020 u D., koja se odnosi na određivanje prednosti prolaska u okretištu za vozila koja dolaze na P. iz pravca B., te iz obrazloženja predmetne suglasnosti proizlazi kako je zahtjev ocijenjen potrebnim jer da se time poglavito ubrzava promet autobusa u javnom gradskom linijskom prijevozu.

Iz Suglasnosti MUP-a broj: 511-03-01-7/36-09 od 1.7.2009.g. sa prometnim projektom proizlazi da je izdana od strane MUP-a i to na prijedlog izmjene prometnog projekta G. D. u Ul. F. S. označavanjem tri autobusna stajališta za turističke autobuse, te iz predmetne suglasnosti proizlazi kako se prijedlogom poboljšavaju uvjeti za povećanim zahtjevima prijevoza turista do povijesne jezgre D., te da je prijedlog sukladan odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 33/05).

Iz Dopisa Ministarstva, Policijske uprave D.-n. od 20. kolovoza 2015.g. proizlazi da je navedeno tijelo odgovorilo G. D. da je analiziralo Izmjenu Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima, da je utvrdilo da se tom izmjenom ne mijenja prometno rješenje odnosno postojeće stanje prometne signalizacije pa kako se u tom slučaju ne radi o uređenju prometa da nije ni propisano izdavanje prethodne suglasnosti sukladno odredbama čl. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

U smislu čl. 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine br 33/01, 60/01, 129/05, 28/06, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13) predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom samoupravnom djelokrugu donosi odluke i druge opće akte, u skladu sa svojim statutom.

Odredbom čl. 5. st. 1. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13) propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama ovog Zakona, uz prethodnu suglasnost Ministarstva, uređuje promet na svom području.

Iako tuženik prigovara postojanju pravne osnove za naplatu navedene naknade prigovarajući zakonitosti Naputka o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13- 09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. objavljen u Službenom glasniku G. D. broj 7/13, ostaje činjenica da je navedeni Naputak važio tijekom cijelog utuženog razdoblja i da nije ukinut, da nije ocijenjen nezakonitim u vremenu kada je bio na snazi, a ni ovaj sud nije našao razloge koji bi predmetni Naputak činili neustavnim ili nezakonitim.

Uvidom u Odluku o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) koja je objavljena u Službenom glasniku G. D. broj 1/14 utvrđeno je da je njenim stupanjem na snagu prestao važiti Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. objavljen u Službenom glasniku G. D. broj 7/13. Iz sadržaja Dopisa Ministarstva, Policijske uprave D.-

12  Posl. br. 17 Povrv-111/2020 n. od 20. kolovoza 2015.g., kada isti navodi da se analizom Izmjene Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima utvrdilo da se tom izmjenom ne mijenja prometno rješenje odnosno postojeće stanje prometne signalizacije da je ostalo isto pa prethodna suglasnost nije niti potrebna, stoga je zaključak ovoga suda da je na postojeće prometno rješenje (a radi se o prometnom rješenju reguliranom Naputkom o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13-09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g.) već bila dana suglasnost. Dakle, uvidom u spomenutu materijalnu dokumentaciju u spisu utvrđeno je da je Policijska uprava D.- N. dala svoju suglasnost na izmjenu prometnog projekta G. D..

Međutim, iako je ovaj sud našao Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, Gradonačelnika G. D. Klasa: 363-01/13- 09/09, Urbroj: 2117/01-01-13-3 od 24. travnja 2013.g. objavljen u Službenom glasniku G. D. broj 7/13, kao zakonitu pravnu osnovu za naplatu naknade za zaustavljanje autobusa u zoni posebnog prometnog režima predmetni tužbeni zahtjev za naplatu naknade za zaustavljanje autobusa nije osnovan jer tužitelj nije dokazao da je tuženik zaustavio vozila na području posebnog prometnog režima kako je to navedeno u Evidencijama zaustavljanja u spisu na temelju kojih su tuženiku fakturirani utuženi računi ili pak da je tuženik vlasnik predmetnih vozila.

Tužitelj tijekom postupka niti ne navodi da bi autobusi iz Evidencija zaustavljanja bili autobusi u vlasništvu tuženika. Usporedbom sadržaja evidencije zaustavljanja na koja prati utužene račune tužitelja s Potvrdom MUP-a Popis vozila u vlasništvu G. t. d.o.o. od 01.01.2013. do 31.12.2013.g. (l.s. 322-323) razvidno je da niti jedno vozilo koje je po registarskim oznakama navedeno u evidencijama zaustavljanja ne predstavlja vozilo koje je u predmetnoj Potvrdi MUP-a prikazano kao vozilo u vlasništvu tuženika. Stoga je utvrđeno da niti jedno vozilo koje je bilo u vlasništvu tuženika nije navedeno u Evidencijama zaustavljanja temeljem kojih su izdani utuženi računi, budući je sud navedene isprave detaljno pregledao.

U smislu čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

U smislu čl. 221 a. ZPP-a, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

13  Posl. br. 17 Povrv-111/2020

Međutim iz predloženih dokaza kao i utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi nedvojbeno da je tuženik zaustavljao svoja vozila na području posebnog prometnog režima kako je to navedeno u Evidencijama zaustavljanja u spisu. Navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka kojeg ovaj sud drži stručnim, objektivnim i iscrpnim.

