1

Broj: Ppž-7946/2021

 

                                                      

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice R. L., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenice R. L., podnesenoj po braniteljici D. Z., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. & partneri d.o.o., iz Z., M. xx, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, od 17. lipnja 2021., poslovni broj: 72. Pp-2260/2021-6, na sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. U povodu žalbe okrivljenice R. L., po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenici R. L. za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) činjenično opisanog u izreci pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 1320,00 (tisućutristodvadeset eura) koju je okrivljenica R. L. dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenica R. L. plati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno 880,00 (osamstoosamdeset eura) u navedenom roku, novčana kazna, sukladno članku 152.  stavku 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), smatrati plaćenom u cjelini.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice R. L., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenica R. L. je obvezna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, okrivljenica je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna.

 

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, u koju je uračunato vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole u trajanju od 12 sati po Naredbi o određivanju mjere opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres pod brojem: xxxxx od 8. travnja 2021.

 

3. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu paušalnih troškova postupka u iznosu od 200,00 kuna, te materijalnih troškova ispitivanja prisutnosti opojnih droga u organizmu  u iznosu od 290,00 kuna.                  

 

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prekršajnog prava.

 

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              6. Žalba nije osnovana.

 

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), bila propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a da je prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022), koji je blaži za okrivljenicu, jer je u članku 205. stavku 1. cit. Zakona propisana sada novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura, a što prema propisanom minimumu predstavlja iznos od 9.945,54 kune, pa je ovaj sud u izreci ove presude, po službenoj dužnosti, temeljem članka 3. stavka 2.  Prekršajnog zakona primijenio novi propis kao povoljniji za okrivljenicu, smatrajući izrečenu novčanu kaznu primjerenom težini prekršaja i okolnostima koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom njezinog odmjeravanja, s time da ukoliko okrivljenica u roku od 3 (tri) mjeseca (a što je odredbom članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona najduži rok propisan za plaćanje novčane kazne) računajući od dana primitka ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne izrečena novčana kazna, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrat će se u cjelini plaćenom.

 

9. Suprotno žalbenim navodima okrivljenice, prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, ocijenivši pri tom kako iskaz svjedoka policijske službenice L. C., čiji iskaz je ocijenio vjerodostojnim dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te isto tako je dao razloge zašto nije prihvatio obranu okrivljenice, pa stoga pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te nije počinjena bitna povreda postupka, kako to ističe žaliteljica.

 

10. Odluku o krivnji prvostupanjski sud temelji na detaljno provedenom postupku, izvršenom uvidu u materijalnu dokumentaciju u spisu koja je sukladna iskazu policijske službenice L. C., te provedenim dokazima ni na koji način nije dovedena u sumnju činjenica da je okrivljenica kritične zgode odbila odvođenje na liječnički pregled.

 

11. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijska službenica L. C., neosnovano teretila okrivljenicu, a koja je okolnosno ispitana na navode obrane okrivljenice decidirano iskazala da je okrivljenica izričito upoznata da je dužna prihvatiti odvođenje na liječnički pregled odnosno uzimanje krvi i urina radi analize, a što je ista izričito odbila. Isto je konstatirano i u zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, koji je okrivljenica potpisala bez ikakvih primjedbi.

 

12. Nadalje, potpuno je irelevantan žalbeni navod da je okrivljenica bez ikakvog valjanog razloga (prebrze vožnje, pretjecanja ili kakvog drugog prometnog prekršaja) zaustavljena od strane policije, jer za postupanje policijskog službenika prema vozačima nije uvjet prethodno počinjeni prekršaj, a činjenica da je okrivljenica bila pozitivna na test na droge samo dodatno upućuje na osnovanost takvog postupanja policijskih službenika (neuvjetovanost postupanja bilo kakvim prethodnim prekršajem).

 

13. Imajući u vidu navedeno potpuno je neosnovan žalbeni navod o povredi odredbe članka 25. stavka 1. Prekršajnog zakona, kojom odredbom je propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.

 

14. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, pa suprotno navodima žalbe nije povrijeđeno pravo okrivljenice na pošteno suđenje, već su suprotno žalbenim navodima u provedenom postupku poštovana sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 113/20, 28/21, 76/10, 5/14), kao i mjerodavne odredbe konvencijskog prava.

 

15. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da se radi o teškom  prekršaju, za koji je zbog njegove težine propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a koja se u navedenom trajanju sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona propisuje za najteže oblike prekršaja, te da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljenici izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice, pa će ista utjecati na okrivljenicu, kao i na sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

 

16. Vezano za navode žalbe da se za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne može izreći zaštitna mjera valja navesti da je odredbom članka 282. stavkom 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izričito propisano da će se vozaču koji je proglašen krivim za prekršaj iz stavka 9. ovoga članka izreći zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od: 1) najmanje šest mjeseci, ako je prekršaj počinjen drugi put i 2) najmanje 12 mjeseci, ako je prekršaj počinjen treći odnosno svaki sljedeći put.

 

17. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 200,00 kuna, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao i visina troškova ispitivanja prisutnosti opojnih droga u organizmu okrivljenice u iznosu od 290,00 kuna, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 1. Prekršajnog zakona.

 

18. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, pa visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

 

19. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. i 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 13. ožujka 2024.

     Zapisničarka:                                                                                                             Predsjednik vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                  Nediljko Boban, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenicu i tužitelja.