Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-677/2022-3
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V., OIB: …, iz R., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u R., protiv tuženika Grada R., OIB: …, sa sjedištem u R., zastupanog po punomoćnicima iz OD V., J., Š., S., J. i J. iz R., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-355/2021-6 od 23. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, a prihvaća žalba tuženika, te pobijana prvostupanjska presuda preinačuje na način
- da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I. izreke kao neosnovan,
- da se potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom III. izreke.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Gradu R. da tužitelji M. V. nadoknadi imovinsku štetu, u iznosu od 29.195,39 kn (slovima: dvadeset devet tisuća sto devedeset pet kuna i trideset devet lipa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 23. prosinca 2021. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. I., a do zatraženog iznosa od 690.009,00 kn, s pripadajućim kamatama, u dijelu koji se odnosi na tijek kamata na iznos iz t. I., za razdoblje od 16. ožujka 2011. godine do 22. prosinca 2021. godine te u dijelu koji se tiče visine kamatne stope na iznos iz t. I., iznad one iz t. I., a do stope koja je zatražena uz uvećanje eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-ih poena, tužbeni zahtjev se odbija.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove."
2. Ujedno je donio i rješenje koje glasi:
"I. Dokazi koji su se ticali pribavljanja od agencija podataka o cijeni najma, odnosno koji su se ticali građevinskog vještačenja, tj. dopune građevinskog vještačenja, kao novi dokazi koje je tužitelj M. V. predložio tijekom glavne rasprave radi utvrđivanja okolnosti vezane uz cijenu po kojoj bi mogao iznajmiti tri stambene jedinice u svojoj kući kroz razdoblje u kojemu mu je navodno bila zabranjena gradnja, neće se uzeti u obzir.
II. Dokaz koji se ticao pribavljanja od društva D. podatka o cijeni najma za stanove kakvi su oni u predmetnoj kući, koji imaju površine od 152,94 m[2] , od 71,69 m[2] te od 61,32 m , kao novi dokazi koje je tužitelj M. V. predložio tijekom glavne rasprave, na ročištu održanom 26. studenog 2021. godine, neće se uzeti u obzir."
3. Žali se tužitelj na odbijajući dio presude kao i na odluku o troškovima postupka zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
4. Žali se tuženik na obvezujući dio kao i na odluku o troškovima postupka, također zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, krivotvorenja isprave i prijevare – K-1250/05, djelatnice tuženika S. V.
8. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je djelatnica tuženika počinjenjem kaznenog djela, s obzirom da tužitelj nije tražio naknadu štete od iste, nanijela štetu svojim radom tužitelju za što odgovara poslodavac sukladno odredbi članka 170. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), koji se ima primijeniti u konkretnom slučaju s obzirom da je šteta nastala u razdoblju od 2. kolovoza 2001. do 9. veljače 2004.
9. Sud prvog stupnja zaključuje da je unatoč prigovoru promašene pasivne legitimacije odgovoran tuženik jer se radi o šteti koja je nastala u svezi s radom (u svezi sa službom) kod tuženika, pa su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 170. stavak 1. u svezi sa člankom 171. stavak 1. ZOO-a.
10. Međutim, s obzirom na žalbene navode tuženika glede pasivne legitimacije potrebno je navesti da zaključak suda prvog stupnja ne može prihvatiti žalbeni sud iz sljedećeg razloga:
Naime, država odgovara za štetu koju svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obavljaju takvih poslova oštećenim osobama nanesu tijela državne uprave i tijela jedinice lokalne samouprave, pa to postoji primarna odgovornost Republike Hrvatske za nezakoniti i nepravilan rad neovisno na kojoj razini djelovanja je nastala šteta, s tim da kumulativno moraju biti ispunjene sljedeće pretpostavke: a to je da se radi o nezakonitom ili nepravilnom radu navedenih tijela, da mora postojati šteta koja je zbog nezakonitog ili nepravilnog rada nastala i da mora postojati uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada i nastale štete kao neposredne posljedice istoga.
11. Po pravnom shvaćanju ovog suda materijalno pravo koje treba primijeniti u ovom slučaju jest pravo koje je vrijedilo u vrijeme nastanka štete. Stoga se prema pravnom shvaćanju ovog suda ima primijeniti Zakon o sustavu državne uprave iz 1993. ("Narodne novine", broj 75/93, dalje: Zakon) prema kojem – članak 13., štetu koju građanima, pravnoj osobi ili drugoj stranci nanese nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave naknađuje Republika Hrvatska.
12. Nezakoniti rad ogleda se u postupanju suprotnom zakonu i drugim propisima, time da svaka povreda propisa ne dovodi do odštete odgovornosti već mora biti riječ o ozbiljnoj, težoj povredi propisa npr. primjena kojeg inače u praksi ne otvara posebne dvojbe, dok se nepravilnost očituje u postupanju suprotnom pravilima struke, dakle u ponašanju koje odudara od uobičajenih metoda rada u državnom tijelu. Republika Hrvatska odgovorna za naknadu štete kada je nezakoniti ili nepravilan rad tijela državne uprave u uzročno-posljedičnoj vezi s pretrpljenom štetom koja je, dakle, posljedica takvog nezakonitog ili nepravilnog rada.
13. Pitanje odgovornosti za štetu nastalu nezakonitim radom jedinica lokalne (regionalne) samouprave regulira Zakon o sustavu državne uprave koji ujedno predstavlja lex specialis u odnosu na opći propis koji regulira pitanje odštetne odgovornosti, a na kojem je sud prvog stupnja pogrešno utemeljio ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
14. To, dakle znači da tuženik kao jedinica lokalne samouprave nije pasivno legitimirana u postupku radi naknade štete nastale zbog njezina nezakonitog rada. Pasivna legitimacija proizlazi iz zakona i predstavlja materijalnopravnu osnovu za traženje zaštite povrijeđenih ili ugroženih subjektivnih prava protiv konkretnog tuženika. Izostanak ove materijalnopravne pretpostavke za traženje konkretne zaštite povrijeđenih ili ugroženih prava u građanskom parničnom postupku ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva. Kako je ta pretpostavka u konkretnom slučaju izostala, pravilnom je primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tužbeni zahtjev, a ne prihvatiti ga. Stoga je temeljem odredbe članka 373. točke 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 126/21, dalje u tekstu: ZPP) valjalo, povodom žalbe tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Međutim, odluka o troškovima postupka je potvrđena jer prema članku 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pravo na pristup sudu jedno je od aspekata prava na pošteno suđenje. Kod odluke o troškovima postupka potrebna je pravična ravnoteža odnosno da plaćanje za stranku predstavlja prekomjeran teret što dovodi do povrede prava na pristup sudu. Europski sud za ljudska prva (ESLJP) smatra da plaćanje punog troška postupka dovodi do povrede iz članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju i do povrede članka 6. stavak 1. Konvencije glede prava tužitelja na pristup sudu, (predmet Čolić protiv Republike Hrvatske). Mehanička primjena članka 154. ZPP-a u konkretnom slučaju rezultira ograničenjem koje bi umanjilo samu bit prava pristupa na sud.
16. Kako je u svakom predmetu koje otvara pitanje povrede prava na pristup sudu potrebno utvrditi odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti, kao u konkretnom slučaju, to prema mišljenju ovog suda valjalo je odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu 2. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Dragica Samardžić, v. r.
