REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-825/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo, OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo, protiv tuženika A. H. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica iz Z., radi isplate iznosa od 24.264,99 kn, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1001/17 od 10. siječnja 2022., 2. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1001/17 od 10. siječnja 2022. u točkama II. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1001/17 od 10. siječnja 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.255,78 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 24. svibnja 2014. do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu zahtjeva da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.009,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 24. svibnja 2014. do isplate (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.697,60 kn (točka II. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.302,40 kn kao neosnovan (točka III. izreke).
2. Tužiteljica je protiv navedene presude podnijela žalbu pobijajući točku II. izreke, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.009,21 kn s pripadajućim kamatama i točku III. izreke, kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu od 3.302,00 kn, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11.Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi prvenstveno ističe da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno da nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na pobijanu točku II. izreke. U bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 19.255,78 kn s osnove popravka vozila oštećenog u prometnoj nezgodi, ali je pogrešno zaključio kako je neosnovan zahtjev za isplatu poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV) na taj iznos, uz obrazloženje kako je PDV prihod državnog proračuna pa nakon što je tužiteljica platila račun za popravak vozila u kojem je uračunat PDV, da je tako isti iznos PDV-a uplaćen u proračun tužiteljice i da ne predstavlja štetu za tužiteljicu, s obzirom na to da je taj isti
iznos
ponovno
vraćen
u
njegov
proračun.
Smatra pogrešnim shvaćanje prvostupanjskog suda kako je tuženik dužan naknaditi tužiteljici štetu bez PDV-a, s obzirom na jasne odredbe članaka 4., 6., 75. i 76. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, iz kojih proizlazi da iznos plaćenog PDV-a predstavlja štetu za tužitelja. Zbog odluke o glavnoj stvari pobija odluku o trošku u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu preostalog dijela parničnog troška. Predlaže preinačiti pobijanu presudu tako da se u pobijanom dijelu prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužiteljice računajući i žalbeni trošak, koji zahtijeva u iznosu od 937,50 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
6. Pošto tužbeni zahtjev ne prelazi iznos od 50.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2. 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja joj je nastala plaćanjem računa za popravak vozila osiguranog kod tuženika, oštećenog u prometnoj nezgodi od 23. prosinca 2013.
8. Prvostupanjski sud je zaključio da je osnovan zahtjev za isplatu iznosa od 19.255,78 kn koji je tužiteljica platila po računu ispostavljenom za popravak vozila oštećenog u prometnoj nezgodi, koje je osigurano kod tuženika, a da nije osnovan zahtjev za isplatu plaćenog PDV-a u iznosu od 5.009,21 kn sadržanog u računu, uz obrazloženje da je PDV prihod državnog proračuna, pa nakon što je tužiteljica platila račun za popravak u kojem je uključen PDV, isti iznos PDV-a je uplaćen u proračun i da stoga taj iznos ne predstavlja štetu za tužiteljicu, jer je taj iznos ponovno vraćen u njezin proračun.
9. Točne su tvrdnje tužiteljice da pobijana presuda zapravo ne sadrži jasne razloge o tome zašto je odbijen zahtjev za isplatu PDV-a koji je tužiteljica platila plaćajući račun za popravak oštećenog vozila u prometnoj nezgodi.
10. U pravilu je tužiteljica da je prema odredbi članaka 4., 6., 75. i 76. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja računa (7. svibnja 2014.) S. L. d.o.o. za obavljeno financiranje po šteti A0225/14 - A. d.d. koji je tužiteljica nesporno platila 23. svibnja 2014., Ministarstvo bilo obveznik PDV-a, budući da ima dodijeljen OIB i da se nalazi u sustavu poreznih obveznika PDV- a. Kako je račun za popravak vozila plaćen s pripadajućim PDV-om, po plaćenom računu je navedeno Ministarstvo moglo koristiti pravo na pretporez i upravo zbog toga tuženik nije dužan platiti tužiteljici PDV, a ne iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude. Naime, za iznos plaćenog PDV-a tužiteljici nije nastala šteta jer je za taj iznos imala pravo na odbitak pretporeza. Prema tome i pravilno primjenom materijalnog prava je trebalo zahtjev za isplatu poreza na dodanu vrijednost odbiti kao neosnovan.
11. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita po osnovi i visini (članak 154. stavak 3. i članak 155. ZPP-a), a tužiteljica je osporava samo zbog dluke o glavnoj stvari.
12. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP- a tužiteljičina žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu.
Zagreb, 2. lipnja 2022.
Sudac
Ružica Omazić
