REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž-Rz-23/2020-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božičević-Grbić, Vesne Vrbetić i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. R. i drugih, zbog krivičnog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 53/91., 39/92., 91/92, 31/93, 35/93., 108/95, 16/96. i 28/96. - dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 19. lipnja 2020. broj K-Rz-3/2012., u sjednici održanoj 2. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, temeljem članka 452. točke 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) odbijena je optužba protiv optuženika M. R., Ž. D. i V. D. da bi počinili krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH.

1.1. Temeljem odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika M. R., Ž. D. i V. D. i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstva, time da će se o visini tih troškova odlučiti naknadno.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te povrede kaznenog zakona iz čl. 469. točke 3. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.

3. Na žalbu državnog odvjetnika odgovorio je branitelj optuženog Ž. D., odvjetnik I. B., te je predložio da se ista kao neosnovana odbije.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. U pravu je državni odvjetnik kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je izreka pobijane presude proturječna svojim razlozima u mjeri da se ta odluka ne može s uspjehom ispitati.

7. Naime, iz izreke prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio optužbu protiv optuženika M. R., Ž. D. i V. D. zbog krivičnog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH, uzimajući kao osnovu činjenični opis iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću od 23. lipnja 2008. broj K-DO-3/04.

8. Međutim, u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud izričito navodi te analizira činjenični opis iz optužnice broj K-DO-29/12-IV protiv tih istih optuženika, a koja je na raspravi 19. lipnja 2020. izmijenjena u činjeničnom opisu krivičnog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH, podneskom državnog odvjetnika, što je ujedno i zapisnički konstatirano.

9. Budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude naveo razloge iz kojih jasno proizlazi da se rukovodio izmijenjenom optužnicom od 19. lipnja 2020. (koja uostalom predstavlja valjanu i konačnu optužbu ovlaštenog tužitelja), dok je istovremeno u izreci odbio optužbu temeljeći svoju odluku na činjeničnom opisu iz prvobitno podignute optužnice od 23. lipnja 2008. (koja je očito naknadno izmijenjena), u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da se pobijana presuda zbog ostvarenog proturječja ne može s uspjehom ispitati zbog ostvarene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, zbog navedenog proturječja nije razumljivo za koji i kakav činjenični opis kaznenog djela je optužba odbijena, što je odlučno za objektivni identitet presude i optužbe te s tim povezanim pitanjem presuđene stvari, koje se, eventualno, kasnije može postaviti.

10. Iz naprijed navedenih razloga, trebalo je pobijanu presudu, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

11. Međutim, u pravu je državni odvjetnik i kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08., jer se u konkretnoj situaciji ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

12. Naime, prvostupanjski sud polazi od pogrešne pretpostavke da konvalidirano rješenje Okružnog suda u Kninu o obustavi istrage od 29. studenog 1994. broj Ki- 108/93-26 predstavlja pravomoćno presuđenu stvar.

13. Načelo ne bis in idem proklamirano je odredbom članka 12. stavka 1. ZKP/08. i članka 31. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav RH), čime je zajamčeno i normom ustavnog ranga. Navedeno načelo uzdignuto je na najvišu međunarodnu razinu i sadržano je u članku 4. stavku 1. Protokola broj 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovor broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Protokol broj 7), prema kojem se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države.

14. Za procjenu je li osoba "pravomoćno oslobođena ili osuđena", rukovodeći se praksom Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), svakako treba odgovoriti na tri pitanja i to 1. jesu li postupci o kojima je riječ "kaznena stvar", 2. jesu li djela za koja se poduzima progon ista (idem) te 3. postoji li konačna odluka u prvom postupku (je li odluka stekla snagu res iudicata). Tek kumulativnim ispunjenjem sva tri uvjeta, načelo ne bis in idem može doći u primjenu.

15. U ovom kaznenom predmetu, kao odlučno, postavilo se pitanje postoji li konačna odluka koja se može izjednačiti sa "pravomoćnom osudom ili oslobađanjem" u smislu članka 4. Protokola broj 7.

