REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-1770/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja O. P. d.o.o. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o., Z., protiv tuženika Bolnica iz P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u K., radi isplate iznosa od 51.597,45 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3654/2019 od 8. prosinca 2020., 2. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3654/2019 od 8. prosinca 2020. u točki II. njene izreke u dijelu koji se odnosi na stopu zatezne kamate kao i u točki VI. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3654/2019 od 8. prosinca 2020. djelomično je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika broj Ovrv-1717/2019 od 19. kolovoza 2019. (točka I.), naloženo je tuženiku da plati daljnji iznos od 51.597,45 kn s pripadajućom kamatom (točka II.), odbijen je tužitelj s dijelom zatezne kamate (točka III.), naloženo je tuženiku da plati trošak rješenja o ovrsi u iznosu od 11.431,35 kn (točka IV.), odbijen je dio zahtjeva za naknadu troška ovršnog postupka (točka V.), naloženo je tuženiku da plati trošak parničnog postupka od 25.000,00 kn (točka VI.) te je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za naknadu preostalog dijela troška (točka VII.).

2. Protiv navedene presude u točki II. njene izreke u dijelu koji se odnosi na stopu zatezne kamate te u točki VI. njene izreke koja se odnosi na parnični trošak tuženik je izjavio žalbu zbog: - bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. t. 11. ZPP-a, - pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. Zakona o parničnom postupku. U bitnome smatra da je pogrešno određena stopa zatezne kamate koja je po mišljenju žalitelja trebala biti određena za „ostale“ obveze, a ne za obveze iz trgovačkih odnosa. U odnosu na troškove postupka osporava njihovu visinu s obzirom da je tužitelj djelomično povukao tužbu u ovom postupku. Potražuje troškove žalbenog postupka.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ona pravilna i zakonita.

6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 379.508,13 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća računa do isplate s troškovima postupka. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika tuženik je podnio prigovor, nakon čega je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tuženik je nakon zaprimanja rješenja o ovrsi podmirio dio glavnog duga. Tužitelj je povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje, jer je tuženik glavnicu podmirio, te je ustrajao kod sporednog zahtjeva za plaćanje zatezne kamate od dospijeća računa do dana plaćanja i troškova postupka, koji iznos je uglavničio te je postavio zahtjev i za daljnje procesne kamate.

8. Tuženik u žalbi ne osporava obvezu plaćanja obračuna kamata ali osporava stopu zatezne kamate koju je prvostupanjski sud dosudio za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava.

9. U konkretnoj situaciji obračun zateznih kamata predstavlja glavni zahtjev, a tražene zatezne kamate na tako obračunate kamate sporedni zahtjev. Zakonske kamate propisane su i čine obvezu dužnika neovisno o tome jesu li ugovorene ili nisu, a primjenjuju se u slučaju kada dužnik dođe u zakašnjenje, tj. kada ne podmiri vjerovniku novčanu obvezu po dospijeću. Kako u konkretnom slučaju tuženik nije tužitelju podmirio novčanu obvezu po dospijeću, a ta obveza proizlazi iz trgovačkog ugovora, tako je njegova obveza na plaćanje daljnjih procesnih kamata na uglavničene kamate koje predstavljaju glavni zahtjev, također obveza proistekla iz trgovačkog odnosa s vjerovnikom. Stoga je neosnovan žalbeni navod da zatezna kamata nije obveza po trgovačkom ugovoru, već obveza po čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

10. Kako je nesporno da je tuženik izvršio uplatu nakon pokretanja postupka prisilne naplate pred javnim bilježnikom i platio glavnicu nakon dospijeća, na temelju izričite zakonske odredbe iz čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO), tuženik kao dužnik koji je zakasnio s ispunjenjem novčane tražbine duguje pored glavnice i zatezne kamate, kao i daljnje procesne kamate od dana kada je sudu takav zahtjev postavljen (čl. 31. ZOO-a).

11. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom čl. 158. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a.

12. Neosnovan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud nezakonito tužitelju priznao trošak sastava podneska od 4. ožujka 2020. i 15. rujna 2020. te pristup na ročište 16. lipnja 2020. uzevši u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 375.508,13 kn budući da je tuženik podneskom od 8. lipnja 2020. dostavio dokaz da je 18. ožujka 2020. platio veći dio glavnice, odnosno iznos od 245.829,95 kn.

13. Naime, točno je da je tuženik podneskom od 8. lipnja 2020. dostavio dokaz da je 18. ožujka 2020. platio veći dio glavnice, odnosno iznos od 245.829,95 kn. Iz spisa proizlazi da je tužitelj povukao tužbu 15. rujna 2020. i to nakon što je tuženik podneskom od 26. kolovoza 2020. dostavio dokaz o daljnjem plaćanju u iznosu od 104.457,93 kn i nakon dostave nalaza i mišljenja financijskog vještaka G. D. iz D. revizije d.o.o., što po stajalištu ovog suda daje za pravo tužitelju na naplatu troškova u dosuđenoj visini u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a koja glasi: ...ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

14. Slijedom izloženih razloga, valjalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 2. lipnja 2022.

Sudac

Gorana Aralica Martinović