Stoga, iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog tijekom postupka izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) proizašlo je da nije dokazana činjenica da postoji tražbina tužitelja spram tuženika kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu tužitelja.

Slijedom iznesenog, sud je odbio tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje postojanja osporene tražbine tužitelja kao tražbine drugog višeg isplatnog reda (točka I. izreke presude), a na temelju odredbe članka 451. st. 3. ZPP-a ujedno ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi (točka III. izreke rješenja).

Sud nije izveo sljedeće dokaze predložene od strane tužitelja;

Iako je sud izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga tuženika sud nije od tuženika tražio nikakvu dokumentaciju iz razloga što je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem i vještaku su bile na raspolaganju sve isprave koje je tuženik sukladno odredbama Zakona o računovodstvu dužan uvrstiti u svoju poslovnu knjigu.

Sud je na prijedlog tuženika od MUP-a tražio podatak da li je tuženik bio vlasnik vozila registarskih oznaka navedenih u Evidencijama parkiranja iz spisa i to u godini 2013. na koju se godinu odnosi predmetna Evidencija parkiranja. Međutim sud nije izveo dokaz predložen od tužitelja da ukoliko je u Evidenciji riječ o vozilima koja nisu u vlasništvu tuženika pribaviti od MUP-a podatak o vlasništvu nad predmetnim autobusima, te potom od tih tako utvrđenih vlasnika pribaviti ugovore o poslovnoj suradnji s tuženikom, te tražiti da se dostave podaci o imenima i prezimenima vozača, te saslušanje istih.

Obveza iznošenja činjnice tko je vlasnik vozila registarskih oznaka navedenih u Evidencijama parkiranja iz spisa i teret njezinog dokazivanja bio je na tužitelju.

Neizvođenje prethodno navedenih dokaza proizlazi iz toga što sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranka nije iznijela, neovisno o tome postoje li odgovarajući dokazni prijedlozi stranaka. Novelom Zakona o parničnom postupku iz 2003. godine kao osnovna metoda za prikupljanje činjeničnog i dokaznog procesnog materijala postala je raspravna metoda pa je slijedom toga dužnost prvenstveno stranaka da iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlože dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je sud ovlašten utvrđivati činjenice i izvoditi dokaze, samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl.7. st.1. i 2. ZPP-a).

14  Posl. br. 17 Povrv-111/2020 Kada bi sud postupio po prijedlogu tužitelja tek bi se izvođenjem dokaza došlo do činjenica koje je tužitelj trebao prvo jasno i nedvosmisleno iznijeti a onda i dokazati, a što je u suprotnosti sa svrhom dokazivanja.

Tužitelj je svojim propustom sebe onemogućio u dokazivanju jer se predloženim dokazima nisu mogle dokazati činjenice koje tužitelj nije niti iznio. Samo paušalno iznošenje tvrdnje kako tužitelj pretpostavlja postojanje poslovne veze između tuženika i trećih osoba i to putem odgovarajućih ugovora o poslovnoj suradnji bez jasnog i određenog navođenja o kojim trećim osobama se radi (naziv pravne odnosno ime i prezime fizičke osobe) nije bilo moguće izvoditi dokaze.

U parničnom postupku stranke su dužne predlagati dokaze radi utvrđenja činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika. Nema odredbe na temelju koje bi stranke bile ovlaštene predlagati dokaze radi razjašnjenja činjeničnog stanja, radi toga da bi se saznalo koje bi činjenice trebalo iznijeti radi utemeljenja istaknutih zahtjeva, kao što je to tužitelj učinio kada je predložio pribaviti od MUP-a podatak o vlasnicima predmetnih autobusa koje prethodno nije imenovao, te potom od tih tako utvrđenih vlasnika pribaviti ugovore o njihovoj poslovnoj suradnji s tuženikom, te potom tražiti da se dostave podaci o imenima i prezimenima vozača zaustavljenih autobusa, da bi se isti mogli saslušati. Nije dopušteno predlaganje dokazivanja u informativne svrhe, kao što je to tužitelj na ranije opisan način učinio, da bi se tek na temelju rezultata takva dokazivanja utvrdilo koje bi konkretne činjenice mogle biti relevantne za odlučivanje.

Sud nije izvodio dokaz očevidom na licu mjesta u poslovnoj zgradi tužitelja u prisustvu vještaka informatičke struke predloženog od strane tužitelja na okolnost funkcioniranja sustava za evidentiranja i naplatu zaustavljanja autobusa u zoni posebnog prometnog režima iz razloga što je na tu okolnost saslušao svjedoke F. A. i M. G..

Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka M. G. kao nepotreban jer su se na istu okolnost saslušali svjedoci F. A. i M. G. i njihovi iskazi su u slaganju.

Stoga je odlučeno kao u točki izreci presude.

U Dubrovniku, dana 2. lipnja 2022. godine

Sudac:

Anka Muhoberac

15  Posl. br. 17 Povrv-111/2020

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

DN-a:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika,

- pun. umješača.

Broj zapisa: eb30d-142fa

Kontrolni broj: 07cba-f6daf-64077

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANKA MUHOBERAC, L=DUBROVNIK, O=TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Dubrovniku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.