16. U presudi Velikog vijeća Marguš protiv Hrvatske od 27. svibnja 2014. broj 4455/10. objašnjeno je da prekid kaznenog postupka (povlačenje optužbi od strane tužitelja) ne predstavlja niti osudu niti oslobađanje i da članak 4. Protokola broj 7. nema primjene u takvoj situaciji (kao i presude Smirnova i Smirnova protiv Rusije od 3. listopada 2020. broj 46133/99. i 48183/99. i Harutyunyan protiv Armenije od 7. prosinca 2006. broj 34334/04.). Vodeća presuda (Mihalache protiv Rumunjske, presuda Velikog vijeća od 8. srpnja 2019. broj 540112/10.), u kojoj je razmatrano pitanje predstavlja li odluka o obustavi postupka "oslobođenje" ili "osudu" u smislu članka 4. Protokola broj 7., upućuje da je u takvoj situaciji potrebno utvrditi stvarni sadržaj te odluke i procijeniti njezine učinke na situaciju optuženika. Riječi "oslobođen ili osuđen" u tekstu članka 4. Protokola br. 7 podrazumijevaju da je kaznena odgovornost optuženika utvrđena nakon procjene svih okolnosti konkretnog slučaja. Da bi se takva procjena obavila, presudno je da su vlasti koje su donijele odluku imale ovlast odlučivanja prema domaćem zakonodavstvu. S tim u vezi svakako treba ukazati i na važnost presude Suda Europske Unije, Velikog vijeća od 29. lipnja 2016., broj C-486/14. (Kossowski) prema kojoj odluka kojom se obustavlja kazneni progon i pravomoćno okončava istražni postupak zbog nepostojanja osnovane sumnje ne predstavlja odluku kojom je postupak "pravomoćno okončan" u situaciji kada istraga radi prikupljanja i ispitivanja dokaza nije bila temeljitije provedena.

17. U konkretnom slučaju, tijekom istrage koja se vodila kod Okružnog suda u Kninu zbog krivičnih djela ubojstva i razbojništva, ispitani su okrivljenici M. R., Ž. D. i V. D., proveden je uviđaj te vještačenje vatrenog oružja i čahura. Međutim, nisu provedeni svi dokazi predloženi od državnog odvjetnika. Naime, istražni sudac odbio je prijedlog za dopunu istrage kojim je predloženo ispitivanje troje svjedoka te oštećenika kao i dopuna balističkog vještačenja na okolnosti inkriminiranog događaja, s obrazloženjem da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno. Nakon toga, državni odvjetnik odustao je od kaznenog progona, slijedom čega je istražni sudac rješenjem Okružnog suda u Kninu od 29. studenog 1994. broj Ki-108/93-26 protiv tih okrivljenika obustavio istragu.

18. Tako provedena istraga, bez ispitivanja oštećenika i ostalih predloženih svjedoka te odbijanjem dopune balističkog vještačenja, sve u cilju prikupljanja i ispitivanja dokaza odlučnih za podizanje optužnice, a koja je rezultirala obustavom postupka zbog odustanka državnog odvjetnika (nakon odbijene dopune istrage), ne može se smatrati niti temeljito niti učinkovito provedenom. Zbog toga se niti rješenje o obustavi ne može smatrati "konačnom" odlukom u smislu članka 4. Protokola broj 7.

19. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da navedeno rješenje o obustavi nema značaj ni težinu "osude ili oslobađanja", a samim time ne predstavlja niti pravomoćno presuđenu stvar.

20. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ovdje ukazano, polazeći od izmijenjene optužnice od 19. lipnja 2020. kao konačne i valjane optužbe ovlaštenog tužitelja. Potom će provesti raspravu te izvesti sve predložene dokaze, a po potrebi i druge, te će na temelju savjesne i sveobuhvatne ocjene svih dokaza, kako pojedinačne, tako i na temelju ukupnog rezultata dokazivanja, donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu koju će brižljivo i argumentirano obrazložiti, sukladno članku 459. stavku 5. ZKP/08.

21. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, sukladno čl. 483. st. 1. ZKP/08.

Zagreb, 2. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.